Povrv-630/2016-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

            Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sucu Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Renate Koščević, u pravnoj stvari tužitelja Komunalije d.o.o. iz Čazme, Svetog Andrije 14, OIB: 88859295468, zastupanog po direktoru društva Ivanu Beljanu ing. stroj., a on po punomoćnici Marijani Habijančić, protiv tuženika Davora Kezele iz Pobjenika 88, OIB:69499745265, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 03. listopada 2017. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 03. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

            I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića sa sjedištem u Čazmi, Trg Čazmanskog kaptola 9, broj Ovrv-324/16 od 04. srpnja 2016. godine djelomično se održava na snazi u dijelu u kojem je tuženiku Davoru Kezele iz Pobjenika 88, OIB:69499745265, naloženo da tužitelju Komunalije d.o.o. iz Čazme, Svetog Andrije 14, OIB: 88859295468, plati glavnicu u iznosu od 600,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 50,00 kn od 19.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.08.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.09.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 18.10.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 18.11.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.12.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.01.2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.02.2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.03.2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.04.2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.05.2016. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 19.06.2016. godine do isplate,

 

 te u odluci o trošku za iznos od 87,50 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 04. srpnja 2016. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

            II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića sa sjedištem u Čazmi, Trg Čazmanskog kaptola 9, broj Ovrv-324/16 od 04. srpnja 2016. godine u dijelu u kojem je tuženiku Davoru Kezele iz Pobjenika 88, OIB:69499745265, naloženo da tužitelju Komunalije d.o.o. iz Čazme, Svetog Andrije 14, OIB: 88859295468, plati glavnicu u iznosu od 150,00 kn, sa pripadajućom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 50,00 kn od 29.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 30.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 50,00 kn od 01.07.2015. godine do isplate, te u odluci o trošku ovršnog postupka u iznosu od 149,78 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 04. srpnja 2016 godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

            III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 288,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana 03. listopada 2017. godine do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Obrazloženje

 

            Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio Javnom bilježniku Ljerku Torbašinoviću prijedlog za donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave, te je doneseno rješenje broj Ovrv-324/16 od 04. srpnja 2016. godine, a na koje je tuženik kao ovršenik pravovremeno podnio prigovor.

 

            Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-630/2016-2 od 10. kolovoza 2016. godine navedeno rješenje je stavljeno van snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te se postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a temeljem odredbe čl. 58. st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 53/13, 93/14 - u daljnjem tekstu: OZ).

 

            Tuženik u svom prigovoru navodi da je nastupila zastara temeljem čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, budući su potraživanja ovrhovoditelja iz 2015. godine do 2016. godine (do 19.06.2016. godine).

 

            Tužitelj je podneskom od 31. svibnja 2017. godine povukao dio tužbenog zahtijeva za iznos od 50,00 kn sa dospijećem plaćanja 29. lipnja 2015. godine i za iznos od 50,00 kn sa dospijećem plaćanja 30.06.2015. godine o čemu je sud donio odluku na način da je rješenjem na raspravni zapisnik od 03. listopada 2017. godine utvrdio da je tužba povučena za iznos od 100,00 kn sa zateznim kamatama.

 

            Predmet spora su potraživanja tužitelja po osnovi izvršenih komunalnih usluga jer je tužitelj trgovačko društvo koje se bavi komunalnim djelatnostima, a u konkretnom slučaju potraživanje se odnosi na naknade za odvoz i zbrinjavanje komunalnog otpada.

 

            Između stranaka je sporno da li je potraživanje tužitelja u zastari.

           

            Radi razjašnjenja spornih činjenica odlučnih za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz uvidom u otvorene stavke po partnerima za period od 31.03.2015. godine do 31.05.2016. godine (list 4) i račune (list 23-37).

 

            Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

 

            Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

 

            Uvidom u otvorene stavke po partnerima na dan 20. lipnja 2016. godine proizlazi da je tužitelj teretio tuženika za potraživanje u ukupnom iznosu od 750,00 kn, odnosno za račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 28.06.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 29.06.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 30.06.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.07.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.08.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.09.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 17.10.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 17.11.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.12.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.01.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.02.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.03.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.04.2016. godine račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.05.2016. godine i račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.06.2016. godine.

 

            Iz računa proizlazi da je tužitelj na ime tuženika izdao račune za komunalni otpad za razdoblje od ožujka 2015. godine do svibnja 2016. godine i to račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.04.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.05.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.06.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.07.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.08.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.09.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 17.10.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 17.11.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.12.2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.01.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.02.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.03.2016. godine, račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.04.2016. godine račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.05.2016. godine i račun u iznosu od 50,00 kn s dospijećem plaćanja 18.06.2016. godine.

 

Prigovor zastare je djelomično osnovan.

 

Sud je primijenio odredbu čl. 232. st. 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u daljnjem testu ZOO) iz koje proizlazi da za jednu godinu zastarijevaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge, za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

 

Prijedlog za ovrhu javnom bilježniku tužitelj kao ovrhovoditelj je podnio 04. srpnja 2016. godine.

 

Iz otvorenih stavaka po partnerima proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na račune za period od ožujka 2015. godine koji račun dospijeva 18. travnja 2015. godine, pa sve do svibnja 2016. godine koji račun dospijeva 18. lipnja 2016. godine (iako je u otvorenim stavkama po partnerima od 20. lipnja 2016. godine pogrešno navedeno kako računi za ožujak, travanj i svibanj 2015. godine dospijevaju 28.06.2015. godine, 29.06.2015. godine i 30.06.2015. godine, dok iz samih računa proizlazi da dospijevaju 18.04.2015. godine, 18.05.2015. godine i 18.06.2015. godine). 

