Broj: Gž-1713/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I. P. iz Č., OIB …, koju zastupa punomoćnica N. K., odvjetnici iz ZOU I. P. i dr. iz Č.,  protiv tuženika Ž. N. iz Č., OIB …, sada nepoznatog boravišta kojeg zastupa privremeni zastupnik D. M., odvjetniku iz Č., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. Povrv-2716/13-30 od 9. rujna 2016. godine, dana 24. srpnja 2017. godine

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. Povrv-2716/13-30 od 9. rujna 2016. godine.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice R. H. iz M. S., Ovrv-424/13 od 08.11.2013. godine u cijelosti te se nalaže tuženiku Ž. N. iz Č., OIB … da isplati tužiteljici I. P., odvjetnici iz Č., OIB …, iznos od 3.625,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.01.2013. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da njoj naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 862,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.01.2013. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi 08.11.2013. godine do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II               Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.306,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

              Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da sud nije uzeo u obzir da na računu nisu specificirane odvjetničke usluge na koje se predmetni račun odnosi pa isti nije sukladan čl. 15. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost koji kao obavezan sadržaj računa propisuje i količinu i uobičajeni trgovački naziv isporučenih dobara te vrstu i količinu obavljenih usluga i nadnevak isporuke dobara ili obavljenih usluga. Predlaže preinaku presude podredno ukidanje i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.

 

Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Pobijanom se presudom platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. H. iz M. S. posl. br. Ovrv-424/13 od 8. studenog 2013. godine održava na snazi u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku (tuženiku) isplata iznosa od 3.625,00 kn sa zateznim kamatama i trošak ovrhe u iznosu 862,50 kn sa zateznim kamatama, pri čemu se takva odluka obrazlaže utvrđenjem da je tužiteljica kao odvjetnica temeljem punomoći zastupala tuženika u predmetu posl. br. P-716/14 (P-1060/09), da je zastupala istog na ročištu 10. rujna 2012. godine na kojem je proveden dokaz saslušanjem ovdje tuženika, da je dana 21. siječnja 2013. godine obavijestila sud u tom predmetu da je otkazala punomoć za zastupanje Ž. N. zbog nemogućnosti stupanja u kontakt sa istim, da su stranke dana 10. rujna 2012. godine sklopile sporazum kojim se ugovorili da će ovdje tužiteljici kao odvjetnici pripasti nagrada za zastupanje u tom predmetu (P-1060/09) u visini 15% presuđenog iznosa u njegovu korist; da je tužiteljica dopisom od 18. siječnja 2013. godine izvijestila tuženika o raskidanju sporazuma te mu je dostavila predmetni račun od 10. rujna 2012. godine; da je tuženik dana 30. siječnja 2013. godine potpisao potvrdu o preuzimanju dokumentacije vezane uz predmet posl. br. P-1060/09; da prema zaključku odbora od 17. svibnja 2014. godine u slučaju otkaza punomoći ili opoziva ukoliko odvjetnik sa strankom ima zaključen ugovor o nagradi prema uspjehu u sporu sukladno tbr. 39/3 Tarife ima pravo na nagradu sukladno odredbama Tarife kao da nije sa strankom zaključio ugovor o nagradi prema uspjehu u sporu; da tuženik račun nije platio; da se isti odnosi na trošak zastupanja na raspravi prema vrijednosti predmeta spora i 400,00 kn na proučavanje spisa, sve uz PDV, a slijedom čega je temeljem odredbe čl. 773. st. 1. i čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, ZOO) tuženik dužan platiti navedeni iznos; odnosno valjalo je održati na snazi pobijano rješenje o ovrsi, čl. 451. st. 3. ZPP-a.

 

Obzirom da potraživanje tužiteljice iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti, sukladno čl. 467. st. 1 ZPP-a, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Osim toga, u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a (ukidanje presude radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja).

 

Nije u pravu žalitelj kada navodi da je presudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je njena izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi, odnosno razlozima koji su sadržani u njenom obrazloženju, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu nije utvrđeno da bi postojala proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i isprava priloženih spisu u tijeku postupka i samih tih zapisnika i isprava. Nisu počinjene niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, a što ovaj sud u cijelosti prihvaća, čl. 375. st. 5. u vezi sa čl. 381. ZPP-a.

 

Nadalje, neosnovano tuženik ukazuje na propust u sastavljanju predmetnog računa. Naime, predmetni postupak započeo je kao ovršni prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave predmetnog računa broj 3000009. Javni bilježnik donio je dana 8. studenog 2013. godine rješenje o ovrsi na koje je tuženik uložio prigovor te je rješenjem suda u Č. stavljeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. To je rješenje tuženik osobno primio 30. siječnja 2014. godine, a tužitelj 27. siječnja 2014. godine te na isto nije uložena žalba, pa je postalo pravomoćno. Stoga tuženik ne može (tek) sada isticati prigovor u smislu da račun nije bio podoban za ovrhu jer je u tom svom prigovoru prekludiran ne podnošenjem žalbe na naznačeno rješenje. Neovisno o tome, radi se o računu koji je (bio) podoban za ovrhu.

 

Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio bine povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena po osnovu, čl. 154. st. 1. ZPP-a i visini, čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio, čl. 166. st. 1. ZPP-a.

 

U Puli – Pola, 24. srpnja 2017. godine.