Broj: Povrv-339/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja  M.-K. d.o.o., S., M. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici, odvjetnici A. M., iz V., protiv tuženika  B. M. d.o.o., V., OIB: ..., radi isplate 155.039,38 kuna, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 26. svibnja 2017. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i direktora tužitelja I. K., dana 28. lipnja 2017.

 

p r e s u d i o    j e

 

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č., posl. br. Ovrv 946/16 od 20. svibnja 2016., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 150.942,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8% poena, s time da je referentna stopa jednaka je prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a koja teče na iznos od

-              106.250,00 kuna od 04. lipnja 2015. pa do isplate,

-              9.373,75 kuna od 22. srpnja 2015. pa do isplate,

-              35.318,75 kuna od 03. rujna 2015. pa do isplate.

kao i trošak ovšnog postupka u iznosu od 4.935,49 kuna uvećan za iznos propisane zakonske zatezne kamate koja teče od 20. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II/ Djelomično se ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika I. M. iz Č., posl. br. Ovrv 946/16 od 20. svibnja 2016., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 4.096,88 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, po stopi propisanoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, primjenom uvećanja referentne stope za 8% poena, s time da je referentna stopa jednaka je prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, a koja teče na iznos od

-    1.096,88 kn tekućom od dana 26. kolovoza 2015. godine pa do isplate,

-              3.000,00 kn tekućom od dana 13. prosinca 2015. godine pa do isplate,

te trošak ovršnog postupka u iznosu od 7,5 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. svibnja 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.556,25 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do namirenja tužitelja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.900,00 kuna, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika, kao ovršenika, javnom bilježniku I. M. iz Č., podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 155.039,38 kuna, zajedno sa troškovima ovršnog postupka i zakonskim zateznim kamatama, te je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv 946/16 od 20. svibnja 2016.

Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor kojim u cijelosti pobija predmetno rješenje, povodom kojeg je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te je riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

              Tijekom postupka tužitelj navodi da je tuženik kupio od tužitelja strojeve i drugu opremu, dakle da se radilo o odnosu kupoprodaje.

              U prigovoru tuženik navodi da u prijedlogu za ovrhu nije navedeno niti je priložen dokaz o kakvim bi se uopće strojevima ili alatima radilo te da li je iste tužitelj isporučio tuženiku i kada, te da nema nijednog računa niti potpisane otpremnice iz čega bi proizlazilo na što se odnosi potraživanje tužitelja.

 

              U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u karticu komitenta (list 4 spisa), račune i otpremnice (list 20-29 spisa). Sud je također saslušao svjedoka M. B., zaposlenika tužitelja zaduženog za financije, te stranke, odnosno direktora tužitelja, dok uredno pozvani direktor tuženika nije pristupio na saslušanje, na okolnost sklopljene kupoprodaje među strankama. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Temeljem savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio sve relevantne činjenice, temeljem kojih je našao da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu. Pri tome valja uputiti i na odredbu čl. 7. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

              Iz računa broj 3101-2-91 i prateće otpremnice broj 5312, proizlazi da je tuženik kupio od tužitelja jedan viličar Linde E48P po cijeni od 85.000,00 kuna što uz pridodani obračunati PDV od 25% iznosi 106.250,00 kuna, koji iznos dospijeva na naplatu 30.5.2015., a viličar je tuženiku otpremljen 27.5.2015, te je tuženik potvrdio primitak robe svojim štambiljem i potpisom vozača koji je preuzeo robu.

              Iz računa broj 3653-2-91 i prateće otpremnice broj 3496, proizlazi da je tuženik kupio od tužitelja jednu bušilicu magnetnu WS-6025MT po cijeni od 7.499,00 kuna što uz pridodani obračunati PDV od 25% iznosi 9.373,75 kuna, koji iznos dospijeva na naplatu 21.7.2015., a bušilica je tuženiku otpremljena 6.7.2015, te je tuženik potvrdio primitak robe imenom i prezimenom (D. R.), te potpisom vozača i reg. oznakom vozila (ČK 138-DD)  koje je za tuženika preuzelo robu.

