Broj: Povrv-223/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja F. a., OIB ..., Z., P. V., zastupanog po punomoćnici po zaposlenju T. T. Š., mag.iur., protiv tuženika O. j.d.o.o., OIB ...., N. M., radi isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave 02. ožujka 2017. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, 6. travnja 2017.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik N. V.-Dž. dana 21. srpnja 2014. pod poslovnim brojem Ovrv-69/14, te se nalaže tuženiku da tužitelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 687,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama  koje teku od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to:

 

kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 105,00 kuna, kao i da na te troškove plati zakonske zatezne kamate koje teku od 21.7.2014. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od osam dana.

 

              II/ Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik N. V.-Dž. dana 21. srpnja 2014. pod poslovnim brojem Ovrv-69/14, u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 45,00 kuna, te se u tom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika (dalje: tužitelj odnosno tuženik, s obzirom da se sada radi o parničnom postupku), kod javnog bilježnika N. V.-Dž. iz N. M., ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-69/14 od 21. srpnja 2014., kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 687,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 150,00 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te je istim rješenjem određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

 

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim rješenje o ovrsi pobija u cijelosti. Stoga je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je u dijelu rješenja o ovrsi kojim je tuženiku naloženo plaćanje, nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              Na pripremnom ročištu punomoćnica tužitelja je pojasnila da se tražbina tužitelja odnosi na usluge certificiranja koje je tuženik zatražio, a nije platio, te na trošak od 100,00 kuna za opoziv usluga koji se temelji na ugovoru i cjeniku, s time da je iznos od 100,00 kn dobiven uvećanjem za PDV (80,00 kn +20,00 kn).

              Tuženik u prigovoru samo navodi da smatra da rješenje o ovrsi nije osnovano iz razloga što nije aktivirao niti koristio certifikate dok nije aktivno prisustovao u ovom postupku.

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju spisa, odnosno uvid u izvadak otvorenih stavki (list 5), Ugovor o obavljanju usluga certificiranja, potvrdu o primitku USB tokena s 2 poslovna certifikata, zahtjev za izdavanje poslovnih certifikata, kopiju osobne iskaznice I. Š., račun tužitelja br. 08-0514-430204 i br. 08-0813-567145, uvjete pružanja usluga certificiranja poslovnim subjektima, cjenik tužitelja za digitalne certifikate (list 16-27).

 

Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio sve relevantne činjenice, temeljem kojih je našao da je tužbeni zahtjev osnovan. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

              Iz Ugovora o obavljanju usluga certificiranja proizlazi da su tužitelj i O. j.d.o.o. zastupan po I. Š. sklopili 13.8.2013. pravni posao na neodređeno vrijeme iz kojeg proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku na pisani zahtjev obavljati slijedeće usluge: izdavanje certifikata za potpisnika, izdavanje certifikata za poslužitelj, uređaj/vpn, aplikaciju/servis ili potpis koda, opoziv suspenziju i reaktivaciju suspendiranog certifikata; da poslovni subjekt odnosno tuženik za navedene usluge plaća naknadu prema važećem cjeniku usluga F. F. ili osobi koja u ime F. obavlja registracijske poslove; da Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja od strane potpisnika; da poslovni subjekt može otkazati ugovor u pisanom obliku, a F. će otkazati ugovor u slučaju kad poslovni subjekt ne ispunjava uvjete koji su navedeni u općim pravilima tužitelja i uvjetima pružanja usluga certificiranja ili postupa protivno odredbama Ugovora.

 

              Iz zahtjeva za izdavanje poslovnih certifikata vidljivo je da je tuženik 13.8.2013. od tužitelja zatražio certifikate slijedećih specifikacija: ovjerovitelj: RDC; profil certifikata: standardni; razina sigurnosti: srednja; odabir certifikata: za napredan elektronički potpis, te za autentifikaciju, elektronički potpis i enkripciju.

 

              Nadalje, iz potvrde o primitku vidljivo je da je I. Š. u ime tuženika potpisao 13.8.2013. primitak poslovnog-osobnog certifikata, odnosno usb tokena s 2 poslovna certifikata.

 

              Iz računa tužitelja broj 08-0514-430204 od 7.6.2014. vidljivo je da je tužitelj opozvao dva certifikata koja usluga sukladno cjeniku F. iznosi 100,00 kuna (80,00 kuna plus pripadajući PDV) sa datumom dospijeća 17.6.2014., a iz računa tužitelja broj 08-0813-567145 od 31.8.2013. koji se odnosi na naknadu za usluge putem digitalnog certifikata za razdoblje od 1.8.2013. do 31.8.2013. vidljivo je da tužitelj potražuje iznos od 80,00 kuna za registraciju poslovnog subjekta i 390,00 kuna za godišnju pretplatu kripto uređaja za dva certifikata što zajedno sa PDV-om 25 % iznosi 587,50 kn sa datumom dospijeća 19.9.2013.

             

              Iz cjenika tužitelja za izdavanje poslovnih i TDU certifikata proizlazi da se registracija poslovnog subjekta u F. vrši samo jednom kod prvog izdavanja certifikata, te da se poslovni certifikati na kripto uređaju izdaju na 2 godine, a naknada se plaća godišnje.

 

              Sud je cijeneći provedene dokaze, istima poklonio vjeru, budući da ne nalazi razloga za sumnju u njihovu autentičnost, te je utvrdio kako je I. Š. kao direktor tuženika potpisao i Ugovor i potvrdu o primitku i zahtjev, s time da je Ugovor i zahtjev osnažio još i štambiljem društva O. j.d.o.o. Stoga sud utvrđuje da je on preuzeo od tužitelja slijedeće usluge: 2 poslovna certifikata, USB token i registraciju poslovnog subjekta, čime je za njega nastala obveza podmirenja navedenih usluga.

 

              Uredno pozvani tuženik nije dolazilo na ročišta pred ovim sudom niti se očitovao na dokaze koje je podnio tužitelj, a sud utvrđuje da je tužitelj dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

             

              Kako je jedno od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), načelo dužnosti ispunjenja obveze izraženo u čl. 9. koji navodi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje i čl. 342. koji navodi da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, sud utvrđuje da je tuženik povrijedio ta načela te je dužan ispuniti svoju obvezu.

 

              Temeljem svega, sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod toč. I/ izreke, pri čemu se odluka o zateznoj kamati temelji na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, budući da u ovom slučaju tuženik nije osoba javnog prava koja je dužnik novčane obveze, pa se ne primjenjuje Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

 

              Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju donesena je primjenom članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Odluka o parničnom trošku temelji se osim toga na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama) i Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01 – pročišćeni tekst, 115/12 i 120/15 – dalje u tekstu: Javnobilježnička tarifa).

Tužitelju je sud priznao trošak nagrade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 60,00 kuna sa pripadajućim PDV-om (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama), te trošak dostave po javnom bilježniku u iznosu od 30,00 kuna (čl. 37. Javnobilježničke tarife). Sud nije tužitelju priznao trošak izdavanja klauzule ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 37,50 kuna, jer taj trošak nije nastao, niti PDV na trošak dostave u iznosu od 7,50 kuna jer javni bilježnik na to nema pravo, pa taj trošak nije bio potreban. Tako je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 45,00 kuna.              

 

U Varaždinu, 6. travnja 2017.