Broj: Kž 141/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. K., zbog kaznenoga djela iz članka 230. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 21. veljače 2017. broj Ik I-31/17., u sjednici održanoj 28. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika K. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Puli - Pola je na temelju članka 159. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. K. Zatvorenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, a koju je počeo izdržavati 2. travnja 2014. s očekivanim istekom kazne 6. listopada 2017. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-724/13. od 13. siječnja 2014. i presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-19/14. od 3. listopada 2014. zatvorenik K. K. je proglašen krivim zbog kaznenih djela protiv imovine - razbojništvo iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/11.), kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. i 5., članka 153. stavka 1., članka 152. stavka 1. i članka 36. KZ/11.

Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio zatvorenik K. K. osobno, ne navodeći žalbene osnove, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske njegovu žalbu razmotri te da mu odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust jer „se ne može osnovano očekivati da zatvorenik neće počiniti kazneno djelo“ ako bude uvjetno otpušten. To uvjerenje prvostupanjski obrazlaže nizom od šest okolnosti. Prvo, razina uspješnosti provedbe programa na izdržavanju kazne je „samo na razini zadovoljava“. Drugo, zatvorenik je odbio provesti poseban program sprječavanja ponavljanja kaznenih djela i kontrole impulzivnog ponašanja. Treće, zatvorenik je dva puta stegovno kažnjavan; jednom zbog lakšeg, a potom i zbog težeg stegovnog prijestupa. Četvrto, radna angažiranost zatvorenika prekinuta je, zbog počinjenih stegovnih prijestupa, ali i zbog zatvorenikova zahtjeva. Peto, zatvorenik je prethodno osuđivan i šesto, seksualni delikt počinio je za vrijeme lišenja slobode (u prostorijama Zatvora u O.).

Zatvorenik u žalbi tim okolnostima daje manji značaj, daje obećanje da neće više činiti kaznena djela, navodi da poštuje kućni red, zatvorsko osoblje i druge zatvorenike, da nema drugih postupaka niti ikakvu terapiju, da mu je neki zatvorenik iz zavisti u kavu ubacio smrvljenu tabletu apaurina pa je zato bio pozitivan na benzodijazepan i proglašen odgovornim za teški stegovni prijestup, da ima osiguran smještaj kod oca nakon izlaska iz zatvora, da je otac bio „branitelj u domovinskom ratu, a zbog rastave braka i zbog [zatvorenikova] boravka u zatvora je psihički i fizički oslabio“ te bi „želio … što prije izaći“ naći posao kako bi svojoj djevojci pokazao da je „spreman se obvezati na brak i da“ može uzdržavati „svoju buduću obitelj“.

No, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja i zaključak koji se temelji na razložnoj i detaljnoj raščlambi svih odlučnih okolnosti. Osim toga, zatvorenikova obećanja nisu potkrijepljena njegovim ponašanjem, a na to upućuje nekritičnost u odnosu na program koji bi trebao biti proveden, radi ispunjenja svrhe kažnjavanja. Pritom žalbeni navodi o poštivanju zatvorskog osoblja i ostalih zatvorenika nisu prihvatljivi jer je lakši stegovni prijestup počinjen upravo nepristojnim ponašanjem, a i osuđen je zbog seksualnog delikta na štetu drugog zatvorenika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2017.