- 1 -              Poslovni broj: Usž-4734/18-2

 

Poslovni broj: Usž-4734/18-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i Sanje Štefan, članica vijeća, uz višeg sudskog savjetnika Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice T. z. općine O., O., kojeg zastupa opunomoćenik T. H.,  odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., H. & Š. j.t.d.,  Z., protiv tužene Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z., koju zastupa zaposlenica I. O., uz sudjelovanje zainteresirane osobe J. R., O., koju zastupa opunomoćenica A. M. T., odvjetnica u S., S., radi prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-191/17-8 od 5. travnja 2018., na sjednici održanoj 17. srpnja 2019.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-191/17-8 od 5. travnja 2018.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala poništavanje rješenja tuženice kojim je ocijenjen osnovanim zahtjev zainteresirane osobe J. R. za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu: ZUS).

Tužiteljica u žalbi u bitnom ponavlja tužbene navode te tvrdi da izreka rješenja mora biti jasna i nedvosmislena te određeno navoditi radnje koje je dužna poduzeti. Tvrdi da nema jasnu sliku o tome što se od nje u predmetnom slučaju očekuje te da je Upravni sud u Splitu trebao jasno i određeno naznačiti koje je radnje bila dužna poduzeti. Tvrdi da tuženica nije podrobnije upoznata s načinom funkcioniranja turističke zajednice kao pravne osobe općenito, odnosno sa specifičnim okolnostima u kojima trenutno djeluje. Tvrdi da je Turističko vijeće dalo punomoć odvjetnicima za zastupanje u sudskom postupku i da je upravo to razlog što je sporni zapisnik sa sudskog ročišta upućen članovima Turističkog vijeća kao kolegijalnom tijelu, a što predstavlja uobičajeni način postupanja od strane odvjetnika prema svim strankama.

  Tužiteljica navodi da je odvjetnik e-mail uputio zaposleniku s molbom da isti proslijedi Turističkom vijeću, što je on i učinio, pri čemu su svi adresati bili upozoreni na tajnost podataka. Navodi da je, prema svemu sudeći, jedan od članova Turističkog vijeća taj zapisnik, suprotno uputama i upozorenju ovlaštenog radnika, proslijedio trećim osobama koje su isti dostavile inspektoratu/tijelu progona. Smatra da sudjelovanje zainteresirane osobe J. R. u predmetnom sporu nije bilo potrebno i da nema mjesta primjeni članka 79. ZUS-a jer se radi o elektivnim tj. izbornim troškovima gospođe R. koji nisu bili potrebni za vođenje spora. Predlaže da ovaj sud zajedno s odlukom o glavnoj stvari odluči i o troškovima spora te dosudi podnositelju žalbe trošak prema priloženom troškovniku.

Tuženica u odgovoru na žalbu tvrdi da žalbeni razlozi nisu osnovani te da je u navedenoj upravnoj stvari postupala u skladu s odredbama članaka 24. i 32. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine” 106/12. -  pročišćeni tekst) kojima se štite osobni podaci fizičkih osoba. Ne spori pružanje informacija o tijeku sudskog postupka za to nadležnom tijelu već u predmetnom slučaju osporava opseg dostave podataka podnositeljice zahtjeva, posebice njenih podataka o zdravlju, a koje s aspekta pravnog okvira zaštite osobnih podataka predstavlja grubo zadiranje u njenu privatnost jer podaci o zdravlju spadaju u posebno osjetljive osobne podatke čija obrada je dopuštena pod točno određenim uvjetima i koji uživaju posebnu zaštitu u odnosu na druge osobne podatke te njihova obrada mora biti posebno označena i zaštićena. Tvrdi da je tužiteljica bila dužna voditi brigu o pravičnoj ravnoteži i načelu razmjernosti prilikom pružanja informacija te prava na zaštitu onih osobnih podataka u određenom opsegu koji nisu nužni za ispunjenje konkretne svrhe. Smatra da iz spisa proizlazi da tužiteljica bila svjesna da se radi o osjetljivim podacima, a da istovremeno nije dokazala da je poduzela odgovarajuće mjere zaštite u vidu pisanih izjava o povjerljivosti, tim više što iz očitovanja tužiteljice proizlazi da je zapisnik s ročišta poslan omaškom i da  nije postojala namjera slanja zapisnika, već samo informacije o tijeku sudskog postupka. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog suda, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski upravni sud, suprotno tvrdnji žaliteljice, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, Upravni sud nije počinio nijednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.

Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (čl. 33. st. 2. ZUS-a).

Tako je utvrđeno da je zapisnik sa ročišta pred Općinskim sudom u Dubrovniku, u predmetu u kojem je zainteresirana osoba J. R. tužiteljica, a Turistička zajednice općina O. tuženica, a koji se vodi radi zaštite dostojanstva radnika i naknade štete, dostavljen članovima Turističkog vijeća općine O. Naime, utvrđeno je da su u navedenom zapisniku izneseni osobni podaci zainteresirane osobe, posebno podaci o zdravlju koji su, dostavljanjem članovima Turističkog vijeća općine O., učinjeni dostupnim u prekomjernom opsegu.

Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da se osobni podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati isključivo uz privolu ispitanika ili u određeno navedenim slučajevima, a među kojima su slučajevi određeni zakonom.

Odredba članka 134. Zakona o radu („Narodne novine” 93/14.) propisuje da su svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika tajni. Uz to se u predmetnom slučaju radi o podacima koji se odnose na zdravlje zainteresirane osobe koji podaci spadaju u kategoriju posebno zaštićenih osobnih podataka.

Stoga je pravilno tuženica zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka zainteresirane osobe ocijenila osnovanim, a što je pravilno potvrdio i prvostupanjski sud odbijajući tužbu Turističke zajednice općine O. kao neosnovanu.

Po ocjeni ovog suda, žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa zbog toga i ovaj sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje.

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo - Zakon o zaštiti osobnih podataka te odbio tužbeni zahtjev uz razložno obrazloženje s kojim je ovaj sud suglasan. U osnovi je tužiteljica u predmetnoj žalbi ponovila navode tužbe na koje je prvostupanjski sud odgovorio u cijelosti.

Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 73. st. 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a.

 

U Zagrebu 17. srpnja 2019.

 

                                                                                                                       Predsjednica vijeća

                                                                                          Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.