NN 145/11 od 15.12.2011. Pravilnik o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvu TPV 322 (izdanje 02)

DRŽAVNI ZAVOD ZA MJERITELJSTVO

Na temelju članka 275. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine« br. 67/08, 48/10 i 74/11) ravnatelj Državnog zavoda za mjeriteljstvo donosi

PRAVILNIK O ODREĐENIM SASTAVNIM DIJELOVIMA I ZNAČAJKAMA TRAKTORA NA KOTAČIMA ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO TPV 322 (IZDANJE 02)

Članak 1.

Ovaj Pravilnik sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Direktiva 2009/144/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. listopada 2009. o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (tekst od značaja za EGP) (SL L 27, 30.1.2010.)

– Direktiva Komisije 2010/52/EU od 11. kolovoza 2010. kojom se radi prilagođavanja tehničkih odredbi mijenjaju Direktiva Vijeća 76/763/EC koja se odnosi na putnička sjedala za traktore na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo i Direktiva 2009/144/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo (tekst od značaja za EGP) (SL L 213, 13. 8. 2010.)

– Direktiva Komisije 2010/62/EU od 8. rujna 2010. kojom se radi prilagođavanja tehničkih odredbi mijenjaju Direktive Vijeća 80/720/EEZ i 86/297/EEZ i Direktive 2003/37/EZ, 2009/60/EZ i 2009/144/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji traktora na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo (tekst od značaja za EGP) (SL L 287, 9. 9. 2010.)

Članak 2.

Ovim se Pravilnikom propisuje postupak homologacije tipa traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (u daljnjem tekstu: traktori) s obzirom na:

– njihove dimenzije i vučene mase,

– regulatore brzine vrtnje motora i zaštitu pogonskih dijelova, izbočina i kotača,

– vjetrobranska i druga stakla,

– mehaničke spojnice između traktora i vučenih vozila, uključujući vertikalno opterećenje na točki spajanja,

– mjesto i način postavljanja pločice proizvođača i obaveznih natpisa na nadogradnji traktora,

– upravljanje kontrolom kočenja vučenih vozila,

kao i postupak homologacije vjetrobranskih i drugih stakala i mehaničkih spojnica između traktora i vučenih vozila kao sastavnih dijelova traktora.

Odredbe ovoga Pravilnika primjenjuju se na traktore kategorije T1, T2, T3 i T4 prema definiciji traktora u točki 11. članka 4. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 01) (»Narodne novine« br. 16/09) i kategorizacije u Prilogu II. A toga Pravilnika.

Članak 3.

Postupak homologacije provodi se sukladno odredbama Priloga I., II., III., IV., V. i VI za traktore, Priloga III. za vjetrobranska i druga stakla i Priloga IV. za mehaničke spojnice između traktora i vučenih vozila kao sastavnih dijelova traktora te odredbama članaka 6. do 10. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 01).

Članak 4.

Novi traktori s obzirom na dimenzije i vučene mase, regulatore brzine vrtnje motora i zaštitu pogonskih dijelova, izbočina i kotača, vjetrobranska i druga stakla, mehaničke spojnice između traktora i vučenih vozila, uključujući vertikalno opterećenje na točki spajanja, mjesto i način postavljanja pločice proizvođača i obaveznih natpisa na nadogradnji traktora i upravljanje kočenja vučenih vozila, te vjetrobranska i ostala stakla za traktore i mehaničke spojnice između traktora i vučenih vozila mogu se homologirati, uvoziti i stavljati na tržište ako ispunjavaju zahtjeve ovoga Pravilnika.

Odredbe stavka 1. ovoga članka stupaju na snagu za homologaciju novih tipova traktora kako slijedi:

– 1. travnja 2012. godine za traktore kategorija T1, T2 i T3,

– 29. rujna 2013. godine za traktore kategorije T4.3 i

– u skladu s odredbama prve alineje stavka 2. članka 34. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 01) za homologaciju novih tipova traktora kategorija T4.1 i T4.2,

Odredbe stavka 1. ovoga članka stupaju na snagu za nove traktore kako slijedi:

– 1. travnja 2013. godine za nove traktore kategorija T1, T2 i T3,

– 29. rujna 2016. godine za nove traktore kategorije T4.3 i

– u skladu s odredbama druge alineje stavka 2. članka 34. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 01) za nove traktore kategorija T4.1, i T4.2.

Članak 5.

Tijelo nadležno za homologaciju traktora iz stavka 1. članka 2. ovoga Pravilnika i vjetrobranski i drugih stakala te mehaničkih spojnica između traktora i vučenih vozila kao sastavnih dijelova takvih traktora, u smislu odredaba ovoga Pravilnika je Državni zavod za mjeriteljstvo (u daljnjemu tekstu: Zavod).

Članak 6.

Poslove ispitivanja u postupku homologacije traktora iz stavka 1. članka 2. ovoga Pravilnika i vjetrobranskih i drugih stakala te mehaničkih spojnica između traktora i vučenih vozila kao sastavnih dijelova takvih traktora može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete za ovlašćivanje tehničke službe propisane Pravilnikom o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo (izdanje 01).

Članak 7.

Zavod će dodijeliti priloge certifikatu o homologaciji tipa traktora za tip traktora s obzirom na:

– dimenzije i vučene mase,

– regulatore brzine vrtnje motora i zaštitu pogonskih dijelova, izbočina i kotača,

– vjetrobranska i druga stakla,

– mehaničke spojnice između traktora i vučenih vozila, uključujući vertikalno opterećenje na točki spajanja,

– mjesto i način postavljanja pločice proizvođača i obaveznih natpisa na nadogradnji traktora,

– upravljanje kočenja vučenih vozila,

koji sadrži podatke propisane u odgovarajućim obrascima u Dodatku Priloga I., Dodatku Priloga II., Dodatku Prilogu III. P, Dodatku 7. Priloga IV., Dodatku Priloga V. i Dodatku Priloga VI. ako taj tip traktora ispunjava zahtjeve ovoga Pravilnika.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za tip vjetrobranskih i ostalih stakla koji sadrži podatke propisane u obrascu u Priloga III. B ako zadovoljavaju zahtjeve navedene u prilozima od III. A do III. O.

Zavod će dodijeliti certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela za tip mehaničkih spojnica između traktora i vučenih vozila koji sadrži podatke propisane u odgovarajućim obrascima u Dodatku 5. Priloga IV. ako zadovoljavaju zahtjeve navedene u Prilogu IV.

Zavod će izdati i oznaku homologacije tipa sastavnog dijela u skladu s primjerima iz Dodatka Priloga III. A, za tip vjetrobranskih i ostalih stakala i Dodatka 4. Priloga IV., za tip mehaničkih spojnica. Ne smiju se upotrebljavati oznake koje bi mogle prouzročiti zabunu između homologirane opreme i opreme drugih tipova

Zavod će poduzeti potrebne mjere za provjeru sukladnosti opreme iz stavka 3. i 4., nasumce odabranih, s homologiranim tipom koji je on homologirao. Nadležna tijela mogu zabraniti stavljanje na tržište takvih proizvoda kada se utvrdi da ne zadovoljavaju zahtjeve ovoga Pravilnika i ako nisu označeni propisanom oznakom homologacije.

Članak 8.

Pozivanje u ovom Pravilniku na ‘homologaciju’, od dana pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, smatrat će se pozivanjem na ‘EU homologaciju’.

Članak 9.

Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo TPV 322 (izdanje 01) (»Narodne novine« br. 42/09.), osim odredaba članaka 4. i 5. toga Pravilnika koje prestaju važiti dana 31. ožujka 2012.

Homologacije dodijeljene prema zahtjevima Pravilnika o određenim sastavnim dijelovima i značajkama traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo TPV 322 (izdanje 01) za traktore važe do 1. travnja 2013., a za vjetrobranska i ostala stakla i mehaničke spojnice važe i dalje. Upućivanje na Pravilnik iz stavka 1. ovoga članka u drugim propisima smatra se upućivanjem na ovaj Pravilnik.

Članak 10.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/11-02/20

Urbroj: 558-04-02-2/1-11-7

Zagreb, 28. studenoga 2011.

Ravnatelj dr. sc. Krešimir Buntak, v. r.

PRILOG I.

DIMENZIJE I VUČENE MASE

1. DEFINICIJE

1.1. »Duljina« označava:

– duljinu traktora izmjerenu između vertikalnih ravnina pod pravim kutevima na uzdužnu os traktora i koja prolazi njegovim najizbočenijim točkama, ali isključujući:

– sva ogledala,

– sve ručke za pokretanje,

– sva prednja ili bočna pozicijska (bočna) svjetla.

1.2. »Širina« označava:

– širinu traktora izmjerenu između vertikalnih ravnina usporednih s uzdužnom osi traktora i koje prolaze njegovim najizbočenijim točkama, ali isključujući:

– sva ogledala,

– sve pokazivače smjera,

– sva prednja, bočna ili stražnja pozicijska (bočna) svjetla; sva parkirna svjetla,

– svako izbočenje guma uzrokovano težinom traktora,

– sve preklopne sastavne dijelove kao što su podizni oslonci za noge i savitljive zavjesice.

1.3. »Visina« označava:

– okomitu udaljenost između tla i točke na traktoru koja je najudaljenija od tla, isključujući radijsku antenu. Prilikom određivanja ove visine, traktor mora biti:

– opremljen novim gumama s najvećim dinamičkim polumjerom prema podacima proizvođača.

1.4. »Dopuštena vučena masa«

označava masu koju tip traktora može vući. Može se primjerice sastojati od jedne ili više vučenih prikolica ili poljoprivrednih ili šumarskih priključaka. Tehnički dopuštena vučena masa koju je odredio proizvođač razlikuje se od odobrene vučene mase kako je navedeno u donjoj točki 2.2.

1.5. »Vučni uređaj«

označava sastavni dio na traktoru konstruiran za ostvarivanje mehaničke veze između traktora i vučenog vozila.

1.6. »Neopterećena masa traktora u voznome stanju (Mt)«

označava masu prema definiciji iz točke 2.1.1. Priloga I. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo.

1.7. Tehnički dopuštena vučena masa (mase):

– nekočena vučena masa,

– vučena masa s nezavisnim kočenjem (prema definiciji iz točke 1.12. Priloga I. Pravilnika TPV 307,

– vučena masa s inercijskim (naletnim) kočenjem (prema definiciji iz točke 1.14. Pravilnika TPV 307),

– vučena masa opremljena hidrauličkim ili pneumatskim kočnicama: takvo kočenje može biti povezano, polupovezano ili neovisnoga tipa sa pomoćnom silom, prema definiciji iz točaka 1.9., 1.10., odnosno 1.11. Priloga I. Pravilnika TPV 307.

2. ZAHTJEVI

2.1. Dimenzije

Najveće dimenzije traktora su sljedeće:

2.1.1. duljina: 12 m;

2.1.2. širina: 2,55 m (zanemarujući svako izbočenje dijela guma koji su u dodiru s tlom);

2.1.3. visina: 4 m.

2.1.4. Mjerenja namijenjena provjeri ovih dimenzija provode se kako slijedi:

– s neopterećenim traktorom u voznome stanju kako je navedeno u točki 1.6.,

– na ravnoj vodoravnoj površini,

– s traktorom u mirovanju i isključenim motorom,

– s novim gumama pri uobičajenom pritisku prema preporuci proizvođača,

– sa zatvorenim vratima i prozorima,

– s upravljačem u položaju prema naprijed,

– bez ikojeg poljoprivrednog ili šumarskog priključka pričvršćenog na traktor.

2.2. Dopuštena vučena masa

2.2.1. Dopuštena vučena masa ne smije premašiti:

2.2.1.1. tehnički dopuštenu vučenu masu prema definiciji iz točke 1.7., a prema preporuci proizvođača traktora;

2.2.1.2. vučenu masu predviđenu za vučnu napravu sukladno homologaciji tipa sastavnog dijela.

2.2.2. Kada država članica primjenjuje članak 2. stavak 2., vučena se masa (vučene mase) mora(ju) navesti na registracijskoj potvrdi traktora.

DODATAK

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI TIPA ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA DIMENZIJE I VUČENE MASE

(članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 2003/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo, njihovih prikolica i priključnih vučenih strojeva, kao i njihovih sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica)

Homologacija tipa br.:............................................................................

1. Sastavni dio (dijelovi) ili značajka (značajke):

1.1. Dimenzije:

1.1.1. duljina:.......................... m

1.1.2. širina:............................ m

1.1.3. visina:........................... m

1.2. Vučene mase:

1.2.1. nekočena vučena masa: .................... kg

1.2.2. vučena masa s nezavisnim kočenjem: .................... kg

1.2.3. vučena masa s inercijskim (naletnim) kočenjem: ............. kg

1.2.4. vučena masa opremljena sustavom kočenja s pomoći (hidrauličkom ili pneumatskom):................... kg

2. Marka traktora ili naziv tvrtke proizvođača: ......................

3. Tip i, ako je primjenjivo, trgovački naziv traktora: ..........

4. Naziv i adresa proizvođača: ...............................................

5. Ako je primjenjivo, naziv i adresa ovlaštenog predstavnika proizvođača:...........................

6. Datum dostave traktora za homologaciju tipa:...................

7. Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja: .......................................................................................

8. Datum izvješća koje izdaje ta služba: ...............................

9. Broj izvješća koje izdaje ta služba: ....................................

10. Homologacija tipa za dimenzije i vučene mase je dodijeljena/odbijena ([1]).

11. Mjesto:....................................

12. Datum:.....................................

13. Potpis:......................................

14. Sljedeći se dokumenti, koji nose broj europske homologacije tipa, prilažu ovom certifikatu:

................................... crteži s dimenzijama;

................................... crtež ili fotografija traktora.

Podaci se moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ukoliko ona to zatraže.

15. Napomene: ........................................................................................

PRILOG II.

REGULATOR BRZINE VRTNJE I ZAŠTITA POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINE I KOTAČI, DODATNI SIGURNOSNI ZAHTJEVI ZA POSEBNE PRIMJENE, PRIRUČNIK ZA UPORABU

1. REGULATOR BRZINE VRTNJE

1.1. Ako regulator brzine vrtnje ugrađuje proizvođač kao dio standardne opreme, mora se ugraditi i konstruirati na način da je traktor u skadu s TPV 302 o najvećoj konstrukcijskoj brzini.

2. ZAŠTITA POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA

2.1. Općenito

2.1.1. Pogonski sastavni dijelovi, izbočine i kotači na traktorima moraju se konstruirati, ugraditi i zaštititi na način da spriječe nesreće osoba u uobičajenim uvjetima uporabe.

2.1.2. Zahtjevi iz točke 2.1.1. smatraju se ispunjenima uz pridržavanje zahtjeva navedenih u točki 2.3. Rješenja osim onih opisanih u točki 2.3. se odobravaju ako proizvođač dokaže da su barem istovjetna zahtjevima iz točke 2.3.

2.1.3. Zaštitni se uređaji moraju čvrsto postaviti na traktor. »Čvrsto postavljen« znači da uklanjanje takvih uređaja treba biti moguće samo uz pomoć alata.

2.1.4. Poklopci, zaklopci i pokrovi, koji bi mogli uzrokovati ozljedu ako se zalupe pri zatvaranju, moraju se izraditi na način da se spriječi njihovo slučajno zatvaranje (npr. pomoću sigurnosnih uređaja ili primjerenom montažom ili konstrukcijom).

2.1.5. Jedinstvenim zaštitnim uređajem može se zaštititi čitav niz opasnih mjesta. Međutim, ako se uređaji za prilagođavanje, održavanje ili suzbijanje interferencije – koji se mogu aktivirati samo kada motor radi – ugrađuju ispod jedinstvenog zaštitnog uređaja, tada se moraju ugraditi dodatni zaštitni uređaji.

2.1.6. Sigurnosni uređaji (npr. opružni ili prijeklopni osigurači)

– kako bi se osigurali montažni sastavni dijelovi s brzim otpuštanjem (npr. zatici),

i takvi sastavni dijelovi

– zaštitnih uređaja koji se otvaraju bez pomoći alata (npr. poklopac motora)

moraju se čvrsto postaviti bilo na postolje traktora ili na zaštitni uređaj.

2.2. Definicije

2.2.1. »Zaštitni uređaj« označava uređaj namijenjen zaštiti opasnih dijelova. U smislu ovog Pravilnika, zaštitni uređaji obuhvaćaju oklope, navlake ili štitnike.

2.2.1.1. »Oklop« označava zaštitni uređaj smješten neposredno ispred opasnog dijela i koji, bilo sam ili s drugim dijelovima stroja, štiti sa svih strana od dodira s opasnim dijelom.

2.2.1.2. »Pokrov ili poklopac« označava zaštitni uređaj smješten ispred opasnog dijela i koji štiti od dodira s opasnim dijelom na pokrivenom dijelu.

2.2.1.3. »Štitnik« označava zaštitni uređaj koji, pomoću ograde, rešetke ili sličnog uređaja, osigurava nužnu sigurnosnu udaljenost sprječavajući dodir s opasnim dijelom.

2.2.2. »Opasni dio« označava svako mjesto koje, zbog razmještaja ili konstrukcije pričvršćenog ili pokretnog dijela traktora, uključuje rizik ozljede. Opasni dijelovi su, naročito, mjesta prignječenja, odsjecanja, rezanja, probadanja, prodiranja, istrgnuća, uvlačenja i nasrtaja.

2.2.2.1. »Mjesto prignječenja« označava svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima na način koji može uzrokovati prignječenje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela.

2.2.2.2. »Mjesto savijanja«odsjecanja« označava svako opasno mjesto gdje se dijelovi pomiču jedni duž drugih ili duž drugih dijelova na način koji može uzrokovati prignječenje ili posijecanje osoba ili određenih dijelova njihovih tijela.

2.2.2.3. »Mjesto rezanja, probadanja ili prodiranja« označava svako opasno mjesto gdje dijelovi, bio pomični ili učvršćeni, oštrih rubova, zašiljeni ili tupi mogu nanijeti ozljedu osobama ili određenim dijelovima njihovih tijela.

2.2.2.4. »Mjesto istrgnuća« označava svako opasno mjesto gdje se izbočine oštrih rubova, zupci, igle, vijci i matice, priključci za mazanje mašću, osovine, krajevi osovina i drugi dijelovi pomiču na način da osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu biti zahvaćeni i povučeni.

2.2.2.5. »Mjesto uvlačenja ili nasrtaja« označava svako opasno mjesto čiji dijelovi pomicanjem sužavaju otvor u kojem osobe, određeni dijelovi njihovih tijela ili odjeća mogu zapeti.

2.2.3. »Doseg« označava najveću udaljenost koju osobe ili određeni dijelovi njihovih tijela mogu doseći prema gore, prema dolje, prema unutra, iznad, oko ili preko bez pomoći nekog predmeta (slika 1.).

2.2.4. »Sigurnosna udaljenost« označava udaljenost koja odgovara dosegu ili veličini tijela uvećanoj za sigurnosni razmak (slika 1.).

2.2.5. »Naprava za upravljanje« označava svaku napravu čije izravno pokretanje omogućava promjenu stanja ili rada traktora ili neke s njim povezane opreme.

2.2.6. »Uobičajeni način rada« označava uporabu traktora za svrhu koju je predvidio proizvođač i koju obavlja vozač koji poznaje značajke traktora, u skladu s podatcima o načinu rada, održavanju i sigurnoj praksi, kako je specificirao proizvođač u priručniku za rukovanje i oznakama na traktoru.

2.2.7. »Nenamjerni dodir« označava neplanirani dodir između osobe i opasnog mjesta koji nastane kao rezultat radnje osobe tijekom uobičajenoga načina rada i održavanja traktora.

2.3. Sigurnosne udaljenosti radi izbjegavanja dodira s opasnim dijelovima

2.3.1. Sigurnosna se udaljenost mjeri od onih mjesta koja se mogu doseći u svrhu pokretanja, servisiranja i pregleda traktora, te također od razine tla. »Servisiranje i pregled traktora« isključivo označava rad koji obavlja vozač sam sukladno uputama za uporabu. Prilikom utvrđivanja sigurnosnih udaljenosti osnovno načelo je da traktor bude u stanju za koje je konstruiran i da nisu korištena nikakva sredstva kako bi se dosegao opasni dio.

Sigurnosne udaljenosti su navedene u točkama 2.3.2.1. do 2.3.2.5. U određenim posebnim područjima ili za određene posebne sastavne dijelove, osigurana je primjerena razina sigurnosti ako traktor odgovara zahtjevima navedenima u točkama 2.3.2.6. do 2.3.2.14.

2.3.2. Zaštita opasnih mjesta

Prema gore

Sigurnosna granica prema gore iznosi 2 500 mm (vidi sliku 1.) u slučaju osoba koje stoje uspravno.

Slika 1.

2.3.2.2. Prema dolje, preko

Sigurnosna granica za dosezanje iznad prepreke je:

a = od razine tla do opasnog mjesta;

b = visina prepreke ili zaštitnog uređaja;

c = vodoravna udaljenost između opasnog mjesta i prepreke (vidi sliku 2.).

Slika 2.

Prilikom posezanja prema dolje i preko, moraju se održavati sigurnosne udaljenosti navedene u tablici 1.

TABLICA 1.

a: udaljenost opasnog mjesta od tla	Visina između prepreke i zaštitnog uređaja b
	2400	2200	2000	1800	1600	1400	1200	1000
	Vodoravna udaljenost c od opasnog mjesta
2400	--	100	100	100	100	100	100	100
2200	--	250	350	400	500	500	600	600
2000	--	--	350	500	600	700	900	1100
1800	--	--	--	600	900	900	1000	1100
1600	--	--	--	500	900	900	1000	1300
1400	--	--	--	100	800	900	1000	1300
1200	--	--	--	--	500	900	1000	1400
1000	--	--	--	--	300	900	1000	1400
800	--	--	--	--	--	600	900	1300
600	--	--	--	--	--	--	500	1200
400	--	--	--	--	--	--	300	1200
200	--	--	--	--	--	--	200	1100

2.3.2.3. Doseg okolo

Sigurnosna granica prikazana u donjoj tablici 2. mora se, u najmanjoj mjeri, održavati ako dotični dio tijela nije dosegao opasno mjesto. Prilikom primjene sigurnosne granice pretpostavlja se da je glavni razmatrani zglob tijela čvrsto pritisnut uz rub zaštitnog uređaja. Sigurnosne se granice ne smatraju održavanima dok se ne ustanovi da dio tijela zasigurno ne može dalje napredovati ili prodrijeti.

TABLICA 2.

Dio tijela

Sigurnosna udaljenost

Slika

Od prvog zgloba prstiju do vrhova prstiju

≥ 120

Dio tijela

Sigurnosna udaljenost

Slika

Od ručnog zgloba do vrhova prstiju

≥ 230

Sigurnosna udaljenost

Prikaz

Ruka

Od lakta do vrhova prstiju

≥ 550

Ruka

Od ramena do vrhova prstiju

≥ 850

2.3.2.4. Prodiranje i doseg preko

Ako je prodiranje moguće u ili preko otvora i do opasnih dijelova, moraju se održavati najmanje sigurnosne udaljenosti navedene u tablicama 3. i 4.

Dijelovi koji se pomiču s obzirom jedni na druge ili pomični dijelovi postavljeni duž učvršćenih dijelova ne smatraju se čimbenicima rizika pod uvjetom da nisu međusobno udaljeni više od 8 mm.

TABLICA 3.

Sigurnosne udaljenosti za produžene i usporedne otvore

a je manja dimenzija otvora.

b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti.

TABLICA 4.

Sigurnosne udaljenosti za četverokutne ili kružne otvore

a je otvor/promjer ili duljina strane.

b je sigurnosna udaljenost od mjesta opasnosti.

2.3.2.5. Sigurnosne udaljenosti na mjestima prignječenja

Mjesto prignječenja ne smatra se opasnim za prikazani dio tijela ako sigurnosne udaljenosti nisu manje od onih navedenih u tablici 5., i ako je osigurano da se susjedni, širi dio tijela ne može uvesti.

TABLICA 5.

2.3.2.6. Naprave za upravljanje

Razmak između dvije papučice i otvora kroz koje naprave za upravljanje prolaze ne smatraju se mjestima prignječenja ili odsijecanja.

2.3.2.7. Stražnja trozglobna poteznica

2.3.2.7.1. Iza ravnine koja prolazi središnjom ravninom okretišnih točaka podiznih poluga u sustavu trozglobne poteznice, između pomičnih dijelova mora se osigurati najmanja sigurnosna granica od 25 mm u svakoj točki hoda podizne naprave – ali ne za krajnje gornje i donje položaje 0,1 n, zajedno s udaljenosti od 25 mm ili najmanjim kutom od 30o za posmične dijelove koji uzrokuju promjenu u kutnosti (vidi sliku 3.). Hod n’, smanjen za 0,1 n pri njegovim gornjim i donjim krajevima definira se na sljedeći način (vidi sliku 4.). Gdje se donje spojne poluge pokreću izravno sa podiznim mehanizmom, referentna je ravnina određena središnjom poprečnom vertikalnom ravninom tih poluga:

Slika 3.

Legenda:

A = podizna ruka

B = donja spojna poluga

C = podizna poluga

D = šasija traktora

E = ravnina koja prolazi kroz osi zakretnih točki podizne poluge

F = sigurnosno područje

Slika 4.

2.3.2.7.2. Za hod n hidraulične podizne naprave, donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju ‘14’ sukladno normi ISO 730, Dio 1., dok je gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ odgovara hodu n umanjenom prema gore i prema dolje za 0,1 n, te čini okomitu udaljenost između A’ i B’.

2.3.2.7.3. Nadalje, unutar hoda n’ najmanja sigurnosna granica od 25 mm s obzirom na susjedne dijelove mora se održavati oko profila podiznih poluga.

2.3.2.7.4. Ako se, kad se radi o trozglobnoj poteznici, koriste spojni uređaji koji ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka koji vuče (naprimjer, u slučaju brze spojnice), odredbe iz točke 2.3.2.7.3. se ne primjenjuju.

2.3.2.7.5. Priručnik s uputama za uporabu treba sadržavati posebne informacije o opasnim mjestima smještenima s prednje strane ravnine prema definiciji iz prve rečenice točke 2.3.2.7.1.

