Broj: Gž-1921/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli – Pola po sucu Mariji Sošić kao sucu pojedincu, , u pravnoj stvari tužitelja A. Z. d.d. (OIB: ...) sa sjedištem u Z., zastupanoga po punomoćnicima – odvjetnicima Odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženice R. G. B. (OIB: ...) iz P., vlasnice obrta Đ. zastupane po punomoćniku M. V. odvjetniku iz P., radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude posl. br. Povrv-551/11-41 od 30. rujna 2014. Općinskog suda u Puli – Pola, 15. svibnja 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

              I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tuženičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. Povrv-551/11-41 od 30. rujna 2014.:

              - preinačuje u dijelu točke I. izreke tako da se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. posl. br. Ovrv-13101/11 od 22. srpnja 2011. ukida u dijelu kojim je tuženici naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 6.286,88 kuna (šesttisućadvjestoosamdesetšestkunaiosamdesetosamlipa) sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2011. i nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 730,80 kuna (sedamstotridesetkunaiosamdesetlipa) te se u tom dijelu odbija tužiteljev zahtjev

              - potvrđuje u preostalom dijelu točke I. izreke (radi isplate iznosa od 1.017,62 kune na ime dospjelih zateznih kamata i troškova ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna)

              - preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka (točkama IV., V. i VI. izreke)

pa se tužitelju nalaže nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 4.199,00 kuna (četiritisućestodevedesetdevet) u roku od petnaest dana.

 

              II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove žalbe u iznosu od 1.483,00 kune (tisućučetristoosamdesettri) u roku od petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Presudom suda prvoga stupnja djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Z. posl. br. Ovrv-13101/11 od 22. srpnja 2011. kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 6.286,88 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2011. do isplate te iznos od 1.017,62 kune na ime dospjelih zateznih kamata te iznos od 1.555,80 kuna na ime troškova ovršnog postupka. O troškovima parničnog postupka odlučeno je tako da je tuženici naloženo nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 2.924,83 kune u roku od petnaest dana.

 

              Pravodobnom i dopuštenom žalbom tu presudu u navedenom dijelu pobija tuženica zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući kako je prvostupanjski sud u pogledu premije po polici br. ... pogrešno protumačio odredbe tužiteljevih Općih uvjeta i smatra da u odredbi članka 17. stavka 1. tih Uvjeta je izričito navedeno kako ugovor o osiguranju prestaje promjenom nositelja prava vlasništva na osiguranom vozilu, po sili propisa pa nije potrebna nikakva dodatna obavijest, ni usmena ni pisana te u takvoj situaciji ni tužitelj nije u obvezi pružiti osigurateljno pokriće, jer ugovor više ne postoji. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti i obvezivanje tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženici, uključujući i troškove žalbe u iznosu od 1.171,87 kuna za troškove sastavljanja žalbe s porezom na dodanu vrijednost i u iznosu od 600,00 kuna za sudsku pristojbu na žalbu.

 

              Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osiguratelja da mu tuženica kao ugovarateljica osiguranja isplati neplaćene premije iz ugovora o višegodišnjem (od 27. listopada 2007. do 27. listopada 2011.) automobilskom kasko osiguranju (polica br. ...) koje su dospijevale od 12. prosinca 2008. do 14. srpnja 2009. u ukupnom iznosu od 6.286,88 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 13. siječnja 2011. do isplate te radi isplate iznosa od 1.017,62 kune na ime dospjelih zateznih kamata po drugoj polici kasko osiguranja (br. ...) zbog zakašnjenja u plaćanju iznosa od 3.148,24 kune.

 

              Prvostupanjskom je presudom održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u navedenim iznosima, uz obrazloženje kako je tuženica u obvezi platiti premije osiguranja u iznosu od 6.286,88 kuna neovisno od toga što je osigurano vozilo otuđeno – prodano još početkom prosinca 2008. – budući da nije obavijestila tužitelja o prodaji osiguranog vozila pa je zbog toga u obvezi plaćati i one premije koje dospijevaju poslije dana otuđenja.

 

              Odluka prvostupanjskoga suda temelji se na odredbi članka 961. svaka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – u daljnjem tekstu: ZOO/05.) i na odredbama članaka 17. i 27. stavka 2. tužiteljevih Općih uvjeta za osiguranje automobilskoga banko kaska (u daljnjem tekstu:  Opći uvjeti).

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je tuženičina žalba u većemu dijelu osnovana zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

              Ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti (tuženica u žalbi ne naglašava ni jednu).

 

              Ostvaren je međutim žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava a u vezi s time je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio i sadržaj isprave – Općih uvjeta pa su ostvarene pretpostavke za preinačenje prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na plaćanje premije po polici ... u iznosu od 6.286,88 kuna.

