Broj: Pn-27/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja  A. K., OIB: …, iz P., i tužiteljice P. K., OIB: …, iz P., , oboje zastupani po opunomoćeniku I. V., odvjetniku iz P., protiv tuženika Udruge Š. A. 00, P., OIB: .., zastupanog po opunomoćeniku Z. F., odvjetniku iz P., uz sudjelovanje C. o. d.d. Z., OIB: …, u svojstvu umješača na strani tuženika, zastupanog po generalnom opunomoćeniku N. R., dipl. iur.,  radi naknade štete, vr. p. s. 47.495,00 kn i 9.500,00 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2017. godine u nazočnosti tužitelja A. K. i opunomoćenika tužitelja i tuženika, a u nenazočnosti opunomoćenika umješača, te objave presude, dana 21. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I Nalaže se tuženiku Udruzi Š. A. 00, P., OIB: …, da tužitelju A. K., OIB: …, iz P., s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 21.000,00 (dvadeset i jedna tisuća) kuna sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počev od 24. srpnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

              II Nalaže se tuženiku Udruzi Š. A. 00, P., OIB: …, da tužitelju A. K., OIB: …, iz P., s osnova naknade imovinske štete isplati iznos od 23.495,00 (dvadeset tri tisuće četiri stotine devedeset pet) kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,  koja teče od 21. travnja 2017. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

              III S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 kn tužbeni zahtjev se odbija.

              IV Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi za uzgoj, zaštitu i lov divljači i ribe  Š. A. 00, P., OIB: …, da tužiteljici P. K., OIB: …, iz P., s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 9.500,00 (devet tisuća pet stotina) kuna sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počev od 24. srpnja 2015. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

              V Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi za uzgoj, zaštitu i lov divljači i ribe  Š. A. 00, P., OIB: …, da tužiteljima A. K. i P. K. solidarno naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.171,50 kuna, a u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

              Tužitelji A. K. i u vrijeme podnošenja tužbe mlt. tužiteljica P. K. (sada punoljetna i time poslovno sposobna osoba) podnijeli su tužbu protiv Lovačke udruge Š., P., sa sjedištem u A. bb (sjedište je u A. trenutno 00), radi naknade štete koju su pretrpjeli u prometnoj nezgodi koja se desila dana 17. srpnja 2014. godine oko 21,05 sati, na cesti u P., u Industrijskoj ulici, kada je tužitelj A. K. upravljajući motociklom marke "Yamaha", reg. oznake PŽ …, krećući se južnim prometnim trakom u pravcu naselja V., u jednom trenutku izgubio nadzor nad upravljanjem motociklom, jer je sa sjeverne strane na cestu istrčala srneća divljač – srna i "zabila" se u prednji kotač motocikla, uslijed čega su i tužitelj i u to vrijeme mlt. tužiteljica, koja je bila putnica na motociklu, pali na cestu i tom prilikom zadobili i to tužitelj tešku tjelesnu povredu, a mlt. tužiteljica, u to vrijeme, laku tjelesnu povredu.

              Kako su u toj prometnoj nezgodi zadobili tjelesne povrede, a to znači da su zbog pretrpljenih povreda trpjeli fizičke bolove i strah, te je zaostala naruženost nakon povređivanja, tužitelj je po osnovi pravične novčane naknade zahtijevao zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje novčani iznos od 40.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa sve do isplate, a za oštećeni motocikl i oštećene stvari u prometnoj nezgodi, kao i za tuđu pomoć i njegu, je zahtijevao 25.575,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

              Tužitelj je obrazložio da je pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove 12.000,00 kuna, da mu za pretrpljeni strah pripada 8.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kuna, i za naruženost 5.000,00 kuna.

              Za oštećeni motocikl zahtijevao je 21.280,00 kuna, za oštećene stvari 2.295,00 kuna i za tuđu njegu i pomoć 2.000,00 kuna, a što je ukupno predstavljalo u tužbenom zahtjevu postavljeni iznos od 65.575,00 kuna.

              Mlt. tužiteljica je u tužbi zahtijevala pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO ) u iznosu od 3.500,00 kuna, jer je ocijenila da joj tuženik treba naknaditi za pretrpljene fizičke bolove 1.500,00 kuna, a za pretrpljeni strah 2.000,00 kuna.

