Broj: Povrv-441/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja M. P. vl. Z. K. u. o., OIB: ...., D. R., protiv tuženika N. d.o.o., OIB: ..., Č., radi isplate 6.820,00 kn, nakon zaključene javne glavne rasprave 28. ožujka 2017. u nazočnosti tužitelja, dana 26. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o    j e

 

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz Č., posl. br. Ovrv 1544/16 od 4. kolovoza 2016., u dijelu kojim se  nalaže tuženiku N. d.o.o., Č., OIB: ..., da tužitelju M. P., vlasniku obrta Z. K., OIB: ...., temeljem vjerodostojnih isprava – računa R1 broj S-2210-14 od 05.06.2016. i računa R1 broj S-3110-022 od 26.06.2016., namiri dospjelu tražbinu u iznosu od 6.820,00 kn, uvećanu za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.060,00 kn za razdoblje od 13.06.2016. pa do isplate, te na iznos od 1.760,00 kn za razdoblje od 07.07.2016. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, kao i trošak ovog postupka u iznosu od 342,50 kuna sa zateznom kamatom koja na nastali trošak teče od 4. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II/ Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz Č., posl. br. Ovrv 1544/16 od 4. kolovoza 2016., u dijelu kojim se  nalaže tuženiku N. d.o.o., Č., OIB: ..., da tužitelju M. P., vlasniku obrta Z. K., OIB: ..., namiri zakonsku zateznu kamatu na iznos od 1.760,00 kn za razdoblje od 04.07.2016. do 06.07.2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, nadalje trošak ovog postupka u iznosu od 20,00 kuna sa zateznom kamatom koja na nastali trošak teče od 4. kolovoza 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, te predvidivi trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kuna kao i da na te troškove plati zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotna poena, koje na predvidivi trošak teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do tužiteljeva namirenja, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, javnom bilježniku I. K. iz Č., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate iznosa od 6.820,00 kn zajedno sa nastalim i predvidivim troškovima ovršnog postupka i zakonskim zateznim kamatama, te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi broj Ovrv 1544/16 od 4. kolovoza 2016.

 

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor povodom kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. 

 

              Tuženik u prigovoru u bitnome navodi da računi koje mu je tužitelj ispostavio nemaju sve potrebne sastojke, pa da je prijedlog za izdavanje rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave neuredan i nevažeći, te da stoga nije bilo osnove za donošenje rješenja javnog bilježnika.

 

              Na pripremnom ročištu, na koje uredno pozvani tuženik nije pristupio, tužitelj je pojasnio da se njegova tražbina odnosi na usluge noćenja koje je tužitelj pružio zaposlenicima tuženika koji su vršili razminiravanje na okolnom terenu, te je kao dokaz za to pružio i račune iz fiskalne kase.

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račune (list 4-5 i 19-20 spisa). Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio sve relevantne činjenice, temeljem kojih je našao da je tužbeni zahtjev osnovan. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

              Među strankama je sporna kako osnova tako i visina tužbenog zahtjeva.

 

              Ponajprije valja navesti da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, „Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/14 i 55/16 – OUSRH, dalje u tekstu - OZ), a sud nalazi da računi koje je tužitelj dostavio uz prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi, kao vjerodostojne isprave, sadrže sve navedene elemente, pa je dakle prijedlog bio podoban za donošenje rješenja o ovrsi.

 

              Iz računa R1 S-2210-14 od 5.6.2016., razvidno je da se odnosi na uslugu noćenja, ukupno 23 noćenja, s time da je cijena jednog noćenja sa PDV-om 220,00 kuna, što ukupno iznosi 5.060,00 kuna, a rok dospijeća računa je 12.6.2016.

              Iz računa R1 S-3110-022 od 29.6.2016., razvidno je da se odnosi na uslugu noćenja, ukupno 8 noćenja, s time da je cijena jednog noćenja sa PDV-om 220,00 kuna, što ukupno iznosi 1.760,00 kuna, a rok dospijeća računa je 6.7.2016.

 

              Sud nije imao razloga za sumnju u vjerodostojnost dokaza koje je pružio tužitelj a iz kojih proizlazi da je tuženik u dva navrata 2016. godine koristio usluge noćenja koje mu je tužitelj pružio, čime je za njega nastala obveza podmirenja navedenih usluga.

 

              Uredno pozvani tuženik nije došao na ročište pred ovim sudom niti se očitovao na dokaze koje je podnio tužitelj, a sud utvrđuje da je tužitelj dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.

             

              Kako je jedno od temeljnih načela Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), načelo dužnosti ispunjenja obveze izraženo u čl. 9. koji navodi da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje i čl. 342. koji navodi da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, sud utvrđuje da je tuženik povrijedio ta načela te je dužan ispuniti svoju obvezu.

 

              Temeljem svega, sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod toč. I/ izreke, pri čemu se odluka o zateznoj kamati temelji na čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i teče od dana dospjelosti računa, pa je zahtjev za namirenje kamate koji je tužitelj zatražio prije dospjelosti računa odbijen kao pod toč. II/ izreke presude.

 

              Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju donesena je primjenom članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Odluka o parničnom trošku temelji se osim toga na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama) i Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01 – pročišćeni tekst, 115/12 i 120/15 – dalje u tekstu: Javnobilježnička tarifa).

 

Tužitelju je sud priznao trošak nagrade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 312,50 kuna sa pripadajućim PDV-om (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama), te trošak dostave po javnom bilježniku u iznosu od 30,00 kuna (čl. 37. Javnobilježničke tarife). Sud nije tužitelju priznao javnobilježnički predvidivi trošak u iznosu od 37,50 kuna, jer taj trošak nije nastao, nadalje PDV na trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 7,50 kuna jer javni bilježnik na to nema pravo, a nije mu priznao ni javnobilježnički trošak ispisa za dostavu iz evidencije MUP-a ili registra u iznosu od 12,50 kuna, budući da mu je trošak dostave u iznosu od 30,00 kuna već priznao.

 

Zbog svega odlučeno je kao u izreci.

 

U Varaždinu, 26. travnja 2017.