Broj: Kž-Us 71/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. M., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03. i 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. travnja 2016. broj K-Us-6/15., u sjednici održanoj 30. ožujka 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženik M. M. oslobođen je od optužbe, da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protuzakonito prebacivanje osoba preko državne granice iz članka 177. stavka 1. KZ/97. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu - USKOK), zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženik M. M., s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Ujedno je u odgovoru na žalbu optuženika zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no budući da sjednici nisu pristupili uredno pozvani USKOK, optuženik M. M. ni branitelj K. D., odvjetnik iz R., to je u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu USKOK kada tvrdi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da optuženika M. M. u vezu s počinjenjem terećenog mu kaznenog djela dovodi jedino okolnost što je u službenoj bilješci Policijske uprave Lj. od 3. siječnja 2011. navedeno da je na parkiralištu trgovačkog centra M. bilo parkirano osobno vozilo registarske oznake ... (koje je bilo prazno), time da nije utvrđeno vrijeme uočavanja tog vozila, a na kojem su parkiralištu policijski službenici istog dana u 21,00 sati zatekli dva strana državljana, T. E. i V. U., kao i okolnost da je osobno vozilo istih registarskih tablica bilo zaustavljeno po policijskim službenicima na putu od Lj. prema M. u 21,45 sati istog dana, kada je prilikom redovne kontrole vozila, utvrđen identitet vozača, optuženika M. M.

Prema tome, sama ta okolnost za sebe sa izostankom drugih dokaza pa i indicija koje bi činile zatvoreni krug indicija, ne mogu dovesti u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga, na osnovi provedenog dokaznog postupka nije osporena obrana optuženika da je tog dana putovao u Lj. kako bi kupio getribu za silov kombajn koji je posudio od svjedoka D. V., a koja se getriba pokvarila, zbog čega je morao nabaviti rabljenu pa nakon što nije uspio pronaći u Lj. adresu osobe od koje je trebao kupiti taj dio, odlučio se vratiti kući, time da je opisao da je tog dana u nekoliko navrata telefonskim putem razgovarao sa svjedokom M. N., koji ima tetu u Lj., a koji mu je pomagao pronaći navedenu adresu. Pritom takve navode optuženika M. M. potvrđuje svjedok D. V. kada navodi da je pronašao na Internetu adresu osobe koja je prodavala rabljenu getribu za kombajn, dao ju je potom optuženiku, a da je optuženik s tim ciljem i otišao u Lj. te svjedok M. N. koji se sjeća da je razgovarao sa optuženikom upravo oko neke adrese u Lj., jer je on imao tetu u tom gradu. Također, optuženik nije ilegalno 3. siječnja 2011. prešao hrvatsko-slovensku granicu, a što mu se stavlja na teret optužnicom što potvrđuje preslika kartona za otiskivanje štambilja za prijelaz državne granice koji glasi na optuženika M. M., a na kojem su otisnuta dva štambilja „ulaz“ i „izlaz“ sa datumom 3. siječnja 2011. Osim toga, iz dopisa Policijske postaje D. od 4. siječnja 2011. broj ... proizlazi da su strani državljani, T. E. i V. U., dovezeni do parkirališta M. centra u tovarnom dijelu tovarnog vozila, dok je optuženik 3. siječnja 2011. vozio osobno vozilo marke Mitsubishi Lancer, tip limuzina, što proizlazi iz dokumentacije priložene za to vozilo, kao i ostale materijalne dokumentacije u spisu, pa se nikako ne može raditi o teretnom vozilu kojim su dovezeni strani državljani.

Zbog toga žalbeni navodi USKOK-a da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir učestalu telefonsku komunikaciju optuženika i svjedoka M. N. koja se odvijala 3. siječnja 2011., osobito u večernje sate, kao i da je prvostupanjski sud propustio kritički ocijeniti iskaz svjedoka D. N. koji je, s obzirom da je osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela, naveo kako je tom prilikom trebao dobiti novce od svjedoka M. N. ili svjedoka M. P. (osuđenog zbog istovrsnog kaznenog djela), a što sve s obzirom na činjenicu poznanstva tih osoba s optuženikom te isto mjesto stanovanja upućuje na zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, ne dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije dokazano da je optuženik M. M. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega ga je s pravom oslobodio od optužbe.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih USKOK pobija prvostupanjsku presudu, a njezinim ispitivanjem u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. ožujka 2017.