Broj: Kžm 1/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Damira Kosa kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. K. O. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 29. studenog 2016. broj Km-1/16, u sjednici održanoj 23. ožujka 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba mlt. K. O. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju čl. 17. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) mlt. K. O. je izrečena odgojna mjera upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu, u kojoj maloljetnik ostaje dok je to potrebno radi njegovog liječenja, zaštite ili osposobljavanja, ali ne dulje od tri godine, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi s čl. 34. KZ/11 opisanog u obrazloženju pobijanog rješenja. Na temelju čl. 79. st. 1. KZ/11 od maloljetnika je oduzet sklopivi nož „Maurer“, a na temelju čl. 89. st. 1. ZSM/11 maloljetnik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka ( ispravno: troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna).

 

Protiv tog rješenja žali se maloljetnik putem braniteljice M. M.-O., odvjetnice iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o sankciji. U žalbi je predloženo da se pobijano rješenje preinači i postupak prema maloljetniku obustavi, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Spis je sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi s čl. 3. ZSM/11 bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Maloljetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodi da „između onoga što se navodi u razlozima o odlučnim činjenicama, iskazima svjedoka i sadržaja isprava i samih tih isprava i zapisnika o izjavama svjedoka postoji i znatna proturječnost“ te da su izostali razlozi za neprihvaćanje iskaza svjedoka Ž. O.,  uz tvrdnju o nedokazanosti djela.

 

Suprotno istaknutom prigovoru prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokazne građe, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom maloljetnika, povezujući iskaze oštećenika i svjedoka V. B. sa dijelom iskaza Ž. O. kako je podrobno argumentirano na str. 4. prvostupanjskog rješenja. Stoga pobijana odluka o utvrđenju kaznenopravne odgovornosti maloljetnika i izrečenoj odgojnoj mjeri (str. 7 i 8 rješenja) sadrži jasne, razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Slijedom navedenog nije osnovana žalba maloljetnika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

U žalbi je uvodno naznačeno pobijanje prvostupanjskog rješenja zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali sadržajem žalbe osporava se  (samo) pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno ocjena dokaza po sudu prvog stupnja.

 

Razložno je prvostupanjski sud otklonio obranu maloljetnika kojom negira djelo navodom da mu je nož u ruci služio samo za guljenje jabuka i da je od oštećenika tek zatražio da mu pokaže mobitel, dok je prihvatio, u bitnim okolnostima, suglasne iskaze oštećenika i svjedoka V. B. Unatoč  činjenice da su oštećenik i svjedok V. B. u srodničkom odnosu s pravom sud prvog stupnja zaključuje da na vjerodostojnost njihova opisa događaja ukazuje i dio iskaza svjedoka Ž. O. (koji je u daljem srodstvu sa maloljetnikom) da je oštećenik, vidjevši nož u rukama maloljetnika otrčao kući jer je „valjda mislio kako će K. oštećenog A. piknuti“. Prema tome, opisana reakcija oštećenika, kao i svjedoka V. B. svakako govori o njihovoj prepasti zbog postupanja maloljetnika i prijetnje nožem, što uz činjenicu da je oštećenik odmah otrčao kući i požalio se ocu o događaju, i po ocjeni ovog suda nedvojbeno vodi zaključku o dokazanosti maloljetnikove krivnje i postupanja sa izravnom namjerom pri učinu djela. Naime, unatoč utvrđenog psihofizičkog oštećenja zdravlja nema sumnje da je maloljetnikovo postupanje prema oštećeniku bilo svjesno i voljno, na što upućuje već i sadržaj njegove obrane kojom nastoji od sebe otkloniti odgovornost za djelo.

 

Slijedom navedenog nije osnovana žalba mlt. K. O. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Maloljetnik prigovara i odluci o odgojnoj mjeri, smatra da je „izrečena mjera, te vrijeme njenog trajanja očito nerazmjerna dobi“ težini i naravi djela zamjerkom da nedostaju razlozi zbog čega se svrha maloljetničkih sankcija ne bi mogla postići blažom mjerom.

 

Razmotrivši odluku o sankciji, ovaj sud nalazi da je odgojna mjera upućivanja u posebnu odgojnu ustanovu primjerena osobnosti maloljetnika te težini i pogibeljnosti kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi izbor odgojne mjere, osobito uzimajući u obzir izvješće i dopunu izviješća nadležnog centra za socijalnu skrb te nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještačenja. Maloljetnik je već bio u tretmanu centra za socijalnu skrb zbog izrečene izvan zavodske odgojne mjere koja nije dala očekivanog rezultata, tijekom odrastanja iskazivao je neprimjereno ponašanje unatoč mjera obiteljsko pravne zaštite koje su trebale naknaditi skromne i nedostatne odgojne kapacitete roditelja, što opravdava potrebu trajnijeg i intenzivnijeg djelovanja na njegovu ličnost, ponašanje, razvoj, odgoj i obrazovanje izdvajanjem iz njegove životne sredine. Budući da je provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno postojanje psihofizičkog oštećenja to je upravo upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu primjereno  postizanju svrhe maloljetničkih sankcija iz čl. 6. st. 1. ZSM/11, kako je pravilno ocijenio sud prvog stupnja pa je neutemeljeno žalbeno smjeranje za primjenu blaže odgojne mjere.

 

Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP/08 u vezi s čl. 3. ZSM/11).

 

Zagreb, 23. ožujka 2017.