- 1 -              Rev 146/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 146/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1968/2015-2 od 15. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-1021/2014-8 od 22. travnja 2015., u sjednici održanoj 22. svibnja 2019.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizije tužitelja odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"O d b i j a   se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Z. iz Z., ..., OIB: ..., da isplati tužitelju M. R. iz V., ..., OIB: ..., novčani iznos od 288.448,09 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5%-tnih poena, tekućim od 20.prosinca 2011.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Z. iz Z., ..., OIB: ..., da isplati tužitelju M. R. iz V., ..., OIB: ..., prouzročene parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5%-tnih poena, tekućim od 20.prosinca 2011.g. do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku podnio izvanrednu reviziju 4. prosinca 2015. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava zakona i ravnopravnosti građana. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude 7. prosinca 2015. podnio redovnu reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U obje revizije tužitelj je predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

S obzirom da je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 288.448,09 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2011. do isplate u ovoj pravnoj stvari ispunjene su zakonske pretpostavke za dopuštenost redovne revizije uređene odredbom čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pa su tužiteljeve revizije ispitivane i ocjenjivane kao redovne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima na koje tužitelj iznosi u reviziji drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju te presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega je pobijana presuda razumljiva i može se ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja:

 

- da je tuženik u upravnom postupku donio rješenje 19. prosinca 2011. kojim je tužitelju, kao pripadniku Hrvatskog vijeća za obranu, kod kojeg je nastala opća nesposobnost za rad kao posljedica 100% ozljede i bolesti – logor zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 24. srpnja 2006.,

 

- da je navedenim rješenjem određeno da će zaostale svote mirovine za razdoblje od 24. srpnja 2006. do 30. studenoga 2011. tužitelju biti isplaćene kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske,

 

- da je tuženik isplatio tužitelju na ime zaostale mirovine za razdoblje od 24. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006. iznos 17.346,18 kuna 16. siječnja 2012. jer su za to razdoblje tada bila osigurana sredstva u proračunu Republike Hrvatske,

 

- da tužitelj u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zaostale mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2011. nije dokazao da su u državnom proračunu Republike Hrvatske osigurana sredstva za isplatu zaostale mirovine, sudovi su odbili tužiteljev tužbeni zahtjev u ovom postupku kao neosnovan ocijenivši da je tužitelju tuženik isplatio zaostale mirovine za razdoblje od 24. srpnja 2006. do 31. prosinca 2006.. Sudovi su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev za isplatu neisplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2011. jer su ocijenili da je isplata zaostalih mirovine za to razdoblje vezana za osiguranje sredstava u državnom proračunu Republike Hrvatske pa kako nisu osigurana ta sredstva time nije ispunjen uvjet za dospjelost isplate predmetnog potraživanja.

 

Tužitelj se u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava poziva na odredbu čl. 160. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 174/04, 92/05, 2/07 i 107/07), čl. 34. Zakona o  mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98, ....., 35/08), čl. 1. st. 1. točka 7. u vezi sa čl. 4. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i  članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 2/06 – dalje: Ugovor) te čl. 30.-33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96....38/09) te čl. 298. ZOO tvrdeći da je tuženik odgovoran za neisplatu mirovine tužitelju te da činjenica da sredstva nisu osigurana u državnom proračunu ne može ići na teret tužitelju, već to pitanje treba eventualno riješiti u regresnom odnosu tuženika i RH.

 

Slijedom navedenog proizlazi da je u revizijskom stadiju postupka sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dospjelih, a neisplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 30. studenoga 2011. koje tuženik nije isplatio tužitelju s opravdanjem da za isplatu nisu osigurana sredstva u državnom proračunu u smislu odredbe čl. 106. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12 i 18/13).

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je o pravnom pitanju koje je sporno u ovom revizijskom postupku već ranije zauzeo pravno shvaćanje (odluka broj Rev-1223/07 od 5. svibnja 2009.) sukladno kojem pravnom shvaćanju u slučaju kada je rješenjem tuženika određeno da će se tužitelju isplaćivati dodatak na mirovinu kada budu osigurana sredstva u proračunu Republike Hrvatske, utužena tražbina tužitelja prema tuženiku nije dospjela budući da za navedenu namjenu sredstva u državnom proračunu nisu bila osigurana.  Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2521/13 od 30. svibnja 2017. te broj Rev-2653/15 od 25. rujna 2018.

 

Polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom predmetu da za isplatu invalidske mirovine tužitelja za sporno utuženo razdoblje nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev s obrazloženjem da utužena tražbina nije dospjela jer nema sredstava osiguranih u državnom proračunu. Stoga prema ocjeni vijeća na pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude ne utječu ostali revizijski razlozi koje je tužitelj iznio u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. svibnja 2019.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.