2.3.2.8. Prednja trozglobna poteznica

2.3.2.8.1. U svakoj točki hoda n podizne naprave – ali ne za krajnje gornje i donje dosege od 0,1 n – najmanja sigurnosna granica od 25 mm mora se održavati između pomičnih dijelova zajedno s najmanjim kutom od 30o ili sigurnosnom granicom od 25 mm u slučaju promjene u kutnosti uzrokovane međusobno posmičnim dijelovima. Hod n’ umanjen za 0,1 n pri oba svoja gornja i donja kraja, definira se kako slijedi (vidi također sliku 4.).

2.3.2.8.2. Za hod n hidrauličke podizne naprave, krajnji donji položaj A točke spajanja donje spojne poluge ograničen je na dimenziju ‘14’ sukladno normi ISO 8759, Dio 2., dok je krajnji gornji položaj B ograničen najvećim hidrauličnim hodom. Hod n’ smanjen je prema gore i prema dolje za 0,1 n, a okomita udaljenost između A’ i B’.

2.3.2.8.3. Ako se, kad je riječ o donjim spojnim polugama prednje trozglobne poteznice, koriste spojni uređaji (poput spojnice brzog djelovanja) koji ne zahtijevaju prisutnost korisnika između traktora i priključka pričvršćenog tijekom spajanja, zahtjevi iz točke 2.3.2.8.1. ne primjenjuju se unutar dosega polumjera od 250 mm od mjesta gdje su donje spojne poluge spojene s traktorom. Međutim, najmanja sigurnosna granica od 25 mm od susjednih dijelova u okviru utvrđenog hoda n’ mora se u svakom slučaju održavati s vanjske strane pomičnih poluga/cilindara.

2.3.2.9. Vozačevo sjedalo i okruženje

Kada je u sjedećem položaju, sva mjesta prignječenja ili savijanja moraju biti izvan dosega vozačevih ruku ili stopala. Ovaj se zahtjev smatra zadovoljenim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.3.2.9.1. Vozačevo sjedalo je u sredini njegovog raspona uzdužnog i vertikalnog namještanja. Ograničenje vozačevog dosega podijeljeno je u zone A i B. Središte kugla tih zona je 60 mm ispred i 580 mm iznad referentne točke sjedala (vidi sliku 5.). Zonu A čini kugla promjera 550 mm, dok je zona B smještena između te kugle i kugle polumjera od 1000 mm.

Slika 5.

2.3.2.9.2. Sigurnosna udaljenost od 120 mm u zoni A i 25 mm u zoni B održava se blizu mjesta prignječenja i odsjecanja, dok se najmanji kut od 30o održava u slučaju posmičnih dijelova koji uzrokuju promjenu u kutnosti.

2.3.2.9.3. U zoni A, u obzir se moraju uzeti samo mjesta prignječenja i odsijecanja uzrokovana dijelovima koja su pokrenuta vanjskim izvorom energije.

2.3.2.9.4. Ako je razlog opasnog mjesta postojanje strukturnih dijelova u blizini sjedala, između tog strukturnog dijela i sjedala održava se sigurnosna udaljenost od barem 25 mm. Nema opasnog mjesta između naslona sjedala i susjednih strukturnih dijelova smještenih iza naslona ako su susjedni strukturni dijelovi glatki, a sam naslon sjedala zaobljen i bez oštrih mjesta u okolnom području.

2.3.2.10. Sjedalo za putnike (ako postoji)

2.3.2.10.1. Ako dijelovi mogu predstavljati opasnost za stopala, zaštitni se uređaji moraju osigurati unutar polumjera polukugle od 800 mm počevši od prednjeg ruba jastuka sjedala prema dolje.

2.3.2.10.2. Kako je opisano u točki 2.3.2.9. (vidi sliku 6.), opasna mjesta u zonama A i B moraju se zaštititi unutar kugle čije je središte 670 mm iznad središta prednjeg ruba sjedala za putnike.

Slika 6.

2.3.2.11. Uski traktori i traktori kategorije T4.3.

2.3.2.11.1. U slučaju uskih traktora prema definiciji u drugoj alineji članka 1. Pravilnika TPV 321.01 i traktora kategorije T4.3 prema definiciji u Dijelu 1. Dodatka 1. Poglavlja B Priloga II. Pravilnika o homologaciji tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo, zahtjevi točke 2.3.2.9 ne primjenjuju se na zonu koja se nalazi ispod ravnine nagnute pod 45º prema stražnjem dijelu, je poprečna u odnosu na smjer vožnje i prolazi kroz točku koja se nalazi 230 mm iza indeksne točke (vidi sliku 7.). Ako u tom području postoje neka opasna mjesta odgovarajuća se upozorenja moraju postaviti na traktor.

Slika 7.

2.3.2.11.2. Točke II.1. i II.2. Priloga I. Pravilnika TPV 317 primjenjuju se za pristup vozačevom sjedalu.

2.3.2.11.3. Točka I.6. Priloga I. Pravilnika TPV 317 primjenjuje se na naprave za upravljanje.

2.3.2.11.4. Ispred referentne ravnine koja prolazi pod pravim kutom na uzdužnu os vozila kroz središte neopterećene papučice (spojke i/ili radne kočnice), vrući dijelovi ispušnog sustava moraju se zaštititi ako se nalaze unutar 300 mm u gornjoj zoni (700 mm iznad razine tla) i unutar 150 mm u donjoj zoni (vidi sliku 8.). Gledajući bočno, područje koje treba zaštititi ograničeno je na vanjski obris traktora i vanjski obris ispušnog sustava.

Vrući dijelovi ispušnog sustava koji prolaze ispod ulazne stepenice moraju biti u vertikalnoj projekciji prekriveni odozgora ili toplinski zaštićeni na drugi način.

Slika 8.

2.3.2.12. Razmještaj i označavanje savitljivih hidrauličnih cijevi

2.3.2.12.1. Savitljive hidraulične cijevi moraju se razmjestiti na način da se spriječi mehaničko i toplinsko oštećenje.

2.3.2.12.2. Savitljive hidraulične cijevi moraju se jasno označiti neizbrisivom oznakom sa sljedećim podacima:

– proizvođačevom oznakom savitljive cijevi,

– datumom proizvodnje (godina i mjesec proizvodnje),

– najvećim dopuštenim dinamičkim nadtlakom u radu.

2.3.2.12.3. Savitljive hidrauličke cijevi u blizini vozačevog ili putničkog sjedala moraju se rasporediti ili zaštititi na način da u slučaju njihovog kvara nema nikakve opasnosti za bilo koju osobu.

2.3.2.13. Osovina upravljača i oscilirajuća osovina

Dijelovi koji se pomiču u odnosu jedni na druge ili prema učvršćenim dijelovima moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.9. i 2.3.2.10.

Kada je ugrađeno zglobno upravljanje, unutar područja pregibanja s obje strane traktora moraju postojati neizbrisive i jasne oznake, navodeći putem slikovnog znaka ili riječima da zadržavanje unutar nezaštićenog područja pregibanja nije dozvoljeno. Odgovarajuće se naznake moraju uvrstiti u priručnik s uputama za uporabu.

2.3.2.14. Prijenosna vratila pričvršćena na traktor

Prijenosna vratila (na primjer, kod pogona na četiri kotača) koja se mogu vrtjeti samo dok se traktor kreće, moraju se zaštititi ako se nalaze unutar zone utvrđene u točkama 2.3.2.9. i 2.3.2.10.

2.3.2.15. Zona zračnosti (razmaka) oko pogonskih kotača

2.3.2.15.1. Zone zračnosti blatobrana moraju udovoljiti sljedećim zahtjevima.

2.3.2.15.2. »Zona zračnosti« označava prostor koji mora ostati prazan oko guma pogonskih kotača u odnosu na susjedne dijelove vozila.

Zona zračnosti pogonskih kotača, kada su opremljeni najvećom veličinom guma, mora odgovarati dimenzijama navedenim na sljedećoj slici 9. i u tablici 6.

Slika 9.

TABLICA 6.

Standardni traktori

Uski traktori

Zona zračnosti manja od prikazane na slici 9. i u tablici 6. dopuštena je pored zona iz točki 2.3.2.9. i 2.3.2.10. u slučaju uskih traktora kada se blatobrani također koriste za čišćenje zemlje koja je zapela za kotače.

2.3.2.16. Vruće površine

Vruće površine koje može dosegnuti vozač tijekom uobičajenog načina rada traktora moraju biti obložene ili izolirane. To se primjenjuje za vruće površine u blizini stuba, prečki, rukohvata i integralnih dijelova traktora koji se upotrebljavaju za ulaženje i koji se mogu nenamjerno dodirnuti.

2.3.2.17. Polopac stezaljka akumulatora

Neuzemljene stezaljke moraju biti zaštićene od nenamjernog kratkog spoja.

2.4. Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala

2.4.1. Općenito

Niže je dat opis metode i uređaja koji se koriste pri utvrđivanju indeksne točke za neki tip tapeciranog sjedala.

2.4.2. Definicije

Indeksna točka sjedala (SIP)

Točka smještena u okomitoj središnjoj uzdužnoj ravnini uređaja za utvrđivanje položaja SIP-a prikazanog na slici 10. koja je smještena na vozačevom sjedalu sukladno točkama 2.4.4. i 2.4.6.

Točka pokazatelja sjedala utvrđuje se u odnosu na vozila i ne pomiče se kao funkcija prilagođavanja i/ili oscilacija sjedala.

2.4.3. Uređaj za utvrđivanje indeksne točke sjedala (SIP)

Uređaj za utvrđivanje SIP-a mora biti poput onog prikazanog na slici 10. Masa toga uređaja iznosi 6 ± 1 kg, a njegova donja strana mora biti ravna i ispolirana.

2.4.4. Postavljanje sjedala radi utvrđivanja indeksne točke (SIP)

Kada se sjedalo i njegov ovjes mogu namještati, sjedalo se postavlja na sljedeći način, prije utvrđivanja točke pokazatelja:

(a) sva namještanja – nazad/naprijed, visina i nagib – moraju biti u sredini. Ako to nije slučaj, treba primjenjivati najbliže namještanje bilo iznad ili ispod srednjeg položaja;

(b) podesivi se ovjes mora podesiti na način da ovjes bude u sredini hoda s postavljenim i opterećenim uređajem za utvrđivanje položaja. Ovjes se može mehanički blokirati u tom položaju prilikom utvrđivanja indeksne točke (SIP);

(c) nepodesivi se ovjes može blokirati u uspravnom položaju koji se postiže pomoću postavljenog i opterećenog uređaja za utvrđivanje položaja;

(d) ako su gore navedena namještanja u suprotnosti s posebnim uputama proizvođača, ona se moraju slijediti na način da se dobije namještanje preporučeno za vozača težine 75 kg.

Napomena: Vozač koji teži 75 kg daje približnu vrijednost uređaja za utvrđivanje položaja u položaju na sjedalu i opterećenog masom od 65 kg.

2.4.5. Utvrđivanje tri referentne osi x’, y’ i z’ za SIP

Koordinate se moraju utvrditi kako slijedi:

(a) mjesto, na jednoj strani postolja sjedala, pričvrsnog otvora koji se nalazi u krajnjem stražnjem položaju;

(b) ako je os toga otvora usporedna sa zakretnom osi uređaja, uzima se kao os y’ (u smjeru od lijeva na desno s obzirom na vozača koji sjedi – vidi sliku 11.);

(c) ako je os toga otvora usporedna s vertikalnom ravninom koja prolazi simetralom sjedala, ravna se linija uzima kao os y’ koja ide usporedno sa osi zakretanja na koju se odnosi i prolazi točkom presijecanja između potporne ravnine sjedala i osi otvora na koju se gore poziva (vidi sliku 12.);

(d) u svim ostalim slučajevima, os y’ se utvrđuje sukladno parametrima s obzirom na sjedalo koje se mjeri;

(e) osi x’ i z’ definiraju se kao presijecanja vodoravne i uspravne ravnine prolazeći kroz y’ s vertikalnom ravninom kroz simetralu sjedala. Osi x’ i z’ usmjerene su prema naprijed i prema gore (vidi slike 11. i 12.).

2.4.6. Metoda utvrđivanja indeksne točke sjedala (SIP)

Indeksna točka sjedala (SIP) utvrđuje se primjenom uređaja prikazanog na slici 10. i postupajući na sljedeći način:

(a) sjedalo je prekriveno komadom tkanine kako bi se olakšalo ispravno postavljanje uređaja;

(b) uređaj se postavlja na jastuk sjedala (bez dodatne mase) gurajući ga prema natrag na naslon sjedala;

(c) mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla s 6 ± 1 kg na 26 ± 1 kg. Središte vertikalne sile mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidi sliku 10.);

(d) vodoravna sila od oko 100 N primjenjuje se dvaput na uređaj na indeksnoj točki sjedala, kako je navedeno na slici 10.;

(e) ostale mase se dodaju kako bi se ukupna masa podigla s 26 ± 1 kg na 65 ± 1 kg. Središte vertikalne sile dodanih masa mora biti 40 mm ispred oznake indeksne točke sjedala na vodoravnom dijelu uređaja (vidi sliku 10.);

(f) s obje strane sjedala u dvije vertikalne ravnine, jednako udaljene od središnje uzdužne linije sjedala, koordinate, prema definiciji iz točke 2.4.5., presijecanja tih ravnina na osi indeksne točke sjedala označene uređajem, moraju se izmjeriti sa točnošću ± 1 mm.

Aritmetičke srednje vrijednosti mjerenja uzetih u dvije ravnine bilježe se kao SIP koordinate;

(g) uvjeti koji proizlaze iz načina utvrđivanja i koji se razmimoilaze s postupkom navedenim u ovom Prilogu, ili koji mogu biti izvor pogrešaka s obzirom na njihove rezultate, mogu se zabilježiti, kao i njihovi uzroci.

Slika 10. Uređaj za utvrđivanje indeksne točke sjedala (SIP)

Slika 11. Utvrđivanje SIP referentnih osi

(Os priključnog otvora usporedna sa osi zakretanja leđa/bedara)

Slika 12. Utvrđivanje tri referentne osi SIP-a

(Os priključnog otvora usporedna s okomitom ravninom koja prolazi središnjom linijom sjedala)

3. DODATNI SIGURNOSNI ZAHTJEVI ZA POSEBNE PRIMJENE

3.1 Zaštitne konstrukcije od padajućih predmeta

Zaštitne konstrukcije od padajućih predmeta, ako postoje, moraju biti u skladu s OECD kodom 10 (OECD normirani kod za službeno ispitivanje sigurnosnih konstrukcija protiv padajućih predmeta na poljoprivrednim i šumskim traktorima, Kod 10 – Odluka Vijeća OECD C(2008) 128, listopad 2008).

3.2 Zaštitne konstrukcije za rukovatelje

3.2.1 Zaštitne konstrukcije za rukovatelje, ako postoje, moraju biti u skladu s ISO 8084:2003.

3.2.2 Za druge primjene osim u šumarstvu i ne dirajući u točku 3.2.1, za traktore s ostakljenjem u sladu s točkom 1.1.3 Priloga III. A smatra se da su opremljeni sa zaštitnim konstrukcijama za rukovatelje.

3.3 Sprječavanje dodira s opasnom tvarima

Zahtjevi EN 15695-1:2009 primjenjuju se za sve traktore prema definiciji iz točke 11. članka 4. Pravilnika o homologaciji tipa traaktora za poljoprevredu i šumarstvo (izdanje 01), ako se upotrebljavaju pod uvjetima koji mogu prouzročiti opasnost dodira s opasnom tvarima; u tom slučaju kabina mora ispunjavati zahtjeve razne 2, 3, ili 4 te norme. Kriterij za izbor razine mora biti opisan i u skladu s navedenim razinama u priručniku za uporabu. Za prskanje pesticida mora kabina ispunjavati zahtjeve razine 4.

4. PRIRUČNIK ZA UPORABU

Priručnik za uporabu mora biti u skladu s ISO 3600:1996, osim točke 4.3. (identifikacija stroja).

4.1 Posebno ili osim zahtjeva u normi ISO 3600:1996 priručnik za uporabu treba sadržavati i sljedeće:

(a) namještanje sjedala i ovjesa u odnosu na ergonomski položaj rukovatelja s obzirom na upravljačke naprave i za smanjivanje opasnosti trešnje cijeloga tijela;

(b) uporabu i namještanje sustava grijanja, prozračivanja i klimatizacije, kad je predviđeno;

(d) položaj i način otvaranja izlaza u slučaju opasnosti;

(e) ulaženje i izlaženje iz traktora;

(f) opasno područje u blizini okretišne osi zglobnih traktora;

(g) uporaba posebnih oruđa, ako je predviđena;

(h) sigurne metode koje se upotrebljavaju za servisiranje i održavanje;

(i) podatci o vremenskim razmacima između pregleda hidrauličnih crijeva;

(j) upute o načinu vuče traktora;

(k) upute o sigurnoj uporabi dizalica i preporučene točke za dizanje;

(l) opasnosti u svezi s akumulatorima i spremnikom gorivo;

(m) zabranjena uporaba traktora kada postoji opasnost prevrtanja, s napomenom da popis nije konačan;

(n) preostale opasnosti, povezano s vrućim površinama, kao što su dolijevanje ulja ili rashladne tekućine u vruće motore ili prijenosnike snage;

(o) razina zaštite zaštitne konstrukcije od padajućih predmeta, ako se primjenjuje;

(p) razina zaštite od opasnih tvari, ako postoje;

(q) razina zaštite zaštitne konstrukcije za rukovatelja, ako se primjenjuje.

4.2 Prikopčavanje, otkopčavanje i rad s nošenim strojevima, prikolicama i priključnim vučenim strojevima

Priručnik za uporabu treba sadržavati sljedeće:

(a) upozorenje da se strogo primjenjuju upute navedene u korisničkom priručniku nošenog ili vučenog stroja ili prikolice te da nije dopušten rad kombinacije traktor-stroj ili traktor-prikolica ako se ne primjenjuju sve upute;

(b) upozorenje da treba stajati izvan područja trozglobne poteznice tijekom aktiviranja njezinih upravljačkih naprava;

(d) brzina vrtnje priključnog vratila tijekom djelovanja nošenih strojeva ili priključnih vozila;

(e) zahtjev da se upotrebljava samo priključno vratilo s odgovarajućom zaštitom;

(f) podatci o hidrauličnim spojnicama i njihovom djelovanju;

(g) podatci o najvećoj visini dizanja trozglobne poteznice;

(h) informacije o određivanju ukupne mase, osovinskim opterećenjima, nosivosti guma i potrebnom najmanjem dodatnom opterećenju;

(i) informacije o raspoloživim sustavima kočenja prikolica i njihovoj spojivosti s vučenim vozilima;

(j) najveće vertikalno opterećenje na stražnjoj vučnoj spojnici ovisno o veličini stražnjih guma i vrsti vučne spojnice;

(k) informacije o uporabi strojeva s priključnim vratilima i da je tehnički moguć nagib vratila ovisan o obliku i veličini zaštitnog pokrova i/ili sigurnosnog prostora, uključujući posebne informacije potrebne u slučaju priključnog vratila tipa 3 s najmanjim dimenzijama;

(l) ponovljene podatke s natpisne pločice o najvećih dopuštenim vučenim masama;

(m) upozorenje da treba stajati izvan prostora između traktora i vučenog vozila.

4.3 Izjava o buci

U priručniku za uporabu navodi se vrijednost buke koju osjeća rukovatelj, izmjerene u skladu s Pravilnikom TPV 309.02 i buke traktora u vožnji, izmjerene u skladu s Prilogom VI. Pravilnika TPV 301.02.

4.4 Izjava o vibracijama

U priručniku za uporabu navodi se razina vibracija izmjerena u skladu s Pravilnikom TPV 312.00.

4.5 Odgovarajući načini djelovanja traktora koji se razumno mogu očekivati i koji predstavljaju posebnu opasnost su sljedeći:

(a) rad s prednjim utovarivačem (opasnost padanja predmeta);

(b) uporaba šumarstvu (opasnost padanja i/ili prodora predmeta);

U priručnik za uporabu treba posebnu pažnju posvetiti uporabi traktora u kombinaciji s gornjom opremom.

4.5.1 Prednji utovarivač

4.5.1.1 U priručniku za uporabu treba navesti opasnosti pri radu s prednjim utovarivačem i objasniti kako ih izbjegnuti.

4.5.1.2 U priručniku za uporabu treba prikazati točke pričvršćenja na okviru traktora na koji se mora ugraditi prednji utovarivač, zajedno s veličinom i tipom opreme koju treba upotrijebiti. Ako takve točke pričvršćenja nisu predviđene, u priručniku treba zabraniti ugradbu čelnog utovarivača.

4.5.1.3 Za traktore opremljene s hidrauličnim sekvencijskim funkcijama koje se mogu programirati, treba navesti informacije o načinu spajanja hidrauličnog sustav utovarivača tako da se ta funkcija isključi.

4.5.2 Uporaba u šumarstvu

4.5.2.1 U slučaju uporabe poljoprivrednih traktora u šumarstvu, prepoznate su sljedeće opasnosti:

(a) padanje stabala, uglavnom u slučaju kad je stražnji utovarivač za stabla ugrađen na stražnjem dijelu traktora;

(b) prodor predmeta u prostor rukovatelja, ponajprije kad je vitlo ugrađeno na stražnjem dijelu traktora.

4.5.2.2 Priručnik za uporabo treba sadržavati informacije o:

(a) postojanju opasnosti opisanih u točci 4.5.2.1;

(b) neobvezatnoj opremi koja bi mogla pomoći u slučajevima takvih opasnosti;

(c) točkama pričvršćenja na traktoru na koje se mogu pričvrstiti zaštitne konstrukcije, zajedno s veličinom i tipom opreme koju treba upotrijebiti. Ako nije predviđeno nikakvo sredstvo za pričvršćivanje odgovarajuće zaštitne konstrukcije, to treba navesti;

(d) tome da se zaštitne konstrukcije mogu se sastojati od okvira koji štiti radno mjesto od padanja stabala ili od mrežastih rešetki ispred vrata kabine, krova i prozora;

(e) stupnju zaštite zaštitnog sustava od padajućih predmeta, ako je predviđen.

4.5.3 Rad s prskalicama (opasnost opasnih tvari)

Razina zaštite od opasnost tvari u skladu s EN 15695-1:2009 mora biti navedena u priručniku za uporabu.

DODATAK

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O EZ HOMOLOGACIJI ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA REGULATOR BRZINE VRTNJE I ZAŠTITU POGONSKIH SASTAVNIH DIJELOVA, IZBOČINA I KOTAČA, DODATNE SIGURNOSNE ZAHTJEVE ZA POSEBNE PRIMJENE I PRIRUČNIK ZA UPORABU

1. Sastavni dio (dijelovi) ili značajka (značajke):

1.1. regulator brzine vrtnje (ako postoji)

1.2. zaštita pogonskih naprava, izbočina i kotača

1.3. dodatni sigurnosni zahtjevi za posebne primjene, po potrebi:

1.3.1. zaštitne konstrukcije od padajućih predmeta

1.3.2. zaštitne konstrukcije za rukovatelje

1.3.3. sprječavanje dodira s opasnim tvarima;

2. Marka traktora (ili naziv tvrtke proizvođača) ................

3. Tip i, ako je primjenjivo, trgovački naziv traktora: .......

4. Naziv i adresa proizvođača:.....

5. Ako se primjenjuje, naziv i adresa ovlaštenog predstavnika proizvođača:............................

6. Opis sastavnog dijela (sastavnih dijelova) i/ili značajke (značajaka) navedenih u gornjoj točki 1.:..........

7. Datum dostave traktora za homologaciju tipa: ..............

8. Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja radi: ..............................................................................

9. Datum izvješća koje izdaje ta služba: ..............................

10. Broj izvješća koje izdaje ta služba: ..................................

11. Homologacija tipa za regulator brzine vrtnje i zaštitu pogonskih sastavnih dijelova, izbočina i kotača je dodijeljena/odbijena ([2]).

12. Mjesto: .................................

13. Datum: .................................

14. Potpis: ..................................

15. Sljedeći se dokumenti, koji nose broj homologacije tipa, prilažu ovom certifikatu:

............ crteži s dimenzijama;

............ crtež ili fotografija određenih dijelova traktora;

............ priručnik za uporabu.

Ovi se podaci moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ukoliko ona to zatraže.

16. Napomene: .........................................................................

PRILOG III. A

VJETROBRANSKO STAKLO I DRUGA STAKLA

ZAHTJEVI ZA OPREMU, DEFINICIJE, ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA, HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA, OZNAKE, OPĆI ZAHTJEVI, ISPITIVANJA I SUKLADNOST PROIZVODNJE

1. ZAHTJEVI ZA OPREMU

1.1. Traktori za poljoprivredu i šumarstvo mogu, prema odabiru njihovog proizvođača, biti opremljeni:

1.1.1. vjetrobranskim staklima i staklenim pločama osim vjetrobranskih stakala obuhvaćenim odredbama iz ovog Priloga;

1.1.2. vjetrobranskim staklima obuhvaćenim zahtjevima za staklene ploče osim vjetrobranskih stakala u ovom Prilogu, uz izuzetak zahtjeva iz točke 9.1.4.2. Priloga III. C ovog Pravilnika (staklene ploče s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70 %).

1.1.3. Dopuštena su kruta plastična stakla osim vjetrobranskih ako su u skladu s Pravilnikom TPV 145 ili Prilogom 14. UN-ECE Pravilnika br. 43.

