Broj: Kr 10/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. H., zbog kaznenog djela 227. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što ju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 19. veljače 2016. broj K-213/15 i Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj Kž-387/16, u sjednici održanoj 30. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se zahtjev os. J. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presude Općinskog suda u Virovitici od 19. veljače 2016. broj K-213/15 i Županijskog suda u Zagrebu od 15. studenog 2016. broj Kž-387/16 J. H. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 4. KZ/11.

 

Po pravomoćnosti navedene presude osuđenik je putem branitelja S. V., odvjetnika iz V., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. st. 2. ZKP-a te povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP-a-prava na pravično suđenje, zagarantirano Ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“. Predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu „kako bi se proveli predloženi, a neprovedeni dokazi, te kako bi se time pravilno i potpuno utvrdile sve odlučne činjenice i donijela činjenično utemeljena i na zakonu osnovana presuda.“

 

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisima Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenik smatra da je došlo do povrede zakona na njegovu štetu jer u prvostupanjskoj presudi nisu „pravilno i potpuno utvrđene sve bitne činjenice, radi pogrešne ocjene izvedenih dokaza te neprovođenja dokaza predloženih tijekom postupka“. Zamjera da je žalba glede pobijanja činjenične utemeljenosti presude odbijena „bez analize i ocjene žalbenih navoda optuženika“ unatoč opširnih i argumentiranih navoda žalbe čime da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

Prije svega osuđeniku valja ukazati da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi samo zbog povrede zakona taksativno navedenih u čl. 517. st. 1. ZKP/08, ili ako je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom. Stoga je jasno da se zahtjev ne može podnositi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno nezadovoljstva o ocjeni dokaznog materijala i iz njega izvedenim zaključcima.

 

Utvrđivanje uzroka prometne nesreće i s tim u svezi oblika krivnje za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće činjenično je pitanje. Iz sadržaja prvostupanjske presude razvidno je da je taj sud na temelju pomne analize dokazne građe utvrdio i dao razloge o osuđenikovoj krivnji za prometnu nesreću, a time i za predmetno kazneno djelo. Osim personalnih dokaza temeljito je ocijenio nalaz i mišljenje prometnog vještačenja, dopunjeno nakon provedene rekonstrukcije, povezujući ove dokaze sa nalazom i mišljenjem toksikološkog i sudsko medicinskog vještačenja. Obrana je na raspravi ispitala vještake koji su na pitanja odgovorili, unatoč prigovorima obrane sud je vještačenja prihvatio ocijenivši ih stručnim i uvjerljivim te je odbio dokazne prijedloge obrane razumnom i podrobnom argumentacijom (str. 9 i 10 prvostupanjske presude).

 

Jednako vrijedi i za odluku suda drugog stupnja. Sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08, u obrazloženju odluke drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene razloge i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti što ne znači da je dužan obuhvatiti svaki pojedini navod žalitelja, već one bitne  i važne za odluku. Osim što je drugostupanjski sud razmotrio i odgovorio na prigovore glede toksikološkog vještačenja, podrobno je razmotrio i ocijenio žalbene zamjerke na račun prometnog vještačenja i utvrđenih činjenica na osnovu tog vještačenja, prihvaćanjem razloga prvostupanjskog suda za odbijanje dokaznih prijedloga obrane (str 4 i 5 drugostupanjske presude). Sa ovako utvrđenim činjeničnim stanjem i razlozima oba suda osuđenik nije zadovoljan kako jasno proizlazi iz navoda zahtjeva da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što nije predmet ispitivanja ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

Nadalje, imajući na umu osnov i sadržaj zahtjeva te s tim u svezi okvir ispitivanja povreda zakona prema čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08, neutemeljeno se navedenim prigovorima ujedno ističe i povreda prava na pravično suđenje. Kako je prvostupanjski sud naveo relevantne i dostatne razloge za utvrđenje krivnje i odbijanje dokaznih prijedloga obrane, što je sud drugog stupnja, nakon razmatranja osuđenikove žalbe prihvatio pravilnim, uz temeljitu ocjenu ključnih žalbenih prigovora, sudovi nisu povrijedili zajamčeno pravo na obrazloženu sudsku odluku sadržanu u jamstvu iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 –Ispravak, 14/02 i 1/06 – dalje u tekstu: Konvencija).

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08, trebalo je zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zagreb, 30. ožujka 2017.