 

Iz navedenog proizlazi da su zastarjela potraživanja tužitelja koja su dospjela do 03. srpnja 2016. godine, odnosno da je zastarjelo potraživanje u ukupnom iznosu od 150,00 kn (račun u iznosu od 50,00 kn za ožujak 2015. godine s dospijećem 18. travnja 2015. godine, račun u iznosu od 50,00 kn za travanj 2015. godine s dospijećem 18. svibnja 2015. godine te račun u iznosu od 50,00 kn za svibanj 2015. godine s dospijećem 18. lipnja 2015. godine) budući je to potraživanje dospjelo na naplatu prije predaje prijedloga za ovrhu javnom bilježniku dana 04. srpnja 2016. godine. Tužitelj je povukao tužbu za račun za ožujak 2015. godine i za travanj 2015. godine u iznosu od 100,00 kn, dok je sud uvažavajući tuženikom prigovor zastare stavio izvan snage platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati račun za svibanj 2015. godine u iznosu od 50,00 kn.

 

Odredbom čl. 221a ZPP propisano je da, ako su na temelju izvedenih dokaza u smislu čl.  8 ZPP ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

Tužitelj je vjerodostojnim ispravama u vidu otvorenih stavaka po partnerima i računa dokazao osnov i visinu svog potraživanja koje nije u zastari. Tuženik nije pristupio na ročišta održana kod ovog suda dana 21. studenog 2016. godine, 30. svibnja 2017. godine i 03. listopada 2017. godine, iako uredno pozvan. Tuženik nije dokazao niti predložio dokaze za utvrđenje činjenice kako nije dužan platiti tužitelju dio potraživanja koji nije u zastari. Stoga je sud o tim činjenicama zaključio na temelju gore navedenog pravila o teretu dokazivanja i utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti glavnicu u iznosu od 600,00 kn uvećano za zatezne kamate.

 

            Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje sukladno čl. 9 ZOO. Također su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. U protivnom, dužnik pada u zakašnjenje (čl. 183 st. 1 ZOO).

 

            S obzirom da tuženik nije podmirio potraživanje tužitelja u roku, to tužitelju temeljem čl. 29 st. 1 ZOO pripadaju zatezne kamate.         

 

            Budući sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku sukladno odredbi čl. 2 st. l ZPP, odnosno samo o tome da li će platni nalog održati na snazi ili ne, pri takvom odlučivanju vezan je donesenim platnim nalogom, zatezna kamata dosuđena je temeljem odredbe čl. 29. st. 1., 2. i 8. ZOO na glavnicu od prvog dana zakašnjenja sa plaćanjem svakog pojedinog računa do isplate, dok je zatezna kamata na trošak ovršnog postupka dosuđena od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kako je i zatraženo u prijedlogu za ovrhu.

 

            Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, kako svakog pojedinog dokaza, tako i svih u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ljerka Torbašinovića broj Ovrv-324/16 od 04. srpnja 2016. godine djelomično održao na snazi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju plati glavnicu u iznosu od 600,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na taj iznos kako je navedeno u toč. I izreke prema stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

            Sud je tužitelju temeljem odredbe čl. 14 st. 4 OZ priznao ovršni trošak koji se sastoji od javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn sa PDV te trošak poštarine Javnog bilježnika u iznosu od 12,50 kn te je u tom dijelu platni nalog glede troškova održan na snazi, a u preostalom dijelu ukinut.

 

            Tužitelju kao ovrhovoditelju nije priznat trošak klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 37,50 kn sa PDV koja radnja nije obavljena, kao ni razlika između priznatih 12,50 kn sa PDV i zatraženih 37,50 kn sa PDV za trošak javnobilježničke dostave budući je tuženik iz prve zaprimio rješenje o ovrsi te se dostava nije ponavljala. Glede specificiranog materijalnog troška u iznosu od 87,28 kn s PDV sud ga nije priznao kao nužan i opravdan budući nije razvidno na što se odnosi troškovi poštarine u iznosu od 22,32 kn bez PDV (a već je priznat trošak javnobilježničke dostave za slanje rješenja o ovrsi tuženika), dok za troškove sastava ovršnog prijedloga 15 listova x 2,5 kn u iznosu od 37,50 kn bez PDV te za troškove izrade priloga 5 listova x 2 kn u iznosu od 10 kn nije računima dokazano odnosno dokumentirano da je trošak nastao baš u tom iznosu. 

 

            Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u iznosu od 288,00 kn sa PDV, uvećano za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koji mu je sud priznao kao nužan i opravdan, a sastoji se od putnih troškova pristup ročištima kod Općinskog suda u Bjelovaru dana 21. studenog 2016. godine i 28. prosinca 2016. godine, svako u iznosu od 120,00 kn (sukladno priloženim putnim nalozima) te troškova dostave podnesaka od 29.08.2016. godine, 05.10.2016. godine, 25.11.2016. godine i 30.05.2017. godine, svaka u iznosu od 12,00 kn.

 

            Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

           

U Čazmi, 03. listopada 2017. godine

                                                                                                                              S U D A C :

                                                                                                         

IVAN POLJAK v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka Županijskom sudu, putem ovog suda.

            Presuda u sporovima male vrijednosti ne može se žalbom pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

             Žalbom se presuda u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.  i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP).