Broj: Kž 636/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M. i opt. R. B., zbog kaznenih djela iz čl. 188. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11; dalje u tekstu: KZ/97) i čl. 106. st 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 17. lipnja 2015. broj K-18/11, u sjednici održanoj 23. ožujka 2017., u prisutnosti opt. S. M. i branitelja N. Š., odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Karlovcu proglašen je krivim opt. S. M. zbog kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ/97 i na temelju te odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju tri godine. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti 5.000,00 kuna, kao i troškove svjedoka 2.676,00 kuna, vještačenja 13.859,93 kune, tumača i stručne osobe 14.967,83 kune te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti 500,00 kuna.

 

Istom presudom, na temelju čl. 453. ZKP/08, opt. R. B. je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 106. st. 2. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11, dok na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na opt. R. B. padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik, na osuđujući dio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a na oslobađajući dio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači i opt. S. M. osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, a opt. R. B. „proglasi krivim za utuženo kazneno djelo i osudi po zakonu“ ili da se u oslobađajućem dijelu presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Opt. S. M. je podnio žalbu putem branitelja N. Š., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. U žalbi je predloženo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće, odnosno da se preinači i opt. S. M. oslobodi od optužbe, a zatražena je i obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu opt. S. M., a opt. R. B. je putem branitelja K. D., odvjetnika iz R., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sukladno čl. 475. st. 2. i 5. ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika, opt. R. B. i njegovog branitelja K. D., odvjetnika iz R., dok su na sjednici bili prisutni opt. S. M. i branitelj N. Š., odvjetnik iz Z.

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M. nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

 

Nije u pravu opt. S. M. da je izmjenom činjeničnog opisa terećenog kaznenog djela silovanja sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08. Okolnost da je prvostupanjski sud korigirao činjenični opis djela sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, na način da je izostavio navode o prijetnji pištoljem i udaranju po tijelu  oštećenice pri samom učinu djela ne znači da je optuženik proglašen krivim zbog nekog drugog kaznenog djela odnosno događaja. Naprotiv, i dalje se radi o kaznenom djelu silovanja počinjenom u noći 12. na 13. kolovoza 2006. u šumi u blizini G. na način da je optuženik spolni odnos ostvario u svom automobilu uz primjenu sile i prijetnje („te ju ošamario i prijetio da će ju ubiti“) svladavši time otpor četrnaest godina stare L. L. P. pa nema govora o prekoračenju optužbe, niti je time povrijeđeno „pravo obrane na pravično suđenje“ kako se promašeno ističe u žalbi.

 

Naime, opt. S. M. je terećen da je kazneno djelo silovanja na štetu L. L. P. počinio spomenutog dana u svom automobilu na način da je, među ostalim, „prijetio pištoljem da će je ubiti“. Međutim, temeljitom i pomnom analizom dokazne građe, kako je podrobno navedeno u razlozima pobijane presude, osobito glede nedokazanosti ovog dijela činjenične postavke optužbe, sud prvog stupnja nalazi dokazanom ozbiljnu verbalnu prijetnju smrću upućenu oštećenici jer je znala da opt. S. M. posjeduje pištolj kojim joj je ranije prijetio (str. 11 prvostupanjske presude). Prema tome, sud prvog stupnja nije osudio opt. S. M. za neko drugo djelo već je opis okolnosti pod kojima je djelo realizirano prilagođeno činjenicama kako ih je utvrdio sud prvog stupnja, koje su k tome i povoljnije za optuženika čime optužba nije prekoračena.

 

Opt. S. M. ističe i povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 načelnom tvrdnjom da su „razlozi navedeni u presudi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te (da) postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima pobijane presude i zapisnika o iskazima oštećenice i svjedoka danim tijekom postupka.“

 

Državni odvjetnik pobija oslobađajući dio prvostupanjske presude također zbog iste bitne povrede odredaba kaznenog postupka, smatra da su „razlozi o odlučnim činjenicama (maloljetnosti oštećenice)…potpuno proturječni“ kada se usporedi obrazloženje osuđujućeg i oslobađajućeg dijela presude.

 

Protivno prigovorima optuženika i državnog odvjetnika, pobijana presuda, u osuđujućem i oslobađajućem dijelu  sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama u kojima nema znatnog proturječja i stoga nema procesnih manjkavosti koje bi priječile njeno ispitivanje. Prvostupanjski sud je korektno interpretirao sadržaj dokazne građe, dao je argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje međusobno uspoređuje i konfrontira te razmatra povezano i sa  materijalnim dokazima, dok se pravilnost ocjene dokaza i iz njih izvedeni zaključci o ne/dokazanosti pojedinih elemenata djela  propituju u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Glede zamjerke državnog odvjetnika valja dodati da je sud prvog stupnja kod osuđujućeg i oslobađajućeg dijela presude jednako utvrdio i naveo u obrazloženju presude kako iz iskaza svjedoka, odnosno njihova opisa proizlazi da je oštećenica izgledala starije od svoje stvarne kronološke dobi (str. 12 i str. 18 presude), a potom je koristeći se ostalim utvrđenim činjenicama dao razloge o dokazanosti (kod opt. S. M.) odnosno nedokazanosti (kod opt. R. B.) elemenata terećenih djela.

 

Konačno, nije u pravu opt. S. M. da je odbijanjem dokaznog prijedloga za ispitivanjem oštećenice na raspravi ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 povredom prava obrane na raspravi koja je od utjecaja na presudu. Osim što je sud prvog stupnja dao temeljite i opravdane razloge za odbijanje ovog prijedloga obrane, da je oštećenica u dva navrata ispitana pred istražnim sucem neposredno nakon događaja od kada je prošlo preko devet godina, da je ispitivanje snimljeno audio vizualnim uređajem, da za vrijeme  trajanja rasprave nisu pristigli podaci o njenom prebivalištu ili boravištu zatraženi putem međunarodne pravne pomoći, valja dodati slijedeće. Ispitivanje oštećenice u istrazi provedeno je sukladno tada važećoj odredbi čl. 119. st. 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 111/97, 27/98,12/02; dalje u tekstu: ZSM/97), putem teh­ničkih uređaja za prijenos slike i zvuka, time da su ispitivanju bili prisutni i aktivno sudjelovali postavljanjem pitanja oštećenici državni odvjetnik, opt. S. M. i njegova braniteljica po punomoći G. L., odvjetnica iz R. (list 80 -83 spisa). Prema tome, na ovaj način je optuženik još u fazi istrage osobno i uz pomoć izabranog branitelja konzumirao pravo da ispita svjedoka optužbe (pravo zajamčeno u čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –Ispravak, 14/02. i 1/06.; dalje u tekstu: Konvencija). Budući da je ispitivanje snimljeno, a snimka reproducirana na raspravi, to je i raspravni sud bio u prilici neposrednim opažanjem pratiti iskazivanje oštećenice što je nesumnjivo omogućilo pažljivu ocjenu pouzdanosti i vjerodostojnosti tog iskaza. Konačno, iz sadržaja zapisnika s pripremnog ročišta i raspravnih zapisnika razvidno je da opt. S. M. „nije suglasan sa provođenjem dokaza reprodukcijom snimke iskaza oštećene već predlaže da se oštećenica pozove na raspravu, ispita kao svjedok ili da se omogući njezino ispitivanje putem video linka i slično u državi prebivališta.“ (list 714 spisa), odnosno „predlaže neposredno ispitivanje svjedokinje …na način da se svjedokinja pozove na raspravu.“ (list 752). Treba podsjetiti da je ispitivanje četrnaest godišnje oštećenice provedeno primjenom čl. 119. ZSM/97 koji je u st. 4. predviđao čitanje zapisnika o iskazu i reprodukciju snimke ispitivanja na glavnoj raspravi bez obzira postoji li suglasnost stranaka za izvođenje tog dokaza, a gotovo istovjetno je propisano i u čl. 115. st. 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11).  Od značaja je i okolnost da nakon što je na raspravi reproducirana snimka ispitivanja oštećenice te pročitan ovjeren prijepis snimke uz prijevod sa rumunjskog jezika, obrana nije imala primjedbi niti ukazala na potrebu dodatnog razjašnjenja tog iskaza (list 769 spisa), time da se utvrđenje kaznene odgovornosti opt. S. M., pored iskaza oštećenice, temelji na materijalnim dokazima i s tim u svezi provedenim vještačenjima te  iskazima svjedoka.