2. DEFINICIJE

U svrhu ovog Pravilnika:

2.1. »kaljena staklena ploča« označava staklenu ploču koju čini jedan sloj stakla podvrgnutog posebnoj obradi u cilju povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njene fragmentacije nakon lomljenja;

2.2. slojevita staklena ploča« označava staklenu ploču koja se sastoji od dva ili više sloja stakla međusobno povezanih pomoću jednog ili više međuslojeva plastičnog materijala; može biti:

2.2.1. »obična«, kada niti jedan sloj stakla od kojeg je sastavljena nije bio obrađivan, ili

2.2.2. »obrađena«, kada je barem jedan od slojeva stakla od kojih je sastavljena, posebno obrađen s ciljem povećanja njegove mehaničke čvrstoće i uvjetovanja njegova fragmentiranja nakon lomljenja;

2.3. »sigurnosno staklo s plastičnom prevlakom« označava staklenu ploču prema definiciji iz točke 2.1. ili 2.2. sa slojem plastičnog materijala na njegovoj unutarnjoj površini;

2.4. »sigurnosno staklo od stakloplastike« označava ploču slojevitog stakla s jednim slojem stakla i jednim ili više slojeva plastičnog materijala od kojih barem jedan djeluje kao međusloj. Plastični se slojevi nalaze na unutarnjoj strani kada je staklo ugrađeno na traktor;

2.5. »skupina vjetrobranskih stakala« označava skupinu koja obuhvaća vjetrobranska stakla različitih veličina i oblika podvrgnutih ispitivanju njihovih mehaničkih svojstava, fragmentacije i ponašanja prilikom ispitivanja otpornosti na djelovanje okoline;

2.5.1. »ravno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo koje ne pokazuje nikakvu nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom odsječka preko 10 mm po dužnom metru;

2.5.2. »zakrivljeno vjetrobransko staklo« označava vjetrobransko staklo koje pokazuje nazivnu zakrivljenost koja rezultira visinom odsječka preko 10 mm po dužnom metru;

2.6. »dvostruki prozor« označava skup dviju ploča ugrađenih zasebno u istom otvoru na traktoru;

2.7. »dvostruko staklo« označava staklo sastavljeno od dvije ploče trajno spojene u proizvodnji i odvojene ujednačenim razmakom;

2.7.1. »simetrično dvostruko staklo označava dvostruko staklo u kojem su dvije sastavne ploče istog tipa (kaljeno ili slojevito staklo, itd.), i pokazuju istovjetne glavne i sporedne značajke;

2.7.2. »asimetrično dvostruko staklo označava dvostruko staklo u kojem su dvije sastavne ploče različitog tipa (kaljeno ili slojevito staklo, itd.), i pokazuju različite glavne i/ili sporedne značajke;

2.8. »glavna značajka« označava značajku koja znatno mijenja optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način ne bez značaja za funkciju koju staklena ploča obavlja u traktoru. Ovaj pojam također obuhvaća trgovački naziv ili oznaku;

2.9. »sporedna značajka« označava značajku sposobnu izmijeniti optička i/ili mehanička svojstva ploče stakla na način koji je značajan za funkciju za koju je staklena ploča namijenjena da je obavlja u traktoru. Opseg takve promjene procjenjuje se s obzirom na indekse teškoće;

2.10. »indeksi teškoće« obuhvaćaju dvostupanjski sustav ocjenjivanja koji se primjenjuje na razlike uočene u uporabi u svakoj sporednoj značajci. Promjena s indeksa ‘1’ na indeks ‘2’ navodi potrebu za dodatnim ispitivanjima;

2.11. razvijena površina vjetrobranskog stakla« označava najmanju pravokutnu površinu od koje se vjetrobransko staklo može izraditi;

2.12. »kut nagiba vjetrobranskog stakla« označava kut obuhvaćen između okomite linije i ravne linije koja prolazi gornjim i donjim krajnjim točkama vjetrobranskog stakla, pri čemu obje linije leže u vertikalnoj ravnini duž uzdužne osi traktora.

2.12.1. Mjerenje kuta nagiba obavlja se na neopterećenom traktoru postavljenom na ravnom tlu.

2.12.2. Traktori opremljeni hidropneumatskim, hidrauličnim ili pneumatskim ovjesom ili uređajem za automatsko namještanje razmaka od tla sukladno opterećenju, ispituju se u uobičajenim uvjetima vožnje koje je naveo proizvođač;

2.13. »visina odsječka, h« označava najveću udaljenost, izmjerenu pri približno pravim kutevima, koja razdvaja unutarnju površinu staklene ploče, od ravnine koja prolazi krajevima ploče, (vidi Prilog III. N, slika 1.);

2.14. »tip staklene ploče« označava staklenu ploču, prema definiciji iz točaka 2.1. do 2.4., koja ne pokazuje nikakve bitne razlike naročito s obzirom na glavne i sporedne značajke navedene u Prilozima III. D do III. L.

2.14.1. Iako promjena u glavnim značajkama podrazumijeva da je proizvod novog tipa, uviđa se da u određenim slučajevima promjena u obliku i dimenziji ne zahtijeva nužno provedbu čitavog niza ispitivanja. Za određena se ispitivanja propisana u pojedinačnim Prilozima, staklene ploče mogu smjestiti u zajedničku skupinu ako je očito da posjeduju slične glavne značajke.

2.14.2. Staklene ploče koje pokazuju različitosti samo s obzirom na njihove sporedne značajke, mogu se smatrati istog tipa; određena se ispitivanja mogu, međutim, provesti na uzorcima takvih ploča ako je provedba tih ispitivanja izričito navedena u uvjetima ispitivanja;

2.15. »zakrivljenost, r« označava približnu vrijednost najmanjeg polumjera luka vjetrobranskog stakla izmjerenu na području najveće zakrivljenosti.

3. ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip staklene ploče podnosi proizvođač sigurnosne staklene ploče ili njegov valjano ovlašteni predstavnik i to za svaki tip sigurnosnog stakla. Zahtjev se može podnijeti samo u jednoj državi članici.

3.2. Za svaki tip sigurnosnog stakla, zahtjevu se prilažu niže navedeni dokumenti u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

3.2.1. tehnički opis koji obuhvaća sve glavne i sporedne značajke; i,

3.2.1.1. u slučaju stakla osim vjetrobranskih stakala, crteži na formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz:

– najvećeg područja,

– najmanjeg kuta između dvije susjedne strane staklene ploče, i,

– najveće visine odsječka, ako postoji;

3.2.1.2. u slučaju vjetrobranskih stakala:

3.2.1.2.1. popis modela vjetrobranskog stakla za koji se traži homologacija tipa sastavnog dijela, uz navođenje naziva proizvođača traktora i tipa (tipova) traktora;

3.2.1.2.2. crteži u omjeru 1:10 i prikazi vjetrobranskih stakala i njihove ugradbe u traktor s dovoljno detalja da se prikaže:

3.2.1.2.2.1. položaj vjetrobranskog stakla s obzirom na točku R prema definiciji iz točke 1.2. Priloga pod nazivom »Vidno polje« Pravilnika TPV 304.01;

3.2.1.2.2.2. kut nagiba vjetrobranskog stakla;

3.2.1.2.2.3. kut nagiba naslona sjedala;

3.2.1.2.2.4. položaj i veličina zone u kojoj se provjeravaju optičke kvalitete, te, po potrebi, područje podvrgnuto diferencijalnom kaljenju;

3.2.1.2.2.5. razvijena površina vjetrobranskog stakla;

3.2.1.2.2.6. najveća visina odsječka vjetrobranskog stakla; i

3.2.1.2.2.7. zakrivljenost vjetrobranskog stakla (isključivo u svrhu grupiranja vjetrobranskih stakala);

3.2.1.3. u slučaju dvostrukog stakla, crteži u formatu ne većem od A4 ili presavijeni na taj format, uz prikaz, pored informacija iz točke 3.2.1.1.:

– tipa svake sastavne staklene ploče,

– tipa spoja (organski, staklo-staklo ili staklo-metal),

– nominalne širine zazora između dvije staklene ploče.

3.3. Pored toga, podnositelj zahtjeva mora dostaviti dovoljan broj ispitnih komada i uzoraka gotovih staklenih ploča razmatranih modela, pri čemu se taj broj po potrebi utvrđuje u dogovoru s tehničkom službom za provedbu ispitivanja.

3.4. Nadležno tijelo mora provjeriti postojanje zadovoljavajućih postupaka za osiguranje učinkovite kontrole sukladnosti proizvodnje prije dodjele homologacije tipa sastavnog dijela.

4. OZNAKE

4.1. Svaka sigurnosna staklena ploča, uključujući uzorke i ispitne komade dostavljene radi homologacije tipa sastavnog dijela, mora nositi trgovački naziv ili oznaku proizvođača. Oznaka mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

5. HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

5.1. Ako uzorci dostavljeni za homologaciju tipa sastavnog dijela udovoljavaju zahtjevima iz točaka 5. do 7. niže navedenih, dodjeljuje se homologacija za odgovarajući tip sigurnosne staklene ploče.

5.2. Broj homologacije tipa sastavnog dijela dodjeljuje se svakom tipu kako je utvrđeno u Prilozima III. E, III. G, III. K i III. L, ili, u slučaju vjetrobranskih stakala, svakoj homologiranoj skupini. Njegove prve dvije znamenke (za sada 00 za Direktivu 89/173/EEZ u njenom izvornom obliku) ukazuju na niz izmjena i dopuna koje obuhvaćaju najnovije značajne tehničke izmjene i dopune Direktive 89/173/EEZ u trenutku izdavanja homologacije. Država članica ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu ili skupini sigurnosnih staklenih ploča.

5.3. Homologacija tipa sastavnog dijela ili proširenje ili odbijanje homologacije za tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovom Pravilniku priopćava se državama članicama putem obavijesti pripremljene u skladu s obrascem navedenim u Prilogu III. B ovog Pravilnika i njegovim Dodacima.

5.3.1. U slučaju vjetrobranskih stakala, uz obavijest o homologaciji tipa sastavnog dijela prilaže se dokument s popisom svakog modela vjetrobranskog stakla u homologiranoj skupini, zajedno sa značajkama skupine, sukladno Dodatku 8. Priloga III. B.

5.4. Pored oznake navedene u točki 4.1., oznaka homologacije tipa sastavnog dijela mora se vidljivo postaviti na sve sigurnosne staklene ploče, i dvostruka stakla sukladne tipu homologiranome na temelju ovog Pravilnika. Također se može postaviti svaka posebna oznaka homologacije tipa sastavnog dijela dodijeljena svakoj ploči dvostrukog stakla.

Ova oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od:

5.4.1. pravokutnika oko malog slova »e« iza kojeg slijedi razlikovni broj zemlje koja je dodijelila homologaciju ([3]);

5.4.2. broja homologacije tipa sastavnog dijela desno od pravokutnika propisanog u točki 5.4.1.

5.5. Sljedeći dodatni simboli postavljaju se u blizini gore navedene oznake homologacije tipa:

5.5.1. u slučaju vjetrobranskog stakla:

I: za kaljeno staklo (I/P ako je s prevlakom) ([4]),

II: za obično slojevito staklo (II/P ako je s prevlakom) (²),

III: za obrađeno slojevito staklo (III/P ako je s prevlakom) (²),

IV: za staklo od stakloplastike;

5.5.2. V: u slučaju staklene ploče osim vjetrobranskog stakla obuhvaćene odredbama iz točke 9.1.4.2. Priloga III. C;

5.5.3. VI: u slučaju dvostrukog stakla;

5.5.4. T: u slučaju vjetrobranskih stakala koji udovoljavaju zahtjevima glede staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, izuzev onih obuhvaćenih odredbama iz točke 9.1.4.2. Priloga III. C ovog Pravilnika (staklene ploče normalnog propuštanja svjetlosti manjeg od 70 %). Međutim, u slučaju vjetrobranskih stakala koja udovoljavaju zahtjevima glede staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, simbol »T« može se postaviti tek nakon ispitivanja modelom glave utvrđenog u točki 3.3.2. Priloga III. G ovog Pravilnika, pri čemu visina pada iznosi 4,0 m + 25/-0 mm.

5.6. Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela i simbol moraju biti jasno čitljivi i neizbrisivi.

5.7. Dodatak I. ovom Prilogu daje primjere oznaka homologacije tipa sastavnog dijela.

6. OPĆI ZAHTJEVI

6.1. Sve staklene ploče, a posebice one namijenjene izradi vjetrobranskih stakala, moraju biti dostatne kvalitete kako bi se što je moguće više smanjio rizik od tjelesnih ozljeda u slučaju rasprskavanja stakla. Staklo mora biti u dovoljnoj mjeri otporno na nezgode do kojih može doći u uobičajenom prometu, te na atmosferske i temperaturne uvjete, kemijsko djelovanje, izgaranje i abraziju.

6.2. Sigurnosno staklo mora pored toga biti dovoljno providno, ne smije uzrokovati nikakva uočljiva izobličenja predmeta gledana kroz vjetrobransko staklo i ne smije uzrokovati nikakvu pomutnju među bojama korištenim za cestovne znakove i signale. U slučaju lomljenja vjetrobranskog stakla, vozač i dalje mora biti u mogućnosti vidjeti cestu dovoljno jasno kako bi mogao zakočiti i sigurno zaustaviti svoj traktor.

7. POSEBNI ZAHTJEVI

Svi tipovi sigurnosnog stakla moraju, ovisno o kategoriji kojoj pripadaju, udovoljavati sljedećim posebnim zahtjevima:

7.1. u pogledu vjetrobranskih stakala od kaljenog stakla, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. D;

7.2. u pogledu jednoliko kaljenih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. E;

7.3. u pogledu vjetrobranskih stakala od običnog slojevitog stakla, zahtjevima iz Priloga III. F;

7.4. u pogledu običnih slojevitih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. G;

7.5. u pogledu vjetrobranskih stakala od obrađenog slojevitog stakla, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. H;

7.6. u pogledu sigurnosnih staklenih ploča s plastičnim prevlakama, pored odgovarajućih zahtjeva gore navedenih, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. I;

7.7. u pogledu vjetrobranskih stakala od stakloplastike, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. J;

7.8. u pogledu ploča od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. K;

7.9. u slučaju dvostrukih stakala, zahtjevima sadržanima u Prilogu III. L.

8. ISPITIVANJA

8.1. Propisana su sljedeća ispitivanja:

8.1.1. Fragmentacija

Svrha je ovog ispitivanja:

8.1.1.1. provjeriti jesu li fragmenti i krhotine nastali lomljenjem ploče od stakla takvi da se na najmanju moguću mjeru svede rizik od ozljeda, i

8.1.1.2. u slučaju vjetrobranskih stakala, provjeriti preostalu vidljivost nakon lomljenja.

8.1.2. Mehanička čvrstoća

8.1.2.1. Ispitivanje udarom kugle

Ovo se ispitivanje odvija na dva načina, jedno uz pomoć kugle od 227 g, a drugo s kuglom od 2 260 g.

8.1.2.1.1. ispitivanje kuglom od 227 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti prijanjanje međusloja u slojevitom staklu i mehaničku čvrstoću jednoliko kaljenog stakla.

8.1.2.1.2. ispitivanje kuglom od 2 260 g: svrha je ovog ispitivanja procijeniti otpornost slojevitog stakla na prodor kugle.

8.1.2.2. Ispitivanje modelom glave

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti usklađenost staklene ploče za zahtjevima u vezi s ograničenjem ozljede u slučaju udara glave o vjetrobransko staklo, slojevito staklo ili ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, te također o dvostruka stakla koja se koriste kao bočni prozori.

8.1.3. Otpornost na okolinu

8.1.3.1. Ispitivanje abrazije

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li otpornost sigurnosne staklene ploče na abraziju utvrđenu vrijednost.

8.1.3.2. Ispitivanje visokom temperaturom

Svrha ovog ispitivanja je potvrđivanje da uslijed dugotrajne izloženosti visokoj temperaturi u međusloju slojevitog stakla ili staklenoplastičnog stakla neće doći do pojave mjehurića ili neke druge greške.

8.1.3.3. Ispitivanje otpornosti na zračenje

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi je li propuštanje svjetlosti ploča od slojevitog stakla, stakloplastike ili plastikom presvučenih staklenih ploča izloženih zračenju tijekom duljeg vremenskog razdoblja time značajno smanjena ili je li došlo do značajnog gubljenja boje stakla.

8.1.3.4. Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Svrha ovog ispitivanja je određivanje da li će slojevito staklo, stakloplastično staklo ili staklo s plastičnom prevlakom izdržati bez znatnijeg pogoršanja učinke produžene izloženosti atmosferskoj vlagi.

8.1.3.5. Otpornost na temperaturnu promjenu

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se plastični materijal(i) korišten(i) u sigurnosnom staklu kako je utvrđeno u točkama 2.3. i 2.4. oduprijeti, bez značajnog pogoršanja, učincima produljenog izlaganja ekstremnim temperaturama.

8.1.4. Optičke značajke

8.1.4.1. Ispitivanje propuštanja svjetlosti

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi prelazi li normalno propuštanje svjetlosti sigurnosnih staklenih ploča utvrđenu vrijednost.

8.1.4.2. Ispitivanje optičkog izobličenja

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti vjerojatnost zbunjivanja vozača uslijed izobličenja predmeta gledanih kroz vjetrobransko staklo.

8.1.4.3. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da kutno razdvajanje sekundarne slike od primarne slike ne prelazi utvrđenu vrijednost.

8.1.4.4. Ispitivanje raspoznavanja boja

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da nema rizika od zabune oko boja gledanih kroz vjetrobransko staklo.

8.1.5. Ispitivanje vatrootpornosti

Svrha je ovog ispitivanja provjeriti da unutarnja strana sigurnosne staklene ploče prema definiciji iz točaka 2.3. i 2.4. ima dovoljno nisku brzinu izgaranja.

8.1.6. Otpornost na kemijska sredstva

Svrha je ovog ispitivanja utvrditi hoće li se unutarnja strana sigurnosne staklene ploče kako je utvrđeno u točkama 2.3. i 2.4. bez pogoršanja oduprijeti učincima izloženosti kemijskim sredstvima koja mogu biti prisutna ili korištena kod traktora (npr. smjese za čišćenje).

8.2. Ispitivanja propisana za staklene ploče kategorija utvrđenih u točkama 2.1. do 2.4.

8.2.1. Sigurnosne staklene ploče podliježu ispitivanjima navedenima u sljedećoj tablici:

	Vjetrobranska stakla							Ostala stakla
	Kaljena stakla		Obična slojevita		Obrađena slojevita		Stakleno plastična	Kaljena	Slojevita	Stakleno plastična
	I	I/P	II	II P	III	III P	IV	Kaljena	Slojevita	Stakleno plastična
Fragmentacija	D/2	D/2	-	-	H/4	H/4	-	E/2	-	-
Mehanička čvrstoća
– kugla 227 g	-	-	F/4.3	F/4.3	F/4.3	F/4.3	F/4.3	E/3.1	G/4	G/4
– kugla 2260 g	-	-	F/4.2	F/4.2	F/4.2	F/4.2	-	-	-	-
Ispitivanje modelom glave(1)	D/3	D/3	F/3	F/3	F/3	F/3	J/3	-	G/3(3)	K/3(3)
Abrazija
Vanjska površina	-	-	F/5.1	F/5.1	F/5.1	F/5.1	F/5.1	-	F/5.1	F/5.1
Nutarnja površina	-	I/2	-	I/2	-	I/2	I/2	I/2(2)	I/2(2)	I/2
Visoka temperatura	-	-	C/5	C/5	C/5	C/5	C/5	-	C/5	C/5
Zračenje	-	C/6	C/6	C/6	C/6	C/6	C/6	-	C/6	C/6
Vlaga	-	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7	C/7(2)	C/7	C/7
Propuštanje svjetla	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1	C/9.1
Optičko izobličenje	C/9.2	C/9.2	C/9.2	C/9.2	C/9.2	C/9.2	C/9.2	-	-	-
Sekundarna slika	C/9.3	C/9.3	C/9.3	C/9.3	C/9.3	C/9.3	C/9.3	-	-	-
Prepoznavanje boja	C/9.4	C/9.4	C/9.4	C/9.4	C/9.4	C/9.4	C/9.4	-	-	-
Otpornost na promjene temperature	-	C/8	–	C/8	-	C/8	C/8	C/8(2)	C/8(2)	C/8
Vatrootpornost	-	C/10	-	C/10	-	C/10	C/10	C/10(2)	C/10(2)	C/10
Otpornost na kemijska sredstva	-	C/11	-	C/11	-	C/11	C/11	C/11(2)	C/11(2)	C/11
(1) Nadalje, ovo se ispitivanje mora provesti na dvostrukim staklima sukladno točki 3. Dodatka L. (2) Ako je s unutarnje strane prevučeno plastičnim materijalom. (3) Ispitivanja s ovog popisa moraju se obaviti padom s 4 m + 25/-0 mm umjesto s 1,5 m + 25/-0 mm kada se ploče koriste kao vjetrobranska stakla traktora. NB Napomena: Referentna oznaka poput K 3/3 u tablici ukazuje na Prilog III. K i točku 3. toga Priloga, kada je odgovarajuće ispitivanje opisano, a zahtjevi prihvaćanja utvrđeni.

8.2.2. Sigurnosnoj staklenoj ploči dodjeljuje se homologacija tipa sastavnog dijela ako udovoljava svim zahtjevima propisanima u odgovarajućim odredbama iz gornje tablice.

9. IZMJENA ILI PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE ZA TIP SIGURNOSNE STAKLENE PLOČE

9.1. O svim izmjenama tipa sigurnosne staklene ploče, ili u slučaju vjetrobranskih stakala, svim dodavanjima vjetrobranskih stakala skupini, mora se izvijestiti upravni odjel (tijelo za homologaciju) koji je odobrio tip sigurnosne staklene ploče. Odjel tada može bilo:

9.1.1. smatrati da učinjene izmjene vjerojatno neće imati znatan negativan učinak, a u slučaju vjetrobranskih stakala, da novi tip spada unutar homologirane skupine vjetrobranskih stakala, te da u svim slučajevima sigurnosna staklena ploča još uvijek udovoljava zahtjevima, ili

9.1.2. zatražiti izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorne za provedbu ispitivanja.

9.2. Priopćenje

9.2.1. Potvrda, odbijanje ili proširenje homologacije tipa sastavnog dijela priopćavaju se državama članicama sukladno postupku navedenom u točki 5.3.

9.2.2. Nadležno tijelo koje je odobrio proširenje homologacije tipa sastavnog dijela mora odrediti serijski broj svakog priopćenja u vezi s proširenjem.

10. SUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1. Sigurnosna stakla kojima je dodijeljena homologacija tipa na temelju ovog i sljedećih Priloga moraju se izraditi na način da se pridržavaju homologiranog tipa i udovolje zahtjevima navedenima u točkama 6., 7. i 8.

10.2. Kako bi se provjerilo udovoljenje zahtjevima iz 10.1., stalne se provjere moraju provoditi tijekom proizvodnje.

10.3. Nositelj homologacije tipa sastavnog dijela mora naročito:

10.3.1. osigurati postojanje postupaka kontrole kvalitete proizvoda,

10.3.2. imati pristup opremi nužnoj za provjeru sukladnosti sa svakim homologiranim tipom,

10.3.3. zabilježiti podatke o rezultatima ispitivanja i izraditi pomoćne dokumente ([5]) dostupne tijekom razdoblja koje će se odrediti u dogovoru s upravnim odjelom,

10.3.4. analizirati rezultate svakog tipa ispitivanja radi provjere i osiguranja dosljednosti značajki proizvoda, omogućavajući dozvoljene promjene u industrijskoj proizvodnji,

10.3.5. osigurati, za svaki tip proizvoda, provedbu barem ispitivanja propisanih u Prilogu III. O, i

10.3.6. osigurati uzimanje i ispitivanje daljnjih uzoraka ako neki uzorci ili ispitni komadi pokazuju nesukladnost s dotičnim tipom ispitivanja.

Moraju se poduzeti svi nužni koraci kako bi se ponovno uspostavila sukladnost u dotičnoj proizvodnji.

10.4. Nadležno tijelo može u svakom trenutku provjeriti načine provjere sukladnosti primjenjive na svaku proizvodnu jedinicu (vidi točku 1.3. Priloga III. O).

10.4.1. Pri svakom pregledu, podaci ispitivanja i evidencija o proizvodnji moraju se predočiti inspektoru.

10.4.2. Inspektor može nasumce uzeti uzorke za ispitivanje u laboratoriju proizvođača. Najmanji broj uzoraka može se odrediti s obzirom na rezultate proizvođačevih vlastitih provjera.

10.4.3. Kada se standard kvalitete čini nezadovoljavajućim ili kada se čini potrebnim provjeriti valjanost ispitivanja provedenih na temelju točke 10.4.2., inspektor može odabrati uzorke koji će se poslati tehničkoj službi koja je provela homologacijsko ispitivanje sastavnog dijela.

10.4.4. Nadležno tijelo može provesti svako ispitivanje propisano ovim Pravilnikom.

10.4.5. Uobičajena učestalost pregleda je dva puta godišnje. Ako se tijekom nekog od tih pregleda otkriju nezadovoljavajući rezultati, nadležno tijelo mora osigurati poduzimanje svih koraka nužnih za što skoriju ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

11. KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

11.1. Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena s obzirom na tip sigurnosne staklene ploče sukladno ovome Pravilniku, može se povući ako postoji nepridržavanje zahtjeva navedenog u točki 10.1.

11.2. Ako država članica povlači homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tome mora odmah obavijestiti druge države članice uz dostavu kopije certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela s naznakom »HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA POVUČENA« napisanoj velikim slovima na dnu certifikata, s potpisom i datumom.

12. POTPUNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije tipa sastavnog dijela potpuno prestaje s proizvodnjom tipa sigurnosne staklene ploče homologirane sukladno ovom Pravilniku, o tome mora izvijestiti tijelo koje je homologaciju dodijelilo. To tijelo mora zatim o tome izvijestiti druge države članice, uz slanje primjerka obavijesti o homologaciji tipa sukladnoj obrascu prikazanom u Prilogu III. B ovog Pravilnika.

13. NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVEDBU HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA SASTAVNOG DIJELA I UPRAVNIH ODJELA KOJI TAKVU HOMOLOGACIJU DODJELJUJU

Svaka država članica mora priopćiti drugim državama članicama i Komisiji nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provedbu homologacijskih ispitivanja sastavnog dijela i upravnih odjela (tijela za homologaciju) koji dodjeljuju homologaciju tipa sastavnog dijela, kojima će se dostaviti certifikat o homologaciji tipa sastavnog dijela i certifikati s naznakom odbijanja ili povlačenja homologacije tipa sastavnog dijela izdanih u drugim državama članicama.

