Broj: Gž-1300/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

                                                                                                                                                         

                                Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužiteljice Općine F. (OIB: …), zastupane po punomoćniku S. S. odvjetniku u P., protiv tuženice D. Š. (OIB: …) iz F., zastupane po punomoćnici B. R. odvjetnici u P., radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 20. svibnja 2016., broj P-1637/2013-32., 14. travnja 2017.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

                            I. Prihvaća se žalba tuženice D. Š., preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 20. svibnja 2016., broj P-1637/2013-32., u pobijanom dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke) i sudi:

 

                            Odbija se tužiteljica Općina F. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

                            "Nalaže se tuženici D. Š. da tužiteljici Općini F. isplati iznos od 38.524,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja je promjenjiva i nastaje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. dio isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

                            II. Nalaže se tužiteljici Općini F. da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.907,50 kn, u roku od 15 dana.

 

                           

Obrazloženje

 

 

                            Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 38.524,11 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 25. prosinca 2015. do isplate (točka I. izreke).

 

                            Istom presudom tužiteljica je odbijena sa tužbenim zahtjevom u dijelu u kojem je tražila da joj tuženica isplati iznos od 31.703,98 kn s kamatom (točak II. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

             

                            Protiv dosuđujućeg dijela presude i odluke o troškovima parničnog postupka (točka I. i III. izreke) tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog  razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 148/11- pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se tužiteljica u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka. Traži trošak sastava žalbe.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.              

             

                            Žalba je osnovana.

 

                            Pravilno tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi presude u pogledu visine štete koju je tuženica dužna isplatiti tužiteljici proturječni.

 

                            Naime, prvostupanjski sud u obrazloženja navodi da je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka G. d.o.o. isplatom dodataka za uspješnost na radu  tuženici u iznosu od 15.211,28 kn, službenici M. S. u iznosu od 14.385,62 kn, te službenici M. D. u iznosu od 4.818,93 kn premašen stimulativni dio plaće, te da ovaj nalaz i mišljenje prihvaća kao stručan i objektivan budući je valjano obrazložen i u suglasju sa pribavljenom dokumentacijom o isplati plaća, a potom zaključuje da je odluka o isplati "razlika plaće" za 2008. za tuženicu u iznosu od 15.510,06 kn, za M. S. u iznosu od 14.310,96 kn i M. D. u iznosu od 8.703,09 kn nezakonita, te da je tužiteljica pretrpjela štetu u iznosu od 38.524,11 kn.

 

                            Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

 

                            U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava: da je u prosincu 2008. jedanaestorici zaposlenika tužiteljice, pored redovne plaće i božićnice, isplaćena određena novčana svota kao primanje iz radnog odnosa, a za koje isplate su sačinjeni i obračuni plaća, te da je u to vrijeme načelnica tužiteljice bila tuženica; da je Rješenjem USKOK-a broj K-US-85/15 od 20. ožujka 2015. odbačena kaznena prijava protiv tuženice radi kaznenog dijela zloupotrebe položaja i ovlasti iz članka 337. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona podnesena zbog utuženih isplata; da je Općinsko poglavarstvo tužiteljice na 138. sjednici 23. prosinca 2008. donijelo Odluku da se zaposlenicima tužiteljice isplati "razlika plaća" za uspješnost na radu prema raspoloživim sredstvima planiranim Proračunom Općine F. za 2008. za tu namjenu; da je dogovor Općinskog poglavarstva bio da se isplata trebala izvršiti razmjerno plaći svakog pojedinog zaposlenika; da je Općinsko poglavarstvo donijelo odluku o isplati "razlike plaća" jer je smatralo da treba nagraditi uspješan rad zaposlenika tužiteljice, te da je prije donošenja ove Odluke zatraženo stručno mišljenje pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine F. M. S., koja je dala mišljenje Općinskom poglavarstvu da nema pravnih zapreka za navedene isplate; da su isplate izvršene razmjerno plaći svakog zaposlenika, te da isplatama nije premašen Proračun Općine F. za 2008. namijenjen za zaposlene.  

