Broj: Gž-2300/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. z. o. d. d., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. P. & M. S., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Z. P., iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica A. Z., odvjetnica iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl. br. Povrv-1273/15-12 od 30. listopada 2015., dana 28. travnja 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl. br. Povrv-1273/15-12 od 30. listopada 2015.

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. B. iz P. posl. br. Ovrv-35/15 od 4. veljače 2015. (I.), tužitelju je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 881,25 kuna (II.), a tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova postupka je odbijen (III.).

 

Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a onda, posljedično, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je čl. 14. st. 2. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja predviđena mogućnost raskida ugovora pisanim putem i najmanje tri mjeseca prije isteka tekuće godine osiguranja, da je tužitelj tuženičin dopis o otkazu ugovora zaprimio 5. lipnja 2013. i da je na isti odgovorio 7. lipnja 2013., da je u tom dopisu navedeno da će ugovor prestati proizvoditi pravne učinke s danom 15. ožujka 2014., da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bi ugovor bio raskinut sa 5. lipnja 2013., da je tužitelj osnovano od tuženice potraživao isplatu trAženih iznosa pa tužitelj predlaže da se pobijanu presudu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja , podredno da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a tužitelj potražuje i troškove žalbe.

 

Žalbe tužitelja je dostavljena na odgovor tuženici.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da su stranke bile sklopile ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju na način da je ugovoreno trajanje bilo od 15. ožujka 2013. do 15. ožujka 2016. s ugovorenom premijom od 133,00 kuna mjesečno, da je tuženica dopisom od 3. lipnja 2013. zatražila raskid tog ugovora jer da nije bila zadovoljna sa istim, da je uz taj dopis tuženica tužitelju vratila i karticu dopunskog zdravstvenog osiguranja, da je tuženica mogla osnovano raskinuti ugovor i da tužitelju ne duguje za premije osiguranja dospjele nakon raskida ugovora pa primjenom odredbe čl. 368. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., i 125/11. – dalje ZOO) i donosi pobijanu presudu.

 

Takova odluka prvostupanjskog suda, u njenom bitnom dijelu, je valjana i zakonita.

 

Naime, među strankama nije bilo sporno da su stranke bile zaključile Ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 15. ožujka 2013. do 15. ožujka 2016. uz ugovorenu mjesečnu premiju od 133,00 kn, a nije bilo ni sporno da je tuženica dopisom od 3. lipnja 2013. (13) taj ugovor i otkazala.

 

Sporno je bilo od kada taj otkaz djeluje, tj. nastupaju li posljedice tog otkaza (raskida) sa dostavom istoga tužitelju ili bi njegove posljedice imale nastupiti (tek) sa 15. ožujka 2014., a što tvrdi tužitelj pozivom na odredbu čl. 14. st. 2. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja tužitelja (15-28).

 

U predmetnom slučaju tužitelj je trgovac, a tuženica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09. i 78/12. – dalje ZZP).

 

O odredbi čl. 14. st. 2. Općih uvjeta dopunskog zdravstvenog osiguranja tuženika, po utvrđenju prvostupanjskog suda, nije se posebno (pojedinačno) pregovaralo, ista je sadržana u formularu koji je tužitelj unaprijed formulirao, pa kada je tuženica odustala od ugovora zbog okolnosti na koje nije bila upozorena (da će morati plaćati i troškove koje "pokriva" to dopunsko zdravstveno osiguranje, a "tek" njegov povrat tražiti od tužitelja) i kada je uz otkaz ugovora tuženica vratila i karticu zdravstvenog osiguranja (31) kada, dakle, i nije mogla više koristiti "usluge" tužitelja, to bi daljnje plaćanje premije osiguranja tuženica bila u situaciji da plaća, a da za to ne dobiva protuuslugu čime bi bila dovedena u znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je prvostupanjski sud, ispravno, a primjenom odredbe čl. 96. i čl. 102. ZZP i odbio primijeniti navedenu odredbu Općih uvjeta tužitelja te tuženici priznao pravo na raskid ugovora pa je žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

 

Kako tužitelj svojim tužbenim zahtjevom od tuženice potražuje isplatu premije koje su dospjele na naplatu nakon što je zaprimio tuženičin otkaz ugovora to je onda prvostupanjski sud ispravno odbio tužiteljev tužbeni zahtjev, a žalba tužitelja je onda neosnovana.

 

Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli-Pola, 28. travnja 2017.