DODATAK

PRIMJERI OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

(Vidi točku 5.5. Priloga III. A)

Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla:

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od kaljenog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Vjetrobranska stakla od kaljenog stakla prevučena plastičnim materijalom

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od kaljenog stakla prevučenog plastičnim materijalom, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od običnog slojevitog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla prevučena plastičnim materijalom

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od običnog slojevitog stakla prevučenog plastičnim materijalom, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od obrađenog slojevitog stakla, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Vjetrobranska stakla od stakloplastike

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na vjetrobransko staklo od stakloplastike, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70%:

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenu ploču osim vjetrobranskog stakla na koju se primjenjuju zahtjevi iz Priloga III. C točka 9.1.4.2., pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Dvostruka stakla s normalnim propuštanjem svjetlosti manjim od 70%

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na dvostruko staklo, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala koje će se koristiti kao vjetrobranska stakla za traktore:

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenoj ploči, pokazuje da je dotični sastavni dio namijenjen za primjenu kao vjetrobransko staklo na traktoru, homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

Staklene ploče osim vjetrobranskih stakala s normalnim propuštanjem svjetlosti većim od 70%:

Gore navedena oznaka homologacije tipa sastavnog dijela, postavljena na staklenu ploču osim vjetrobranskog stakla na koju se primjenjuju zahtjevi iz točke 9.1.4.1. Priloga III. C, pokazuje da je dotični sastavni dio homologiran u Francuskoj (e2) sukladno Direktivi 89/173/EEZ pod brojem 001247 homologacije tipa sastavnog dijela.

PRILOG III. B

Naziv tijela za homologaciju

(Najveći format: A 4 (210×297 mm))

Obavijest o – homologaciji tipa sastavnog dijela,

– odbijanju homologacije tipa sastavnog dijela,

– proširenju homologacije tipa sastavnog dijela,

– povlačenju homologacije tipa sastavnog dijela ([6])

za tip sigurnosne staklene ploče sukladno Direktivi 2009/144/EZ

Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ..................................... Proširenje br.: .........

1. Kategorija ploče sigurnosnog stakla: ...............................................

2. Opis staklene ploče (vidi Dodatke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. (1) i, u slučaju vjetrobranskih stakala, popis prema Dodatku 8......................

3. Trgovački naziv ili oznaka: ..............................................................

4. Naziv i adresa proizvođača: .............................................................

5. Po potrebi, naziv i adresa predstavnika proizvođača: ...................

6. Datum podnošenja za homologaciju tipa sastavnog dijela: ..........

7. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja sastavnog dijela:...

8. Datum izvješća o ispitivanju: ...........................................................

9. Broj izvješća o ispitivanju: ................................................................

10. Homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena/odbijena/ proširena/povučena (1): ...................................................................................

11. Razlog (razlozi) proširenja homologacije tipa: .............................

12. Napomene: .........................................................................................

13. Mjesto: ...............................

14. Datum: ...............................

15. Potpis: ................................

16. Priložen je popis dokumenata koji obuhvaća dokumentaciju homologacije tipa sastavnog dijela podnesenu upravnom odjelu (tijelu za homologaciju) koji dodjeljuje homologaciju; ovi su dokumenti dostupni na zahtjev.

DODATAK 1.

KALJENA VJETROBRANSKA STAKLA

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. D ili III. I)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ......................... Proširenje br.: ................................................................

Glavne značajke

– Kategorija oblika:...................................................................................

– Kategorija debljine :.............................................................................

– Nazivna debljina vjetrobranskog stakla: ..........................................

– Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ...................

– Debljina plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ..........................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): .....................................................................................................

– Obojenost stakla:.................................................................................

– Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): .......................

– Ugrađeni vodiči (da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Napomene: ..............................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 2.

JEDNOLIKO KALJENE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. E ili III. I)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.:................... Proširenje br.: .....................................

Glavne značajke

– Osim vjetrobranskih stakala (da/ne):

– Vjetrobransko staklo za traktor(e): ...................................................

– Kategorija oblika: ................................................................................

– Priroda postupka kaljenja: .................................................................

– Kategorija debljine: .............................................................................

– Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ...................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): ...............................................................

– Obojenost stakla:..................................................................................

– Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ........................

– Ugrađeni vodiči(da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Homologirane značajke sastavnog dijela

– Najveća površina (ravno staklo): ......................................................

– Najmanji kut: .......................................................................................

– Najveća razvijena površina (zakrivljeno staklo): .............................

– Najveća visina odsječka: .....................................................................

Napomene: ...............................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 3.

VJETROBRANSKA STAKLA OD SLOJEVITOG STAKLA

(obično, obrađeno ili prevučeno plastikom)

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. F, III. H ili III. I)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.:................... Proširenje br.: ......................

Glavne značajke

– Broj slojeva stakla: ...............................................................................

– Broj međuslojeva: ................................................................................

– Nazivna debljina vjetrobranskog stakla:. ..........................................

– Nazivna debljina međusloja (međuslojeva): ....................................

– Posebna obrada stakla: .......................................................................

– Priroda i tip međusloja (međuslojeva): ............................................

– Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ...................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): .......................................

– Obojenost stakla (bezbojno/obojano): ...............................................

– Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka) (potpuna/djelomična): ....................................................................................................

– Ugrađeni vodiči (da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Napomene: ...............................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 4.

SLOJEVITE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. G ili III. I)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ................... Proširenje br.: ......................

Glavne značajke

– Osim vjetrobranskih stakala (da/ne):

– Vjetrobranska stakla za traktor(e): ....................................................

– Broj slojeva stakla: ..............................................................................

– Broj međuslojeva: ................................................................................

– Kategorija debljine: .............................................................................

– Nazivna debljina međusloja (međuslojeva): ....................................

– Posebna obrada stakla: ........................................................................

– Priroda i tip međusloja (međuslojeva): ............................................

– Priroda i tip plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ...................

– Debljina plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ...........................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): .....................................................................................................

– Obojenost međusloja (potpuna/djelomična): ..................................

– Obojenost stakla: ..................................................................................

– Obojenost plastične prevlake (plastičnih prevlaka): ........................

– Ugrađeni vodiči (da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Napomene:................................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 5.

VJETROBRANSKA STAKLA OD STAKLOPLASTIKE

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. J)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.: ................... Proširenje br.: ......................

Glavne značajke

– Kategorija oblika:..................................................................................

– Broj slojeva plastike:.............................................................................

– Nazivna debljina stakla:.......................................................................

– Obrada stakla (da/ne):

– Nazivna debljina vjetrobranskog stakla: ...........................................

– Nazivna debljina sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: ...................................................................................................................

– Priroda i tip sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: ...................................................................................................................

– Priroda i tip vanjskog sloja plastike: ................................................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): .....................................................................................................

– Obojenost stakla:.................................................................................

– Obojenost sloja (slojeva) plastike (potpuna/djelomična): .............

– Ugrađeni vodiči (da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Napomene: ...............................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 6.

PLOČE OD STAKLOPLASTIKE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. K)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.:................... Proširenje br.: ......................

Glavne značajke

– Osim vjetrobranskih stakala (da/ne):

– Vjetrobranska stakla za traktor(e): ...................................................

– Broj slojeva plastike: ...........................................................................

– Debljina sastavnog dijela stakla: .......................................................

– Obrada sastavnog dijela stakla (da/ne):

– Nazivna debljina ploče: ......................................................................

– Nazivna debljina sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: ...................................................................................................................

– Priroda i tip sloja (slojeva) plastike koja djeluje kao međusloj: .......................................................................................................................

– Priroda i tip vanjskog sloja plastike: .................................................

Sporedne značajke

– Priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo): ......................................................................................................

– Obojenost stakla (bezbojno/obojeno): ..............................................

– Obojenost sloja (slojeva) plastike (potpuna/djelomična): ...............

– Ugrađeni vodiči (da/ne):

– Postavljene trake protiv zasljepljivanja (da/ne):

Napomene: ...............................................................................................

...................................................................................................................

Priloženi dokumenti: popis vjetrobranskih stakala (vidi Dodatak 8.).

DODATAK 7.

DVOSTRUKA STAKLA

(Glavne i sporedne značajke prema definiciji iz Priloga III. L)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.:................... Proširenje br.: ......................

Glavne značajke

– Sastav dvostrukih stakala (simetrično/asimetrično): .........................

– Nazivna širina zazora: .........................................................................

– Metoda sastavljanja: ...........................................................................

– Tip svakog stakla prema definiciji iz Priloga III. E, III. G, III. I, III. K: ........................

Priloženi dokument

Jedan obrazac za dvije ploče simetričnog dvostrukog stakla u skladu s Prilogom prema kojem su ploče ispitane ili homologirane.

Jedan obrazac za svaku ploču asimetričnog dvostrukog stakla u skladu s Prilozima prema kojima su te ploče ispitane ili homologirane.

Napomene:................................................................................................

...................................................................................................................

DODATAK 8.

SADRŽAJ POPISA VJETROBRANSKIH STAKALA ([7])

Za svako vjetrobransko staklo obuhvaćeno ovom homologacijom tipa sastavnog dijela, dostavljaju se najmanje sljedeće pojedinosti:

– Proizvođač traktora:............................................................................

– Tip traktora:.....................................................................................

– Razvijena površina (F):........................................................................

– Visina odsječka (h):..............................................................................

– Zakrivljenost (r):...................................................................................

– Kut ugradbe (a):...................................................................................

– Koordinate (A, B, C) sredine gornjeg ruba vjetrobranskog stakla u odnosu na R-točku:....

Opis parametra, F, vjetrobranskog stakla

PRILOG III. C

OPĆI UVJETI ISPITIVANJA

1. ISPITIVANJA FRAGMENTACIJE

1.1. Ploča od stakla koja se ispituje ne smije biti kruto pričvršćena; može se međutim pričvrstiti na istovjetnu staklenu ploču pomoću ljepljive trake postavljene svuda okolo ruba.

1.2. Za postizanje fragmentacije koristi se čekić od oko 75 g ili neki drugi uređaj koji daje istovjetne rezultate. Polumjer zakrivljenosti točke iznosi 0,2 ± 0,05 mm.

1.3. Jedno se ispitivanje mora provesti na svakom propisanom mjestu udara.

1.4. Treba provesti ispitivanje fragmenata na fotografskom kontakt papiru, pri čemu osvjetljavanje započinje najkasnije 10 sekundi, a završava najkasnije tri minute nakon udara. U obzir se uzimaju samo najtamnije linije koje predstavljaju inicijalna puknuća. Laboratorij mora čuvati fotografske reprodukcije dobivene fragmentacije.

2. ISPITIVANJA UDAROM KUGLE

2.1. Ispitivanje kuglom od 227 g

2.1.1. Pribor

2.1.1.1. Kugla od kaljenog čelika mase 227 ± 2 g i promjera približno 38 mm.

2.1.1.2. Naprava za ispuštanje kugle u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi uređaj za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1% od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

2.1.1.3. Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na slici 1., koju čine čelični okviri, sa strojno obrađenim rubovima širokim 15 mm, postavljeni jedan na drugoga i opremljeni gumenim brtvama debljine oko 3 mm i širine 15 mm, te tvrdoće 50 IRHD.

Donji se okvir oslanja na čeličnu kutiju visine oko 150 mm. Ispitni komad na mjestu drži gornji okvir, čija je masa oko 3 kg. Okvir stalka je zavaren na čelični lim debljine oko 12 mm postavljen na podu s umetnutom gumenom pločom debljine oko 3 mm i tvrdoće 50 IRHD.

Dimenzije u mm

Slika 1. Stalak za ispitivanja kuglom

2.1.2. Uvjeti ispitivanja

– Temperatura: 20 ± 5 °C.

– Tlak: 860 do 1 060 mbar.

– Relativna vlažnost: 60 ± 20%.

2.1.3. Ispitni komad

Ispitni komad mora biti u obliku ravnog kvadrata sa stranama 300 + 10/-0 mm.

2.1.4. Postupak

Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata i potom odmah izvesti ispitivanje.

Pričvrstiti ispitni komad na stalak (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3º na smjer udara kugle.

Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijskog središta ispitnog komada za visinu pada od 6 m ili manju, te unutar 50 mm od sredine ispitnog komada za visinu pada veću od 6 m. Kugla mora udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom.

2.2. Ispitivanje kuglom od 2 260 g

2.2.1. Pribor

2.2.1.1. Kugla od kaljenog čelika mase 2 260 ± 20 g i promjera otprilike 82 mm.

2.2.1.2. Naprava za ispuštanje kugle u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji kugli daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu. Kada se koristi uređaj za izbacivanje kugle, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1% od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

2.2.1.3. Stalak za pričvršćenje prikazan je na slici 1. i identičan je onome opisanom u točki 2.1.1.3.

2.2.2. Uvjeti ispitivanja

– Temperatura: 20 ± 5°C.

– Tlak: 860 do 1 060 mbar.

– Relativna vlažnost: 60 ± 20%.

2.2.3. Ispitni komad

Ispitni komad mora biti ravni kvadrat sa stranama 300 + 10/-0 mm ili izrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili druge zakrivljene ploče sigurnosnog stakla.

Umjesto toga, može se ispitati čitavo vjetrobransko staklo ili druga zakrivljena ploča sigurnosnog stakla. U ovom slučaju treba paziti da se osigura odgovarajuće nalijeganje između ploče sigurnosnog stakla i stalka.

2.2.4. Postupak

Kondicionirati ispitni komad pri određenoj temperaturi najmanje četiri sata i potom odmah izvesti ispitivanje.

Pričvrstiti ispitni komad na stalak (2.1.1.3). Ravnina ispitnog komada treba biti okomita do unutar 3º na smjer udara kugle.

U slučaju sigurnosnog stakla od stakloplastike ispitni se komad mora pričvrstiti na stalak.

Mjesto udara mora biti unutar 25 mm geometrijske sredine ispitnog komada. Kugla treba udariti u onu stranu ispitnog komada koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono ugrađeno na vozilo. Kugla smije udariti samo jednom.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Pribor

3.1.1. Udarno klatno modela glave s modelom glave u obliku kugle ili polukugle sačinjenim od lameliranog tvrdog drveta obloženim zamjenjivim filcom te sa ili bez poprečnog nosača napravljena od drveta. Između kuglastog dijela i poprečnog nosača postavlja se umetak u obliku vrata, a na drugoj strani poprečnog nosača nalazi se krak klatna.

Dimenzije su sukladne prikazanima na slici 2.

Ukupna masa pribora je 10 ± 0,2 kg.

Dimenzije u mm

Slika 2. Udarno klatno modela glave

3.1.2. Naprava za ispuštanje klatna modela glave u slobodni pad s visine koju treba odrediti, ili uređaj koji daje brzinu istovjetnu onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

Kada se koristi uređaj za izbacivanje klatna modela glave, dopušteno odstupanje glede brzine mora biti ± 1 % od brzine istovjetne onoj koja se postiže pri slobodnom padu.

3.1.3. Stalak za pričvršćenje, poput onog prikazanog na slici 3., za ispitivanje ravnih ispitnih komada. Stalak se sastoji od čeličnih okvira, sa strojno obrađenim rubovima širokim 50 mm, postavljenih jedan na drugi i prevučenih gumenim brtvama debljine oko 3 mm i širine 15 ± 1 mm, te tvrdoće 70 IRHD.

Gornji je okvir pritisnut uz donji okvir pomoću najmanje osam vijaka.

3.2. Uvjeti ispitivanja

3.2.1. – Temperatura: 20 ± 5 °C.

3.2.2. – Tlak: 860 do 1 060 mbar.

3.2.3. – Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

(1) Najmanji preporučeni moment zatezanja za M 20 iznosi 30 Nm.

Slika 3. Stalak za ispitivanje modelom glave

3.3. Postupak

3.3.1. Ispitivanje na ravnom ispitnom komadu

Ravni ispitni komad duljine 1100 +5/-2 mm i širine 500 +5/-2 mm potrebno je držati pri stalnoj temperaturi od 20 ± 5 ºC najmanje četiri sata, i potom odmah izvršiti ispitivanje. Ispitni komad postavlja se u okvir za pričvršćivanje (3.1.3); momentom zatezanja vijaka potrebno je osigurati da pomicanje ispitnog komada tijekom ispitivanja ne bude veće od 2 mm. Ravnina ispitnog komada treba biti približno okomita na smjer udara klatna. Klatno mora udariti ispitni komad unutar 40 mm od njegove geometrijske sredine na strani koja predstavlja unutarnju stranu sigurnosnog stakla kada je ono naknadno ugrađeno na vozilo, te smije udariti samo jednom.

Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

3.3.2. Ispitivanja na čitavom vjetrobranskom staklu (koristi se samo pri visini pada manjoj od ili jednakoj 1,5 m)

Postaviti vjetrobransko staklo slobodno na stalak s umetnutom gumenom trakom tvrdoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm, pri čemu je širina dodira na čitavom obodu oko 15 mm. Stalak se sastoji od nepomičnog komada koji odgovara obliku vjetrobranskog stakla tako da klatno modela glave udara o unutarnju površinu. Po potrebi vjetrobransko staklo mora se pričvrstiti na stalak na odgovarajući način. Stalak se mora postaviti na kruto postolje s umetnutom gumenom pločom tvrdoće 70 IRHD i debljine oko 3 mm.

Površina vjetrobranskog stakla mora biti dovoljno okomita na upadni smjer klatna modela glave.

Klatno modela glave mora udariti o vjetrobransko staklo u točki unutar 40 mm od njegove geometrijske sredine na onoj strani koja predstavlja unutarnju površinu ploče sigurnosnog stakla kada je naknadno postavljena na vozilo, te smije udariti samo jednom.

Filcani pokrov na udarnoj površini potrebno je zamijeniti nakon 12 ispitivanja.

4. ISPITIVANJE ABRAZIJE

4.1. Pribor

4.1.1. Abrazijski uređaj ([8]), prikazan dijagramski na slici 4., koji se sastoji od:

– vodoravne okretne ploče, sa središnjim osloncem, koja se okreće u smjeru suprotnom od kazaljke na satu pri 65 do 75 okretaja/minuti, i

– dvije otežane usporedne poluge a svaka nosi poseban abrazivni kotač koji se slobodno okreće na vodoravnoj osovini preko kugličnih ležajeva; svaki se kotač postavlja na ispitni uzorak pod pritiskom koji vrši masa od 500 g.

Okretna ploča abrazijskog uređaja mora se okretati jednoliko, u osnovi u jednoj ravnini (odstupanje od ove ravnine ne smije biti veće od ± 0,05 mm pri udaljenosti od 1,6 mm od oboda okretne ploče). Kotači se moraju postaviti na način da se, kada su u dodiru s rotirajućim ispitnim komadom, okreću u suprotnim smjerovima kako bi, dva puta tijekom svakog okretaja ispitnog komada, izvršili tlačnu abrazivnu radnju duž zakrivljenih linija nad prstenastim područjem od 30 cm².

Slika 4. Prikaz abrazijskog uređaja

4.1.2. Abrazivni kotači ([9]), svaki promjera 45 do 50 mm i debljine 12,5 mm, koji se sastoje od posebnog fino prosijanog abraziva ugrađenog u srednje tvrdu gumu. Kotači moraju imati tvrdoću od 72 ± 5 IRHD, izmjereno na četiri mjesta jednako razmaknutih na simetrali abrazivne površine, pri čemu se pritisak primjenjuje okomito duž promjera kotača, a očitanja se vrše 10 sekundi nakon potpune primjene pritiska.

Abrazivni se kotači moraju pripremiti za korištenje vrlo polaganim okretanjem na ploči ravnog stakla, kako bi se osigurala potpuna ujednačenost njihove površine.

4.1.3. Izvor svjetlosti koji čini žarulja sa žarnom niti čija se nit nalazi unutar paralelopipeda s mjerama 1,5 mm×1,5 mm×3 mm. Napon se mora stabilizirati unutar granica ± 1/1 000. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti.

4.1.4. Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine, f, od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prelaziti f/20. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti se podešava kako bi se dobio snop približno usporednih svjetlosnih zraka. Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm od leće na strani udaljenijoj od izvora svjetlosti.

4.1.5. Oprema za mjerenje raspršene svjetlosti (vidi sliku 5.), koja se sastoji od fotoelektrične ćelije s integrirajućom kuglom promjera 200 do 250 mm. Kugla je opremljena otvorima za ulaz i izlaz svjetlosti. Ulazni otvor mora biti kružni s promjerom barem dvostruko većim od promjera ulaznog svjetlosnog snopa. Izlazni otvor kugle posjeduje ili svjetlosnu prepreku ili etalon za refleksiju, sukladno postupku opisanom u donjoj točki 4.4.3. Svjetlosna prepreka treba apsorbirati sve svjetlo kada u svjetlosni snop nije umetnut ispitni uzorak.

Os svjetlosnog snopa mora prolaziti sredinom ulaznog i izlaznog otvora. Promjer, b, otvora za izlaz svjetlosti mora biti jednak 2a x tan 4°, gdje je a promjer kugle.

Fotoelektrična ćelija mora se postaviti na način da je svjetlo koje dolazi izravno iz ulaznog otvora ili etalona za refleksiju ne može doseći.

Površine s unutarnje strane integrirajuće kugle i etalona za refleksiju moraju biti približno jednake refleksije, bez sjaja i neselektivne. Izlazni podaci fotoelektrične ćelije moraju biti linearni unutar ± 2 % u području raspona korištenih intenziteta svjetlosti.

Konstrukcija instrumenta mora biti takva da ne dolazi do nikakvog otklona galvanometra kada je kugla tamna. Čitavi se pribor mora redovito provjeravati pomoću etalona umjeravanja određenog zamućenja. Ako se mjerenja zamućenja vrše primjenom opreme ili metoda koje se razlikuju od onih gore navedenih, rezultati se moraju ispraviti, po potrebi, kako bi se uskladili s onima dobivenima gore opisanim priborom.

Slika 5. Hazemetar (mjerač zamućenja)

4.2. Uvjeti ispitivanja

4.2.1. Temperatura: 20 ± 5 °C.

4.2.2. Tlak: 860 do 1 060 mbar.

4.2.3. Relativna vlažnost: 60 ± 20 %.

4.3. Ispitni komadi

Ispitni komadi moraju biti ravni kvadrati čije su mjere strana 100 mm, s obje površine dovoljno ravni i usporedni te, po potrebi, s fiksnim otvorom promjera 6,4 + 0,2/-0 izbušenim u sredini.

4.4. Postupak

Ispitivanje abrazijom provodi se na onoj površini ispitnog komada koja predstavlja vanjsku stranu ploče sigurnosnog stakla kada je naknadno postavljena na vozilo te također na unutarnjoj površini kad se radi o staklenoj ploči presvučenoj plastikom.

4.4.1. Neposredno prije i nakon abrazije, ispitni komadi se čiste na sljedeći način:

(a) pranje s platnenom tkaninom pod čistom tekućom vodom;

(b) ispiranje u destiliranoj ili demineraliziranoj vodi;

(d) uklanjanje mogućih tragova vode blagim trljanjem vlažnom platnenom tkaninom. Po potrebi, osušiti laganim pritiskom između dvije platnene tkanine.

Svaka obrada ultrazvučnom opremom mora se izbjegavati. Nakon čišćenja, ispitni komadi se moraju primati samo za njihove rubove te pohraniti kako bi se spriječilo oštećenje ili kontaminacija njihovih površina.

4.4.2. Ispitni komad se kondicionira najmanje 48 sati pri temperaturi od 20 ± 5 °C i relativnoj vlažnosti od 60 ± 20 %.

4.4.3. Odmah potom ispitni se komad postavlja na ulazni otvor integrirajuće kugle. Kut između normale (okomice) na površinu ispitnog komada i osi snopa ne smije prelaziti 8°.

Izvrše se četiri očitanja kako je navedeno u sljedećoj tablici:

Očitanje	S ispitnim komadom	Sa svjetlosnom preprekom	S etalonom za refleksiju	Predstavljena veličina
T1	ne	ne	da	Upadna svijetlost
T2	da	ne	da	Ukupna svjetlost koju propušta ispitni komad
T3	ne	da	ne	Svjetlost koju raspršuje instrument
T4	da	da	ne	Svjetlost koju raspršuje instrument i ispitni komad

Ponoviti očitavanja T1, T2, T3 i T4 s drugim određenim položajima na ispitnom komadu radi utvrđivanja ujednačenosti.

Izračunati ukupno propuštanje Tt = T2/T1.

Izračunati propuštanje difuznog svjetla Td kako slijedi:

Postotak zamućenja, raspršenje svjetla, ili oboje računa se kao:

Početno zamućenje ispitnog komada određuje se pomoću prethodno navedene formule u četiri jednoliko raspoređene točke na području na kojem nije izvršena abrazija. Za svaki ispitni komad određuje se srednja vrijednost. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti ujednačenom vrtnjom komada pri 3 okretaja/sekundi ili više.

Za svaku ploču sigurnosnog stakla, provode se tri ispitivanja iste vrste. Zamućenje se upotrebljava kao mjerilo za podpovršinsku abraziju nakon izvođenja abrazijskog ispitivanja na ispitnom komadu.

Raspršenje svjetla na ostruganoj površini određuje se u najmanje četiri jednoliko raspoređene točke na toj površini sukladno gore navedenoj formuli. Izračuna se prosječna vrijednost rezultata za svaki ispitni komad. Umjesto četiri mjerenja, prosječna se vrijednost može dobiti ujednačenom vrtnjom komada pri 3 okretaja/sekundi ili više.

4.5. Abrazijsko ispitivanje izvodi se samo ako laboratorij koji izvodi homologacijska ispitivanja, ovisno o podacima koji su mu u to vrijeme na raspolaganju, tako odluči, npr. promjene u međusloju ili debljini materijala neće u pravilu zahtijevati daljnje ispitivanje.

4.6. Indeksi teškoće sporednih značajki.

Sporedne značajke se ne razmatraju.

5. ISPITIVANJE VISOKOM TEMPERATUROM

5.1. Postupak

Zagrijati do 100 °C tri ispitna uzorka ili komada od najmanje 300 mm×300 mm koje je uzeo laboratorij, po potrebi, s tri vjetrobranska stakla ili tri staklene ploče osim vjetrobranskih stakala, pri čemu je jedna dimenzija uzeta na gornjem rubu ploče.

Održavati ovu temperaturu tijekom razdoblja od dva sata, tada ostaviti uzorak (uzorke) ispitivanja da se ohlade do sobne temperature. Ako ploča sigurnosnog stakla ima obje vanjske površine od anorganskog materijala, ispitivanje se može provesti uranjanjem uzorka ispitivanja vertikalno u proključalu vodu tijekom određenog vremenskog razdoblja, pri čemu treba voditi računa da se izbjegne neželjeni toplinski šok. Ako su primjerci izrezani iz vjetrobranskih stakala, jedan rub svakog takvog primjerka ispitivanja čini dio ruba vjetrobranskog stakla.

5.2. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke se ne razmatraju.

