Broj: Gž-889/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Ankici Matić, u pravnoj stvari tužiteljice G. K. iz Z., 2. ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik J. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Zagreb, ..., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica I. G. Z., odvjetnica iz O. društva G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-352/12-70 od 20. siječnja 2017. godine, dana 26. svibnja 2017. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-352/12-70 od 20. siječnja 2017. godine u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke, dok se u odnosu na točku II. izreke presude žalba tuženika odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.280,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 21.500,00 kuna od 30. prosinca 2011. godine do isplate, a na iznos od 780,00 kuna od 20. siječnja 2017. godine do isplate kao i da joj nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 11.306,25 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. siječnja 2017. godine do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Nadalje, odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.500,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 21.500,00 kuna za razdoblje od 27. lipnja 2011. godine do 29. prosinca 2011. godine, kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 780,00 kuna za razdoblje od 27. lipnja 2011. godine do 19. siječnja 2017. godine (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka (točka III. izreke).

 

Protiv presude pravovremeno se žali tuženik, navodeći da presudu pobija u cijelosti, iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točka Zakona  o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u preinači i tužbeni zahtjev odbije.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

             

Žalba je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.

 

Tuženik nema pravni interes pobijati presudu u pobijanom dijelu kojim je zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), jer je u tom dijelu uspio u sporu, pa je u tom dijelu valjalo žalbu tuženika odbaciti.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela kao vozač osobnog automobila u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. svibnja 2011. godine, a koju je uzrokovala osiguranica tuženika.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na žalbene navode da je prvostupanjski sud odbio tuženikove dokazne prijedloge za utvrđenje (ne)postojanja odgovornosti tužiteljice, pa da je na taj način onemogućio tuženika u raspravljanju, što bi predstavljalo bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da ista nije ostvarena.

 

Naime, iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka naveo bilo koju činjenicu ili predložio izvođenje bilo kakvog dokaza za utvrđenje eventualne odgovornosti ili suodgovornosti tužiteljice za nastanak štete. Prvostupanjski sud je tijekom postupka odbio jedino dokazni prijedlog tuženika za izvođenje novog medicinskog vještačenja (u odnosu na okolnosti o kojima ovisi visina pravične naknade) te odustao od saslušanja svjedokinje Ane Puškarić i ponovnog saslušanja tužiteljice, koje je predložila tužiteljica.

 

S obzirom da žalbom navedeni dokazni prijedlog nije predložen, sud ga nije mogao ni odbiti, stoga nije ostvarena ukazana bitna povreda odredbi parničnog postupka, pa svi žalbeni navodi koji se tiču (su)odgovornosti za štetu  tužiteljice predstavljaju nove činjenice i dokaze koji se u žalbenom postupku ne mogu isticati (članak 352. stavak 1. ZPP-a).

 

Ovaj sud ne utvrđuje ni da su ostvarene druge bitne povrede postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

U odnosu na žalbene navode koji se tiču ocjene dokaza isključive odgovornosti osiguranice tuženika za nastalu prometnu nezgodu, a koju je prvostupanjski sud utvrdio pregledom prekršajnog spisa Ppu-P-2838/15 Prekršajnog suda u Zagrebu i presude donesene u tom predmetu kojom je osiguranica tuženika proglašena krivom, tuženiku je istaknuti kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo da je s utvrđenjima iz presude vezan, već ih je cijenio kao relevantan materijalni dokaz predložen od strane tužiteljice. O izvođenju pojedinog dokaza odlučuje sud te se druga strana s tim ne mora suglasiti. Kako je već navedeno, tuženik nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio navedena utvrđenja o isključivoj odgovornosti osiguranice tuženika.

 

Nadalje, tuženik u žalbi nije osporio visinu imovinske štete, već visinu dosuđene neimovinske štete iznad iznosa od 17.000,00 kuna, tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu, te paricijski rok za ispunjenje obveze naknade neimovinske štete.

 

U odnosu na visinu dosuđene pravične naknade od 21.500,00 kuna, prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve relevantne okolnosti za visinu pravične naknade u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) utvrđene vještačenjem, te je vodio računa da se radi o trzajnoj ozljedi vrata (a ne nagnječenju mozga), da je zadobivena ozljeda zahtijevala liječenje u trajanju od nekoliko mjeseci i tuđu njegu i pomoć tijekom trideset dana po dva sata dnevno, da je tužiteljica zbog navedene tjelesne ozljede trpjela strah ukupno 45 dana te da joj je vještačenjem utvrđeno trajno smanjenje životnih aktivnosti od 6%.

 

Tuženik nije doveo u pitanje pravilnost utvrđene pravične naknade niti dao posebne razloge zbog čega bi pravična naknada trebala biti 3.500,00 kuna manja od dosuđene, jer je prvostupanjski sud, kako je već navedeno, prilikom ocjene svih okolnosti uzeo u obzir i one koje tuženik navodi u žalbi i to: smanjenje životne aktivnosti od 6%, trajanje fizičkih boli i straha, činjenicu da nagnječenje mozga nije u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, uredan EEG nalaz te narav povrede i trajanje liječenja.

 

Nadalje, prvostupanjski sud je tijek zateznih kamata na iznos neimovinske štete odredio od 30. prosinca 2011. godine, odnosno od dana dostave tuženiku potpune medicinske dokumentacije tužiteljice, dok tuženik u žalbi smatra da kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, a da paricijski rok iznosi 90, a ne 15 dana, pozivom na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

 

Odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

Pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio odredbu članka 1103. ZOO-a i odredio da zatezne kamate na dosuđenu pravičnu naknadu teku sljedećeg dana od dana dostave cjelokupne medicinske dokumentacije tuženiku (29. prosinca 2011.), odnosno od trenutka kada su sve posljedice štete poznate (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1191/2009-2 od 14. travnja 2015.).

 

Nema normativnog uporišta u odredbama ZOOP-a niti u žalbi navedenim direktivama Europske unije (koje obvezuju tek kada se implementiraju u nacionalno zakonodavstvo) da bi zatezne kamate na neimovinsku štetu tekle od dana presuđenja, kako tvrdi tuženik, pa je za primjenu odredbe članka 1103. ZOO-a za odlučno kada je šteta nastala, a ne kada je visina štete utvrđena.

 

Rok za dobrovoljno ispunjenje novčanih tražbina utvrđenih sudskom odlukom iznosi 15 dana (članak 328. stavak 2. ZPP-a), dok se rok od 90 dana odnosi na predloženi rok za davanje odgovora osiguratelja na podneseni odštetni zahtjev, kojeg tuženik pogrešno poistovjećuje s paricijskim rokom.

 

Odluka o trošku parničnog postupka, kojom je u točki I. izreke tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 11.306,25 kuna s pripadajućim kamatama, a u točki III. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, žalbom nije posebno osporena, te je donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, odredbe članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14.).

 

Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženika u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke odbiti i na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a presudu u tom dijelu potvrditi, a u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke na temelju odredbe članka 358. stavak 1. ZPP-a žalbu odbaciti te riješiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 26. svibnja 2017. godine