Baza je ažurirana 22.12.2024.
zaključno sa NN 123/24
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 16 UsIrs – 180/18-9
Ps
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Zrinke Abaza kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice T. B. – J. iz M., zastupane po opunomoćenicima I. K. i J. K. iz S., protiv tuženika Gradskog vijeća Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. B. iz S., zastupane po opunomoćeniku M. P., odvjetniku iz S., radi imenovanja ravnatelja, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. srpnja 2019. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 22. srpnja 2019.
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženika KLASA: 080-01/18-02/05 URBROJ: 2181/01-09-01/1-18-24 od 30. studenog 2018. B. B., u ovom sporu zainteresirana osoba, imenuje se ravnateljicom Muzeja grada S. na rok od četiri godine počevši od dana potpisivanja ugovora o radu.
U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica uvodno iznosi kronologiju postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te u bitnome navodi kako tuženik ni donošenjem ovdje osporenog rješenja nije postupio po uputi iz presude ovog suda poslovnog broja UsIrs-68/18-9, već je ponovno donio odluku o imenovanju zainteresirane osobe rješenjem koje je opterećeno propustima koji ga čine nezakonitim. Tuženik nije proveo ponovni postupak imenovanja, kako mu je to naloženo navedenom presudom, već je, pored ovdje osporenog rješenja, 22. listopada 2018. donio drugo rješenje o imenovanju zainteresirane osobe Klasa: 080-01/18-02/05 Urbroj: 2181/01-09-01/1-18-16 kojeg tužiteljica osporava u upravnom sporu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsIrs-170/18. Radi zajedničkog raspravljanja predlaže se pripojiti navedene sporove.
Tuženik nije raspisao novi natječaj, nije ponovno sazvao Muzejsko vijeće, nije na prijedlog Muzejskog vijeća ponovno sazvao Gradsko vijeće niti je pribavio novo mišljenje Stručnog vijeća. Tvrdi kako natječaj nije raspisan na propisan način jer se, između ostalog, tuženik nije pridržavao odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17). Pored toga, nije objavljen niti jedan link ili poveznica koje bi vodio na internetsku stranicu Ministarstva branitelja, a o čemu je sud trebao voditi računa po službenoj dužnosti. Ustraje u tvrdnji, odnosno navodima kako izabrana kandidatkinja ne ispunjava uvjete za imenovanje, jer iz priložene natječajne dokumentacije proizlazi da je ista bila zaposlena uglavnom na H. …. koja djelatnost nije ni u kakvoj vezi s djelatnošću muzeja i galerija, niti predstavlja rad u kulturi ili znanosti, a osobito ne 10 godina vezano uz djelatnost muzeja i galerija. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na dopis Državnog zavoda za statistiku od 14. svibnja 2018. Pri tom iznosi i mišljenje kako ovaj sud u presudi 16 UsIrs-68/18-9 utvrđuje da izabrana kandidatkinja ispunjava uvjete, a da pri tom nije utvrdio u kojem se omjeru ista kao novinar u svojim prilozima povijesnog i kulturnog sadržaja susretala s poslovima i temama koji se po svom sadržaju odnose na muzejsku i galerijsku djelatnost.
Postupak imenovanja ravnatelja nije proveden sukladno čl. 27. st. 2. Zakona o muzejima čime je počinjena bitna povreda postupka imenovanja, zbog čega je i naloženo ponavljanje postupka, a što tuženik nije učinio. Davanjem mišljenja od strane Službe za društvene djelatnosti od 12. travnja 2018. i Gradonačelnika od 16. travnja 2018. postupljeno je prethodno citiranoj odredbi i prekoračena nadležnost koju ta tijela imaju. Time se u konačnici utjecalo i sugeriralo na tijek glasovanja članova Gradskog vijeća izričitim favoriziranjem jedne kandidatkinje, čime su druge istodobno stavljanje u neravnopravan i diskriminirajući položaj. Ponovno spominje članak objavljen u dnevnom listu S. D. 12. svibnja 2018. u kojoj se izabrana kandidatkinja poziva na podršku aktualnog Gradonačelnika. Gradonačelnik i njegova zamjenica, kao i Služba za društvene djelatnosti u postupku izbora ravnatelja/ice nisu nadležni sudjelovati, podržavati, donositi odluke niti bilo kakva mišljenja.