5.3. Tumačenje rezultata

5.3.1. Smatra se da ispitivanje radi otpornosti na visoku temperaturu daje pozitivan rezultat ako se mjehurići ili druga oštećenja ne stvaraju na udaljenosti većoj od 15 mm od neodrezanog ruba ili 25 mm od odrezanog ruba ispitnog uzorka ili na više od 10 mm od bilo koje pukotine koja se može pojaviti tijekom ispitivanja.

5.3.2. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na visoku temperaturu ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

5.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat, ili

5.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

6. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ZRAČENJE

6.1. Metoda ispitivanja

6.1.1. Pribor

6.1.1.1. Izvor zračenja koji se sastoji od lampe s električnim izbojem u živinim parama srednjeg tlaka i s kvarcnim cjevastim balonom bez ozona; os žarulje je vertikalna. Nominalne dimenzije lampe su 360 mm u duljinu s promjerom od 9,5 mm. Duljina luka je 300 ± 4 mm. Lampa treba imati snagu od 750 ± 50 W.

Može se koristiti svaki drugi izvor zračenja koji proizvodi iste učinke kao gore navedena lampa. Kako bi se provjerila istovjetnost učinaka nekog drugog izvora, radi se usporedba mjerenjem količine energije emitirane unutar raspona valnih duljina od 300 do 450 nm, pri čemu su sve druge valne duljine uklonjene primjenom prikladnih filtera. S ovim se filterima tada koristi zamjenski izvor.

U slučaju ploča sigurnosnog stakla kod kojih nema zadovoljavajuće korelacije između ovog ispitivanja i uvjeta uporabe, uvjete ispitivanja potrebno je odgovarajuće prilagoditi.

6.1.1.2. Transformator za napajanje energijom i kondenzator, dostatni za napajanje lampe (6.1.1.1) sa startnim vršnim naponom od najmanje 1 100 V i radnim naponom od 500 ± 50 V.

6.1.1.3. Uređaj za postavljanje i okretanje primjeraka ispitivanja pri 1 do 5 okretaja/minuti oko središnje postavljenog izvora zračenja kako bi se osigurala jednakomjerna izloženost.

6.1.2. Ispitni komadi

6.1.2.1. Veličina ispitnih komada je 76 mm×300 mm.

6.1.2.2. Ispitne komada izrezuje laboratorij od gornjeg dijela ploča na način da:

– se, u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnih komada podudara s gornjim rubom ploča,

– se, u slučaju vjetrobranskih stakala, gornji rub ispitnih komada podudara s gornjom granicom zone u kojoj se provjerava i određuje normalno propuštanje svjetlosti sukladno točki 9.1.2.2. ovog Priloga.

6.1.3. Postupak

Prije izlaganja provjerava se normalno propuštanje svjetlosti, utvrđeno sukladno točkama 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga, na tri ispitna uzorka. Zaštititi dio svakog uzorka od zračenja i postaviti uzorak u pribor za ispitivanje usporedno s uzdužnom osi lampe na udaljenosti od 230 mm. Održavati temperaturu uzoraka pri 45 ± 5 °C tijekom čitavog ispitivanja. Prema lampi treba okrenuti onu stranu ispitnog uzorka koja će predstavljati vanjski izloženi dio traktora. Za tip lampe naveden u točki 6.1.1.1. vrijeme izloženosti je 100 sati. Nakon izloženosti, ponovno izmjeriti normalno propuštanje svjetlosti u izloženom području svakog uzorka.

6.1.4. Svaki ispitni komad ili uzorak (ukupno tri) podvrgava se, sukladno gornjem postupku, zračenju na način da zračenje u svakoj točki ispitnog komada ili uzorka proizvodi na primijenjenom međusloju isti učinak kao onaj koji bi proizvelo sunčevo zračenje od 1 400 W/m² za 100 sati.

6.2. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojno	Obojeno
Obojenost stakla:	2	1
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke se ne razmatraju.

6.3. Tumačenje rezultata

6.3.1. Smatra se da je ispitivanje radi otpornosti na zračenje dalo pozitivan rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.3.1.1. ukupno propuštanje svjetlosti izmjereno sukladno točkama 9.1.1. do 9.1.2. ovog Priloga nije manje od 95 % od prvotne vrijednosti prije ozračenja i u svakom slučaju ne spušta se ispod:

6.3.1.1.1. 70 % u slučaju staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala koji moraju udovoljavati zahtjevima u vezi s vozačevim vidnim poljem u svim smjerovima;

6.3.1.1.2. 75 % u slučaju vjetrobranskih stakala, unutar zone u kojoj treba provjeriti normalno propuštanje svjetlosti, kako je utvrđeno u donjoj točki 9.1.2.2.

6.3.1.2. Ispitni komad ili uzorak mogu, međutim, pokazivati blagu obojenost nakon ozračenja prilikom ispitivanja prema bijeloj pozadini, ali niti jedno drugo oštećenje ne smije biti očigledno.

6.3.2. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na zračenje ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

6.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat, ili

6.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini ispitnih komada ili uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

7. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAŽNOST

7.1. Postupak

Tri ispitna uzorka ili komada najmanjih dimenzija 300 x 300 mm drže se u vertikalnom položaju tijekom dva tjedna u zatvorenom spremniku u kojoj se temperatura održava pri 50 ± 2 °C, a relativna vlažnost pri 95 % ± 4 % ([10]).

Ispitni uzorci se pripremaju na način da:

– jedan rub svakog uzorka čini dio prvotnog ruba vjetrobranskog stakla,

– se, ako se istovremeno ispituje nekoliko uzoraka, između njih mora osigurati primjeren razmak.

Potrebno je spriječiti kapanje kondenzata sa ziđa ili pokrova ispitne komore na ispitne uzorke.

7.2. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost međusloja:	1	2

Druge sporedne značajke se ne razmatraju.

7.3. Tumačenje rezultata

7.3.1. Ploče sigurnosnog stakla se smatraju zadovoljavajućima sa stajališta otpornosti na vlažnost ako nije uočena značajna promjena na udaljenosti većoj od 10 mm od odrezanih rubova, odnosno većoj od 15 mm od odrezanih rubova nakon dva sata držanja u uvjetima okoline za obična i obrađena slojevita stakla i nakon 48 sati za staklene ploče s plastičnim prevlakama i plastična sigurnosna stakla.

7.3.2. Skupina ispitnih komada ili uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja otpornosti na vlažnost ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

7.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajući rezultat,

7.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

8. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA PROMJENE U TEMPERATURI

8.1. Metoda ispitivanja

Dva ispitna komada dimenzija 300×300 mm stavljaju se u zatvorenu komoru na šest sati pri temperaturi od -40 ± 5 °C; zatim se ostavljaju na zraku pri temperaturi od 23 ± 2 °C jedan sat, ili dok ispitni komad ne postigne stabilnu temperaturu. Zatim se postavljaju u struju zraka pri temperaturi od 72 ± 2 °C tijekom tri sata. Uzorci se ispituju nakon što su vraćeni na uvjete okoline pri 23 ± 2 °C i rashlađeni na tu temperaturu.

8.2. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost plastičnog međusloja ili prevlake:	1	2

Druge sporedne značajke se ne razmatraju.

8.3. Tumačenje rezultata

Smatra se da je ispitivanje promjena u temperaturi dalo pozitivan rezultat ako ispitni komadi ne pokazuju nikakve znakove pucanja, neprozirnosti, raslojavanja ili drugih uočljivih grešaka.

9. OPTIČKE ZNAČAJKE

9.1. Ispitivanje propuštanja svjetlosti

9.1.1. Pribor

9.1.1.1. Izvor svjetlosti koji čini žarulja čija je žarna nit smještena unutar paralelopipeda dimenzija 1,5x1,5x3 mm. Napon na žarnoj niti treba biti takav da se postigne temperatura boje svjetla od 2856 ± 50 K. Napon se mora stabilizirati unutar granica od ± 1/1000. Instrument koji se koristi za provjeru napona mora biti odgovarajuće točnosti.

9.1.1.2. Optički sustav koji se sastoji od leće žarišne duljine od najmanje 500 mm i s korekcijom za kromatske aberacije. Puni otvor leće ne smije prelaziti f/20. Udaljenost između leće i izvora svjetlosti mora se podesiti na način da se dobije snop približno usporednih svjetlosnih zraka.

Umetanjem blende promjer svjetlosnog snopa treba ograničiti na širinu od 7 ± 1 mm. Ta blenda treba biti postavljena na udaljenosti od 100 ± 50 mm, mjereno od strane leće koja je udaljenija od svjetlosnog izvora. Mjerenje treba izvršiti u središtu svjetlosnog snopa.

9.1.1.3. Mjerna noprema. Prijemnik treba imati relativnu spektralnu osjetljivost usklađenu s relativnom spektralnom svjetlosnom osjetljivošću standardnog fotometrijskog promatrača CIE ([11]) za fotopični vid. Detekcijska površina prijemnika treba biti prekrivena difuznim sredstvom i treba imati poprečni presjek najmanje dva puta veći od poprečnog presjeka usporednog svjetlosnog snopa emitiranog iz optičkog sustava. Ako se primjenjuje integrirajuća kugla, površina poprečnog presjeka otvora kugle mora biti najmanje dvostruko veća od usporednog dijela svjetlosnog snopa.

Linearnost prijemnika i pripadajućeg mjernog instrumenta mora biti bolja od 2 % od efektivnog dijela mjerne skale. Prijemnik se mora postaviti u os svjetlonoga snopa.

9.1.2. Postupak

Instrument s prikazom odziva prijemnika podesi se tako da pokazuje 100 dijelova mjerne skale kada ploča sigurnosnog stakla nije umetnuta na put svjetlosti. Kada prijemnik nije osvijetljen, instrument mora pokazivati nulu.

Ploču sigurnosnog stakla postavlja se od prijemnika na udaljenosti koja je jednaka približno peterostrukom promjeru prijemnika. Sigurnosno staklo umetne se između blende i prijemnika i orijentira se tako da je upadni kut svjetlosnog snopa jednak 0° ± 5°. Normalno propuštanje svjetlosti se mjeri na ploči sigurnosnog stakla, a za svaku izmjerenu točku očitava se broj dijelova skale, n, prikazanih na mjernom instrumentu. Normalno propuštanje svjetla τr jednak je n/100.

9.1.2.1. U slučaju vjetrobranskih stakala, mogu se primijeniti alternativne metode ispitivanja koristeći bilo uzorak ispitivanja odrezan od najravnijeg dijela vjetrobranskog stakla ili posebno pripremljen ravni kvadrat sa značajkama materijala i debljine istovjetnim onima stvarnog vjetrobranskog stakla, pri čemu se mjerenja vrše u uobičajenom smjeru (okomito) na staklenu ploču.

9.1.2.2. Ispitivanje se provodi u zoni I utvrđenoj u točki 9.2.5.2. ovog Priloga.

9.1.2.3. Kad je riječ o traktorima kod kojih nije moguće odrediti zonu I kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2., ispitivanje se provodi u zoni I’ kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga.

9.1.3. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost stakla:	1	2
Obojenost međusloja (u slučaju slojevitih vjetrobranskih stakala):	1	2
	nisu obuhvaćeni	obuhvaćeni
Zasjenjeni i/ili zatamnjeni pojasi:	1	2

Druge sporedne značajke se ne razmatraju

9.1.4. Tumačenje rezultata

9.1.4.1. Normalno propuštanje svjetlosti izmjereno sukladno točki 9.1.2. u slučaju vjetrobranskih stakala ne smije biti manje od 75%, a u slučaju prozora osim vjetrobranskih stakala ne manje od 70%.

9.1.4.2. U slučaju prozora postavljenih na mjestima koja nisu bitna za vozačevo vidno polje (stakleni krov, primjerice), faktor normalnog propuštanja svjetlosti za ploču može biti manji od 70%. Prozori s faktorom normalnog propuštanja svjetlosti manjim od 70% moraju se označiti odgovarajućim simbolom.

9.2. Ispitivanje optičkog izobličenja

9.2.1. Područje primjene

Navedena metoda predstavlja projekcijsku metodu koja omogućava procjenu optičkog izobličenja ploče sigurnosnog stakla.

9.2.1.1. Definicije

9.2.1.1.1. Optičko izobličenje: kut između stvarnog i prividnog smjera točke gledane kroz ploču sigurnosnog stakla, pri čemu veličina kuta otklona predstavlja funkciju upadnog kuta linije promatranja, debljine i nagiba staklene ploče, te polumjera zakrivljenosti u upadnoj točki.

9.2.1.1.2. Optičko izobličenje u smjeru MM’: algebarska razlika u kutnom odstupanju ∆α izmjereno između dvije točke M i M’ na površini ploče sigurnosnog stakla, pri čemu je udaljenost između dvije točke takva da su njihove projekcije na ravnini pri pravim kutevima u smjeru promatranja odvojene navedenom udaljenosti ∆x (vidi sliku 6.).

Odstupanje u smjeru suprotnom od kazaljke na satu treba smatrati pozitivnim, a odstupanje u smjeru kazaljke na satu negativnim.

9.2.1.1.3. Optičko izobličenje u točki M: najveće optičko izobličenje za sve smjerove MM’ od točke M.

9.2.1.2. Pribor

Ova metoda nužno zahtijeva projekciju odgovarajućeg dijapozitiva (rastera) na zaslonu kroz ispitivanu ploču sigurnosnog stakla. Promjena u obliku projicirane slike uzrokovana umetanjem ploče sigurnosnog stakla u liniju svjetlosti omogućava mjerenje iskrivljenja. Pribor se sastoji od sljedećih elemenata, raspoređenih kako je prikazano na slici 9.

Slika 6. Dijagramski prikaz optičkog izobličenja

Napomene:	∆α = α1 – α2	tj. optičko izobličenje u smjeru MM’.
	∆x = MC	tj. udaljenost između dvije ravne linije usporedne sa smjerom promatranja i koje prolaze točkama M i M’.

Slika 7. Optički razmještaj projektora

9.2.1.2.1. Projektor, dobre kvalitete, točkastog izvora svjetlosti velikog intenziteta, s primjerice sljedećim značajkama:

– žarišna duljina od najmanje 90 mm,

– otvor otprilike 1/2,5,

– kvarcna halogena žarulja od 150 W (ako se koristi bez filtera),

– kvarcna halogena žarulja od 250 W (ako se koristi zeleni filter).

Projektor je shematski prikazan na slici 7. Blenda promjera 8 mm postavlja se otprilike 10 mm od prednje leće.

Slika 8. Uvećani dio dijapozitiva

9.2.1.2.2. Dijapozitivi (rasteri) koji se sastoje od, naprimjer, niza svijetlih kružnih oblika na tamnoj pozadini (vidi sliku 8.). Dijapozitiv mora biti dovoljno kvalitetan i kontrastan da se omogući provedba mjerenja s pogreškom manjom od 5%. Dimenzije kružnih oblika trebaju biti takve da kada sigurnosno staklo koje se ispituje nije umetnuto, njihova projekcija čini područje krugova promjera, gdje je ∆x = 4 mm (vidi slike 6. i 9.).

R1 = 4 m

R2 = 2 do 4 m (bolje 4m)

Slika 9. Razmještaj pribora za ispitivanje optičkog izobličenja

9.2.1.2.3. Postolje stalka, po mogućnosti ono koje omogućava okomito i vodoravno pretraživanje, kao i okretanje ploče sigurnosnog stakla.

9.2.1.2.4. Ispitni predložak, za mjerenje promjena u dimenzijama kada se zahtijeva brza procjena. Primjerena konstrukcija prikazana je na slici 10.

Slika 10. Konstrukcija odgovarajućeg ispitnog predloška

9.2.1.3. Postupak

9.2.1.3.1. Općenito

Postaviti ploču sigurnosnog stakla na postolje stalka (9.2.1.2.3) pri naznačenom kutu nagiba. Projicirati ispitnu sliku kroz područje koje se ispituje. Zarotirati sigurnosnu staklenu ploču ili je pomaknuti bilo vodoravno ili okomito kako bi se ispitalo čitavo određeno područje.

9.2.1.3.2. Procjena primjenom ispitnog predloška

Kada je dovoljna brza procjena s mogućom marginom pogreške do 20%, izračunati vrijednost A (vidi sliku 10.) iz granične vrijednosti ∆αL za promjenu u odstupanju i vrijednosti R2 za udaljenost od sigurnosne staklene ploče do zaslona:

A = 0,145 ∆αL x R2

Odnos između promjene u promjeru projicirane slike ∆d i promjene u kutnom odstupanju ∆α dat je kao:

∆d = 0,29 ∆α x R2

pri čemu je:

∆d iskazan u milimetrima,

A iskazan u milimetrima,

∆αL iskazan u lučnim minutama,

∆α iskazan u lučnim minutama, i

R2 iskazan u metrima.

9.2.1.3.3. Mjerenje pomoću fotoelektričnog uređaja

Kada se zahtijeva precizno mjerenje s mogućom marginom pogreške manjom od 10 % od granične vrijednosti, mjera ∆d se određuje na projekcijskoj osi tako da se za širinu žarišta uzima točka u kojoj intenzitet svjetla iznosi polovinu od najveće vrijednosti intenziteta svijetla u žarištu.

9.2.1.4. Iskazivanje rezultata

Odrediti optičko izobličenje ploča sigurnosnog stakla mjerenjem ∆d u svakoj točki površine i u svim smjerovima kako bi se pronašla najveća vrijednost ∆d.

9.2.1.5. Alternativna metoda

Osim toga, dozvoljena je strioskopska tehnika kao alternativa projekcijskim tehnikama, pod uvjetom održavanja točnosti mjerenja navedenim u točkama 9.2.1.3.2. i 9.2.1.3.3.

9.2.1.6. Udaljenost ∆x mora biti 4 mm.

9.2.1.7. Vjetrobransko staklo mora se postaviti pri istom kutu nagiba kao i na traktoru.

9.2.1.8. Projekcijska os u vodoravnoj ravnini mora se održavati približno okomitom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.2.2. Mjerenja se vrše u zoni I kako je propisano u točki 9.2.5.2. ovog Priloga.

9.2.2.1. U slučaju traktora kod kojih nije moguće odrediti zonu I kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga, ispitivanje se provodi u zoni I’, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.3. ovog Priloga.

9.2.2.2. Tip traktora

Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa koji ima drugačije prednje vidno polje od tipa traktora za koje je vjetrobransko staklo već homologirano.

9.2.3. Indeksi teškoće sporednih značajki

9.2.3.1. Priroda materijala

Polirano (ravno) staklo	«Float-staklo	Ravno vučeno staklo
1	1	2

9.2.3.2. Druge sporedne značajke

Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke.

9.2.4. Broj uzoraka

Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje.

9.2.5. Definicija područja vidnih polja vjetrobranskih stakala traktora.

9.2.5.1. Područje vidnog polja određuje se na osnovi:

9.2.5.1.1. referentne točke prema definiciji iz točke 1.2. Priloga »Vidno polje« Pravilnika TPV 304 koji se odnosi na vidno polje i brisače vjetrobranskih stakala za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo. Ova točka niže je označena kao O;

9.2.5.1.2. ravne linije OQ koja predstavlja vodoravnu ravnu liniju koja prolazi referentnom točkom i okomita je na središnju uzdužnu ravninu traktora;

9.2.5.2. zona I predstavlja zonu vjetrobranskog stakla utvrđenu presijecanjem vjetrobranskog stakla s niže navedene četiri ravnine:

P1 – vertikalna ravnina koja prolazi kroz O i tvori kut od 15° na lijevo od središnje uzdužne ravnine traktora,

P2 – vertikalna ravnina simetrična na P1 u odnosu na središnju uzdužnu ravninu traktora.

Ako to nije moguće (nepostojanje simetrične središnje uzdužne ravnine, na primjer), P2 je ravnina simetrična na P1 oko uzdužne ravnine traktora koja prolazi referentnom točkom,

P3 – ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 10° iznad vodoravne ravnine,

P4 – ravnina koja prolazi ravnom linijom OQ i tvori kut od 8° ispod vodoravne ravnine.

9.2.5.3. U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi zonu I, kako je utvrđeno u točki 9.2.5.2. ovog Priloga, zonu I’ čini čitava površina vjetrobranskog stakla.

9.2.6. Tumačenje rezultata

Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na optičko izobličenje ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, optičko izobličenje ne premašuje najveću vrijednost od 2’ na luku bilo u zoni I ili zoni I’.

9.2.6.1. Niti jedno mjerenje ne smije se provoditi unutar rubne zone širine 100 mm.

9.2.6.2. U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, niti jedno mjerenje ne provodi se unutar pojasa širine 35 mm, počevši od ruba ploče koji se nalazi uz razdjelnik vjetrobrana.

9.3. Ispitivanje razdvajanja sekundarne slike

9.3.1. Područje primjene

Priznaju se dvije metode ispitivanja:

– ispitivanje pomoću mete, i

– ispitivanje kolimacijskim teleskopom.

Ove se metode ispitivanja mogu, po potrebi, koristiti za homologaciju tipa sastavnog dijela, kontrolu kvalitete ili u svrhu ocjene proizvoda.

9.3.1.1. Ispitivanje pomoću mete

9.3.1.1.1. Pribor

Ova metoda uključuje promatranje osvijetljene mete kroz ploču sigurnosnog stakla. Meta može biti konstruirana na način da se ispitivanje može provesti na jednostavnoj osnovi »prolazi/ne prolazi« (tzv. go/no go osnovi).

Meta, po mogućnosti, mora biti jednog od sljedećih tipova:

(a) osvijetljena prstenasta meta čiji vanjski promjer D u točki udaljenoj x metara zatvara kut od N minuta na luku (slika 11.a); ili

(b) osvijetljena »prsten i krug« meta čije su dimenzije takve da udaljenost D od ruba kruga do najbliže točke s unutarnje strane prstena u točki udaljenoj x metara zatvara kut od n minuta na luku (slika 11.b);

gdje je:

n granična vrijednost razdvajanja sekundarne slike,

x udaljenost od ploče sigurnosnog stakla do mete (ne manja od 7 m),

D dat formulom:

D = x · tan n

Osvijetljena se meta sastoji od rasvjetnog kućišta dimenzija otprilike 300 mm×300 mm×150 mm, čiji je prednji dio najprikladnije izraditi od stakla prekrivenog neprozirnim crnim papirom ili premazanog mat crnom bojom. Kućište treba osvijetliti primjerenim izvorom svjetlosti. Unutarnja strana kutije premazana je mat bijelom bojom. Može biti prikladnije koristiti druge oblike mete, poput one prikazane na slici 14. Također je prihvatljivo zamijeniti sustav mete projekcijskim sustavom i gledati rezultirajuće slike na ekranu.

9.3.1.1.2. Postupak

Postaviti ploču sigurnosnog stakla u određeni kut nagiba na primjerenom stalku na način da se promatranje provodi u vodoravnoj ravnini koja prolazi sredinom mete.

Rasvjetno se kućište mora promatrati, u mračnoj ili polumračnoj prostoriji, kroz svaki dio područja koje se ispituje, kako bi se otkrila prisutnost bilo koje sekundarne slike povezane s osvijetljenom metom. Ploča sigurnosnog stakla se prema potrebi zakreće kako bi se osiguralo održavanje ispravnog smjera gledanja. Za gledanje se može koristiti monokular.

9.3.1.1.3. Iskazivanje rezultata

Utvrditi:

– odvajaju li se, kada se koristi meta (a) (vidi sliku 11.a), primarna i sekundarna slika kruga, tj. je li granična vrijednost n premašena, ili

– premješta li se, kada se koristi meta (b) (vidi sliku 11.b), sekundarna slika kruga iza tangencijalne točke na unutarnjem rubu kruga, tj. je li granična vrijednost n nadmašena.

Slika 11. Dimenzije meta

Slika 12. Razmještaj pribora

1. Balon žarulje

2. Sabirna leća otvora > 8,6 mm.

3. Staklena matirana projekcijska ploča otvora > otvor sabirne leće.

4. Filtar boja sa središnjim otvorom promjera otprilike 0,3 mm; promjer > 8,6 mm.

5. Polarna koordinatna ploča, promjer > 8,6 mm.

6. Akromatska leća, f > 86 mm, otvor 10 mm.

7. Akromatska leća, f > 86 mm, otvor 10 mm.

8. Crna točka, promjera otprilike 0,3 mm.

9. Akromatska leća, f = 20 mm, otvor < 10 mm.

Slika 13. Pribor za ispitivanje kolimacijskim teleskopom

9.3.1.2. Ispitivanje kolimacijskim teleskopom

Po potrebi, primjenjuje se postupak opisan u ovoj točki.

9.3.1.2.1. Pribor

Pribor čini kolimator i teleskop i može se postaviti u skladu sa slikom 13. Međutim, može se koristiti svaki istovrijedni optički sustav.

9.3.1.2.2. Postupak

Kolimacijski teleskop tvori u beskonačnosti sliku polarnog koordinatnog sustava sa svjetlom točkom u sredini (vidi sliku 14.). U žarišnoj ravnini teleskopa za promatranje, mala neprozirna mrlja promjera nešto većeg od projicirane svijetle točke postavlja se na optičku os, zatamnjujući time svijetlu točku.

Slika 14. Primjer promatranja metodom ispitivanja kolimacijskim teleskopom

9.3.1.2.2. Kada se ispitni komad koji pokazuje sekundarnu sliku postavi između teleskopa i kolimatora, druga, manje svijetla točka pojavljuje se na određenoj udaljenosti od središta polarnog koordinatnog sustava. Odvajanje sekundarne slike može se iščitati kao udaljenost između točaka gledanih kroz teleskop za promatranje (vidi sliku 14.). (Udaljenost između tamne mrlje i svijetle točke u sredini polarnog koordinatnog sustava predstavlja optičko odstupanje.)

9.3.1.2.3. Iskazivanje rezultata

Ploča sigurnosnog stakla prvo se ispituje jednostavnom tehnikom snimanja radi utvrđivanja područja koje daje najizraženiju sekundarnu sliku. To se područje tada ispituje sustavom teleskopa s kolimatorom pri odgovarajućem upadnom kutu. Mjeri se najveće odvajanje sekundarne slike.

9.3.1.3. Smjer promatranja u vodoravnoj ravnini mora se održavati približno okomitim s obzirom na obris vjetrobranskog stakla u toj ravnini.

9.3.2. Mjerenja se obavljaju sukladno kategoriji traktora u zonama utvrđenim u točki 9.2.2.

9.3.2.1. Tip traktora

Ispitivanje se mora ponoviti ako će se vjetrobransko staklo postaviti na traktor tipa čije je prednje vidno polje različito od onoga traktora za koji je vjetrobransko staklo već homologirano.

