Broj: Kž 83/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. L., zbog kaznenog djela iz članka 112. stavka 1. u svezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 25. travnja 2016. broj K-13/11-124, u sjednici održanoj 22. ožujka 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Vukovaru proglašen je krivim optuženi R. L. zbog kaznenog djela usmrćenja u pokušaju iz članka 112. stavka 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11 te je na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu članka 4., članka 41., članka 47., članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 79. KZ/11 od optuženika je oduzet pištolj marke Rossi, call. 38 mm, Special.

 

Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni D. D. se upućuje u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. i 3. ZKP/08 optuženi R. L. je obvezan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 25.381,60 kuna te na ime paušala iznos od 1.000,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženog R. L. osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08 prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući pravilnost prvostupanjske odluke o kaznenoj sankciji, državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio kao otegotno cijeniti dosadašnju kaznenu osuđivanost optuženika. Također, ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio težinu počinjenog kaznenog djela, jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, u prilog kojoj tvrdnji upire na način počinjenja predmetnog kaznenog djela odnosno okolnost da je optuženik pucanjem iz pištolja s relativno male udaljenosti oštećeniku nanio prostrijelnu ranu desne strane koja ozljeda je teška tjelesna ozljeda, a smrtna posljedica je izostala jer stjecajem okolnosti nisu ozlijeđeni vitalni organi oštećenika. Stoga je mišljenje žalitelja da se izrečenom ublaženom kaznom uz primjenu uvjetne osude neće ostvariti svrha kaznenopravne sankcije.

 

Protivno iznesenim žalbenim navodima, a imajući na umu sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11 odlučne za proces individualizacije kazne, kojima je prvostupanjski sud dao pravilan značaj, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je opravdano očekivati da će se izricanjem uvjetne osude s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci te vremenom provjeravanja od dvije godine postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

 

Tako je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne prije svega olakotnom cijenio činjenicu da je optuženik starija osoba, obiteljski čovjek i otac troje djece. Također je kao olakotna cijenjena okolnost da je optuženik već prilikom prvog ispitivanja činjenično priznao okolnosti samog događaja, korektno se ponašao tijekom postupka i pokajao se za sam događaj. S druge strane, unatoč njegovoj dosadašnjoj osuđivanosti zbog kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, otegotnih okolnosti nije našao, uz obrazloženje da se ne radi o istovrsnom kaznenom djelu onome za koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim te da je za ista djela osuđivan prije osam godina.

 

Kada se pored iznesenih okolnosti ima na umu i to da i sam zakon izričito propisuje da se optuženik može blaže kazniti jer je djelo ostao u pokušaju te je počinjeno u stanju bitno smanjene ubrojivosti, do kojeg stanja nije došlo samoskrivljeno, prvostupanjski ga sud s pravom primjenom članka 48. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11 osuđuje na blažu kaznu od propisane za terećeno kazneno djelo te zaključuje da za ostvarenje svrhe kažnjavanja u konkretnoj situaciji nije nužno izvršenje izrečene kazne, jer će se svrha kažnjavanja, kako ju zakon propisuje, unatoč dosadašnjoj osuđivanosti optuženika, ostvariti i samom prijetnjom kaznom, odnosno izricanjem uvjetne osude na izrečenu kaznu zatvora. Ovo posebice s obzirom na to što je u provedenom dokaznom postupku nesporno utvrđeno da je do ranjavanja oštećenika kritične zgode došlo tek nakon što je optuženik, u nastojanju da izbjegne sukob s oštećenikom, prvo pozvao policiju te izašao iz lokala, te potom, nakon što je oštećenik krenuo za njim, cijelo vrijeme se povlačeći unazad, ponovno pozvao policiju, a zatim i ispalio u zrak hitac upozorenja, unatoč čemu mu se oštećenik i dalje nastavio približavati.

 

Slijedom navedenog i ovaj drugostupanjski sud nalazi da se izrečena kaznena sankcija ukazuje primjerenom težini i posljedicama djela te stupnju krivnje optuženika te da će se upravo izricanjem uvjetne osude s izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci te vremenom provjeravanja od dvije godine ostvariti zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Stoga je žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti te, budući da ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 22. ožujka 2017.