              Nakon što je proveden postupak medicinskog vještačenja, radi utvrđenja povreda i eventualnih posljedica koje su tužitelji pretrpjeli u prometnoj nezgodi od 17. srpnja 2014. godine, a to po vještaku medicinske struke dr. sc. D. M., prim. dr. med., specijalist ortoped, stalnom sudskom vještaku, u podnesku od 7. rujna 2016. godine tužitelj je po osnovi neimovinske štete zahtijevao ukupno 24.000,00 kuna, kao pravičnu novčanu naknadu, ocjenjujući da mu za pretrpljene fizičke bolove ista pripada u iznosu od 8.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 5.000,00 kuna, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 6.000,00 kuna, i za naruženost 5.000,00 kuna.

Za oštećeni motocikl registracijske  oznake PŽ  … zahtijevao je iznos od 21.280,00 kuna, za oštećene stvari 2.295,00 kuna, i po osnovi tuđe njege i pomoći 5.850,00 kuna, uz napomenu da neimovinsku štetu potražuje zajedno sa z. z. kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, a za imovinsku štetu zahtijeva z. z. kamatu od presuđenja pa do isplate.

              Tužiteljica P. K. (rođena … godine) u vrijeme podnošenja pisanog medicinskog nalaza i mišljenja je bila punoljetna osoba i po opunomoćeniku, tj. zajedničkom opunomoćeniku, je u podnesku od 7. rujna 2016. godine zahtijevala od tuženika naknadu neimovinske štete, tj. pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 9.500,00 kuna, ocjenjujući u smislu čl. 1100. ZOO-a da joj pravična novčana naknada pripada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 2.500,00 kuna, za pretrpljeni strah 2.000,00 kuna i za naruženost 5.000,00 kuna, sve za z. z. kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

              Tužitelj i tužiteljica su od tuženika zahtijevali da im solidarno naknadi troškove parničnog postupka.

              Tuženik Lovačka udruga za uzgoj, zaštitu i lov divljači i ribe  Š. je u odgovoru na tužbu istakao prigovor promašene pasivne legitimacije (u daljnjem tekstu: tužitelj i tužiteljica i tuženik) obrazlažući taj prigovor činjenicom da nije točno da bi Industrijska ulica, na kolniku koje ulice se dogodila prometna nezgoda dana 17. srpnja 2014. godine, bila dio lovišta kojim gospodari tuženi, a jer je odredbom čl. 9. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16 i 67/16)  propisano da se lovište ne može ustanoviti na površinama na kojima je zabranjen lov. Ovo tim više što je odredbom čl. 64. st. 1.  toč. 2. istog Zakona propisano da je lov zabranjen u pojasu od tri stotine metara od ruba naselja. Kako je notorno da je mjesto štetnog događaja u P., Industrijska ulica i to unutar naselja, tada proizlazi da nije dio lovišta kojim gospodari tuženik i zbog toga tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja i tužiteljice.

              Tuženik ocjenjuje da se u konkretnom slučaju na temelju utvrđenih činjenica treba zaključiti da tuženik ne odgovara tužiteljima za naknadu štete po osnovi prouzrokovanja već da bi odgovornost tuženika, a u smislu čl. 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) trebalo cijeniti po osnovi krivnje.

              Budući da tuženik nema pravo poduzimati bilo kakve radnje unutar industrijske zone u Požegi, pa time niti predvidjeti radnje trećih osoba, a kamoli izbjeći ili otkloniti posljedice radnji trećih osoba, tuženik zbog toga ne odgovara za štetu koja je nastala tužiteljima.

              Nastavno, tuženik je prigovorio da je tužitelj kao vozač motocikla u datim okolnostima mogao i morao vidjeti srnu i poduzeti odgovarajuće radnje, osobito s obzirom da je motocikl tužitelja opremljen vrlo snažnim kočionim sustavom, pod uvjetom da se kretao prilagođenom brzinom.

              Smatrajući da je isključivo tužitelj kao vozač odgovoran za nastalu štetu, osporavajući osim osnova i visinu postavljenih zahtjeva, predložio je da sud tužbeni zahtjev tužitelja i tužiteljice odbije i naloži da tužitelj i tužiteljica tuženiku naknade trošak parničnog postupka.