 

                            Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka G. d.o.o. proizlazi da je razlika između prava na najviše dozvoljenu isplatu dodatka za uspješnost na radu prema članku 111. Zakona o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj 27/01 - dalje: ZDSN) i isplaćenog primjenom članka 46. Kolektivnog ugovora za zaposlene u upravnim odjelima jedinica lokalne samouprave Istarske županije za 2008., tuženici u iznosu od 15.211,28 kn, zaposlenici M. S. u iznosu od 14.385,63 kn, te zaposlenici M. D. u iznosu od 4.818,93 kn, odnosno ukupno 34.415,83 kn.

 

                            Parnične stranke na nalaz i mišljenje financijskog vještaka nisu imale primjedbi.

 

                            Po ocjeni prvostupanjskog suda, a obzirom na nalaz i mišljenje financijskog vještaka time što je tuženici, te zaposlenicama M. S. i M. D. isplaćena razlika plaće za uspješnost na radu u prosincu 2008., za tužiteljicu je nastala šteta jer je člankom 111. ZDSN, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem članka 128. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 86/08 - dalje: ZSNLS) propisano da za natprosječne rezultate u radu službenici i namještenici mogu svake godine ostvariti dodatak za uspješnost na radu koji može iznositi najviše tri plaće službenika ili namještenika koji ostvaruje dodatak i ne može se ostvarivati kao stalni dodatak uz plaću, a navedenim isplatama tuženica i navedene zaposlenice ostvarile su dodatak za uspješnost na radu veći od tri plaće koje su ostvarile tijekom 2008., budući im je cijelu godinu isplaćivan dodatak za uspješnost na radu do iznosa od 20% njihove osnovne plaće. Prvostupanjski sud temeljem izvedenih dokaza zaključuje da je tuženica trebala postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika budući je dužnost načelnice obavljala profesionalno oko 8 godina, pri čemu je raspolagala proračunskim sredstvima što je zahtijevalo povećani stupanj pažnje i poznavanje zakonskih normi, te da se od odgovornosti za štetu zbog navedenih isplata ne može eskulpirati time što je prije donošenja odluke poglavarstva i isplate navedenih iznosa tražila tumačenje zakonskih odredbi od strane pročelnice Jedinstvenog upravnog odjela Općine F. M. S., te da je stoga odgovorna tužiteljici za nastalu štetu.

 

                            Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izvršenih isplata razlika plaća tuženici, te zaposlenicama M. S. i M. D..

 

                            Tuženica je profesionalno obavljala poslove načelnice Općine F., nakon što je izabrana na lokalnim izborima.

 

                            Člankom 90. stavak 1. i 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01 - dalje: ZLPS) je propisano da se općim aktom predstavničkog tijela može odrediti da općinski načelnik svoje dužnost može obavljati profesionalno, te da za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti na koju je izabrana ili imenovana, ostvaruje pravo na plaću, odnosno naknadu plaće, kao i druga prava iz rada, a vrijeme obavljanja dužnosti uračunava mu se u staž osiguranja.

 

                            Navedenim zakonom nije propisana odgovornost za štetu općinskog načelnika koju u obavljanju svoje dužnosti nanese lokalnoj jedinici, a ova odgovornost nije propisana ni drugim zakonima, pa se po ocjeni ovoga suda, budući ima pravo na plaću i prava iz rada kao i drugi službenici u lokalnoj jedinici, na njega analogno primjenjuju pravila o odgovornosti za svoju štetu, kao i za službenike, dakle, članak 71. stavak 1. ZSNLS kojim je propisano da je službenik dužan naknaditi štetu koju u službi ili u vezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese lokalnoj jedinici.

 

                            Iz izvješća o obavljenoj reviziji za 2008. Općine F., Državnog ureda za reviziju proizlazi da su rashodi za zaposlene izvršeni u skladu sa Pravilnikom o plaćama i Kolektivnim ugovorom za zaposlene u jedinicama lokalne samouprave i upravnim odjelima Istarske županije; da je jedini propust bio što nisu određeni kriteriji  i visina isplate dodatka za uspješnost na radu (stimulacija), te je predloženo da se donese takva odluka. Dakle, prema izvješću revizije time što je tuženici, te zaposlenicama M. S. i M. D. isplaćena "razlika plaće" u prosincu 2008., nije izvršena nezakonita isplata. 

