Broj: Kžm 2/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. studenog 2016. broj Kvm-5/16, Kzm-5/11, u sjednici održanoj 30. ožujka 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba os. M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici odbijen je zahtjev os. M. B. za obnovu kaznenog postupka, dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 6. veljače 2014. broj Kzm-5/11 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. studenog 2014. broj Kžm-26/14, a kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. KZ/11.

Protiv tog rješenja žabu je podnio osuđenik putem branitelja M. K., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači „u pravcu navoda žalbe“ ili ukine „te prema potrebi predmet uputi na ponovni postupak“.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za obnovu kaznenog postupka podnesenog iz razloga označenih u čl. 501. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki iz st. 2. spomenute norme, dakle jer nije pravomoćnom presudom dokazano da su osobe na koje se upire u zahtjevu (ošt. I. D. i policijski službenici koji su provodili radnju prepoznavanja) proglašene krivima za ta kaznena djela.

Osuđenik u žalbi ustraje u navodima iz zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, tvrdi da je „pravni laik, te je u svojoj obrani ukazao na neistinitost iskaza imenovane (I. D.)“ i manipulaciju uz primjenu nedopuštenih sredstava policijskih službenika, dok se postupak protiv oštećenice i policijskih djelatnika „ne može provesti iz razloga koji isključuju progon, a to je nedostatak optužnog akta ovlaštenog tužitelja, na što okrivljenik iz svoje pravne pozicije nije mogao utjecati.“

Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da činjenice i dokazi navedeni u zahtjevu nisu prikladni za obnovu postupka.

Naime, pravilna je argumentacija pobijanog rješenja da se kazneni postupak može obnoviti ako se pravomoćnom presudom dokaže da je presuda utemeljena na lažnom iskazu svjedoka i/ili da je do presude došlo zbog kaznenog djela osobe koja je obavljala dokazne radnje. Tek ako se postupak protiv tih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneni progon (npr. zastara), navedene činjenice se mogu utvrditi drugim dokazima (čl. 501. st. 1. i 2. ZKP/08).

Kako žalitelj pogrešno smatra da je „nedostatak optužnog akta ovlaštenog tužitelja“ okolnost koja isključuje kazneni progon, a k tome su iskaz ošt. I. D. te zakonitost radnje prepoznavanja bili predmetom temeljite analize i ocjene u prvostupanjskom i žalbenom postupku, žalbenim navodima osuđenika nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Iz navedenih je razloga, nakon što je pobijano rješenje ispitano i prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. ožujka 2017.