              Prijedlog tuženika da se na njegovoj strani u parnici umiješa njegov osiguratelj i to C. o. d.d. Z., ovaj sud je prihvatio, jer je nesporno da je tuženik svoju odgovornost osigurao kod osiguratelja C. o. d.d. Z., a nakon što je dopisom od 17. ožujak 2016. godine predloženi umješač C. o. d.d. zaprimio tužbu tužitelja, pisani odgovor na tužbu tuženika i raspravni zapisnik od 17. ožujka 2016. godine, a sud prihvatio svojstvo umješača na strani tuženika, umješač C. o. d.d. (u daljnjem tekstu: umješač) je u obrazloženom podnesku istakao da se u svemu pridružuje navodima tuženika iz njegova odgovora na tužbu te posebno istakao da je tuženikov prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji tužitelja osnovan.

              Umješač je obrazložio da iz uvida u kartu lovišta kojim upravlja tuženik, a radi se o lovištu oznake XI/21, naziva S. B. gora III, nesporno proizlazi da se štetni događaj nije dogodio u predmetnom lovištu tuženika, već da prometnica Industrijske ulice u P. na kojoj se premetni štetni događaj dogodio ne granični s lovištem kojim gospodari tuženik. Dakle, umješač je istakao da divljač koja je konkretne zgode ostvarila kontakt s vozilom tužitelja nije na istu prometnicu došla iz samog lovišta tuženika, već iz okolnog područja uz istu prometnicu, a koje područje se nalazi u vlasništvu trećih osoba (gradsko i privatno zemljište).

              U tom pravcu je umješač istakao kako na površinama zemljišta na kojima se ne ustanovljavaju lovišta, divljač je dužan zaštićivati vlasnik zemljišta, odnosno pravna ili fizička osoba koja koristi to zemljište, a da je tome tako izravno proizlazi iz odredbe čl. 77. st. 2. Zakona o lovstvu, kojom je odredbom propisano da su korisnici zemljišta dužni sprječavati štetu od divljači i poduzimati propisane mjere.

              Ako bi hipotetski, tvrdi umješač, divljač tj. srna koja je prouzročila štetu tužiteljima i pripadala lovnom fondu kojim gospodari tuženik, tuženik apsolutno nije u mogućnosti da na tuđem zemljištu provodi bilo kakve mjere za sprječavanje šteta od divljači, a onda i proizlazi da štetni događaj tuženik nije mogao objektivno predvidjeti i nije mogao ni izbjeći ni otkloniti nastale posljedice, a slijedom čega je umješač predložio da sud tužitelje odbije s tužbenim zahtjevima.

              Očitujući se na iznesene činjenice i pravne stavove tužitelji su po opunomoćeniku istakli da je mjesto nastanka štetnog događaja upravo u lovištu kojim gospodari tuženik, a što se može utvrditi sa portala Ministarstva (list 6 spisa i list 7 spisa – preglednik za javnost lovišta br. XI/109), gdje određeno stoji navedeni broj lovišta, naziv lovišta: P. Županija P.- s.", ovlaštenik prava lova: "LU Š. P., A. bb, pp. 129, P.", a glavne vrste divljači su: srna obična, zec obični…".

              Što se tiče odgovornosti za nastalu štetu tužitelji su ocijenili da u slučaju naleta motornog vozila na divljač i obrnuto, odgovornost lovoovlaštenika koji gospodari lovištem iz kojeg potječe divljač i vozača motornog vozila utvrđuje se po principu krivnje,  s obzirom da i divljač i motorno vozilo u pokretu predstavljaju opasnu stvar u pravnom smislu. U tom pravcu su i zaključili da bi sud trebao utvrditi dali postoji krivnja vozača tj. tužitelja za nalet na divljač, njegova mogućnosti izbjegavanja naleta s obzirom na uvjete vožnje, a sve u smislu čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama i čl. 1063. do 1067. ZOO-a.

              Tužitelj je predložio, a sud je prihvatio da se u postupku provede prometno vještačenje na okolnost kojom brzinom se kretao tužitelj u trenutku naleta srneće divljači na njegov motocikl i dali je u opisanoj prometnoj situaciji mogao izbjeći nalet divljači na njegov motocikl. Obrazložio je da nije on svojim motociklom  u kretanju udario u divljač, već je divljač tj. srna udarila, odnosno "zabila se" u prednji kotač njegovog motocikla, a zbog čega su i on i tužiteljica pali na kolnik i zadobili povrede.

              Da bi sud mogao odgovoriti na sporno pravno pitanje dali treba primijeniti odgovornost za nastanak štete po principu krivnje ili po principu samog prouzrokovanja, u postupku je provedeno prometno vještačenje po vještaku D. ing. K., stalnom sudskom vještaku cestovnog prometa i cestovnih vozila iz S. B..