9.3.3. Indeksi teškoće sporednih značajki

9.3.3.1. Priroda materijala

Polirano (ravno) staklo	«Float«-staklo	Ravno vučeno staklo
1	1	2

9.3.3.2. Druge sporedne značajke

Nisu obuhvaćene nikakve druge sporedne značajke.

9.3.4. Broj uzoraka

Četiri se uzorka moraju dostaviti na ispitivanje.

9.3.5. Tumačenje rezultata

Tip vjetrobranskog stakla smatra se zadovoljavajućim s obzirom na odvajanje sekundarne slike ako, kod četiri uzorka dostavljena na ispitivanje, odvajanje primarne i sekundarne slike ne prelazi najveću vrijednost od 15’ na luku.

9.3.5.1. Niti jedno se mjerenje ne smije provoditi u rubnoj zoni širine 100 mm.

9.3.5.2. U slučaju razdijeljenih vjetrobranskih stakala, nikakva se mjerenja ne smiju obavljati unutar pojasa u širini od 35 mm, počevši od ruba ploče, koji se nalazi uz razdjelnik ekrana.

9.4. Ispitivanje raspoznavanja boja

Kada je vjetrobransko staklo obojeno u zonama utvrđenim u 9.2.5.2. ili 9.2.5.3., četiri se vjetrobranska stakla ispituju radi raspoznavanja sljedećih boja:

bijele,

selektivne žute,

crvene,

zelene,

plave,

jantarne.

10. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

10.1. Svrha i područje primjene

Ova metoda omogućuje utvrđivanje brzine vodoravnog gorenja materijala koji se koriste u dijelu traktora namijenjenog putnicima nakon izlaganja malom plamenu. Ova metoda omogućuje ispitivanje materijala i sastavnih dijelova unutarnje opreme traktora, pojedinačno ili kombinirano, do debljine od 15 mm. Koristi se za procjenu ujednačenosti proizvodnih partija takvih materijala s obzirom na njihovu gorivost. Zbog mnogih razlika između stvarne situacije (primjena i orijentacija unutar traktora; uvjeti primjene; izvor paljenja, itd.) i preciznih uvjeta ispitivanja ovdje opisanih, ova se metoda ne može smatrati prikladnom za procjenu svih pravih značajaki gorivosti unutar traktora.

10.2. Definicije

10.2.1. Brzina gorenja: kvocijent izgorene udaljenosti izmjerene sukladno ovoj metodi i vrijeme potrebno za sagorijevanje te udaljenosti.

Iskazuje se u milimetrima u minuti.

10.2.2. Složeni materijal: materijal sastavljen od nekoliko slojeva sličnih ili različitih materijala usko pripojenih na njihovoj površini cementiranjem, spajanjem, oblaganjem, zavarivanjem, itd. Kada se različiti materijali zajedno spajaju u razmacima (na primjer, šivanjem, visokofrekvencijskim zavarivanjem, pričvršćenjem zakovicama), tada se, kako bi se dozvolila priprema pojedinačnih uzoraka sukladno točki 10.5., takvi materijali ne smatraju složenim materijalima.

10.2.3. Izložena strana: strana koja je okrenuta prema dijelu za putnike (putnički prostor) kada je materijal postavljen na traktor.

10.3. Načelo

Uzorak se postavlja vodoravno u držač u obliku slova U i izlaže djelovanju definiranog niskoenergetskog plamena tijekom 15 sekundi u komori za izgaranje, pri čemu plamen djeluje na slobodnom kraju uzorka. Ispitivanjem se utvrđuje je li se i kada plamen ugasio ili u kojemu će vremenu plamen prijeći izmjerenu dužinu.

10.4. Pribor

10.4.1. Komora za izgaranje (slika 15.), po mogućnosti od nehrđajućeg čelika, s dimenzijama prikazanima na slici 16. Prednji dio komore sastoji se od vatrootpornog okna koje može prekriti čitavi prednji dio i biti izrađeno kao pristupna ploča.

Na dnu komore nalaze se otvori za odzračivanje, a gornja je ploha obavijena zračnim kanalićem. Komora za izgaranje postavljena je na četiri noge, visine 10 mm.

Komora može imati otvor na jednom kraju za uvođenje držačas uzorkom; na suprotnom kraju, predviđen je otvor za dovod plina. Taljevina se sakuplja u plitici (vidi sliku 17.) koja je smještena na dnu komore između otvora za odzračivanje bez prekrivanja bilo kojeg područja otvora za odzračivanje.

Slika 15. Primjer komore za izgaranje s držačem uzorka i pliticom za taljevinu

Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768

Slika 16. Primjer komore za izgaranje

Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768

Slika 17. Uobičajena plitica za taljevinu

10.4.2. Držač uzorka, koji se sastoji od dvije metalne ploče u obliku slova U ili okvira od korozivno otpornog materijala. Dimenzije su navedene na slici 18.

Donja je ploča opremljena pribadačama, a gornja odgovarajućim rupicama, kako bi se osiguralo ujednačeno držanje uzorka. Pribadače također služe kao mjerna mjesta na početku i na kraju dužine gorenja.

Držač je opremljen potpornom mrežom iz toplinski otpornih žica promjera 0,25 mm koje su napete od jednog do drugog ruba držača u razmacima od 25 mm preko donjeg okvira u obliku slova U (vidi sliku 19.).

Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768

Slika 18. Primjer držača uzorka

Dimenzije u milimetrima – tolerancije u skladu s ISO 2768

Slika 19. Primjer dijela donjeg U-okvira za žičani nosač

Ravnina donje strane uzoraka mora biti 178 mm iznad ravnine poda. Udaljenost prednjeg ruba držača uzorka od kraja komore mora biti 22 mm; udaljenost uzdužnih strana držača uzorka od strana komore mora biti 50 mm (sve unutarnje dimenzije). (Vidi slike 15. i 16.)

10.4.3. Plinski gorionik. Mali izvor paljenja osigurava Bunsenov plamenik unutarnjeg promjera 9,5 mm. Postavljen je u ispitnoj komori tako da se središte sapnice nalazi 19 mm ispod sredine donjeg ruba otvorenog kraja uzorka (vidi sliku 16.).

10.4.4. Plin za ispitivanje. Plin koji se dobavlja u gorionik mora imati ogrjevnu vrijednost oko 38 MJ/m³ (na primjer, prirodni plin).

10.4.5. Metalni češalj, duljine barem 110 mm, sa sedam ili osam blagih zaobljenih zubaca na 25 mm dužine.

10.4.6. Zaporni sat, točnosti do 0,5 sekundi.

10.4.7. Odsisnik dimova (napa). Komora za izgaranje može se postaviti u sklop odsisnika dimova pod uvjetom da je unutarnji obujam potonjeg barem 20 puta, ali ne više od 110 puta veći od obujma komore za izgaranje i pod uvjetom da niti jedna dimenzija visine, širine ili duljine odsisnika dimova nije više od 2½ puta veća od druge dvije dimenzije.

Prije ispitivanja se vertikalna brzina zraka kroz odsisnik dimova mjeri 100 mm ispred i 100 mm iza konačnog položaja gdje će biti smještena komora za izgaranje. Brzina treba biti između 0,10 i 0,30 m/s kako bi se izbjegla moguća nelagoda za operatera od produkata izgaranja. Može se koristiti odsisnik dimova s prirodnom ventilacijom i primjerenom brzinom zraka.

10.5. Uzorci

10.5.1. Oblik i dimenzije

Oblik i dimenzije uzoraka navedene su na slici 20. Debljina uzorka odgovara debljini proizvoda koji se će ispitati. Ne smije biti veća od 13 mm. Kada uzimanje uzorka to dopušta, uzorak mora imati stalan presjek čitavom duljinom. Kada oblik i dimenzije proizvoda ne dozvoljavaju uzimanje uzorka navedene veličine, moraju se poštivati sljedeće najmanje dimenzije:

(a) za uzorke širine 3 do 60 mm, duljina mora biti 356 mm. U ovom se slučaju materijal ispituje po širini proizvoda;

(b) za uzorke širine 60 do 100 mm, duljina mora biti najmanje 138 mm. U ovom slučaju potencijalna udaljenost gorenja odgovara duljini uzorka, pri čemu mjerenje započinje u prvoj mjernoj točki;

(c) uzorci čija je širina manja od 60 mm, a duljina manja od 356 mm, te uzorci širine 60 do 100 mm i duljine manje od 138 mm ne mogu se ispitati sukladno postojećoj metodi, kao ni uzorci širine manje od 3 mm.

10.5.2. Uzorkovanje

Najmanje se pet uzoraka treba uzeti iz materijala podvrgnutog ispitivanju. Kod materijala s brzinom gorenja različitom u različitim smjerovima materijala (pri čemu se ovo ustanovljuje preliminarnim ispitivanjima), treba uzeti pet (ili više) uzoraka i smjestiti ih u pribor za ispitivanje na način da se izmjeri najviša brzina gorenja. Kada se materijal dostavlja u određenim širinama, izrezuje se duljina od najmanje 500 mm koja pokriva čitavu širinu. Iz tako odrezanog komada, uzimat će se uzorci na ne manje od 100 mm od ruba materijala i na mjestima međusobno jednako udaljenima.

Uzorci se uzimaju na isti način iz gotovih proizvoda kada to oblik proizvoda dozvoljava. Ako je debljina proizvoda preko 13 mm, mora se smanjiti na 13 mm mehaničkim postupkom primijenjenim na stranu koja nije okrenuta prema dijelu za putnike.

Složeni se materijali (vidi 10.2.2.) trebaju ispitati kao da su homogeni.

U slučaju materijala koji se sastoje od naslaganih slojeva različitog sastava koji nisu složeni materijali, svi slojevi uključenog materijala unutar dubine od 13 mm od površine okrenute prema dijelu za putnike ispitat će se pojedinačno.

Slika 20. Uzorak

10.5.3. Kondicioniranje

Uzorci se trebaju kondicionirati najmanje 24 sata, ali ne dulje od sedam dana, pri temperaturi od 23 ± 2 °C i relativnoj vlažnosti od 50 ± 5 %, te održavati u tim uvjetima do neposredno prije ispitivanja.

10.6. Postupak

10.6.1. Postaviti uzorke s kovrčavim ili čupavim površinama na ravnu površinu, i pročešljati ih dva puta po čupavoj strani u smjeru suprotnom od smjera vlakana koristeći češalj (10.4.5.).

10.6.2. Postaviti uzorak u držač uzorka (10.4.2.) tako da je izložena strana okrenuta prema dolje, u smjeru plamena.

10.6.3. Podesiti plinski plamen na visinu od 30 mm koristeći oznaku u komori, pri čemu je ulaz zraka u gorionik zatvoren. Plamen mora gorjeti najmanje jednu minutu, radi stabilizacije, prije početka prvog ispitivanja.

10.6.4. Umetnuti držač uzorka u komoru za izgaranje tako da je kraj uzorka izložen plamenu, te nakon 15 sekundi prekinuti protok plina.

10.6.5. Mjerenje vremena gorenja započinje u trenutku kada donji dio plamena prođe prvom mjernom točkom. Promatra se širenje plamena na strani koja gori brže od druge (gornja ili donja strana).

10.6.6. Mjerenje vremena gorenja je završeno kada je plamen došao do posljednje mjerne točke ili kada se plamen ugasio prije dosezanja te točke. Ako plamen ne dođe do posljednje mjerne točke, mjeri se udaljenost gorenja do mjesta gdje je plamen bio ugašen. Udaljenost gorenja predstavlja dio uzorka uništenog gorenjem na površini ili iznutra.

10.6.7. Ako se uzorak ne upali ili ne nastavi gorjeti nakon što se gorionik ugasio, ili se plamen ugasi prije dosezanja mjerne točke, tako da nije izmjereno niti jedno vrijeme sagorijevanja, u izvješće o ispitivanju upisuje se da je brzina gorenja iznosila 0 mm/minuti.

10.6.8. Prilikom obavljanja niza ispitivanja ili provedbe ponovnih ispitivanja, provjeriti prije početka ispitivanja da temperatura komore za izgaranje i držača uzorka ne prelazi 30 °C.

10.7. Izračun

Brzina gorenja, B, u milimetrima u minuti, data je formulom:

gdje je:

s izgorena udaljenost, u milimetrima,

t vrijeme, u sekundama, potrebno za sagorijevanje udaljenosti s.

10.8. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

10.9. Tumačenje rezultata

Plastikom prevučeno (2.3.) i plastično sigurnosno staklo (2.4.) smatraju se zadovoljavajućima sa stajališta ponašanja pri gorenju (vatrootpornosti) ako brzina gorenja ne prelazi 250 mm/minuti.

11. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

11.1. Kemijska sredstva koja će se koristiti

11.1.1. Neabrazivna sapunasta otopina: 1% po masi kalijevog oleata u deioniziranoj vodi.

11.1.2. Proizvod za čišćenje prozora: vodena otopina izopropanol i dipropilen glikol monometilnog etera, svaki koncentracije 5 do 10% po masi, te amonijevog hidroksida pri koncentraciji od 1 do 5% po masi.

11.1.3. Nerazrijeđeni denaturirani alkohol: jedan dio po volumenu metilnog alkohola na 10 dijelova po volumenu etilnog alkohola.

11.1.4. Referentni benzin: mješavina od 50% po volumenu toluena, 30% po volumenu 2,2,4-trimetilpentana, 15% po volumenu 2,4,4-trimetil-1-pentana i 5% po volumenu etilnog alkohola.

11.1.5. Referentni petrolej: mješavina od 50% po volumenu n-oktana i 50% po volumenu n-dekana.

11.2. Metoda ispitivanja

Svaki od dva ispitna uzorka dimenzija 180×25 mm treba ispitati kemijskim sredstvima kako je predviđeno u točki 11.1., pri čemu se za svako ispitivanje i proizvod koristi novi ispitni komad. Nakon svakog ispitivanja ispitne komade treba očistiti sukladno uputama proizvođača, a zatim kondicionirati tijekom 48 sati pri temperaturi od 23 ± 2°C i relativnoj vlažnosti od 50 ± 5%. Ove uvjete treba održavati tijekom ispitivanja.Ispitne komade treba u potpunosti uroniti u tekućinu za ispitivanje tijekom jedne minute, izvući i zatim odmah osušiti (čistom) upijajućom pamučnom krpom.

11.3. Indeksi teškoće sporednih značajki

	Bezbojan	Obojen
Obojenost plastičnog međusloja ili prevlake:	1	2

Ostale se sporedne značajke ne razmatraju.

11.4. Tumačenje rezultata

11.4.1. Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva smatra se pozitivnim ako ispitni komadi ne pokazuju nikakve znakove omekšanja, lijepljenja, površinskih pukotina ili očiglednog gubitka prozirnosti.

11.4.2. Niz ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim s obzirom na otpornost na kemijska sredstva ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

11.4.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate;

11.4.2.2. s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, mora se provesti daljnji niz ispitivanja na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

PRILOG III. D

KALJENA VJETROBRANSKA STAKLA

1. DEFINICIJA TIPA

Kaljena vjetrobranska stakla smatraju se pripadnicima različitih tipova ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. oblik i dimenzije.

Kaljena vjetrobranska stakla smatraju se pripadnicima jedne ili druge od dvije skupina u svrhu ispitivanja fragmentacije i mehaničkih svojstava, tj.:

1.1.2.1. ravna vjetrobranska stakla, i

1.1.2.2. zakrivljena vjetrobranska stakla;

1.1.3. kategorija debljine u koju spada nazivna debljina ‘e’ (pri čemu dopušteno tvorničko odstupanje iznosi ± 0,2 mm):

– kategorija I.:		e < 4,5 mm
– kategorija II.:	4,5 mm <	e < 5,5 mm
– kategorija III.:	5,5 mm <	e < 6,5 mm
– kategorija IV.:	6,5 mm <	e

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano (ravno) staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (bezbojno ili obojeno),

1.2.3. postojanje ili nepostojanje vodiča,

1.2.4. postojanje ili nepostojanje pojaseva zatamnjenja.

2. ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

2.1.1. Obuhvaćena je samo priroda materijala.

2.1.2. Smatra se da »float«-staklo i ravno vučeno staklo imaju isti indeks teškoće.

2.1.3. Ispitivanje fragmentacije mora se ponoviti na prijelazu od poliranog (ravnog) stakla prema »float«-staklu ili ravnom vučenom staklu, i obrnuto.

2.1.4. Ispitivanja se moraju ponoviti ako se koriste pojasevi zatamnjenja osim obojanih pojaseva.

2.2. Broj uzoraka

Ispituje se šest uzoraka iz niza najmanje razvijene površine i šest uzoraka iz niza najveće razvijene površine, odabranih kako je opisano u Prilogu III. M.

2.3. Različite zone stakla

Kaljeno vjetrobransko staklo mora obuhvaćati dvije glavne zone, FI i FII. Može također obuhvaćati srednju zonu, FIII.

Ove su zone niže utvrđene:

2.3.1. zona FI: rubna zona fine fragmentacije, širine najmanje 7 cm, svuda okolo ruba vjetrobranskog stakla i uključujući vanjsku traku širine 2 cm koja nije podvrgnuta procjeni;

2.3.2. zona FII: zona vidljivosti različite fragmentacije, uvijek uključujući pravokutni dio visok najmanje 20 cm, a dug 50 cm.

2.3.2.1. Sredina pravokutnika je unutar kruga polumjera 10 cm sa središtem na projekciji referentne točke.

2.3.2.2. U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi referentnu točku, položaj zone vidljivosti mora se naznačiti u izvješću ispitivanja.

2.3.2.3. Visina gore navedenog pravokutnika može se smanjiti na 15 cm za vjetrobranska stakla visine manje od 44 cm;

2.3.3. zona FIII: srednja zona, širine ne preko 5 cm, između zone FI i FII.

2.4. Metoda ispitivanja

Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III. C.

2.5. Mjesta udara (vidi Prilog III. N, sliku 2.).

2.5.1. Mjesta udara odabiru se na sljedeći način:

mjesto 1: u središnjem dijelu zone F.II u području visokog ili niskog naprezanja;

mjesto 2: u zoni F.III, što je moguće bliže vertikalnoj ravnini simetrije zone FII;

mjesta 3 i 3’: 3 cm od rubova središnje linije uzorka; kada postoji otisak alata, jedno od mjesta loma treba biti uz rub s otiskom alata, a drugo se nalazi uz suprotni ruba;

mjesto 4: na mjestu gdje je polumjer zakrivljenosti najmanji na najduljoj središnjoj liniji;

mjesto 5: 3 cm od ruba uzorka na mjestu gdje je polumjer zakrivljenosti ruba najmanji, bilo na lijevo ili na desno.

2.5.2. Ispitivanje fragmentacije obavlja se na svakom od mjesta 1, 2, 3, 3’, 4 i 5.

2.6. Tumačenje rezultata

2.6.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako fragmentacija zadovoljava sve uvjete navedene u donjim točkama 2.6.1.1., 2.6.1.2. i 2.6.1.3.

2.6.1.1. Zona FI

2.6.1.1.1. Broj fragmenata u svakom kvadratu dimenzija 5×5 cm nije manji od 40 niti veći od 350; međutim, u slučaju da se izbroji manje od 40 fragmenata, ako broj fragmenata u svakom kvadratu dimenzija 10×10 cm koji sadrži kvadrat 5×5 cm nije manji od 160, to je prihvatljivo.

2.6.1.1.2. U svrhu gore navedenog pravila, fragment koji prelazi preko stranica kvadratne površine treba brojati kao pola fragmenta.

2.6.1.1.3. Fragmentacija se ne provjerava u pojasu širine 2 cm oko ruba uzoraka, pri čemu taj pojas predstavlja okvir stakla, niti unutar polumjera od 7,5 cm od mjesta udara.

2.6.1.1.4. Dopuštena su najviše tri fragmenta površine veće od 3 cm². Dva od tih fragmenata ne smiju se nalaziti unutar istog kruga promjera 10 cm.

2.6.1.1.5. Izduženi fragmenti mogu se dozvoliti pod uvjetom da njihovi krajevi nisu poput oštrice noža i da njihova duljina ne prelazi 7,5 cm, izuzev u slučaju predviđenom u donjoj točki 2.6.2.2. Ako se izduženi fragmenti protežu do ruba stakla, ne smiju s njime činiti kut veći od 45°.

2.6.1.2. Zona FII

2.6.1.2.1. Preostala vidljivost nakon razbijanja se provjerava u pravokutnom području utvrđenom u točki 2.3.2. U tom pravokutniku ukupno površinsko područje fragmenata većih od 2 cm² mora predstavljati najmanje 15 % područja pravokutnika; međutim, u slučaju vjetrobranskih stakala visine manje od 44 cm, ili čiji je kut ugradbe manji od 15° od okomice, postotak vidljivosti mora biti jednak najmanje 10 % od površine odgovarajućeg pravokutnika.

2.6.1.2.2. Površina niti jednog fragmenta ne smije biti veća od 16 cm² izuzev u slučaju predviđenom u točki 2.6.2.2.

2.6.1.2.3. Unutar polumjera od 10 cm od mjesta udara, ali samo u onom dijelu kruga koji je obuhvaćen zonom FII, dopuštena su tri fragmenta površine veće od 16 cm², ali manje od 25 cm².

2.6.1.2.4. Fragmenti moraju biti dovoljno pravilnog oblika i bez mjesta tipa opisanog u točki 2.6.1.2.4.1. Međutim, dopušteno je najviše 10 nepravilnih fragmenata u svakom pravokutniku dimenzije 50×20 cm i najviše 25 na čitavoj površini vjetrobranskog stakla.

Niti jedan od takvih fragmenata ne smije imati šiljasti završetak duljine preko 35 mm izmjeren u skladu s točkom 2.6.1.2.4.1.

2.6.1.2.4.1. Fragment se smatra nepravilnim ako se ne može upisati u krug promjera 40 mm, ako ima barem jedan šiljasti završetak duljine preko 15 mm mjereno od vrha šiljka do dijela čija je širina jednaka debljini stakla, te ako ima jedan ili više krajeva s vršnim kutem manjim od 40°.

2.6.1.2.5. Fragmenti izduženog oblika dopušteni su u zoni FII kao cjelini, pod uvjetom da ne prelaze 10 cm u duljinu, izuzev u slučaju predviđenom u točki 2.6.2.2.

2.6.1.3. Zona FIII

Fragmentacija u ovoj zoni mora imati prijelazne značajke između onih dozvoljenih za dvije susjedne zone (FI i FII).

2.6.2. Vjetrobransko staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim sa stajališta fragmentacije ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1. kada su sva ispitivanja provedena korištenjem mjesta udara utvrđenih u točki 2.5.1. dala zadovoljavajući rezultat;

2.6.2.2. kada je jedno ispitivanje između onih provedenih primjenom mjesta ispitivanja propisanih u točki 2.5.1. dalo nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeće granice:

zona FI: ne više od pet fragmenata dugih između 7,5 i 15 cm;

zona FII: ne više od tri fragmenta površine od 16 do 20 cm² u području smještenom izvan kruga polumjera 10 cm sa središtem u mjestu udara;

zona FIII: ne više od četiri fragmenta duljine između 10 i 17,5 cm,

te se ponavlja na novom uzorku, koji ili udovoljava zahtjevima iz točke 2.6.1. ili predstavlja odstupanja unutar gore navedenih ograničenja;

2.6.2.3. kada su dva ispitivanja između svih ispitivanja provedenih primjenom mjesta udara iz točke 2.5.1. dala nezadovoljavajući rezultat s obzirom na odstupanja koja ne prelaze granice utvrđene u točki 2.6.2.2., a daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka udovoljava zahtjevima točke 2.6.1., ili najviše dva uzorka nove skupine pokazuju odstupanja unutar gore navedenih granica pod točkom 2.6.2.2.

2.6.3. Ako se uoče gore navedena odstupanja, moraju se zabilježiti u izvješću o ispitivanju, a fotografije odnosnih dijelova vjetrobranskog stakla prilažu se izvješću.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Broj uzoraka

3.2.1. Za svaku skupinu kaljenih vjetrobranskih stakala, četiri uzorka s približno najmanjom razvijenom površinom i četiri uzorka s približno najvećom razvijenom površinom, pri čemu se ispituje svih osam uzoraka istih tipova kao oni odabrani za ispitivanja fragmentacijom (vidi 2.2.).

3.2.2. Alternativno, prema nahođenju laboratorija koji provodi ispitivanja, za svaku kategoriju debljine vjetrobranskog stakla, šest ispitnih komada dimenzija (1100×500 mm) + 5/-2 mm podvrgava se ispitivanju.

3.3. Metoda ispitivanja

3.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III. C.

3.3.2. Visina pada iznosi 1,50 m + 0/-5 mm.

3.4. Tumačenje rezultata

3.4.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako vjetrobransko staklo ili ispitni komad pukne.

3.4.2. Skupina uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je ispunjen bilo koji od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1. sva su ispitivanja dala zadovoljavajuće rezultate;

3.4.2.2. s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini uzoraka i dati zadovoljavajuće rezultate.

4. OPTIČKE ZNAČAJKE

Zahtjevi u svezi s optičkim značajkama navedeni u točki 9. Priloga III. C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

PRILOG III. E

JEDNOLIKO KALJENE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA ([12])

1. DEFINICIJA TIPA

Jednoliko kaljene staklene ploče smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju najmanje u jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glave značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. priroda postupka kaljenja (toplinski ili kemijski);

1.1.3. kategorija oblika; razlikuju se dvije kategorije:

1.1.3.1. ravne staklene ploče,

1.1.3.2. ravne i zakrivljene staklene ploče.

1.1.4. Kategorija debljine u koju spada nazivna debljina ‘e’ (pri čemu dopušteno tvorničko odstupanje iznosi ± 0,2 mm):

– kategorija I.:		e < 3,5 mm
– kategorija II.:	3,5 mm <	e < 4,5 mm
– kategorija III.:	4,5 mm <	e < 6,5 mm
– kategorija IV.:	6,5 mm <	e

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano (ravno) staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (bezbojno ili obojeno),

1.2.3. postojanje ili nepostojanje vodiča.

2. ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

2.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal	Indeks teškoće
Polirano staklo	2
«Float«-staklo	1
Ravno vučeno staklo	1

Ostale se sporedne značajke ne razmatraju.

