Broj: Gž-379/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Brunu Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice H. G. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. K. F., odvjetnici iz P., protiv tuženika D. K. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Č. & R., j.t.d., odvjetnicima iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1830/10-83 od 19. studenog 2015., dana 8. svibnja 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1830/10-83 od 19. studenog 2015.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I izreke, kao djelomično osnovan prihvaćen je zahtjev tužiteljice kojim je tuženiku naloženo naknaditi joj štetu isplatom iznosa od 19.900,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci ove presude, dok je u točki II izreke u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 4.460,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan. U točki III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              Protiv odbijajućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužiteljica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome ističe da je pravovremeno predlagala sudu da se provede medicinsko vještačenje, da je predlagala da se vještačenje provede po vještaku iz Z. i da je svoju procesnu ulogu u postupku izvršavala savjesno i pošteno, da joj je trebalo dosuditi ukupno zahtijevani iznos neimovinske štete na ime pretrpljenih bolova i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći. Ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP), a smatra i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u pogledu odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao osnovan prihvati njezin zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da postoji odgovornost tuženika za pad bojlera, pri čemu ukazuje na iskaze saslušanih svjedoka. Smatra da je malo vjerojatno da je bojler pao sam od sebe bez utjecaja neke mehaničke sile, pri čemu ukazuje i na činjenicu da je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela tek protekom dvije godine od štetnog događaja. Ističe da u ovom postupku nije dokazana uzročno-posljedična veza između postavljanja bojlera i njegovog pada, pa posljedično tomu i njegova odgovornost za ovaj štetni događaj.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Sa žalbom tužiteljice i tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe tužiteljice i tuženika nisu osnovane.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

              Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

              Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke: 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužiteljica.

             

              Niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

              Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu isplatom iznosa od 24.450,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, smatrajući tuženika, kao izvođača radova u kući u P., odgovornim za nastanak štetnog događaja od 4. kolovoza 2008. kada je prilikom tuširanja na nju pao postavljeni bojler za vodu i udario ju u predjelu glave i leđa.

 

              Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP):

 

-          da je tuženik, kao izvođač radova izveo određene radove u kući tužiteljice u P., pa je tako obnovio i tužiteljičino kupatilo,

-          da je u tu svrhu uklonio stari bojler zapremine 50 litara te nabavio i ugradio novi bojler zapremine 30 litara,

-          da je novi bojler postavljen na zid od porobetona star oko 40 godina,

-          da postavljanje bojlera na takav zid zahtijeva dodatnu pažnju instalatera kod izrade ovjesa za bojler, a što zahtijeva i ugradnju posebnim vijcima,

-          da je 4. kolovoza 2008. došlo do pada bojlera u trenutku kada se tužiteljica tuširala,

-          da je tom prilikom, uslijed pada bojlera, tužiteljica zadobila ozljede u vidu jakog udarca u glavu i leđa te prijelom lijevog skočnog zgloba uz iščašenje donožja,

-          - da je u vezi s tim prijelomom trpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana, te bolove srednjeg intenziteta 3 tjedna, nakon čega je trpjela učestale bolove povremenog karaktera,

-          da je pretrpjela jaki strah primarnog karaktera (smrtni strah) u trajanju od pet minuta, nakon čega da je trpjela jaki strah sekundarnog karaktera u trajanju od dva dana, a zatim strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana,

-          da je kod nje do zbog posljedica zadobivenih povredama zaostalo smanjenje životne aktivnosti u opsegu od 3-4%.

-          da je kod tužiteljice zaostalo slabije vidljivo nagrđenje,

-          da je tužiteljica trebala tuđu njegu i pomoć u trajanju od 6 tjedana, dok je imala apliciranu sadrenu imobilizaciju u trajanju od po tri sata dnevno, a nakon toga još u trajanju od dva mjeseca u trajanju od 2-3 sata dnevno.

 

Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je kao djelomično osnovan prihvatio zahtjev tužiteljice zaključujući da je tuženik, kao izvođač radova u kući tužiteljice odgovoran za štetu koju trpi tužiteljica iz ovog štetnog događaja, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka M. B. te svjedoka D. H. proizlazi da bojler nije bio postavljen sukladno pravilima struke, a tuženik je u obavljanju tog posla propustio naručitelja radova (tužiteljicu) upoznati na nedostatak zida na koji je bojler postavljen, zbog čega temeljem odredbe čl. 601. i čl. 608. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) odgovara za štetu koju iz ovog štetnog događaja trpi tužiteljica.

 

Obzirom na ovakav zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika za štetu koju iz ovog štetnog događaja trpi tužiteljica, prvostupanjski sud je tužiteljici na temelju odredbe čl. 1100. ZOO, zbog povrede prava osobnosti dosudio pravičnu novčanu naknadu u ukupnom iznosu od 14.590,00 kn i to na ime pravične novčane naknade zbog povreda prava osobnosti izraženih pretrpljenim fizičkim bolovima iznos od 6.500,00 kn, strahom iznos od 3.090,00 kn, duševnim bolovima zbog smanjene njezine životne aktivnosti iznos od 3.000,00 kn i duševnim bolovima zbog nagrđenja iznos od 2.000,0 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od 3.920,00 kn njezin zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice pravno relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i da je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o zahtjevu tužiteljice.

 

Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o odgovornosti tuženika za štetu koju trpi tužiteljica iz ovog štetnog događaja. Takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka M. B. te iskaza svjedoka D. H., pa u takav zaključak prvostupanjskog suda nema razloga sumnjati ni ovaj drugostupanjski sud, samo kraj činjenice što tuženik svojim paušalnim navodom o mogućem utjecaju mehaničke sile na pad bojlera pokušava umanjiti uvjerljivost takvog zaključka prvostupanjskog suda.

 

Naime, ovakvim navodom žalitelj pokušava pad bojlera povezati s činidbom same tužiteljice i njezinim pretpostavljenim oslanjanjem na bojler, međutim, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženik tijekom postupka ničim nije dokazao takvu mogućnost, radi čega i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti tuženika za štetu koju iz ovog štetnog događaja trpi tužiteljica, radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

Obzirom na žalbu tužiteljice u ovom postupku, sporna je još samo visina neimovinske štete koju tužiteljica trpi zbog povrede prava osobnosti, zbog pretrpljenih fizičkih bolova i imovinske štete koju trpi zbog tuđe njege i pomoći.

 

Međutim, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO pravilno odlučio i o ovom vidu neimovinske štete te je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO odlučio i o visini imovinske štete koju tužiteljica trpi zbog tuđe njege i pomoći (čl. 223. ZPP), radi čega je i njezinu žalbu valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

 

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP pravilno odlučio i da svaka stranka u postupku snosi svoje troškove postupka, a za što je dao ovom sudu u svemu pravilne, jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica izjavljenom žalbom, radi čega je njezinu žalbu valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

              Dakle, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivala žaliteljica, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe tužiteljice i tuženika odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula-Pola, 8. svibnja 2017.