 

                            Po ocjeni ovog suda, zaposlenici Državnog ureda za reviziju moraju imati znanje za tumačenje pravnih propisa u području financija, pa tako i isplate plaća, te su prilikom obavljanja revizije za 2008., koju su izvršili tijekom 2009. kada je tužiteljicom rukovodila nova načelnica morali imati na uvid i isplate razlika plaća zaposlenicima u prosincu 2008., ali oni nisu zaključili da bi ovim isplatama bio povrijeđen zakon ili oštećen proračun tužiteljice.

 

                            Nadalje, prije donošenja odluke o isplati "razlika plaća" zatraženo je mišljenje osobe koja je obrazovana za tumačenje pravnih normi i zaposlena na pravnim poslovima kod tužiteljice, ali ni ona nije primijetila da bi isplata navedenih iznosa bila protuzakonita.

 

                            Obzirom na izneseno, po ocjeni ovoga suda, tuženica prilikom odobravanja isplate razlika plaća po osnovi uspješnosti u radu u prosincu 2008. sebi i zaposlenicama M. S. i M. D. nije postupala s krajnjom nepažnjom, pa čak niti sa nepažnjom jer bez obzira što se radilo o načelniku općine koji profesionalno obavlja svoju dužnost, nije za očekivati da je stručniji u tumačenju zakonskih propisa od osoba koje su obrazovane za taj posao i koje su vršile reviziju poslovanja kod tužiteljice.

 

                            Nadalje, po ocjeni ovoga suda prigovor zastare koji je tuženica istaknula je osnovan.

 

                            Prema članku 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 - dalje: ZOO) je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkada je šteta nastala.

 

                            Dakle, prema stavku 1. citiranog članka subjektivni rok za tražbine naknade prouzročene štete ovisi kumulativno o dvjema činjenicama i to: o saznanju oštećenika za štetu i o saznanju oštećenika za osobu koja je učinila štetu, što se određuje prema vremenu kada su oštećenoj osobi bili dostupni navedeni  podaci.

 

                            Nesporno je da je tužba u ovom predmetu podnesena 20. prosinca 2013. preporučeno putem pošte; da je isplata razlika plaća po osnovi uspješnosti u radu izvršena 24. prosinca 2008.; da je nakon lokalnih izbora nova načelnica Općine F. A. D. stupila na dužnost 2. lipnja 2009., te je revizija poslovanja za 2008. izvršena u studenom 2009. Obzirom na navedeno subjektivni rok zastare za naknadu utužene štete počeo je teći najkasnije pred kraj 2009. jer su načelnici A. D. već tada  mogli bili poznati podaci o šteti i o osobi koja je štetu učinila, pa je potraživanje tužiteljice zastarjelo prije podnošenja tužbe jer je protekao zastarni rok od 3 godine.

 

                            Zbog navedenih razloga žalba tuženice je prihvaćena, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da je tužiteljica u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom, sukladno članku 373. a. ZPP-a.

 

                            Budući je tužiteljica u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete, promijenjen je uspjeh kojeg su stranke postigle u parnici, pa je trebalo preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

                            Tuženica je u cijelosti uspjela u sporu, pa joj, sukladno članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, pripadaju troškovi prvostupanjskog postupka za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa), trošak zastupanja po punomoćnici na ročištima održanim 11. rujna 2014., 16. veljače 2015., 18. svibnja 2015., te 7. travnja 2016. u iznosu od 1.000,00 kn za svako, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife,  trošak pristupa punomoćnika za ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn, prema Tbr. 9. točka 5. Tarife, te PDV u iznosu od 1.375,00 kn, prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 6.875,00 kn.

 

                            Tuženici je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, prema Tbr. 10. točka 1. Tarife, te PDV u iznosu od 312,50, prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 1.562,50 kn, te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 1.470,00 kn,  sukladno članku 39. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 26/03 - pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15).

 

                            Iz navedenih razloga tuženici su dosuđeni troškovi prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 9.907,50 kn, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude, sukladno članku 380. točka 3. u vezi s člankom 166. stavak 2. ZPP-a.

 

                            Tuženici nije priznat trošak sudskih pristojbi jer u troškovniku nije određeno navela visinu troškova koje ima po osnovi istih, a što je bila dužna učiniti, sukladno članku 164. stavak 2. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 14. travnja 2017.