 

Stoga, imajući na umu sve navedene okolnosti pod kojima je provedeno ispitivanje oštećenice u istrazi uz reprodukciju iskaza na raspravi, da je oštećenica strana državljanka čije prebivalište odnosno boravište sud prvog stupnja nije uspio saznati tijekom rasprave, da je  obrana na raspravi tek formalno, bez dodatne argumentacije, inzistirala na ponovnom ispitivanju oštećenice, osnovano je sud prvog stupnja odbio ovaj dokazni prijedlog obrane, te time nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

 

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni

 

Za državnog odvjetnika je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kazneno djelo silovanja i opt. S. M. „kada je iz činjeničnog opisa izbacio pištolj kao sredstvo kojim je okrivljenik prijetio oštećenici“.

 

Nastavno na prigovor o odbijenom dokaznom prijedlogu za ispitivanje oštećenice na raspravi opt. S. M. smatra da je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno dok u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kritizira ocjenu dokazne građe i izvedene zaključke.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima stranaka, ovaj sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, sa pravilnim zaključkom da je opt. S. M. počinio predmetno kazneno djelo i to na način opisan u izreci pobijane presude.

 

Tako je sud prvog stupnja osnovano ocijenio iskaz oštećenice vjerodostojnim jer je osnažen iskazima svjedoka, poglavito L., P. i L. P. Svjedoci su zorno svjedočili o stanju ustrašenosti, uznemirenosti i uplakanosti u kojem se nalazila oštećenica kada ju je opt. S. M. (nakon počinjenog kaznenog djela silovanja), doveo u njihov dom te su stoga unatoč prijateljske povezanosti sa optuženikom o uočenom dojavili policiji. Upravo ova reakcija svjedoka P., koja ima potvrdu u stanju spisa (očevid obavljen povodom dojave F. P. - list 7 spisa) govori u prilog pozitivnog vrednovanja njihova iskaza kako to pravilno čini sud prvog stupnja (str. 10 presude).

 

Nadalje, oštećenica je sa dovoljno pojedinosti iskazala o predmetnom događaju kako je i reproduciran bitan dio njenog iskaza (str. 9 presude). Stoga je bez osnova žalbeni prigovor optuženika da oštećenica „vrlo površno i uopće ne opisuje događaj“ kao i  inzistiranje državnog odvjetnika na prijetnji smrću pokazivanjem pištolja argumentom da je takvo ponašanje „realno za očekivati“. Nema sumnje kako je oštećenica znala da optuženik ima pištolj, jer ga je već koristio radi zastrašivanja što je svakako verbalnoj prijetnji upućenoj radi slamanja otpora spolnom odnosu dalo značajnu dozu ozbiljnosti i predstavlja ostvarenje tog bitnog obilježja kaznenog djela silovanja. Međutim, uvažavajući dinamiku cijelog događaja utvrđenu u pobijanoj presudi, osloncem i na iskaze svjedoka Š. M. te D. B., pravilno je sud  prvog stupnja zaključio da je optuženik kazneno djelo silovanja ostvario verbalnom prijetnjom i shodno tome je korigirao opis djela.

 

Premda u brisu optuženikova penisa nema traga oštećenice već nepoznate ženske osobe brojnost tragova iz vaginalnog i oralnog brisa oštećenice, sa međunožja traperica oštećenice i ispod odrezanih noktiju sa obje ruke oštećenice, sve miješani tragovi oštećenice i opt. S. M., nedvojbeno govore u prilog pouzdanosti i vjerodostojnosti njenog iskaza. Ovo tim više što je optuženik nedosljedan u obrani do mjere da posve negira da je sa oštećenicom u Hrvatskoj imao spolni  odnos, time da je oštećenica prije učina djela u Hrvatskoj boravila deset dana. Stoga osnovano sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika već iskaz oštećenice potkrijepljen iskazima svjedoka (obitelj P., H. R. D.) te biološkim i tehničkim vještačenjem, a potonjim je potvrđen mehanizam nastanka oštećenja vjetrobranskog stakla sa unutarnje strane optuženikova automobila prema iskazu oštećenice.

 

Iz navedenih razloga neutemeljene su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a tako utvrđeno činjenično pravilno je sud prvog stupnja podveo pod kazneno djelo iz čl. 188. st. 4. KZ/97 za koje je optuženik i proglašen krivim.