Uz to, rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/I-041-02/18-09/01 URBROJ: 567-02/10-18-01 od 12. studenog 2018. utvrđeno je kako je obradom osobnih podataka od strane Muzeja Grada S., kod izbora ravnateljice, postupljeno protivno odredbama članka 6. i 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka. U obrazloženju istog rješenja utvrđuje se kako je, unatoč priloženom uvjerenju da se protiv nje ne vodi kazneni postupak, prigodom obavljanja razgovora predsjednica Muzejskog/Upravnog vijeća pred ostalim članovima od tužiteljice zatražila očitovanje o kaznenoj prijavi koju je protiv nje podigao bivši suprug, pri čemu je propustila navesti kako je kaznena prijava odbačena. Dalje u tužbi ističe navode u kojima je utvrđena povreda Zakona o zaštiti osobnih podataka, a koji nisu od utjecaja za rješavanje konkretnog spora. Kod izloženog, predlaže oglasiti ništavim i poništiti natječaj za imenovanje ravnateljice, poništiti rješenje o imenovanju zainteresirane osobe, a tuženika obvezati na plaćanje troškova upravnog spora.
U odgovoru na tužbu, uz koji se prileže očitovanje Službe pravnih poslova, zaštite i zastupanja, Odsjeka za zaštitu imovine i prava, tuženik predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.
U odgovoru na tužbu zainteresirane osobe uvodno se predlaže prekinuti ovaj upravi spor do okončanja spora koji se pred ovim sudom vodi pod brojem UsIrs-170/18. Potom, pozivajući se na odredbe članka 28. stavak 1. Zakona o muzejima i članka 28. Statuta muzeja Grada S., koje u odgovoru i citira, navodi kako ni jednom odredbom nije precizirano da se kao uvjet traži upisan radni staž u radnu knjižicu, iz čega proizlazi da se pod radom podrazumijeva i radno iskustvo. Ističe kako je u presudama broj UsIrs-68/18 od 1. listopada 2018. i UsIrs-170/18 od 7. ožujka 2019. utvrđeno da zainteresirana osoba ispunjava zakonom i Statutom tražene uvjete. Posebno napominje kako je od strane Ministarstva rada i mirovinskog sustava RH proveden inspekcijski nadzor u kojem je utvrđeno kako u izboru zainteresirane osobe nije bilo nepravilnosti. Rad na H. … i to u odjelu za kulturu nesumnjivo predstavlja rad u kulturi kako ga definira članak 28. stavak 1. Zakona o muzejima i članak 5. Zakona o HRT-u. Ističe kako je zainteresirana osoba 21. srpnja 2005. imenovana članom Vijeća u kulturi Grada S. koju funkciju obavlja već 13 godina. Za vrijeme dok je bila zaposlena u H..-u i obnašala dužnost člana Vijeća u kulturi, zainteresirana osoba je aktivno i učestalo obavljala i druge djelatnosti iz područja kulture. Uz to je temeljem ugovora o djelu surađivala s raznim kulturnim institucijama te obavljala razne djelatnosti iz područja kulture (selekcija radova M. T., program otvaranja stalnog postava, pisanje predgovora kataloga, obilježavanje godišnjice rođenja i smrti V. . te je za osobite zasluge u kulturi odlikovana Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Zainteresirana osoba je od 1996. do 2002. bila vlasnik i direktor društva G. koje se bavilo kulturnom djelatnošću (projekt Hrvati i karolinzi, Kulturna dobra povijesne jezgre S.). Citira dijelove presude UsIrs-170/18 u kojima je utvrđeno da su članovi Muzejskog vijeća, nakon što su utvrdili da su tri pristigle prijave potpune i pravovremene, na 5. sjednici Muzejskog vijeća od 26. ožujka 2018. utvrdili kako svi prijavljeni kandidati ispunjavaju tražene uvjete iz natječaja, zbog čega nije bilo osnova da tu činjenicu potvrđuje i Stručno vijeće. U odnosu na tužbene navode u