 

              Radi se o premijama osiguranja dospjelima nakon što je osigurano vozilo prodano, dakle nakon promjene vlasnika vozila a nije sporno da je već 10. prosinca 2008. to vozilo bilo registrirano na novoga vlasnika, dok je tuženica uzela drugo vozilo i sklopila s tužiteljem novu policu automobilskog kaska (broj ...).

 

              Sporno je i u žalbenom stadiju postupka je li tuženica ostala u obvezi plaćanja premija koje su dospijevale poslije dana otuđenja s obzirom na činjenicu da nije pisanim putem obavijestila tužitelja o promjeni vlasnika osiguranog vozila.

 

              Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 961. stavak 4. ZOO/05.) i pogrešno ocijenio odredbe članaka 17. stavka 1. i 27. stavka 2. Općih uvjeta kada je zaključio da je tuženica ostala u obvezi plaćati te premije.

 

              Odredbom članka 961. stavka 1. ZOO/05. je naime propisano pravilo da u slučaju otuđenja osigurane stvari prava i obveze ugovaratelja osiguranja prelaze po samom zakonu na pribavitelja, osim ako drukčije nije ugovoreno.

 

              Zbog toga se i odredba stavka 4. navedenoga članka primjenjuje samo u slučaju ako nije drukčije ugovoreno, dakle kada prava i obveze prelaze na pribavitelja, jer u takvom slučaju ugovor o osiguranju ne prestaje i osiguratelj ostaje u obvezi pa mora znati tko je pribavitelj, a ako ga ugovaratelj osiguranja nije o tome obavijestio logično je da sam ostaje u obvezi na plaćanje premija koje dospijevaju i poslije dana otuđenja.

 

              U konkretnom je slučaju međutim između tužitelja kao osiguratelja i tuženice kao ugovaratelja osiguranja drukčije ugovoreno – da promjenom prava vlasništva na osiguranom vozilu ugovor o osiguranju prestaje od 24-tog sata dana kojeg je novi vlasnik preuzeo vozilo (članak 17. stavak 1. Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora o osiguranju – članak 926. stavci 3. i 4. ZOO/05.), što znači da je tada prestala obveza tužitelja kao osiguratelja pa tako i njegovo pravo na naplatu premije.

 

              Tužitelj bi eventualno imao pravo na naknadu štete koja mu je nastala zbog toga što ga tuženica nije obavijestila o promjeni vlasnika vozila, međutim to tužitelj ne traži niti postoji bilo kakva naznaka da je tužitelju nastala kakva šteta ili da je bilo kome isplatio osigurninu iz ugovora o osiguranju.

 

              Zato je u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 6.286,88 kuna žalba osnovana pa je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti, ukinuti platni nalog i odbiti tužiteljev zahtjev.

 

              U preostalom dijelu – radi isplate iznosa od 1.017,62 kune – žalba ne sadrži nikakvo obrazloženje pa je taj dio presude ispitan samo po službenoj dužnosti u pogledu primjene materijalnoga prava a taj žalbeni razlog nije ostvaren jer je tuženica bila u zakašnjenju s plaćanjem iznosa od 3.148,24 kune po polici br. ... i dužna je platiti zatezne kamate.

 

              Djelomično je preinačena a u preostalom dijelu potvrđena i odluka o troškovima ovršnog postupka pa tuženica ostaje u obvezi platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kuna prema vrijednosti predmeta spora od 3.148,24 kune za koji iznos je tužitelj opravdano podnio prijedlog za ovrhu, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 730,80 kuna – tužiteljev zahtjev odbijen.

 

              Odlučeno je i o troškovima parničnog postupka prema uspjehu u sporu koji je gledano kvantitativno i kvalitativno do 15. veljače 2013. iznosio 80% naprama 20% a nakon toga 90% naprama 10% u tuženičinu korist, a uzimajući u obzir iznose troškova koje je u svojoj odluci naveo prvostupanjski sud.

 

              Tužitelju pripada trošak u ukupnom iznosu od 1.480,00 kuna (20% od 1.875,00 više 10% od 11.049,00 jednako 375,00 više 1.105,00 jednako 1.480,00) a tuženici u iznosu od 5.679,00 kuna (80% od 1.875,00 više 80% od 312,50 više 90% od 4.375,00 jednako 1.500,00 više 242,00 više 3.937,00 jednako 5.679,00).

 

              O troškovima prvostupanjskoga postupka je stoga valjalo odlučiti tako da je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženici te troškove u iznosu od 4.199,00 kuna (5.679,00 manje 1.480,00 jednako 4.199,00).

 

              Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici i troškove žalbe (koji se sastoje od troškova nagrade za sastavljanje žalbe s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 1.125,00 kuna i sudske pristojbe u iznosu od 600,00 kuna) srazmjerno žalbenom uspjehu (86%) u iznosu od 1.483,00 kune (86% od 1.725,00).

 

              Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 373., 368. i 166. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Pula – Pola, 15. svibnja 2017.