Broj: Kžm 6/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. F. K. zbog kaznenog djela iz čl. 153. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. studenog 2016. broj Km-9/15, u sjednici održanoj 16. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba mlt. F. K. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci mlt. F. K. izrečene su odgojne mjere, pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi iz čl. 12.  Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) i posebna obveza da se ne približava i ne uznemirava žrtvu iz čl. 10. st. 2. toč. 15. ZSM/11, zbog  kaznenih djela opisanih u obrazloženju rješenja iz čl. 153. st. 1., čl. 139. st. 2. i čl. 178. st. 2. KZ/11 počinjenih na štetu djeteta M. Š. O trajanju i izmjeni odgojnih mjera odlučuje sud time da odgojna mjera iz čl. 12. ZSM/11 može trajati od šest mjeseci do dvije godine, a posebna obveza, čije izvršenje nadzire policija, do jedne godine. Maloljetnik je upozoren sukladno čl. 10. st. 10. ZSM/11 da zbog skrivljenog neispunjenja posebne obveze može biti upućen u disciplinski centar. Na temelju čl. 89. st. 1. ZSM/11 troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik putem branitelja P. R., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu maloljetnika.

 

Spis je sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s čl. 3. ZSM/11 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Premda je u žalbi maloljetnika naznačeno da prvostupanjsko rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona ove povrede nisu posebno obrazložene, a ni ovaj sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije našao da su počinjene povrede procesnog i materijalnog zakona na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Sadržajem žalbe maloljetnik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na kaznena djela iz čl. 153. st. 1. i čl. 139. st. 2. KZ/11. Naime, ustrajući na obrani maloljetnik smatra da spomenuta kaznena djela nisu dokazana, već da ga je oštećenica iz osvete prijavila za silovanje nakon objavljivanja njene neprimjerene fotografije na društvenoj mreži facebook (djelo iz čl. 178. st. 2. KZ/11).

 

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju opsežno provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da je maloljetnik počinio terećena kaznena djela, koji zaključak je utemeljen na pomnoj i temeljitoj ocjeni dokazne građe koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Osnovano je sud prvog stupnja prihvatio vjerodostojnim terećenje oštećenice, a otklonio obranu maloljetnika kojom tvrdi da je spolni odnos sa oštećenicom bio dragovoljan, bez primjene sile, uz negiranje upućenih prijetnji pri telefonskom razgovoru sa majkom oštećenice. Naime, pravilnom i detaljnom analizom personalnih dokaza osnovano sud prvog stupnja zaključuje da je iskaz oštećenice u svim bitnim segmentima potvrđen nizom personalnih dokaza. Tako su svjedoci potvrdili navode oštećenice o karakteru i problemima  koji su bili prisutni tijekom trajanja intimne veze s maloljetnikom, kao i osnovanost terećenja oštećenice za kaznena djela silovanja i prijetnje (svjedoci I. Š., I. V., D. P.).

 

Pored toga, zaključak o dokazanosti djela sud prvog stupnja osnovano gradi i na rezultatu grafološkog vještačenja kojim nije potvrđena postavka obrane o egzistentnoj intimnoj vezi između oštećenice i maloljetnika u vrijeme spornih događaja, a time i tvrdnja obrane o dragovoljnom spolnom odnosu  (str. 16 pobijanog rješenja). Konačno valja dodati da ni s aspekta provedenog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja ličnosti oštećenice nije bilo pokazatelja koji bi umanjili njenu vjerodostojnost kao svjedoka što također govori u prilog da je pravilna ocjena suda prvog stupnja o vjerodostojnosti njenog iskaza, kako u odnosu na primjenu sile pri spolnom odnosu kojem se oštećenica protivila (djelo opisano pod toč. 1.) tako i glede upućenih ozbiljnih prijetnji oštećenici tijekom telefonskog razgovora sa njenom majkom (djelo opisano pod toč. 2.).

 

Slijedom navedenog, ocjena o kvaliteti i pouzdanosti personalnih dokaza na kojima je sud prvog stupnja pravilno utvrdio odlučne činjenice te izveo zaključak o dokazanosti terećenih djela, nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima maloljetnika pa nije osnovana njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Razmotrivši odluku o sankciji sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08,  ovaj sud nalazi da je odgojna mjera pojačane brige i nadzora uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi te posebna obveza zabrane približavanja i uznemiravanja žrtve M. Š. primjerena osobnosti maloljetnika te težini i pogibeljnosti kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, osobito uzimajući u obzir izvješće i dopunu izviješća nadležnog centra za socijalnu skrb, da je s obzirom na ličnost maloljetnika te potrebu modifikacije njegovih stavova i ponašanja nužno djelovati trajnijim mjerama odgoja uz brigu i nadzor stručnih osoba u posebno strukturiranim uvjetima, ali bez izdvajanja iz njegove životne sredine. I po ocjeni ovog suda izrečenim odgojnim mjerama ostvarit će se svrha maloljetničke sankcije iz čl. 6. st. 1. ZSM/11.

 

Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08 u vezi s čl. 3. ZSM/11).

 

Zagreb, 16. ožujka 2017.