              Prometni vještak D. ing. K. je u svom zaključnom nalazu i mišljenju istakao da je A. K. upravljajući motociklom "Yamaha FZ6 Fazer S 2" , reg. oznake PŽ … dana 17. srpnja 2014. godine, u uvjetima sumraka, na središnjem dijelu desne prometne trake promatrano u smjeru kretanja motocikla, ostvario sudar sa divljači (srna) koja je prelazila kolnik od lijeva prema desno i pojava divljači za tužitelja kao vozača motocikla nije bila prometno-tehnički predvidiva.

              Vještak je utvrdio da je prema duljini klizanja i struganja motocikla po kolniku brzina kretanja motociklom iznosila 49 km/h, da je izvjesno da se divljač kretala brzinom većom od 16,2 km/h, ili 4,5 m/s, pa se prometno-tehnički može konstatirati da je divljač za tužitelja kao vozača bila iznenadna pojava, tako da nije imao prostorne i vremenske mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće kočenjem i/ili skretanjem.

              Vještak je utvrdio da prema podacima Policijske postaje P. nije bilo gdje konstatirano da su poduzete mjere za "zaštitu prometa na cesti od divljači" ili "mjere za sprječavanje štete od divljači" na javnoj cesti.

              Kraj tako utvrđenih činjenica, a imajući u vidu i preglednu kartu lovišta broj XI/109, ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da se na preglednoj karti lovišta, dostavljenoj od strane Ministarstva  – Informacijski sustav središnje lovne evidencije, može utvrditi da je do prometne nezgode dana 17. srpnja 2014. godine došlo upravo na kolniku ceste u P., u Industrijskoj ulici, a Industrijska ulica u P. nalazi se u granicama lovišta broj XI/109 kojim gospodari tuženik.

              Istina, ceste nisu dio lovišta, ali je judikatura zauzela pravni stav da je u slučaju nastanka štetnog događaja radi naleta vozila na divljač ili obrnuto, deliktno odgovoran lovoovlaštenik i to po načelu kauzaliteta, jer se divljač smatra opasnom stvari.

              Naime, pojava divljači na javnoj cesti se u datim okolnostima smatra opasnom stvari, sukladno odredbama čl. 1063. ZOO-a, a jer šteta nastala u vezi s opasnom stvari i potječe od te stvari, osim ako se dokaže da šteta nije nastupila u vezi s opasnom stvari, tj. naletom divljači na motocikl tužitelja.

              Prema čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

              Ocjena je ovog suda da tuženik koji gospodari navedenim lovištem, a iz kojeg je divljač – srna istrčala na kolnik Industrijske ulice u P. te se "zabila" u motocikl tužitelja, treba i tužitelju i tužiteljici naknaditi cjelokupnu štetu koju su u navedenom štetnom događaju pretrpjeli, a jer tuženik nije dokazao u smislu čl. 1067. ZOO-a da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Tuženik kao vlasnik stvari, odnosno osoba koja gospodari lovištem oslobodio se odgovornosti za naknadu štete i ako bi dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

              Tuženik u ovom sporu nije dokazao da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a niti je dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a zbog čega sud utvrđuje da je jedini uzrok ove prometne nezgode iznenadni izlazak srne na kolnik Industrijske ulice, koja zbog pretrčavanja kolnika udara direktno u motocikl tužitelja, tužitelj i njegova kćerka tj. tužiteljica padaju na kolnik i zadobivaju tjelesne ozljede.

              Dakle, srna u datim okolnostima predstavlja opasnu stvar, a kako je obitavala na području kojim gospodari tuženik i tuženik ju ima opisanu kao divljač koja obitava u lovnom području, odgovornost tuženika je neupitna, jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da tužitelj kao vozač motocikla nije ni po čemu mogao predvidjeti da će divljač pretrčavati cestu, udariti u njegov motocikl i da će doći do štetnih posljedica. Tužitelj ni u čemu nije doprinio da dođe do štetnog događaja i štetnih posljedica, jer je vozio u naseljenom mjestu brzinom koja je i prometnim znakom i prometnim pravilom bila ograničena na 50 km/h. Kako nije imao ni prostorne ni vremenske mogućnosti za izbjegavanje prometne nesreće kočenjem ili skretanjem, nije niti suodgovoran za štetu koju  su pretrpjeli on i njegova kćerka, tj. tužiteljica.

              To su razlozi zbog kojih tuženik tužiteljima odgovara za naknadu štete po načelu kauzaliteta.

              Druge prigovore koje su tuženik i umješač isticali u svojim podnescima sud nije prihvatio, pa niti prigovore o tome da bi eventualno za štetu tužiteljima bio odgovoran G. P., sukladno Odluci o držanju i postupanju sa psima i mačkama, načinu postupanja s neupisanim psima te napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine G. P. br. 18/2008).

              Ovo stoga što je ocjena suda, jer je ovom Odlukom G. P. propisao uvjete i način držanja i postupanja sa psima i mačkama, kretanjem pasa, postupanjem s neupisanim psima, napuštenim i izgubljenim životinjama na području G. P., radi zaštite životinja i ljudi koji s njima dolaze u dodir, da srneća divljač svakako ne ulazi u pobrojane životinje zbog činjenice da srneća divljač nije ni napuštena ni izgubljena životinja, već divljač koja obitava na području određenog lovišta.

              Kako bi sud mogao utvrditi dali je zbog zadobivenih povreda na strani tužitelja i tužiteljice povrijeđeno njihovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a s tim u vezi i dali je nastala tužitelju i tužiteljici neimovinska šteta, medicinskim vještačenjem po imenovanom medicinskom vještaku je utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio nagnječenje lijevog ramena, nagnječenje i oguljotine  u području desnog lakta i oba koljena, te parcijalnu rupturu tetive nadgrebenog mišića desnog ramena.

              Radi zadobivenih povreda tužitelj je pregledan u kirurškoj ambulanti OŽB P., učinjena mu je obrada na način da je primio analgetike, upućen je na daljnje liječenje u smislu radiološke obrade lijevog koljena, a kako je pretragom utvrđena i ruptura tetive nadgrebenog mišića upućen je na daljnje liječenje ortopedu u S. B., gdje je učinjen i operativni zahvat plastike prednjeg dijela ramenog vrha po Neeru.

              Dakle, tužitelj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu radi koje je trpio bolove u sva tri stupnja intenziteta i to tako da je bolove jakog intenziteta trpio tijekom pet dana, bolove srednjeg intenziteta tijekom tjedan dana i lakog intenziteta tijekom dva mjeseca. U trenutku nezgode pretrpio je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah trpio je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja.

              Na ovaj način je sud utvrdio da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, pa mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

              Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), a u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje povrede na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda, tužitelju je bilo opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, a što znači da je sud raspravljao i utvrđivao one činjenice koje su i tužitelj i tužiteljica naveli u tužbi. U odnosu na tužitelja to su fizički bolovi, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti te strah. Ove činjenice u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a su kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

              Imajući u vidu mišljenje medicinskog vještaka o intenzitetu i trajanju bolova, sud je tužitelju za pretrpljene fizičke bolove dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kuna.

              Za pretrpljeni strah jakog intenziteta, imajući u vidu i trajanje primarnog i sekundarnog straha, ocjena je ovog suda da za pretrpljeni strah tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna.

              Tužitelj je zbog prirode ozljede morao rasteretiti desnu ruku, zbog potrebe za mirovanjem nije mogao u potpunosti skrbiti o sebi, kao ni obavljati osnovne životne potrebe i radi toga mu je trebala tuđa njega i pomoć u punom opsegu u trajanju od jednog mjeseca i još dva mjeseca u smanjenom opsegu, u trajanju od dva do tri sata dnevno.

              Nakon završenog liječenja kod tužitelja je zaostao vidljivi ožiljak u području desnog ramena dužine 5 cm, zbog čega je zaostala naruženost lakog stupnja.

              Imajući u vidu da je tužitelju nakon završenog liječenja otežano podizanje desne nadlaktice iznad horizontalne ravnine, da su terminalno ograničene rotacije njegove nadlaktice, kao i elevacija, a zbog toga je otežano obavljanje poslova kao što su bojanje, branje voća, penjanje po ljestvama i dokučivanje predmeta s visokih polica te npr. cijepanje drva i onemogućavanje rekreativnih sportskih aktivnosti, ocjena je ovog suda da tužitelju za ovaj vid neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kuna.

              Prilikom dosude ovog iznosa od 5.000,00 kuna sud je imao u vidu ukupan obim smanjenja životnih aktivnosti od 5%, kao i životnu dob tužitelja te činjenicu da će trpjeti duševne boli još relativno dugi niz godina.

              Obzirom da je došlo do lakog stupnja naruženosti, a da je područje naruženosti onaj dio tijela koji nije vidljiv drugim osobama svakodnevno, već samo prilikom otkrivanja toga dijela tijela (desno rame) za vrijeme ljetne sezone, naročito nazočnosti na sportskim terenima, kupalištima i sl., tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 kuna.

              Dakle, preostali dio tužbenog zahtjeva za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 1.000,00 kuna i za duševne boli zbog naruženosti u iznosu od 2.000,00 kuna, tužbeni zahtjev je odbijen.

              U smislu odredbe čl. 1085. i 1095. ZOO-a tužitelju je na ime imovinske štete za oštećeni motocikl dosuđen onaj novčani iznos koji prema tuženiku i umješaču predstavlja realni obračun totalne štete, a jer je na glavnoj raspravi od 21. ožujka 2017. godine tužitelj učinio nespornim stvarnu štetu na motociklu u iznosu od 15.350,00 kuna.

              Isto tako je učinjeno od strane tuženika i umješača nespornim (zapisnik od 3. studenog 2016. godine) da je vrijednost oštećenih stvari 2.295,00 kuna, a onda je sud tužitelju ove novčane iznose po osnovi imovinske štete dosudio, zajedno sa z z. kamatom počev od donošenja sudske odluke pa do isplate.

              Imajući u vidu da je tužitelju bila nužna tuđa njega i pomoć u trajanju od trideset dana u punom opsegu, a to znači osam sati dnevno, i šezdeset dana po dva do tri sata dnevno (prosjek 2,5 sati), računskim putem se utvrdi da je tužitelj pravilno postavio zahtjev na iznos od 5.850,00 kuna.

              Naime, za jedan sat pružene tuđe njege i pomoći, a utvrđeno je da su tužitelju u svemu pomagali njegova supruga i ukućani, tužitelj je trebao izdvojiti 15,00 kuna neto i kraj činjenice da je za trideset dana pružene tuđe njege i pomoći tužitelj morao izdvojiti 3.600,00 kuna (8 sati x 15,00 kn = 120,00 kn x 30 dana = 3.600,00 kn), a po istom principu za slijedećih šezdeset dana tuđe pomoći 2.250,00 kuna, za taj vid imovinske štete pripada mu 5.850,00 kuna, ali i z. z. kamata, kao na preostale iznose imovinske štete, od dosuđenja pa sve do isplate.

              U odnosu na ovaj vid imovinske štete (tuđa njega i pomoć) sud nije provodio vještačenje, jer je taj dokaz povezan s nesrazmjerno velikim troškovima, a kako tužitelju pripada pravo na naknadu ovog vida imovinske štete, sud je o istom odlučio temeljem odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP).

              Tužiteljica je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka zadobila nagnječenje i oguljotine u području desne šake i desnog lakta, nagnječenje i oguljotine u području grebena desne crijevne kosti, velike kvrge desne bedrene kosti, te unutarnje strane desnog nožnog zgloba. Ozljeda nagnječenja i oguljotine u području desne šake i desnog lakta, nagnječenja i oguljotina u području grebena desne crijevne kosti, velike kvrge desne bedrene kosti, kako pojedinačno, tako i ukupno predstavljaju laku tjelesnu ozljedu. Mišljenje je liječnika vještaka da su ove ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi upravo s nezgodom koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi, a zbog istih je trpjela bolove srednjeg intenziteta tijekom tjedan dana, te bolove lakog intenziteta tijekom dva tjedna.

              U trenutku nezgode pretrpjela je primarni strah jakog intenziteta do dolaska u bolnicu, a sekundarni strah trpjela je tijekom liječenja radi zabrinutosti za tijek i ishod liječenja. Sekundarni strah je tužiteljica trpjela tijekom dva dana i strah slabog intenziteta tijekom deset dana.

              Nakon završenog liječenja zaostao je hiperpigmentirani ožiljak u predjelu desne šake veličine 3 x 2 cm, te ožiljak u području desnog lakta dužine 2 cm i ti ožiljci predstavljaju naruženost lakog stupnja.