kojima tužiteljica ukazuje na povrede odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ističe kako tužiteljica nema pravni interes za poništenje/ oglašavanje natječaja, jer sama nema status niti branitelja, niti člana obitelji, a sam natječaj ne smatra se upravnim aktom što bi ulazilo u nadležnost Upravnog suda. Iz obrazloženja ovdje osporenog rješenja proizlaze razlozi zbog kojih je zainteresirana osoba imenovana ravnateljicom, čime je isto rješenje u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku prema kojem rješenje mora sadržavati kratke razloge koji su bili odlučujući za donošenje odluke. Isti Zakon ni u jednoj svojoj odredbi ne propisuje da je tuženik bio dužan detaljno obrazložiti razloge zašto nije izabrana tužiteljica, odnosno koje su prednosti izabrane kandidatkinje u odnosu na svakog pojedinog kandidata. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.
Na ročištu održanom 12. srpnja 2018. strankama je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
U bitnome opunomoćenica tužiteljice osporava navode iz odgovora na tužbu tuženika i zainteresirane osobe koje su u suprotnosti s tužbenim navodima te zaključuje kako cjelokupno postupanje tuženika govori u prilog tvrdnjama o upornosti nezakonitog postupanja tuženika.
Opunomoćenik tuženika ostaje pri obrazloženju iz odgovora na tužbu.
Opunomoćenik zainteresirane osobe ustraje u prijedlogu za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja spora u predmetu UsIrs-170/18.
Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu upravnog spora.
Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog spora je ocjena zakonitost rješenja kojim se B. B., zainteresirana osoba u ovom sporu, imenuje ravnateljicom Muzeja grada S..
Pri tome se tužbeni navodi svode na tvrdnje kako izabrana kandidatkinja ne ispunjava tražene uvjete; da je odluka donesena u postupku protivno odredbi članka 27. stavak 2. Zakona o muzejima; da je postupak proveden uz povrede zakona, kao i da samo rješenje ne sadrži zakonom propisan sadržaj.
Osporeno rješenje doneseno je u primjeni odredbe članka 27. stavak 5. Zakona o muzejima (Narodne novine, br. 110/15) i članka 36. Statuta Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita, broj 17/09, 11/10, 18/13, 39/13, 46/13, 11/18).
Prema odredbi članka 27. stavak 2. Zakona o muzejima, koji se primjenjuje u ovom postupku, ravnatelja javnog muzeja i galerije, kojima su osnivači županije, Grad Z., gradovi i općine, imenuje i razrješuje osnivač, odnosno više osnivača sporazumno na prijedlog muzejskih vijeća koja su obvezna pribaviti mišljenja stručnih vijeća, a ako ona nisu osnovana, uposlenoga stručnog muzejskog osoblja. Postupak i način imenovanja i razrješenja pobliže se uređuje aktom o osnivanju, statutom i ugovorom osnivača.
Prema odredbi članka 27. Statuta Muzeja Grada S. ravnatelja/icu imenuje i razrješava Gradsko vijeće Grada S. na prijedlog Muzejskog vijeća Muzeja i po pribavljenom mišljenju Stručnog vijeća Muzeja.
Prema odredbi članka 29. Statuta za ravnatelja/icu Muzeja može se imenovati osoba koja ima završen sveučilišni diplomski studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili s njim izjednačen studij, pet godina rada u muzejskoj djelatnosti ili deset godina rada u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija, odlikuje se stručnim, radnim i organizacijskim sposobnostima te ispunjava druge uvjete utvrđene statutom. Ravnatelj/ica muzeja imenuje se na temelju predloženog četverogodišnjeg programa rada.
Prema odredbama Statuta javni natječaj za imenovanje ravnatelja/ice raspisuje i provodi Muzejsko vijeće (članak 30. stavak 1.), koje u roku od 15 dana od isteka roka za primanje prijava kandidata utvrđuje prijedlog za imenovanje ravnatelja/ice, te ga, uz obrazloženje izbora, mišljenje Stručnog vijeća i ukupnom natječajnom dokumentacijom svih kandidata, dostavlja Gradskom vijeću Grada S. (članak 32.).
U odnosu na tužbene navode kako zainteresirana osoba ne ispunjava tražene uvjete za imenovanje ravnatelja/ice, ovaj sud ostaje pri svom stajalištu iz presude poslovnog broja UsIrs-68/18-9 u kojem su takvi navodi cijenjeni neosnovanim. Dakle, sud drži kako iz odredbe članka 29. Statuta, koja je u smislu uvjeta za imenovanje ravnatelja/ice muzeja sadržajno identična odredbi članka 28. stavak 1. Zakona o muzejima, proizlazi kako je ispunjavanje uvjeta postavljeno alternativno te se traži ili pet godina rada u muzejskoj djelatnosti, ili deset godina rada u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija, te stručne, radne i organizacijske sposobnosti i ispunjavanje drugih uvjeta utvrđenih statutom. Navedenom odredbom razgraničava se radno iskustvo u muzejskoj djelatnosti (za koje se traži pet godina) od radnog iskustva na drugom odgovarajućem području vezanom za djelatnost muzeja i galerije (za koje se traži deset godina). To u konkretnom slučaju znači da je kod utvrđivanja ispunjavanja natječajnih uvjeta u odnosu na svakog prijavljenog kandidata trebalo ispitati je li radno iskustvo vezano za djelatnost muzeja odnosno odgovarajuće područje vezano za djelatnost muzeja kako je ona definirana odredbama Statuta. Radno iskustvo utvrđuje se konkretnom ocjenom sadržaja priloženih isprava kojima kandidati dokazuju svoje kvalifikacije za raspisani natječaj. Rad u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija kao i stručne, radne i organizacijske sposobnosti procjenjuju se u svakom konkretnom slučaju, ocjenom sadržaja radnog iskustva, a ne institucije u kojoj je zasnovan radni odnos. Stoga su bez značaja tužiteljičini navodi kojima se poziva na dopis Državnog zavoda za statistiku. To znači da se kod utvrđivanja ispunjavanja ovog uvjeta moraju uzeti svi poslovi, aktivnosti, djelovanje koje je vezano za djelatnost muzeja i galerija. Imajući u vidu odredbe Statuta koji definiraju djelatnost Muzeja (članak 9.) i muzejsku građu i dokumentaciju (članak 12.), mišljenje je ovog suda, da je u konkretnom slučaju pravilno uzeto kako zainteresirana osoba ispunjava tražene uvjete. Spisu priloženi životopis i detaljan opis poslova i aktivnosti koje zainteresirana osoba navodi kao svoje radno iskustvo (novinarsko iskustvo te autorski i promotivni rad na prilozima kulturnog i povijesnog sadržaja) daju pouzdanu osnovu za zaključak kako je zainteresirana osoba ispunila uvjet deset godina rada u kulturi, znanosti ili drugom odgovarajućem području vezanom uz djelatnost muzeja i galerija.
U odnosu na prigovore koji se odnose na sam postupak izbora, uvidom u stanje spisa odnosno odgovora na tužbu utvrđeno je kako su na 5. sjednici Muzejskog vijeća Muzeja Grada S. održanoj 26. ožujka 2018. otvorene zaprimljene prijave za koje je odlučeno da će se iste dostaviti članovima Stručnog vijeća na očitovanje nakon čega će članovi Muzejskog vijeća s prijavljenim kandidatima obaviti razgovor.
