Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 4/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 4/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. S., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. studenoga 2016. broj K-Us-9/2016.-8, u sjednici održanoj 30. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba optuženika D. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, optuženik D. S. proglašen je krivim zbog počinjenog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. i na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja mu je na temelju članka 55. stavaka 1. i 2. KZ/11. zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Ako se optuženik D. S. u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležni sud izvršenja. Ako optuženik D. S. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

Na temelju članka 4. stavka 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/10.), utvrđeno je da novčani iznos od 140,00 kuna, iznos od 20 KM, što u protuvrijednosti iznosi 77,00 kuna i iznos od 20 EUR-a, što u protuvrijednosti iznosi 150,04 kuna, što ukupno iznosi 367,04 kuna odnosno čini imovinsku korist koju je optuženik D. S. ostvario kaznenim djelom iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. te predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se nalaže optuženiku D. S. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 367,04 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 71. KZ/11. optuženiku D. S. izrečena je zabrana potpunog obavljanja djelatnosti državnog službenika u trajanju od 3 (tri) godine, računajući od izvršnosti presude.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik D. S. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 500,00 kuna.

 

Protiv navedene presude podnio je osobnu žalbu optuženik D. S., zbog odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u „u smislu žalbenih navoda“.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući žalbene navode optuženika u pogledu odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, a potom i vrednovao sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za postupak odmjeravanja i individualizacije izricanja kazne. Tako su optuženiku pravilno utvrđene kao olakotne okolnosti korektno držanje pred sudom, priznanje počinjenog kaznenog djela, činjenicu da nije do sada dolazio u sukob sa zakonom, odnosno da nije osuđivan, kao i okolnost da je bio sudionik Domovinskog rata te odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nema.

 

Stoga, imajući na umu stupanj društvene opasnosti i težinu počinjenog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. KZ/11., stupanj kaznenopravne odgovornosti optuženika, te sve utvrđene olakotne okolnosti na njegovoj strani, opravdanim se ukazuje po sudu prvog stupnja izricanje kazne zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je pritom, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano zamijenjena radom za opće dobro jer su za to ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 55. stavka 1. KZ/11. Navedena zamjena kazne zatvora ispunit će svrhe kažnjavanja, propisane u članku 41. KZ/11. - društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

Optuženiku je prvostupanjski sud pravilno na temelju članka 71. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru zabrane potpunog obavljanja poslova državnog službenika u trajanju od tri godine jer su za to ispunjeni svi zakonski uvjeti, budući da sve po prvostupanjskom sudu utvrđene okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela objektivno ukazuju na postojanje opasnosti od mogućeg ponavljanja kaznenih djela.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog oduke o kazni i sigurnosnoj mjeri.

 

Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem prvostupanjske presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. ožujka 2017.

Copyright © Ante Borić