 

Naime, obzirom da je optuženik ostvario nasilni spolni odnos sa maloljetnom četrnaest godišnjom oštećenicom svjestan njene dobi, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 188. st. 4. KZ/97 (u razlozima omaškom navedeno „članku 188 stavak 1 KZ/97“)  i kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. i 5. KZ/11,  a kako su za oba djela propisane iste kazne zatvora (3 do 15 godina), dakle novi zakon nije blaži za optuženika, primijenio je zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno (str. 17 pobijane presude). Stoga nije osnovana žalba opt. S. M. zbog povrede kaznenog zakona.

 

Državni odvjetnik smatra da zbog precijenjenih olakotnih okolnosti opt. S. M. nije pravilno odmjerena kazna, dok je optuženik samo uvodno u žalbi naznačio da nije zadovoljan  kaznom.

 

 

Razmotrivši suprotstavljene stavove stranaka po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju tri godine odgovara svim okolnostima djela i ličnosti optuženika. Imajući na umu da je pobijanom presudom optuženiku olakotno cijenjena neosuđivanost, obiteljske prilike, status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i s tim u svezi narušenost zdravstvenog stanja te protek vremena od djela, a otegotnim veća količina kriminalnog postupanja prema intelektualno i fizički inferiornoj oštećenici,  pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da će kazna zatvora u trajanju tri godine odgovoriti zahtjevima svrhe kažnjavanja.

 

 

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na oslobađajući dio prvostupanjske presude

 

Neosnovano se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na oslobađajući dio presude i kazneno djelo opt. R. B.

 

Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je „iz provedenih dokaza razborito vjerojatnim utvrđeno“ da je opt. R. B. počinio terećeno kazneno djelo. Pri tome se poziva na učestalu telefonsku  komunikaciju između opt. S. M. i opt. R. B. kako bi opt. S. M. iz R. doveo osobe koje bi odgovarale specifičnim seksualnim potrebama opt. R. B. i njegove supruge (swinganje), da su opt. R. B. i supruga „sve … pripremili da sa tom osobom koju će dovesti zadovoljavaju svoje seksualne sklonosti“, a da svijest opt. R. B. „da se radi o maloljetnoj osobi proizlazi iz činjenice da je oštećenica kod sebe imala dokumente iz kojih je isti mogao saznati o kojoj dobi se radi ako mu to nije već rekao“ opt. S. M. upiranjem i na nezreli fizički izgled oštećenice po kojem da je mogao zaključiti kako se radi o maloljetnici.

 

Najprije valja podsjetiti da je za osudu u kaznenom postupku potrebno pouzdano, bez sumnje, dakle nedvojbeno utvrditi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen (čl. 455. st. 1. ZKP/08). Stoga, žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom dovedena u sumnju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak suda prvog stupnja kako nije dokazano da je opt. R. B. počinio terećeno kazneno djelo.

 

U pravu je sud prvog stupnja da se sadržaj i razlog učestale telefonske komunikacije između opt. S. M. i opt. R. B., a zbog nepostojanja drugih dokaza,   može razjasniti i utvrditi jedino na temelju iskaza optuženika. Međutim, iz tih iskaza ne proizlazi da je među njima postojao dogovor o pronalasku maloljetne ženske osobe odnosno djeteta u cilju seksualnog iskorištavanja. Opt. R. B. neskriveno govori o seksualnim sklonostima koje je prakticirao sa suprugom i ostalim, za to zainteresiranim punoljetnim osobama pa je opravdano prvostupanjski sud zaključio kako nema dokaza o postojanju inkriminirane namjere, primanja djeteta radi spolnog iskorištavanja kao načina obavljanja seksualnih radnji uslijed odnosa zavisnosti prema počinitelju što je imanentno terećenom kaznenom djelu. Ovo posebno imajući na umu da oštećenica ni prema vlastitom kazivanju nije bila prisiljavana na seksualnu aktivnost niti zadržavana u stanu opt. R. B., što bi bilo očekivano da je kod optuženika postojala namjera na učin ovog kaznenog djela, a kako podrobno obrazlaže sud prvog stupnja.

 

Prema tome, analizirajući svu dokaznu građu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nema osnova za pouzdan i siguran zaključak da je opt. R. B. počinio inkriminirano kazneno djelo.

 

Slijedom izloženog, kako nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i opt. S. M., a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 23. ožujka 2017.