2.2. Odabir uzoraka

2.2.1. Uzorci svake kategorije oblika i svake kategorije debljine odabiru se sukladno sljedećim kriterijima ispitivanja:

2.2.1.1. u slučaju ravnih staklenih ploča, dostavljaju se dvije skupine uzoraka, koje odgovaraju:

2.2.1.1.1. najvećoj razvijenoj površini,

2.2.1.1.2. najmanjem kutu između dviju susjednih strana.

2.2.1.2. U slučaju ravnih i zakrivljenih staklenih ploča, dostavljaju se tri skupine uzoraka, koje odgovaraju:

2.2.1.2.1. najvećoj razvijenoj površini,

2.2.1.2.2. najmanjem kutu između dviju susjednih strana,

2.2.1.2.3. najvećoj visini odsječka.

2.2.2. Ispitivanja koja se provode na uzorcima koji odgovaraju najvećem području, S, smatraju se primjenjivima na svako drugo područje manje od S + 5%.

2.2.3. Ako dostavljeni uzorci imaju kut γ manji od 30°, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s kutom većim od γ -5°.

Ako dostavljeni uzorci imaju kut γ veći ili jednak 30°, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s kutom jednakim ili većim od 30°.

2.2.4. Ako je visina odsječka h dostavljenih uzoraka veća od 100 mm, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve proizvedene staklene ploče s visinom odsječka manjom od h + 30 mm.

Ako je visina odsječka dostavljenih uzoraka manja ili jednaka 100 mm, ispitivanja se smatraju primjenjivima na sve staklene ploče s visinom odsječka manjom od ili jednakom 100 mm.

2.3. Broj uzoraka po skupini

Broj uzoraka u svakoj skupini je sljedeći, sukladno kategoriji oblika utvrđenoj u gornjoj točki 1.1.3.:

Vrsta staklene ploče	Broj uzoraka
Ravna (dvije skupine)	4
Ravna i zakrivljena (tri skupine)	5

2.4. Metoda ispitivanja

2.4.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III. C.

2.5. Mjesta udara (vidi Prilog III. N, sliku 3.)

2.5.1. Za ravne staklene ploče i zakrivljene staklene ploče, mjesta udara predstavljena u Prilogu III. N, slikama 3.a i 3.b s jedne strane, odnosno Prilogu III. N, slici 3.c s druge strane, su sljedeća:

mjesto 1: 3 cm od rubova staklene ploče u dijelu gdje je polumjer zakrivljenosti ruba najmanji;

mjesto 2: 3 cm od ruba jedne od središnjih linija, pri čemu se odabire strana (ako je ima) staklene ploče koja ima otiske alata;

mjesto 3: u geometrijskoj sredini stakla;

mjesto 4: samo za zakrivljene staklene ploče; ovo se mjesto odabire na najvećoj središnjoj liniji u onom dijelu ploče gdje je polumjer zakrivljenosti najmanji.

2.5.2. Na svakom propisanom mjestu udara provodi se samo jedno ispitivanje.

2.6. Tumačenje rezultata

2.6.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako fragmentacija zadovoljava sljedeće uvjete:

2.6.1.1. broj fragmenata u bilo kojem kvadratu dimenzije 5×5 cm² nije manji od 40 ili veći od 400, ili, u slučaju stakla debljine ne preko 3,5 mm, od 450.

2.6.1.2. U smislu gornjeg pravila, fragment koji se proteže preko strane kvadrata računa se kao pola fragmenta.

2.6.1.3. Fragmentacija se ne provjerava u pojasu širine 2 cm oko ruba uzoraka, pri čemu taj pojas predstavlja okvir stakla, niti unutar polumjera od 7,5 cm od mjesta udara.

2.6.1.4. Fragmenti površine veće od 3 cm² nisu dozvoljeni izuzev u dijelovima utvrđenim u točki 2.6.1.3.

2.6.1.5. Nekoliko fragmenata izduženog oblika je dozvoljeno, pod uvjetom da:

– njihovi krajevi nisu poput oštrice noža,

– ako se protežu do ruba staklene ploče, ne tvore s njime kut veći od 45°,

i ako, izuzev u slučaju predviđenom u donjoj točki 6.2.2., njihova duljina ne prelazi 7,5 cm.

2.6.2. Skupina uzoraka dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta fragmentacije ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

2.6.2.1. ako su sva ispitivanja provedena uz primjenu mjesta udara propisanih u točki 2.5.1. dala zadovoljavajući rezultat;

2.6.2.2. ako je jedno ispitivanje među svim onima provedenim uz primjenu mjesta udara propisanih u točki 2.5.1. dalo nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze sljedeća ograničenja:

– najviše pet fragmenata dugih između 6 i 7,5 cm,

– najviše pet fragmenata dugih između 7,5 i 10 cm,

i ponavlja se na novom uzorku koji bilo udovoljava zahtjevima iz točke 2.6.1. ili predstavlja odstupanja unutar gore utvrđenih ograničenja.

2.6.2.3. Ako su dva ispitivanja između svih ispitivanja provedenih uz primjenu mjesta udara propisanih u točki 2.5.1. dala nezadovoljavajući rezultat, uzimajući u obzir odstupanja koja ne prelaze granice utvrđene u točki 2.6.2.2., a daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka udovoljava propisanom iz točke 2.6.1. ili najviše dva uzorka iz nove skupine predstavljaju odstupanja unutar gore utvrđenih granica iz točke 2.6.2.2.

2.6.3. Ako su uočena gore navedena odstupanja, moraju se zabilježiti u izvješću o ispitivanju, a fotografije odnosnih dijelova staklene ploče prilažu se izvješću.

3. ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

3.1. Ispitivanje kuglom mase 227 g

3.1.1. Indeksi teškoće sporednih značajki.

Materijal	Indeks teškoće	Obojenost	Indeks teškoće
Polirano staklo	2	bezbojno	1
»Float«-staklo	1	obojeno	2
Ravno vučeno staklo	1

Druge sporedne značajke (poimence, postojanje ili nepostojanje vodiča) ne razmatraju se.

3.1.2. Broj ispitnih komada

Šest ispitnih komada podvrgava se ispitivanju za svaku kategoriju debljine utvrđenu u gornjoj točki 1.1.4.

3.1.3. Metoda ispitivanja

3.1.3.1. Metoda ispitivanja koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III. C.

3.1.3.2. Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornje površine ispitnog komada) naznačena je u sljedećoj tablici, sukladno debljini staklene ploče:

Nominalna debljina staklene ploče (e)	Visina pada
e < 3,5 mm	2,0 m + 5/-0 mm
3,5 mm < e	2,5 m + 5/-0 mm

3.1.4. Tumačenje rezultata

3.1.4.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako se ispitni komad ne slomi.

3.1.4.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta mehaničke čvrstoće ako je ispunjen barem jedan od sljedećih uvjeta:

3.1.4.2.1. ako je najviše jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat,

3.1.4.2.2. ako, s obzirom da su dva ispitivanja dala nezadovoljavajuće rezultate, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini od šest ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4. OPTIČKE ZNAČAJKE

4.1. Za jednoliko kaljena vjetrobranska stakla ili dijelove stakla koja se nalaze na mjestima od suštinskog značaja za vozačevo vidno polje potrebno je primijeniti odredbe za normalni koeficijent propuštanja svjetla, navedene u točki 9.1. Priloga III. C.

PRILOG III. F

OBIČNA SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA

1. DEFINICIJA TIPA

Smatra se da obična slojevita vjetrobranska stakla pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. oblik i dimenzije.

Obična slojevita vjetrobranska stakla smatraju se pripadnicima jedne skupine za potrebe ispitivanja mehaničkih svojstava i otpornosti na okolinu;

1.1.3. broj slojeva stakla;

1.1.4. nazivna debljina ‘e’ vjetrobranskog stakla, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od 0,2 n mm (gdje n označava broj slojeva stakla u vjetrobranskom staklu) iznad ili ispod nazivne vrijednosti;

1.1.5. nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.6. priroda i tip međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili međusloj ili međuslojevi od drugog plastičnog materijala).

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano (ravno) staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen),

1.2.3. obojenost stakla (bezbojno ili obojano),

1.2.4. postojanje ili nepostojanje vodiča,

1.2.5. postojanje ili nepostojanje pojaseva zatamnjenja.

2. OPĆENITO

2.1. U slučaju običnih slojevitih vjetrobranskih stakala, ispitivanja osim ispitivanja modelom glave (točka 3.2.) i ispitivanja optičkih značajki provode se na ravnim ispitnim komadima bilo da su izrezani iz stvarnih vjetrobranskih stakala ili posebno izrađene za tu svrhu. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koje se traži homologacija tipa.

2.2. Prije svakog ispitivanja, ispitni se komadi moraju pohraniti tijekom najmanje četiri sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Ispitivanje modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu

3.2.1. Broj uzoraka

Ispituju se četiri uzorka iz niza najmanje razvijene površine i četiri uzorka iz niza najveće razvijene površine, odabrana u skladu s odredbama iz Priloga III. M.

3.2.2. Metoda ispitivanja

3.2.2.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.2. Priloga III. C.

3.2.2.2. Visina pada iznosi 1,5 m + 0/-5 mm.

3.2.3. Tumačenje rezultata

3.2.3.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1. uzorak se razbija pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara, pri čemu pukotine najbliže mjestu udara nisu udaljene više od 80 mm od njega;

3.2.3.1.2. slojevi stakla moraju i dalje prijanjati uz međusloj od plastičnog materijala. Prihvatljivo je jedno ili više pojedinačnih raslojavanja, ukoliko su sa svake strane pukotine širine manje od 4 mm, van kruga promjera 60 mm čije je središte u točki udara.

3.2.3.1.3. Na strani udara:

3.2.3.1.3.1. međusloj ne smije biti ogoljen na površini većoj od 20 cm²,

3.2.3.1.3.2. dozvoljeno je puknuće u međusloju do duljine od 35 mm.

3.2.3.2. Skupina uzoraka dostavljenih za homologaciju smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je zadovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.2.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.2.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja provedenih na novoj skupini uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

3.3. Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1. Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada s mjerama (1 100 mm × 500 mm) +5/-2 mm podvrgava se ispitivanju.

3.3.2. Metoda ispitivanja

3.3.2.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.1. Priloga III. C.

3.3.2.2. Visina pada iznosi 4 m + 25/-0 mm.

3.3.3. Tumačenje rezultata

3.3.3.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1. ispitni komad popušta i lomi se, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.3.3.1.2. puknuća u međusloju su dozvoljena pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz epruvetu;

3.3.3.1.3. nikakve velike krhotine stakla ne smiju se odvajati od međusloja.

3.3.3.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je udovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.3.3.2.2. s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4. ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

4.2. Ispitivanje kuglom mase 2 260 g

4.2.1. Broj ispitnih komada

Šest kvadratnih ispitnih komada sa stranama od 300 mm + 10/-0 mm podvrgava se ispitivanju.

4.2.2. Metoda ispitivanja

4.2.2.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.2. Priloga III. C.

4.2.2.2. Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornjeg lica ispitnog komada) iznosi 4 m + 25/-0 mm.

4.2.3. Tumačenje rezultata

4.2.3.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako kugla ne prođe kroz staklo u roku od pet sekundi od trenutka udara.

4.2.3.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja kuglom od 2 260 g ako je zadovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

4.2.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

4.2.3.2.2. s obzirom da je jedno ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4.3. Ispitivanje kuglom mase 227 g

4.3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

4.3.2. Broj ispitnih komada

20 kvadratnih ispitnih komada sa stranama od 300 mm + 10/-0 mm podvrgava se ispitivanju.

4.3.3. Metoda ispitivanja

4.3.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III. C. Ispituje se 10 primjeraka pri temperaturi od +40 ± 2 °C, a 10 pri temperaturi od -20 ± 2 °C.

4.3.3.2. Visina pada za različite kategorije debljine i masa odvojenih fragmenata navedene su u donjoj tablici:

Debljina ispitnog komada

+ 40 °C

-20 °C

Visina pada

m(*)

Najveća dopuštena masa fragmenta

Visina pada

m(*)

Najveća dopuštena masa fragmenta

e ≤ 4,5

4,5< e ≤ 5,5

5,5< e ≤ 6,5

e >6,5

8,5

9,5

(*) Pri visini pada dopušteno je odstupanje od + 25/-0 mm

4.3.4. Tumačenje rezultata

4.3.4.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– kugla ne prolazi kroz ispitni komad,

– ispitni se komad ne razbija u odvojene komade,

– ako međusloj nije potrgan, težina fragmenata odvojenih od strane stakla suprotne mjestu udara ne smije premašiti odgovarajuće vrijednosti utvrđene u točki 4.3.3.2.

4.3.4.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja kuglom od 227 g ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

4.3.4.2.1. najmanje osam ispitivanja pri svakoj temperaturi ispitivanja daje zadovoljavajući rezultat, ili

4.3.4.2.2. s obzirom da su dva ispitivanja pri svakoj ispitnoj temperaturi dala nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1. Indeksi teškoće i metode ispitivanja

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III. C, pri čemu se ispitivanje nastavlja tijekom 1000 ciklusa.

5.1.2. Tumačenje rezultata

Ploča sigurnosnog stakla smatra se zadovoljavajućom s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenje svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2%.

5.2. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5. Priloga III. C.

5.3. Ispitivanje otpornosti na zračenje

5.3.1. Opći zahtjev

Ovo se ispitivanje provodi samo ako laboratorij to smatra korisnim s obzirom na podatake koje posjeduje u vezi s međuslojem.

5.3.2. Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III. C.

5.4. Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga III. C.

6. OPTIČKE ZNAČAJKE

Zahtjevi u vezi s optičkim značajkama navedeni u točki 9. Priloga III. C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

PRILOG III. G

SLOJEVITE STAKLENE PLOČE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA ([13])

1. DEFINICIJA TIPA

Smatra se da slojevite staklene ploče pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. kategorija debljine ploče u kojoj se nalazi nazivna debljina ‘e’, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od ± 0,2 n mm, (gdje je n broj slojeva stakla u ploči):

– kategorija I.:		e < 5,5 mm
– kategorija II.:	5,5 mm <	e < 6,5 mm
– kategorija III.:	6,5 mm <	e

1.1.3. nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.4. priroda i tip međusloja ili međuslojeva, npr. PVB ili međusloj ili međuslojevi od drugog plastičnog materijala;

1.1.5. svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan od slojeva stakla.

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano (ravno) staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen),

1.2.3. obojenost stakla (bezbojno ili obojano).

2. OPĆENITO

2.1. U slučaju slojevitih staklenih ploča osim vjetrobranskih stakala, ispitivanja se provode na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani od stvarnih staklenih ploča ili posebno napravljeni. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati staklene ploče za proizvodnju za koju se traži homologacija tipa.

2.2. Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi od slojevitog stakla se moraju pohraniti tijekom najmanje četiri sata pri temperaturi od 23 ± 2°C. Ispitivanja se moraju provesti na ispitnim komadima čim prije nakon što se izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

2.3. Odredbe ovog Priloga smatraju se zadovoljenima ako je staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela istog sastava kao vjetrobransko staklo već homologirano na temelju odredaba Priloga III. F, III. H ili III. I.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada dimenzije 1100 ×500 mm (+ 25/-0 mm) podvrgava se ispitivanju.

3.3. Metoda ispitivanja

3.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III. C.

3.3.2. Visina pada iznosi 1,50 m + 0/-5 mm. To se povećava na 4 m + 25/-0 mm za staklene ploče koje se koriste kao vjetrobranska stakla traktora.

3.4. Tumačenje rezultata

3.4.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1. ispitni komad popušta i lomi se pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.1.2. pucanja u međusloju su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.4.1.3. nikakve velike krhotine stakla ne smiju se odvajati iz međusloja.

3.4.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućim sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je udovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.4.2.2. s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4. 4. ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM MASE 227 g

4.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

4.2. Broj ispitnih komada

Četiri ravna kvadratna ispitna komada sa stranama od 300 mm (+ 10/-0 mm) moraju se podvrći ispitivanju.

4.3. Metoda ispitivanja

4.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 2.1. Priloga III. C.

4.3.2. Visina pada (od donjeg dijela kugle do gornje strane ispitnog komada) naznačena je u sljedećoj tablici kao funkcija nazivne debljine:

Nazivna debljina

Visina pada

e ≤ 5,5 mm

5,5 mm ≤ e ≤ 6,5 mm

6,5 mm ≤ e

5 m

6 m

7 m

}

+ 25 mm / – 0 mm

4.4. Tumačenje rezultata

4.4.1. Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

– kugla ne prolazi kroz ispitni komad,

– ispitni komad se ne lomi u odvojene komade,

– ukupna masa nekoliko fragmenata koji se mogu stvoriti na strani suprotnoj od mjesta udara ne prelazi 15 g.

4.4.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta mehaničke čvrstoće ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

4.4.2.1. sva ispitivanja su dala zadovoljavajući rezultat, ili

4.4.2.2. s obzirom da su najviše dva ispitivanja dala nezadovoljavajući rezultat, daljnji se niz ispitivanja mora provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

5. 5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1. Indeksi teškoće i metode ispitivanja

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III. C, pri čemu se ispitivanje nastavlja tijekom 1000 ciklusa.

5.1.2. Tumačenje rezultata

Ploča sigurnosnog stakla smatra se zadovoljavajućom s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenje svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne prelazi 2 %.

5.2. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 5. Priloga III. C.

5.3. Ispitivanje otpornosti na zračenje

5.3.1. Opći zahtjev

Ovo se ispitivanje provodi samo ako laboratorij to smatra korisnim s obzirom na podatake koje posjeduje u vezi s međuslojem.

5.3.2. Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III. C.

5.4. Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 7. Priloga III. C.

6. OPTIČKE ZNAČAJKE

6.1. Propuštanje svjetlosti

Za sigurnosna stakla osim vjetrobranskih ili dijelove sigurnosnih stakala osim vjetrobranskih, postavljena na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve za normalni koeficijent propuštanja svjetla navedene u točki 9. Priloga III. C.

PRILOG III. H

OBRAĐENA SLOJEVITA VJETROBRANSKA STAKLA

1. DEFINICIJA TIPA

Smatra se da obrađena slojevita vjetrobranska stakla pripadaju različitim tipovima ako se razlikuju u barem jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glave značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. oblik i dimenzije.

Obrađena slojevita vjetrobranska stakla smatraju se pripadnicima iste skupine u svrhu ispitivanja fragmentacije, mehaničkih svojstava i otpornosti na okolinu;

1.1.3. broj slojeva stakla;

1.1.4. nazivna debljina ‘e’ vjetrobranskog stakla, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od 0,2 n mm (gdje n označava broj slojeva stakla u vjetrobranskom staklu) iznad i ispod nazivne vrijednosti;

1.1.5. svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan ili više slojeva stakla;

1.1.6. nazivna debljina međusloja ili međuslojeva;

1.1.7. priroda i tip međusloja ili međuslojeva (npr. PVB ili međusloj ili međuslojevi od drugog plastičnog materijala).

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano (ravno) staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (potpuna ili djelomična) međusloja ili međuslojeva (bezbojan ili obojen),

1.2.3. obojenost stakla (bezbojno ili obojano),

1.2.4. postojanje ili nepostojanje vodiča,

1.2.5. postojanje ili nepostojanje pojaseva zatamnjenja.

2. OPĆENITO

2.1. U slučaju obrađenih slojevitih vjetrobranskih stakala, ispitivanja modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu i ispitivanja optičkih značajki provode se na uzorcima i/ili ravnim ispitnim komadima posebno izrađenim za tu svrhu. Međutim, ispitni komadi u svakom pogledu moraju strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koja se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2. Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi ili uzorci moraju se pohraniti najmanje 4 sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi ili uzorci izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3. PROPISANA ISPITIVANJA

Obrađena slojevita vjetrobranska stakla podliježu:

3.1. ispitivanjima propisanima u Prilogu III. F za obična slojevita vjetrobranska stakla,

3.2. ispitivanju fragmentacije opisanom u donjoj točki 4.

4. ISPITIVANJE FRAGMENTACIJE

4.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Materijal	Indeks teškoće
Ravno staklo	2
«Float«-staklo	1
Ravno vučeno staklo	1

4.2. Broj ispitnih komada ili uzoraka

Ispitivanju podliježe jedan ispitni komad dimenzija 1 100 ×500 mm (+ 5/-2 mm) ili jedan uzorak za svako mjesto udara.

4.3. Metoda ispitivanja

Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 1. Priloga III. C.

4.4. Mjesto ili mjesta udara

Staklena se ploča udara na svakom od vanjskih obrađenih slojeva u sredini ispitnog komada ili uzorka.

4.5. Tumačenje rezultata

4.5.1. Smatra se da je, za svako mjesto udara, ispitivanje fragmentacije dalo zadovoljavajući rezultat ako ukupna površina fragmenata većih od 2 cm² sažetih u pravokutniku prema definiciji iz točke 2.3.2. Priloga III. D predstavlja najmanje 15 % površine toga pravokutnika.

4.5.1.1. U slučaju uzorka:

4.5.1.1.1. sredina pravokutnika smještena je unutar kruga polumjera 10 cm sa središtem na projekciji referentne točke kako je utvrđeno u točki 1.2. Priloga pod nazivom »Vidno polje« u Pravilniku TPV 304 koji se odnosi na vidno polje i brisače vjetrobranskih stakla za traktore na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo.

4.5.1.1.2. U slučaju traktora kod kojih nije moguće utvrditi referentnu točku, položaj zone vidljivosti mora se navesti u izvješću o ispitivanju.

4.5.1.1.3. Visina pravokutnika može se smanjiti na 15 cm za vjetrobranska stakla čija je visina manja od 44 cm ili čiji je kut ugradbe manji od 15° od okomice; postotak vidljivosti mora biti istovjetan najmanje 10 % od područja odgovarajućeg pravokutnika.

4.5.1.2. U slučaju ispitnog komada, središte pravokutnika mora biti smješteno na većoj osi komada na 450 mm od jednog od njegovih rubova.

4.5.2. Ispitni komad (komadi) ili uzorak (uzorci) dostavljeni radi homologacije tipa sastavnog dijela smatraju se zadovoljavajućima sa stajališta fragmentacije ako je zadovoljen bilo koji od sljedećih uvjeta:

4.5.2.1. ispitivanje daje zadovoljavajući rezultat za svako mjesto udara, ili

4.5.2.2. ispitivanje ponovljeno na novoj skupini od četiri ispitna komada za svako mjesto udara za koje je prvobitno dalo nezadovoljavajući rezultat, sva četiri nova ispitivanja provedena na istim mjestima udara moraju dati zadovoljavajući rezultat.

PRILOG III. I

SIGURNOSNE STAKLENE PLOČE S PREVLAKAMA OD PLASTIČNOG MATERIJALA S UNUTARNJE STRANE

1. Materijali sigurnosnog stakla, prema definiciji iz Priloga III. D do III. H, ako su s unutarnje strane prevučeni slojem plastičnog materijala, moraju udovoljavati ne samo zahtjevima iz odgovarajućih Priloga, nego također i sljedećim zahtjevima.

2. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA ABRAZIJU

2.1. Indeksi teškoće i metoda ispitivanja

Plastična se prevlaka podvrgava ispitivanju za 100 ciklusa sukladno zahtjevima navedenima u točki 4. Priloga III. C.

2.2. Tumačenje rezultata

Plastična se prevlaka smatra zadovoljavajućim s obzirom na otpornost na abraziju ako raspršenje svjetlosti kao rezultat abrazije ispitnog komada ne premaši 4 %.

3. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA VLAŽNOST

3.1. Za kaljena sigurnosna stakla s plastičnom prevlakom izvodi se ispitivanje otpornosti na vlažnost.

3.2. Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III. C.

4. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TEMPERATURNE PROMJENE

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III. C.

5. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III. C.

6. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III. C.

PRILOG III. J

VJETROBRANSKA STAKLA OD STAKLOPLASTIKE

1. DEFINICIJA TIPA

Vjetrobranska stakla od stakloplastike smatraju se pripadnicima različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. oblik i dimenzije.

Vjetrobranska stakla od stakloplastike smatraju se pripadnicima skupine za potrebe ispitivanja mehaničke čvrstoće, otpornosti na okolinu, otpornosti na temperaturne promjene i otpornosti na kemijska sredstva;

1.1.3. broj plastičnih slojeva;

1.1.4. nazivna debljina ‘e’ vjetrobranskog stakla, uz dopušteno tvorničko odstupanje od + 0,2 mm;

1.1.5. nazivna debljina sloja stakla;

1.1.6. nazivna debljina sloja (slojeva) plastike koji djeluju kao međusloj(evi);

1.1.7. priroda i tip sloja (slojeva) plastike koji djeluju kao međusloj(evi) (npr. PVB ili drugi materijal) i plastičnog sloja smještenog na unutarnjem licu;

1.1.8. svaka posebna obrada kojoj je staklena ploča mogla biti izložena.

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (ravno staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (potpuna ili djelomična) svakog sloja (slojeva) od plastike (bezbojan ili obojen),

1.2.3. obojenost stakla (bezbojno ili obojano),

1.2.4. postojanje ili nepostojanje vodiča,

1.2.5. postojanje ili nepostojanje pojaseva zatamnjenja.

2. OPĆENITO

2.1. U slučaju vjetrobranskih stakala od stakloplastike, ispitivanja osim ispitivanja modelom glave (3.2.) i ispitivanja optičkih značajki provode se na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani iz stvarnih vjetrobranskih stakala ili su posebno izrađeni u tu svrhu. U svakom slučaju, ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati proizvodna vjetrobranska stakla za koje se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2. Prije svakog ispitivanja, ispitni se komadi moraju pohraniti najmanje 4 sata na temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti čim prije nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Ispitivanjem modelom glave na čitavom vjetrobranskom staklu

3.2.1. Broj uzoraka

Ispituju se četiri uzorka iz serije s najmanjom razvijenom površinom i četiri uzorka iz serije s najvećom razvijenom površinom, odabrani sukladno odredbama Priloga III. M.

3.2.2. Metoda ispitivanja

3.2.2.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.2. Priloga III. C.

