Broj: Kž-Us 27/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženu Tripalu, u predmetu osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom od protivnika osiguranja, A. M. okrivljenog zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi protivnika osiguranja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2017. broj Kir-t-Us-99/17., 29. ožujka 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba protivnika osiguranja A. M. te se ukida prvostupanjsko rješenje i predmet se upućuje na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda određena je, pod točkom I. izreke, na temelju članka 11. stavka 1. točaka a), e) i f) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10.; dalje: ZPOIK), privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je:

- protivniku osiguranja L. M. zabranjeno otuđiti ili opteretiti nekretninu, i to 4. suvlasnički dio 1/2, u naravi kuća broj 14, dvorište i oranica, ukupne površine 935 m², označenu kao katastarska čestica 660/6, upisanu u zemljišnoknjižni uložak 1643, katastarska općina K., kod Općinskog suda u Velikoj Gorici, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Velikoj Gorici;

- protivniku osiguranja A. M. zabranjeno otuđiti ili opteretiti 740 dionica oznake izdavatelja A.-R-A, registracija pozicije A.-I. A. H. d.d., koji se kod S. d.d. vode na osnovnom računu ulagatelja A. M., oznake računa: …, te mu je zabranjeno korištenje ili raspolaganje pravima po osnovi primitka iz navedenih dionica (dividende), uz upis zabrane otuđivanja i opterećenja naznačenih dionica i prava kod S. d.d. Z.;

- Z. d.d. naloženo da protivniku osiguranja A. M. ili trećoj osobni na temelju njegove punomoći ili naloga, bez odgode uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima u visini od 63.428,00 kuna koja se nalaze na njegovom žiro računu broj …;

- Z. d.d. naloženo da bez odgode iznos od 63.428,00 kuna sa žiro računa broj … korisnika protivnika osiguranja A. M. prenese na račun na koji se polažu privremeno oduzeta kunska sredstva kojim upravlja Ministarstvo državne imovine.

 

Pod točkom II. izreke određeno je da privremena mjera, sukladno članku 16. ZPOIK‑a, može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

 

Pod točkom III. izreke određeno je da se privremena mjera donosi u korist Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio protivni osiguranja A. M. po branitelju, odvjetniku T. G., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje „preinači (…) te odbije prijedlog za određivanje privremene mjere (…) kao neosnovan“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. ZPOIK-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je protivnik osiguranja A. M. kada u žalbi tvrdi da u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, zbog čega se to rješenje ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Naime, nakon uvodnog odlomka obrazloženja u kojem se navodi da je „USKOK podnio (…) prijedlog za određivanje privremene mjere osiguranja (…) kako je to navedeno u izreci (…) rješenja“, daljnje tri i pol stranice obrazloženja pobijanog rješenja identične su obrazloženju prijedloga USKOK-a koji je prepisan ili, s obzirom na ponavljanje pogrešaka u pisanju te pravopisnih pogrešaka, kao i uporabe izraza u prvom licu jednine korištenih u prijedlogu („… smatram da …“, „… predlažem da …“), vjerojatnije kopiran.

 

Osim ovakve doslovne reprodukcije prijedloga USKOK-a, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je taj prijedlog osnovan, nakon čega je izložen sadržaj članka 557. stavka 1. ZKP/08. te je navedeno da je „člankom 77. stavak 1. u vezi članka 78. KZ/11 propisano (…) da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom“ – iako takvu odredbu ne sadrže niti članak 77. stavak 1. KZ/11. niti neki od stavaka članka 78. KZ/11., već je slično formulirano načelo propisano člankom 5. KZ/11. – te se citira i odredba članka 12. ZPOIK-a.

 

Konačno, prvostupanjski sud u obrazloženju zaključuje da je „zbog svega naprijed navedenog, neophodno (…) odrediti privremenu mjeru, opisanu u izreci ovog rješenja (…), a radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi u daljnjem tijeku kaznenog postupka, na temelju eventualne buduće odluke suda, time da prema članka 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, osiguranje privremenom mjerom može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi predlagatelju osiguranja obavijest o tome da je presuda iz članka 5. stavak 1. i članka 6. stavak 1. tog Zakona postala pravomoćna“, pa da je „stoga (…) odlučeno kao u izreci rješenja“.

 

Ovakvo obrazloženje pobijanog rješenja, koje, kako je izneseno, u cijelosti prepisuje prijedlog USKOK-a, a, nakon konstatacije da je taj prijedlog osnovan, samo upućuje na pojedine zakonske odredbe, ne sadrži nikakvu analizu u dosadašnjem tijeku postupka prikupljenih podataka, dakle, niti onih iz kojih bi proizlazila osnovana sumnja da bi okrivljeni A. M. počinio kaznena djela stavljena mu na teret i njima pribavio protupravnu imovinsku koristi, iako je ta sumnja pretpostavka određivanja privremene mjere osiguranja oduzimanja takve imovinske koristi, kako od počinitelja, tako i od osobe na koju bi on tu korist prenio (povezane osobe u smislu članka 1. točke 6. podtočke c) ZPOIK-a), koji prijenos imovine, odnosno svojstvo povezane osobe, također moraju obrazložen.

 

Stoga ovakvo od strane prvostupanjskog suda ničim argumentirano prihvaćanje prijedloga USKOK-a predstavlja povredu obveze da se u obrazloženju rješenja iznesu utvrđene činjenice i razlozi za primjenu zakonskih odredaba, kako je to propisano odredbom članka 168. stavka 4. ZKP/08., pogotovo kada se ima na umu da privremena mjera osiguranja na imovini protivnika osiguranja kojom se zabranjuje njezino otuđenje ili opterećenje, predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje njegovog vlasništva, a to pravo je zajamčeno i stavkom 1. članka 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/01., 85/10. - pročišćeni tekst), i člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst). Budući da primjena takve mjere sa sobom povlači rizik nametanja prekomjernog tereta protivniku osiguranja, sud je dužan pomno utvrditi i valjano obrazložiti jesu li doista ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere osiguranja i jesu li priroda i opseg mjere razmjerni okolnostima slučaja.

 

Pritom se, u odnosu na žalbene navode prema kojima „vrijednost oduzete imovine višestruko premašuje vrijednost navodno nastale štete, kako je ista postavljena u rješenju o provođenju istrage“, napominje da je u ovom početnom stadiju postupka, s obzirom na nužnost žurnog postupanja i činjenicu da se ne radi o već na prvi pogled uočljivom i velikom nerazmjeru imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom prema navodima rješenja o provođenju istrage i imovine na koju se odnosi privremena mjera osiguranja, preuranjeno inzistirati na provođenju dokaza radi utvrđenja vrijednosti blokirane imovine, ali da će u daljnjem tijeku ovog postupka, ako ponovno bude doneseno rješenje o određivanju privremene mjere kako je ona predložena, biti moguće predlagati izvođenje dokaza radi ocjene razmjernosti miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva protivnika osiguranja, odnosno utvrđenja „pravične ravnoteže” koja mora biti uspostavljena između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca (v. presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu D. protiv H. od 17. svibnja 2016., zahtjev broj 38359/13, odlomak 67.)

 

Slijedom iznesenog, pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se zbog toga ne može niti ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.

 

Zbog toga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08 u vezi s člankom 2. stavkom 1. ZPOIK-a, prihvaćena žalba protivnika osiguranja A. M. te je ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet je upućen na ponovno odlučivanje, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Prilikom ponovnog odlučivanja o prijedlogu USKOK-a prvostupanjski sud će imati na umu nedostatke pobijane odluke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će novu odluku valjano obrazložiti.

 

Zagreb, 29. ožujka 2017.