              Liječnik vještak je nalaz i mišljenje iznio sukladno pravilima medicinske struke, savjesno i uvjerljivo, a radi čega je sud kao i odnosu na tužitelja, stvarno utvrdio da je tužiteljica, u času prometne nezgode maloljetna osoba, kroz zadobivene tjelesne ozljede bila u stanju da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što znači da je i njoj nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. 

              Imajući u vidu intenziteta i trajanje fizičkih bolova i druge okolnosti (tužiteljica je bila maloljetna u vrijeme nezgode), sud je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid neimovinske štete u iznosu od 2.500,00 kuna, a i za strah 2.000,00 kuna, jer su oblici povreda u direktnoj vezi, a sud je u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a zaključio da zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete nije upravljen bilo kojim drugim lukrativnim motivima i iznos od ukupno 4.500,00 kuna tužiteljici predstavlja sigurno samo satisfakciju za bolove i strah koje je u prometnoj nezgodi bez svoje krivnje pretrpjela.

              Tužiteljica je u vrijeme prometne nezgode imala svega šesnaest godina, dakle i onda i danas se radi o vrlo mladoj osobi, kojoj je iz prometne nezgode zaostala naruženost lakog stupnja, a očituje se u hiperpigmentiranom ožiljku na području desne šake i ožiljku u području desnog lakta.

              Kako se radi o djevojci mlade dobi i činjenici da je ožiljak na području desne šake veličine 3 x  2 cm i k tome vidljiv drugim osobama preko cijele godine, a da se drugi ožiljak nalazi većim dijelom godine prekriven odjećom, zahtijevani novčani iznos od 5.000,00 kuna sud prihvaća kao pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a.

              Vodeći računa o svim okolnostima, naprijed iznesenim, sud je tužiteljima na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravične novčane naknade za obje povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu i u tom pravcu presudio kao u izreci presude.

              Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a što znači da je sud u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a imao u vidu naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.  O tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova sud je ocijenio brižljivo sve okolnosti, a što znači vodeći računa da je za pripremanje glavne rasprave održao pripremno ročište, da je omogućio strankama da međusobno razmijene podneske i nakon toga je zaključio da tužiteljima koje je zastupa opunomoćenik – odvjetnik, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i 103/14) pripadaju oni troškovi koji su bili izdaci učinjeni kroz plaćanje nagrade opunomoćeniku – odvjetniku koji im je sastavio tužbu, zastupao na pripremnom ročištu i na dvije glavne rasprave, te i sastavio jedan obrazloženi podnesak u kojem je uredio tužbene zahtjeve nakon zaprimljenog nalaza i mišljenja vještaka.

              Kako je opunomoćenik – odvjetnik nazočio i objavi presude dana 21. travnja 2017. godine, ukupni trošak sud utvrđuje iznosom od 5.500,00 kuna.

              Kako je opunomoćenik zastupao dvoje tužitelja tada ima pravo na povećanje od 10%, pa je ukupna nagrada za zastupanje utvrđena iznosom od 6.050,00 kuna.

              Obzirom da je opunomoćenik obveznik PDV-a po stopi od 25% i da PDV iznosi 1.512,50 kuna, ukupno priznati trošak zastupanja iznosi 7.562,50 kuna.

              Kako su tužitelji uspjeli sa oko 83% od postavljenih tužbenih zahtjeva (ocjenjujući zbirno njihove zahtjeve), sud je iznos od 7.562,50 kuna umanjio za 17% i dobio iznos od 6.276,00 kuna.

Ukupan iznos sudskih pristojbi na strani tužitelja sud utvrđuje iznosom od 2.510,00 kuna, a umanjen za 17% iznosi 2.083,00 kuna i zbirno sa 6.276,00 kuna daje iznos od 8.359,00 kuna.

Kako su tužitelji snosili trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 3.300,00 kuna, a ovaj trošak sud nije umanjivao prema uspjehu u parnici, jer je bio nužan, trošak tužitelja u parnici utvrđen je ukupnim iznosom od 11.659,00 kuna.

Kako je tuženika zastupao opunomoćenik – odvjetnik i tuženikov troškovnik je osnovan do iznosa od 8.750,00 kuna, a umanjen za 83% iznosi 1.487,50 kuna, stavljajući u odnos prijeboja međusobno priznatih troškova tužitelja i tuženika, proizlazi da je tuženik u obvezi tužiteljima naknaditi solidarno trošak u iznosu od 10.171,50 kuna, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Radi svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Požegi, 21. travnja 2017.