U prijedlogu za imenovanje Ur.br: … od 10. travnja 2018. Muzejsko vijeće nakon provedenog glasovanja zaključuje kako je prijedlog programa rada i razvoja Muzeja u četverogodišnjem razdoblju, kojeg je priložila zainteresirana osoba temeljitije pripremljen i obrazložen. U program da je uključena cjelovita strateška vizija programske i stručne djelatnosti muzeja, obuhvaćena izložbena, pedagoška i marketinška djelatnost, izdavaštvo, stalni postav, investicije i opremanje, zaštita muzejske građe i dokumentacije, sakupljanje, inventarizacija, digitalizacija i znanstveni rad. Imajući u vidu natječajnu dokumentaciju, utvrđuje se da je dosadašnje radno iskustvo i stečeno stručno znanje, iskazana motiviranost, stručnost i ozbiljnost u pristupu jamči razvoj i napredak Muzeja Grada S.. Uz priloženo mišljenje članova Stručnog vijeća (V. S. i M. G.) predlaže se imenovati zainteresiranu osobu za ravnateljicu Muzeja Grada S..
Prema stajalištu ovog suda, donošenjem ovdje osporenog rješenja, tuženik je pridržavajući se uputa ovog suda u presudi UsIrs-68/18-9, donio rješenje o imenovanju ravnateljice u kojem je sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09) dano razložno obrazloženje zbog kojih se, između prijavljenih kandidatkinja, predlaže ravnateljicom imenovati zainteresirana osoba. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako je Gradsko vijeće Grada S. prihvatilo prijedlog Muzejskog vijeća koje je nakon pregleda priloženih programa utvrdilo kako je onaj koji je uz svoju prijavu priložila zainteresirana osoba svojim sadržajem i strateškom vizijom u najboljem interesu ustanove. Osim navoda kojima uporno tvrdi kako zainteresirana osoba uopće ne ispunjava tražene uvjete, tužiteljica u tužbi kao ni tijekom spora ne navodi i ne prigovara samom programu i u njemu izloženih smjernica o daljnjem radu. Kod izloženog, sud drži kako je sada osporenim rješenjem tuženik otklonio nedostatke u odluci o imenovanju, na koje mu je od strane ovog suda ranije ukazano, te obrazložio razloge svoje odluke na način koji otklanja sumnju u arbitrarno postupanje koje bi za posljedicu imalo diskriminirajuće i nejednako postupanje u odnosu na druge kandidate, konkretno tužiteljicu. Protivno tužbenim navodima, tuženiku nije bilo naloženo provođenje novog postupka, već donošenje rješenja u kojem će se razložno i valjano obrazložiti tijek postupka imenovanje i razlozi odluke.
Ostali prigovori kojima tužiteljica ukazuje na povrede Zakona o zaštiti osobnih podataka te Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji nisu od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari. Iz stanja spisa proizlazi kako je tužiteljica od nadležnih tijela ostvarila zaštitu radi povrede prava na zaštitu osobnih podataka, dok nadležna inspekcija Ministarstva rada i mirovinskog sustava RH tijekom inspekcijskog nadzora nije utvrdila nepravilnosti za koje bi to tijelo bilo dužno poduzeti nadležne mjere.
Kod izloženog, sud drži kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. istog Zakona tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.
Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a.
Kako tužba nije osnovana, a trošak koji je opunomoćenik zainteresirane osobe popisao na ročištu 12. srpnja 2019. u skladu i u granicama Tbr. 23. točke 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), tužiteljici je naloženo na ime naknade troškova upravnog spora zainteresiranoj osobi platiti traženi iznos nagrade s pripadajućim PDV-om, ukupno u iznosu od 6.250,00 kuna.
U Splitu 22. srpnja 2019.
S U T K I N J A
Miranda Gulišija Jurišić, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
Za točnost otpravka - ovlašteni službenik
Zrinka Abaza
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.