Broj: Gž-2718/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Š., OIB: …………. iz Đ., P. P. 7 zastupanog po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u K. protiv tuženika E. C. C. d.o.o., Z., P. 5, OIB: ……….. zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja na presudu Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-383/15 od 18. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2017.,

 

presudio je:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-383/15 od 18. ožujka 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je trženo da se proglasi nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-296/15. te ukine rješenje o ovrsi istog suda br. Ovr-296/15 od 18. svibnja 2015. uz obvezu naknade troškova postupka (točka I. izreke).

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.431,25 kuna u roku od 15 dana.

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem Ovr-296/15-5 od 1. travnja .2015.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao da tužitelj nije dokazao pretpostavke za osnovanost zahtjeva na podnošenje kojeg je upućen rješenjem tog suda u predmetu Ovr-296/15-5 od 18. svibnja 2015.

 

Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice jest proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici pod poslovnim brojem Ovr-296/14 temeljem ovršne isprave - pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Đurđevcu poslovni broj Ovr-809/00 od 4. listopada 2000. radi namirenja tražbine u iznosu od 7.117,94 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka određena je ovrha pljenidbom plaće tužitelja.

 

Tužitelj je kako navodi u tužbi u ovršnom postupku kao ovršenik upućen na parnicu rješenjem Općinskog suda u Koprivnici od 18. svibnja 2015., radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom tj. da je ovršna tražbina ovrhovoditelja prestala nastupom zastare.

 

I u ovoj fazi postupka ukazuje se spornim jesu li u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za proglašenje nedopuštenosti predmetne ovrhe u smislu odredaba članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12- dalje: OZ), kojeg je primijeniti na konkretni slučaj obzirom na vrijeme pokretanja ovrhe.

 

Naime, u smislu odredbe članka 50. stavak 1. ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 46. stavak 1. točka 7. i točka 9. – 11. ovog Zakona sud prvog stupnja dostavlja žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana pri čemu stavak 3. citiranog Zakona propisuje da ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovog članka zbog kojeg je izjavljena žalba.

 

Dakle, pod pretpostavkama iz članka 52. u svezi s člankom 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a, sud koji provodi ovršni postupak može uputiti ovršenika na parnicu radi utvrđenja činjenica je li tražbina ovrhovoditelja u odnosu na ovršenika prestala.

 

U konkretnom slučaju prema stanju spisa proizlazi :

- da je Općinski sud u Đurđevcu osnovom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koje je podnio pravni prednik tuženika dana 26.0 rujna 2000., radi namirenja tražbine u iznosu od 7.117,94 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka, donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovr-809/00 od 4. listopada 2000., kojim je određena je ovrha pljenidbom plaće tužitelja te je dana 20. listopada 2000. dostavljeno poslodavcu ovršenika na provedbu ovrhe na plaći ovršenika;

- da je podneskom od 14. kolovoza 2006. ovrhovoditelj, ovdje tuženik, obavijestio je sud da je ovršenik, ovdje tužitelj, promijenio poslodavca te je predložio da sud nastavi s ovršnim postupkom dostavom rješenja o ovrsi od 4. listopada 2000. prema novom poslodavcu ovršenika. Sud je dana 13. rujna 2006. dostavio rješenje o ovrsi od 4. listopada 2000. novom poslodavcu ovršenika ''Šemovčanki-Poljoprivredno uslužnoj i proizvodnoj zadruzi'', Šemovci;

              - da je tuženik kao ovrhovoditelj dana 20. ožujka 2015. podnio sudu prijedlog za promjenu sredstva ovrhe, jer se nije uspio naplatiti po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovr-809/00 od 4. listopada 2000., te je sud rješenjem o ovrsi broj Ovr-296/15-2 od 1. travnja 2015. odredio ovrhu pljenidbom novčanih sredstva ovršenika po računima i oročenim sredstvima u svim bankama.

 

Iz naprijed izloženog proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da okolnost što je ovrhovoditelj podnio novi prijedlog za ovrhu u predmetu Ovr-296/15 te predložio ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika ne znači da je tek tada ovrhovoditelj zatražio ovrhu niti da je nastupila zastara potraživanja.

 

Naime, prema odredbi članka 388. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO) a kojega je ovdje za primijeniti temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11), zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

 

Suprotno navodima žalbe, predmetni ovršni postupak kojeg je tuženik pokrenuo temeljem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave pod brojem OVR-809/00 od 4. listopada 2000., na plaći ovršenika, ovdje tužitelja, nije dovršen pa je utoliko i prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja od 20. ožujka 2015. cijeniti kao prijedlog za promjenu sredstva odluke, osnovom kojeg je sud prvog stupnja, rješenjem od 1. travnja 2015. pod poslovnim brojem OVR-296/15 odredio pljenidbu novčanih sredstva ovršenika i oročenih sredstva u svima bankama.

 

Stoga u situaciji kada prijedlog ovrhovoditelja za promjenu sredstva ovrhe ne predstavlja novi prijedlog za ovrhu ne može se govoriti o nastupu zastare potraživanja ovrhovoditelja, budući da se ne radi o novom postupku ovrhe već o nastavku predmetnog postupka, pa su utoliko u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovršenika.

 

Obzirom na sadržaj žalbenih navoda kojima se ukazuje na nedopuštenost promjene sredstva ovrhe za ukazati je žalitelju da u konkretnom slučaju predmet ovog postupka nije pitanje pravilnosti i zakonitosti odluke o promjeni sredstva ovrhe, koju je razmatrati obzirom na vrijeme pokretanja postupka ovrhe sukladno odredbama tada važećeg OZ-a prema kojima su pretpostavke za dopuštenje promjene predmeta i sredstava ovrhe svedena na nemogućnost provođenja ovrhe određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi, već dopuštenost ovrhe iz razloga zbog kojih je tužitelj i upućen na parnicu.

 

Slijedom naprijed izloženog nisu ostvareni žalbeni razlozi, a kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a pobijanu presudu je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo potvrditi i odlučiti kao u izreci.

 

              Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu, 8. lipnja 2017.