              Iz računa broj 4413-2-91 i prateće otpremnice broj 4215, proizlazi da je tuženik kupio od tužitelja dva lista tračne pile 8128x54x1,27 2/3 WS-6025MT po cijeni od 1.755,00 kuna, te jedan pozicioner P1000 po cijeni od 26.500,00 kuna, dakle po cijeni u ukupnom iznosu od 28.255,00 kuna što uz pridodani obračunati PDV od 25% iznosi 35.318,75 kuna, koji iznos dospijeva na naplatu 2.9.2015., a roba je tuženiku otpremljena 17.8.2015, te je tuženik potvrdio primitak robe imenom i prezimenom te potpisom vozača (D. Š.) i reg. oznakom vozila (ZG 3540-GF) koje je za tuženika preuzelo robu.

              Sud nije imao razloga za sumnju u vjerodostojnost navedenih isprava te je zaključio da su stranke glede robe navedene u predmetnim računima bile u odnosu kupoprodaje, koji je definiran čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu ZOO), na način da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

              Za račun broj 4292-2-91 od 10.8.2015. koji se odnosi na list tračne pile i za račun broj 5560-2-91 od 12.10.2015. koji se odnosi na ulje hidraol HD46, HD68, tužitelj nije priložio otpremnice. Iz iskaza svjedoka M. B., koji je zaposlen kod tužitelja od 1.4.2015. kao voditelj računovodstva i financija, proizlazi da se roba isporučivala tuženiku na način da je tuženik poslao čovjeka da preuzme robu koji je došao sa vozilom tuženika i potpisao primitak robe, a radi se o propustu tužitelja što vezano za dva računa u iznosu od 3.000,00 kuna i u iznosu od 1.096,88 kuna, tužitelj ne raspolaže otpremnicama, jer je ta roba direktno dostavljena tuženiku, što se i vidi na računima gdje pod stavkom način otpreme piše „naš prijevoz.“ U računu broj 4292-2-91 od 10.8.2015. pod stavkom način otpreme piše „osobno“, a u računu broj 5560-2-91 od 12.10.2015. pod stavkom način otpreme piše „naš prijevoz“. Budući da iskaz svjedoka nije podudaran sa sadržajem citiranih računa, sud mu nije povjerovao, te u nedostatku otpremnica za robu iz predmetnih računa, ne može utvrditi da li je roba na koju se odnose računi doista uručena odnosno prodana tuženiku.

              Temeljem svega, sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu po računima uz koje je priložio otpremnice, te je u našao da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu, kao pod toč. I/ izreke, pri čemu se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

              U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je našao neosnovanim, sud je odlučio kao pod toč. II/ izreke, pri čemu je i u slučaju djelomičnog usvajanja i u slučaju djelomičnog odbijanja tužbenog zahtjeva (toč. I/ i II/) djelomično održao na snazi odnosno djelomično ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

              Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju donesena je primjenom članka 154. st. 3. ZPP-a prema kojem sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (tužitelj nije uspio sa samo 2,64% svog zahtjeva). Odluka o parničnom trošku temelji se osim toga na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci priznaju samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, te na odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12 – dalje u tekstu: Pravilnik o nagradama), Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“ broj 97/01 – pročišćeni tekst, 115/12 i 120/15 – dalje u tekstu: Javnobilježnička tarifa), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje u tekstu: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama „Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15 – dalje u tekstu: ZSP)

Tužitelju je sud priznao trošak nagrade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 2.375,49 kuna sa pripadajućim PDV-om (čl. 6. i 8. Pravilnika o nagradama), te trošak javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kuna (čl. 37. Javnobilježničke tarife), a osim toga trošak sastavljanja prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 11. t. 1. Tarife,  te trošak odvjetnika u iznosu od 30,00 kuna (Tbr. 44. Tarife), dakle ukupan trošak u iznosu od 4.935,49 kuna. Sud nije tužitelju priznao javnobilježnički predvidivi trošak u iznosu od 1.556,25 kuna, jer taj trošak nije nastao, nadalje PDV na trošak javnobilježničke dostave u iznosu od 7,50 kuna jer javni bilježnik na to nema pravo. Zbog toga je u tom dijelu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično ukinuo platni iz rješenja o ovrsi i odbio zahtjev za naknadu troškova.

Tužitelju je sud također priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u parnici, odnosno na ročištima 17.2.2017., 3.4.2017., 26.5.2017. u iznosu od po 2.500,00 kuna za svako ročište i na ročištu za objavu presude 28.6.2017. u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. i 3. Tarife). Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.900,00 kuna, sukladno Tar. br. 2. st. 1. ZSP-a, odnosno ukupan trošak u iznosu od 9.900,00 kuna, na plaćanje kojeg je obvezan tuženik, kao pod toč. III/ izreke presude. 

             

U Varaždinu, 26. lipnja 2017.