Broj: Gž R-772/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Verici Franić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice, B. U. iz S., U. Z. 5a, OIB: ………., zastupane po punomoćnicima Maru Mihočeviću i Denisu Bajasu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajas d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika V. škola, iz Z., G. P. 2, OIB:………, zastupanog po ravnateljici Smiljani Gamulin radi isplate razlike jubilarne nagrade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj 23-Pr-89/16-9 od 19. svibnja 2016., dana 4. srpnja 2017.

 

 

presudio je

 

 

                 I. Uvažava se žalba tužiteljice i preinačava se presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 23-Pr-89/16-9 od 19. svibnja 2016.

 

-u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke glede traženih kamata i to na način da se tužiteljici na već dosuđeni iznos glavnice od 3.900,00 kuna neto priznaju i zakonske zatezne kamate tekuće od 28. ožujka 2014. do 12 siječnja 2016.

 

-u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke glede odluke o trošku tako da se u tom dijelu sudi:

"Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 156,25 kn".

 

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 8 dana, naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.900,00 kuna neto sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke. Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kuna s pripadajućim kamatama. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od neto 3.900,00 kuna tekuće od 28. ožujka 2014. do 12. siječnja 2016.

 

Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke kao i odluku o trošku i to u dijelu kojim istoj nije priznat daljnji iznos parničnog troška a zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 , 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima podredno ukine. Zatražen je trošak žalbenog postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Neosnovano žaliteljica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostatak zbog kojeg se ne bi mogla ispitati.

 

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neto iznosa od 3.900,00 kuna po osnovu razlike između iznosa kojeg joj je tuženik već platio na ime jubilarne nagrade za navršenih 35 godina radnog staža kod tuženika i onog iznosa koji joj je trebao biti isplaćen po osnovici od 1.800,00 kuna.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika, da je tuženik po svom pravnom ustrojstvu ustanova – srednja škola, da je tužiteljica u siječnju 2014. navršila 35 godina radnog staža u javnoj službi, da joj je tuženik dana 27.ožujka 2014. isplatio jubilarnu nagradu u iznosu od 1.500,00 kn neto polazeći od osnovice u iznosu 500,00 kn, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

 

Nadalje, nije sporna visina neisplaćene jubilarne nagrade, kao i da je tuženik tužiteljici ponudio sklapanje sporazuma u svezi primitka razlike iznosa jubilarne nagrade u utuženom iznosu od 3.900,00 kn najkasnije do 30. studenog. 2015. uz prijedlog da se tužiteljica odrekne kamatnog zahtjeva, a koji sporazum tužiteljica nije prihvatila i nije potpisala.

 

U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno je pitanje tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos razlike jubilarne nagrade.

 

Tužiteljica je napunila 35 godina staža u siječnju 2014., te joj je tuženik isplatio jubilarnu nagradu po osnovici od 500,00 kn dana 27.ožujka 2014. S tim u vezi, tužiteljica se poziva na  članak 35. stavak 2. granskog Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (Narodne novine broj 7/11-dalje KU) te članak 69. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12-dalje TKU).

 

Navedenim odredbama je između ostalog propisano i da se jubilarna nagrada isplaćuje slijedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na jubilarnu nagradu.

 

Tužiteljica u ovom predmetu zahtijeva zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos razlike jubilarne nagrade od 28.ožujka 2014. do isplate.

 

Glede navedenog, tuženik smatra da tužiteljica ne bi imala pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos razlike jubilarne nagrade tvrdeći kako se je istih trebala odreći obzirom na teško ekonomsko stanje društva a i radi toga što joj je tuženik predložio sklapanje sporazuma, čime je potvrdio da je priznao pravo na isplatu predmetne razlike, a tužiteljica je odbila sklapanje sporazuma.

 

Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako je tužiteljica ostvarila pravo na isplatu jubilarne nagrade u siječnju odnosno ožujku 2014., te je u to vrijeme bio na snazi članak 35. KU, članak 69. TKU i Dodatak II. TKU, a prema tim odredbama tužiteljica je imala pravo na jubilarnu nagradu po osnovici od 500,00 kuna koja joj je pravovremeno i isplaćena, a sukladno citiranim odredbama tužiteljica da nije imala pravo na razliku jubilarne nagrade po osnovici od 1.800,00 kuna pa utuženo potraživanje niti nije dospjelo 28.ožujka 2014.

 

Tek donošenjem Odluke Vlade RH od 11. lipnja 2015. određeno je da će se od 11. lipnja 2015. primjenjivati osnovica za izračun jubilarne nagrade u iznosu od 1.800,00 kn, te da će se izvršiti isplate razlike jubilarne nagrade, i to temeljem prethodnoga pisanog sporazuma s poslodavcem, time da će se isplata službenicima i namještenicima koji su pravo na isplatu jubilarne nagrade ostvarili u razdoblju od 1. siječnja do 30. travnja 2014. godine izvršiti najkasnije do 30. srpnja 2015. godine.

 

Kod navedenog po ocjeni prvostupanjskog suda tuženik je podnošenjem predmetne tužbe pao u zakašnjenje s isplatom utužene razlike jubilarne nagrade pa su zatezne kamate dosuđene od podnošenja tužbe 13. siječnja 2016. do isplate temeljem odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), te je prvostupanjski sud zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za razbolje od 28. siječnja 2014. do 12. siječnja 2016. odbio kao neosnovan.

 

Navedenim je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, prvostupanjski sud smatra kako u pogledu isplate jubilarne nagrade ne bi bio određen rok a da pritom gubi iz vida kako je odredbom članka 69. stavak 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne Novine" broj 141/12) propisano da se jubilarna nagrada isplaćuje slijedećeg mjeseca nakon što zaposlenik ostvari pravo na istu. Jednaku odredbu sadrži Granski kolektivni ugovor odnosno  Kolektivni ugovor za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama.

 

U izloženom, se u konkretnom slučaju nikako ne može primijeniti odredba članka 183. stavak 2. ZOO-a koja regulira situaciju u kojoj rok za ispunjenje obveze nije određen, već se ovdje ima primijeniti odredba članka 183. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje, kao i odredba članak 29. stavak 1. istog Zakona koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, na što osnovano ukazuje žaliteljica.

Nadalje, pobijanu odluku o trošku sud prvog stupnja je naime, utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, kao i odredbi članka 155.ZPP-a.

Međutim, sud prvog stupnja pogrešno tužiteljici nije priznao trošak pristupa ročištu od 19. svibnja 2016. na kojem se objavila presuda ( iako je njen punomoćnik pristupio na isto), cijeneći da taj trošak nije potreban radi raspravljanja i odlučivanja. Naprotiv, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14) i to Tbr. 9. točka 3. za ročište na kojem se objavljuje presuda stranci pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1.,3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova, pa tako tužiteljici pripada12,5 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i 25% PDV-a iznosi 156,25 kuna.

Kako je tužiteljica uspjela u žalbi to joj je dosuditi i zatraženi trošak iste prema Tbr. 10. točka 1. od 12,5 bodova što pomnoženo sa 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a iznosi 156,25 kuna shodno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP-a.

Slijedom svega iznijetog valjalo je temeljem odredbe članka 373. točka 3. i članka 380. točka 2. ZPP-a uvažiti žalbu kao osnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu, 4. srpnja 2017.