3.2.2.2. Visina pada iznosi 1,50 m + 0/-5 mm.

3.2.3. Tumačenje rezultata

3.2.3.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.2.3.1.1. sloj stakla se razbija pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara, pri čemu su pukotine najbliže mjestu udara najviše 80 mm od njega;

3.2.3.1.2. slojevi stakla moraju i dalje prijanjati uz međusloj od plastičnog materijala. prihvatljivo je jedno ili više djelomičnih raslojavanja ukoliko su širine manje od 4 mm, sa svake strane pukotine, van kruga promjera 60 mm čije je središte u točki udara;

3.2.3.1.3. puknuće u međusloju duljine do 35 mm dopušteno je na strani udara.

3.2.3.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom s obzirom na ispitivanje modelom glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.2.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.2.3.2.2. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

3.3. Ispitivanje modelom glave na ravnim ispitnim komadima

3.3.1. Broj ispitnih komada

Ispitivanju podliježe šest ravnih ispitnih komada s mjerama 1 100×500 mm (+5/-2 mm).

3.3.2. Metoda ispitivanja

3.3.2.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3.3.1. Priloga III. C.

3.3.2.2. Visina pada iznosi 4 m +25/-0 mm.

3.3.3. Tumačenje rezultata

3.3.3.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.3.3.1.1. sloj stakla popušta i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.3.3.1.2. pucanja u međusloju su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.3.3.1.3. nikakve velike krhotine stakla ne počinju se odvajati iz međusloja.

3.3.3.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je udovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.3.3.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.3.3.2.2. s obzirom da je ispitivanje dalo nezadovoljavajući rezultat, daljnji niz ispitivanja mora se provesti na novoj skupini ispitnih komada i dati zadovoljavajuće rezultate.

4. ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE

4.1. Indeksi teškoće, metoda ispitivanja i tumačenje rezultata

Primjenjuju se zahtjevi iz točke 4. Priloga III. F.

4.2. Međutim, treći zahtjev naveden u točki 4.3.4.1. Priloga III. F nije bitan.

5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskom licu

5.1.1.1. Primjenjuju se zahtjevi točke 5.1. Priloga III. F.

5.1.2. Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjem licu

5.1.2.1. Primjenjuju se zahtjevi točke 2. Priloga III. I.

5.2. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5. Priloga III. C.

5.3. Ispitivanje otpornosti na zračenje

Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III. C.

5.4. Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III. C.

5.5. Ispitivanje otpornosti na temperaturne promjene

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III. C.

6. OPTIČKE ZNAČAJKE

Zahtjevi u vezi s optičkim značajkama navedeni u točki 9. Priloga III. C primjenjuju se na svaki tip vjetrobranskog stakla.

7. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III. C.

8. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III. C.

PRILOG III. K

PLOČE OD STAKLOPLASTIKE OSIM VJETROBRANSKIH STAKALA ([14])

1. DEFINICIJA TIPA

Ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj od sljedećih glavnih ili sporednih značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. kategorija debljine primjenjiva na nazivnu debljinu ‘e’, pri čemu je dopušteno tvorničko odstupanje od ± 0,2 n mm:

– kategorija I.:		e < 3,5 mm
– kategorija II.:	3,5 mm <	e < 4,5 mm
– kategorija III.:	4,5 mm <	e

1.1.3. nazivna debljina sloja (slojeva) plastičnog materijala koji djeluju kao međusloj(evi);

1.1.4. nazivna debljina staklene ploče;

1.1.5. tip sloja (slojeva) plastičnog materijala koji djeluju kao međusloj(evi) (npr. PVB ili drugi materijal) i plastičnog sloja na unutarnjem licu;

1.1.6. svaka posebna obrada kojoj je mogao biti podvrgnut jedan od slojeva stakla.

1.2. Sporedne značajke su sljedeće:

1.2.1. priroda materijala (polirano staklo, »float«-staklo, ravno vučeno staklo),

1.2.2. obojenost (potpuna ili djelomična) svakog sloja (slojeva) plastike (bezbojan ili obojen),

1.2.3. obojenost stakla (bezbojno ili obojano).

2. OPĆENITO

2.1. U slučaju ploča od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala, ispitivanja se provode na ravnim ispitnim komadima koji su ili izrezani od uobičajenih staklenih ploča ili posebno napravljeni. U svakom slučaju ispitni komadi moraju u svakom pogledu strogo predstavljati staklene ploče za proizvodnju za koju se traži homologacija tipa sastavnog dijela.

2.2. Prije svakog ispitivanja, ispitni komadi od staklenoplastičnih ploča moraju se pohraniti tijekom najmanje 4 sata pri temperaturi od 23 ± 2 °C. Ispitivanja se moraju provesti na ispitnim komadima čim prije nakon što se izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

2.3. Odredbe ovog Priloga smatraju se zadovoljenima ako je staklena ploča dostavljena radi homologacije tipa sastavnog dijela istog sastava kao vjetrobransko staklo već homologirano na temelju odredaba Priloga III. J.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Broj ispitnih komada

Šest ravnih ispitnih komada dimenzije 1 100 ×500 mm (+5/– 2 mm) podvrgava se ispitivanju.

3.3. Metoda ispitivanja

3.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III. C.

3.3.2. Visina pada iznosi 1,50 m + 0/-5 mm. (Ova se visina povećava na 4 m + 25/-0 mm za staklene ploče koje se koriste kao vjetrobranska stakla traktora.)

3.4. Tumačenje rezultata

3.4.1. Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.1.1. sloj stakla puca, pokazujući brojne pukotine;

3.4.1.2. pucanja u međusloju su dozvoljena, pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz ispitni komad;

3.4.1.3. nikakve velike krhotine stakla ne odvajaju se iz međusloja.

3.4.2. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije smatra se zadovoljavajućom sa stajališta ispitivanja modelom glave ako je udovoljen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.2.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate, ili

3.4.2.2. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu ispitnih komada daje zadovoljavajuće rezultate.

4. ISPITIVANJE MEHANIČKE ČVRSTOĆE – ISPITIVANJE KUGLOM OD 227 g

4.1. Primjenjuju se odredbe točke 4. Priloga III. G, uz izuzetak tablice iz točke 4.3.2., koja se zamjenjuje sljedećom:

Nazivna debljina

Visina pada

e ≤ 3,5 mm

3,5 mm < e ≤ 4,5 mm

e > 4,5 mm

5 m

6 m

7 m

}

+ 25 mm / – 0 mm

4.2. Međutim, zahtjev iz treće alineje točke 4.4.1. Priloga III. G nije bitan.

5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA OKOLINU

5.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju

5.1.1. Ispitivanje otpornosti na abraziju na vanjskom licu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5.1. Priloga III. G.

5.1.2. Ispitivanje otpornosti na abraziju na unutarnjem licu

Primjenjuju se zahtjevi točke 2.1. Priloga III. I.

5.2. Ispitivanje otpornosti na visoku temperaturu

Primjenjuju se zahtjevi točke 5. Priloga III. C.

5.3. Ispitivanje otpornosti na zračenje

Primjenjuju se zahtjevi točke 6. Priloga III. C.

5.4. Ispitivanje otpornosti na vlažnost

Primjenjuju se zahtjevi točke 7. Priloga III. C.

5.5. Ispitivanje otpornosti na temperaturne promjene

Primjenjuju se zahtjevi točke 8. Priloga III. C.

6. OPTIČKE ZNAČAJKE

Za ploče sigurnosnog stakla ili dijelove ploča, postavljene na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga III. C za normalni koeficijent propuštanja svjetla.

7. ISPITIVANJE VATROOTPORNOSTI

Primjenjuju se zahtjevi točke 10. Priloga III. C.

8. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA KEMIJSKA SREDSTVA

Primjenjuju se zahtjevi točke 11. Priloga III. C.

PRILOG III. L

DVOSTRUKA STAKLA

1. DEFINICIJA TIPA

Dvostruka stakla smatraju se pripadnicama različitih tipova ako se razlikuju u najmanje jednoj glavnoj ili sporednoj značajki.

1.1. Glavne značajke su sljedeće:

1.1.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.1.2. sastav dvostrukog stakla (simetrično, asimetrično);

1.1.3. tip svake sastavne staklene ploče prema definiciji iz točke 1. Priloga III. E, III. G ili III. K;

1.1.4. nazivna širina razmaka između dvije staklene ploče;

1.1.5. tip brtvljenja (organska, ili staklo prema staklu/staklo prema metalu).

1.2. Sporedne značajke su:

1.2.1. Sporedne značajke svake sastavne staklene ploče, prema definiciji iz točke 1.2. Priloga III. E, III. G ili III. K.

2. OPĆENITO

2.1. Svaka sastavna staklena ploča koja čini dio dvostrukog stakla mora ili imati homologaciju tipa ili biti ispitana prema zahtjevima navedenima u određenom Prilogu (III. E, III. G ili III. K).

2.2. Ispitivanja provedena na dvostrukim staklima nazivne širine zazora ‘e’ smatraju se primjenjivima na sva dvostruka stakla uz iste značajke i nazivnu širinu zazora ‘e’ + 3 mm. Međutim, podnositelj zahtjeva za homologacijom tipa sastavnog dijela može za ispitivanja dostaviti uzorak s najmanjim zazorom i uzorak s najvećim zazorom.

2.3. U slučaju dvostrukih stakala koja imaju najmanje jednu slojevitu staklenu ploču ili jednu ploču od stakloplastike, ispitni se komadi pohranjuju najmanje 4 sata prije ispitivanja pri temperaturi od 23 + 2 ºC. Ispitivanja se moraju obaviti odmah nakon što se ispitni komadi izvade iz posude u kojoj su bili pohranjeni.

3. ISPITIVANJE MODELOM GLAVE

3.1. Indeksi teškoće sporednih značajki

Sporedne se značajke ne razmatraju.

3.2. Broj ispitnih komada

Šest ispitnih komada s mjerama 1 100 mm×500 mm (+5/-22 mm) podvrgnuto je ispitivanju za svaku kategoriju debljine sastavnih ploča i svaku širinu zazora kako je utvrđeno u gornjoj točki 1.1.4.

3.3. Metoda ispitivanja

3.3.1. Metoda koja se primjenjuje je ona opisana u točki 3. Priloga III. C.

3.3.2. Visina pada iznosi 1,5 m (+0/-5 mm).

3.3.3. U slučaju asimetričnog dvostrukog stakla, provode se tri ispitivanja na svakoj strani.

3.4. Tumačenje rezultata

3.4.1. Dvostruko staklo koje se sastoji od dvije ploče jednoliko kaljenog stakla.

Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako se oba sastavna dijela razbiju.

3.4.2. Dvostruko staklo koje se sastoji od dvije ploče slojevitog stakla osim vjetrobranskih stakala.

Smatra se da je ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.2.1. oba sastavna dijela ispitnih komada se rastežu i pucaju, prikazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.2.2. pucanja u međuslojevima su dozvoljena, ali glava lutke ne smije proći;

3.4.2.3. nikakve velike krhotine stakla ne odvajaju se od međusloja.

3.4.3. Dvostruko staklo koje se sastoji od jednoliko kaljene staklene ploče i slojevite staklene ploče ili ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala.

Smatra se da je ovo ispitivanje dalo zadovoljavajući rezultat ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.4.3.1. kaljena staklena ploča puca;

3.4.3.2. slojevita staklena ploča ili ploča od stakloplastike popušta i puca, pokazujući brojne kružne pukotine sa središtem otprilike na mjestu udara;

3.4.3.3. pucanja u međusloju (međuslojevima) su dopuštena pod uvjetom da glava lutke ne prođe kroz ispitni komad;

3.4.3.4. velike krhotine stakla ne odvajaju se od međusloja.

3.4.4. Skupina ispitnih komada dostavljenih radi homologacije tipa sastavnog dijela smatra se zadovoljavajućom s obzirom na ponašanje pri udaru modela glave ako je ispunjen jedan od sljedeća dva uvjeta:

3.4.4.1. sva ispitivanja daju zadovoljavajuće rezultate;

3.4.4.2. jedno ispitivanje ne zadovoljava, daljnji niz ispitivanja izvedenih na novom kompletu uzoraka daje zadovoljavajuće rezultate.

4. OPTIČKE ZNAČAJKE

Za dvostruka stakla ili dijelove dvostrukih stakala, postavljena na mjestima koja su bitna za vozačevo vidno polje, potrebno je primijeniti zahtjeve određene u točki 9.1. Priloga III. C za normalni koeficijent propuštanja svjetla.

PRILOG III. M

GRUPIRANJE VJETROBRANSKIH STAKALA ZA ISPITIVANJE RADI HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

1. Značajke uzete u obzir su:

1.1. razvijena površina vjetrobranskog stakla;

1.2. visina odsječka;

1.3. zakrivljenost.

2. Skupina se sastoji od razreda debljine.

3. Razredba se obavlja premarastućoj razvijenoj površini. Odabire se pet najvećih i pet najmanjih razvijenih površina, i brojčano označava kako slijedi:

1 za najveću	1 za najmanju
2 za sljedeću najmanju nakon 1	2 za sljedeću najveću nakon 1
3 za sljedeću najmanju nakon 2	3 za sljedeću najveću nakon 2
4 za sljedeću najmanju nakon 3	4 za sljedeću najveću nakon 3
5 za sljedeću najmanju nakon 4	5 za sljedeću najveću nakon 4

4. Unutar svakog od dva niza utvrđena u gornjoj točki 3., visine odsječaka navedene su kako slijedi:

1 za najveću visinu odsječka,

2 za sljedeću najmanju,

3 za sljedeću najmanju, itd.

5. Unutar svakog od dva niza utvrđenih u gornjoj točki 3., polumjeri zakrivljenosti navedeni su kako slijedi:

1 za najmanji polumjer zakrivljenosti,

2 za sljedeći najveći,

3 za sljedeći najveći, itd.

6. Brojevi dodijeljeni svakom vjetrobranskom staklu u dva niza utvrđena u gornjoj točki 3. međusobno se zbrajaju.

6.1. Ono vjetrobransko staklo između pet najvećih koje ima najmanji ukupni zbroj i ono vjetrobransko staklo između pet najmanjih koje ima najmanji ukupni zbroj odabiru se za kompletna ispitivanja utvrđena u Prilogu III. D, III. F, III. H, III. I ili III J.

6.2. Ostala vjetrobranska stakla u istom nizu ispituju se radi provjere optičkih značajki utvrđenih u točki 9. Priloga III. C.

7. Nekolicina vjetrobranskih stakala sa značajno različitim parametrima glede oblika i/ili polumjera zakrivljenosti od krajnjih vrijednosti odabrane skupine može se također ispitati ako tehnička služba koja provodi ispitivanja smatra da će predmetni parametri vjerojatno imati značajne negativne učinke.

8. Granice skupina utvrđuju se razvijenom površinom vjetrobranskog stakla. Ako vjetrobransko staklo dostavljeno radi homologacije tipa sastavnog dijela ima razvijenu površinu izvan odobrenih granica i/ili značajno veću visinu odsječka ili značajno manji polumjer zakrivljenosti, smatra se novim tipom i podliježe dodatnim ispitivanjima ako tehnička služba smatra da su takva ispitivanja tehnički nužna, uzimajući u obzir podatke koje već posjeduje, a odnose se na proizvod i upotrebljavani materijal.

9. Ako neki drugi model vjetrobranskog stakla koji nositelj homologacije tipa sastavnog dijela naknadno proizvede u već odobrenom razredu debljine:

9.1. mora se utvrditi može li se taj model uvrstiti među pet najvećih ili pet najmanjih odabranih za homologaciju tipa sastavnog dijela predmetne skupine;

9.2. ponovno se provodi brojčano označavanje postupcima utvrđenima u gornjim točkama 3., 4. ili 5.;

9.3. ako se zbroj brojeva dodijeljenih vjetrobranskom staklu novouvrštenom među pet najvećih ili pet najmanjih vjetrobranskih stakala:

9.3.1. smatra najmanjim, provode se sljedeća ispitivanja:

9.3.1.1. za vjetrobransko staklo od kaljenog stakla:

9.3.1.1.1. fragmentacija,

9.3.1.1.2. udar modelom glave,

9.3.1.1.3. optičko izobličenje,

9.3.1.1.4. razdvajanje sekundarne slike,

9.3.1.1.5. propuštanje svjetlosti;

9.3.1.2. za vjetrobransko staklo od slojevitog stakla ili stakloplastike:

9.3.1.2.1. udar modelom glave,

9.3.1.2.2. optičko izobličenje,

9.3.1.2.3. razdvajanje sekundarne slike,

9.3.1.2.4. propuštanje svjetlosti;

9.3.1.3. za vjetrobransko staklo od obrađenog slojevitog stakla: ispitivanja utvrđena u točkama 9.3.1.1.1., 9.3.1.1.2. i 9.3.1.2.;

9.3.1.4. za vjetrobransko staklo prekriveno plastikom: prema potrebi, ispitivanja utvrđena u točki 9.3.1.1. ili 9.3.1.2.;

9.3.2. smatra da nije najveće, samo ispitivanja propisana u svrhu provjere optičkih značajki utvrđenih u točki 9. Priloga III. C.

PRILOG III. N

MJERENJE VISINA ODSJEČAKA I POLOŽAJI MJESTA UDARA

Slika 1. Utvrđivanje visine odsječka, h

Za staklenu ploču s jednostrukom zakrivljenošću, visina odsječka bit će najviše h1.

Za staklenu ploču s dvostrukom zakrivljenošću, visina odsječka bit će najviše h1 + h2.

Slika 2. Propisana mjesta udara za vjetrobranska stakla

3 (a) Ravna staklena ploča

3 (b) Ravna staklena ploča

3 (c) – Zakrivljena staklena ploča]***

Slike 3. (a), 3. (b) i 3. (c)

Točke označene s ‘2’ na slikama 3. (a), 3. (b) i 3. (c) su primjeri mjesta za točku ‘2’ propisanu u točki 2.5. Priloga III. E.

PRILOG III. O

PROVJERE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1. DEFINICIJE

U smislu ovog Priloga:

1.1. »tip proizvoda« označava sve staklene ploče s istim glavnim značajkama;

1.2. »razred debljine« označava sve staklene ploče s debljinom sastavnih dijelova unutar dopuštenih odstupanja;

1.3. »proizvodna jedinica« označava sva proizvodna postrojenja jednog ili nekoliko tipova staklenih ploča ustanovljena na istom mjestu; može uključivati nekoliko proizvodnih linija;

1.4. »smjena« označava razdoblje proizvodnje na istoj proizvodnoj liniji tijekom dnevnih radnih sati;

1.5. »proizvodna serija« označava neprekidno razdoblje proizvodnje istog tipa proizvoda u istoj smjeni;

1.6. »Ps« označava broj staklenih ploča istog tipa proizvoda proizvedenih u istoj smjeni;

1.7. »Pr« označava broj staklenih ploča istog tipa proizvoda proizvedenog u seriji.

2. ISPITIVANJA

Staklene ploče podliježu sljedećim ispitivanjima:

2.1. Kaljena vjetrobranska stakla

2.1.1. Ispitivanju fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga III. D.

2.1.2. Mjerenju propuštanja svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III. C.

2.1.3. Ispitivanju optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevom iz točke 9.2. Priloga III. C.

2.1.4. Ispitivanju razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III. C.

2.2. Jednoliko kaljene staklene ploče

2.2.1. Ispitivanju fragmentacije u skladu sa zahtjevima iz točke 2. Priloga III. E.

2.2.2. Mjerenju propuštanja svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III. C.

2.2.3. U slučaju staklenih ploča koje se koriste kao vjetrobranska stakla:

2.2.3.1. Ispitivanju optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga III. C.

2.2.3.2. Ispitivanju razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III. C.

2.3. Vjetrobranska stakla od običnog slojevitog stakla i vjetrobranska stakla od stakloplastike

2.3.1. Ispitivanju modelom glave u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III. F.

2.3.2. Ispitivanju kuglom mase 2 260 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4.2. Priloga III. F i točke 2.2. Priloga III. C.

2.3.3. Ispitivanju otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga III. C.

2.3.4. Mjerenju propuštanja svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III. C.

2.3.5. Ispitivanju optičkog izobličenja u skladu sa zahtjevima iz točke 9.2. Priloga III. C.

2.3.6. Ispitivanju razdvajanja sekundarne slike u skladu sa zahtjevima iz točke 9.3. Priloga III. C.

2.3.7. U slučaju vjetrobranskih stakala od stakloplastike samo:

2.3.7.1. Ispitivanju otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III. I.

2.3.7.2. Ispitivanju otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III. I.

2.3.7.3. Ispitivanju otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III. C.

2.4. Obično slojevito staklo i ploče od stakloplastike osim vjetrobranskih stakala

2.4.1. Ispitivanju udarom kugle mase 227 g u skladu sa zahtjevima iz točke 4. Priloga III. G.

2.4.2. Ispitivanju otpornosti na visoku temperaturu u skladu sa zahtjevima iz točke 5. Priloga III. C.

2.4.3. Mjerenju propuštanja svjetlosti u skladu sa zahtjevima iz točke 9.1. Priloga III. C.

2.4.4. U slučaju ploča od stakloplastike samo:

2.4.4.1. Ispitivanju otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III. I.

2.4.4.2. Ispitivanju otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III. I.

2.4.4.3. Ispitivanju otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III. C.

2.4.5. Gornje se odredbe smatraju zadovoljenima ako su odgovarajuća ispitivanja provedena na vjetrobranskom staklu istog sastava.

2.5. Obrađena slojevita vjetrobranska stakla

2.5.1. Pored ispitivanja opisanih u točki 2.3., ispitivanje fragmentacije treba provesti u skladu sa zahtjevima točke 4. Priloga III. H.

2.6. Staklene ploče prekrivene plastičnim materijalom

Pored ispitivanja propisanih u različitim točkama ovog Priloga, provode se sljedeća ispitivanja:

2.6.1. Ispitivanja otpornosti na abraziju u skladu sa zahtjevima iz točke 2.1. Priloga III. I.

2.6.2. Ispitivanje otpornosti na vlažnost u skladu sa zahtjevima iz točke 3. Priloga III. I.

2.6.3. Ispitivanje otpornosti na kemijska sredstva u skladu sa zahtjevima iz točke 11. Priloga III. C.

2.7. Dvostruka stakla

Ispitivanja koja treba provesti su ona navedena u ovom Prilogu za svaku sastavnu staklenu ploču koja čini dvostruko staklo, uz istu učestalost i iste zahtjeve.

3. UČESTALOST ISPITIVANJA I REZULTATI

3.1. Fragmentacija

3.1.1. Ispitivanja

3.1.1.1. Prvi niz ispitivanja koji se sastoji od lomljenja u svakom mjestu udara utvrđenom ovim Pravilnikom provodi se s fotografskim ispisima na početku proizvodnje svakog novog tipa staklene ploče u cilju utvrđivanja najnepovoljnije točke loma.

Međutim, za kaljena vjetrobranska stakla od, prvi niz ispitivanja provodi se samo ako godišnja proizvodnja ovog tipa prelazi 200 komada.

3.1.1.2. Tijekom proizvodne serije provodi se kontrolno ispitivanje primjenom mjesta loma kako je utvrđeno u točki 3.1.1.1.

3.1.1.3. Provjera se obavlja na početku svake serije ili nakon promjene boje.

3.1.1.4. Tijekom serije provode se kontrolna ispitivanja uz sljedeću najmanju učestalost:

Kaljena vjetrobranska stakla	Kaljene staklene ploče osim vjetrobranskih stakala	Vjetrobranska stakla od obrađenog slojevitog stakla
Ps < 200: jedan lom po seriji	Pr < 500: jedan po smjeni	0,1% po tipu
Ps > 200: jedan lom svaka četiri sata proizvodnje	Pr > 500: dva po smjeni

3.1.1.5. Kontrolno ispitivanje provodi se na kraju serije na jednoj od posljednje proizvedenih staklenih ploča.

3.1.1.6. za Pr < 20, treba provesti samo jedno ispitivanje fragmentacije po seriji.

3.1.2. Rezultati

Svi rezultati se moraju zabilježiti, uključujući rezultate bez fotografskog ispisa.

Pored toga, fotografski kontaktni ispis mora se učiniti jednom po smjeni, izuzev Pr < 500. U ovom zadnjem slučaju, radi se samo jedan fotografski kontaktni ispis po seriji.

3.2. Ispitivanje udarom modela glave

3.2.1. Ispitivanja

Provjera se obavlja na uzorcima koji odgovaraju najmanje 0,5% dnevne proizvodnje slojevitih vjetrobranskih stakala jedne proizvodne linije. Ispituje se najviše 15 vjetrobranskih stakala dnevno.

Izbor uzoraka mora predstavljati proizvodnju različitih tipova vjetrobranskog stakla.

Uz suglasnost tijela nadležnog za homologaciju, ova se ispitivanja mogu zamijeniti ispitivanjem udarom kugle mase 2 260 g (vidi 3.3. niže). Ponašanje prilikom udara glave mora se u svakom slučaju godišnje provjeriti na najmanje dva uzorka za svaki razred debljine.

3.2.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.3. Ispitivanje udarom kugle mase 2 260 g

3.3.1. Ispitivanja

Najmanja učestalost provjere je jedno cjelokupno ispitivanje mjesečno za svaki razred debljine.

3.3.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.4. Ispitivanje udarom kugle mase 227 g

3.4.1. Ispitivanja

Ispitni komadi se izrezuju iz uzorka. Međutim, iz praktičnih razloga, ispitivanja se mogu provoditi na gotovim proizvodima, ili na njihovim dijelovima.

Provjera se vrši na uzorku koji odgovara najmanje 0,5% proizvodnje jedne smjene s najviše 10 uzoraka dnevno.

3.4.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.5. Visoka temperatura

Ispitni komadi se izrezuju iz uzorka. Međutim, iz praktičnih razloga, ispitivanja se mogu provoditi na gotovim proizvodima, ili na njihovim dijelovima. Oni se odabiru tako da se svi međuslojevi ispituju srazmjerno njihovoj primjeni.

Provjera se vrši na najmanje tri uzorka po boji međusloja uzetih iz dnevne proizvodnje.

3.5.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.6. Propuštanje svjetlosti

3.6.1. Ispitivanja

Na ovo se ispitivanje dostavljaju reprezentativni uzorci obojenih gotovih proizvoda.

Provjera se vrši barem na početku svake serije ako je došlo do neke promjene u značajkama staklene ploče koje utječu na rezultate ispitivanja.

Stakla s normalnim propuštanjem svjetla mjerenim tijekom homologacijskih ispitivanja ne manjim od 80 % za vjetrobranska stakla i ne manjim od 75 % za ostala stakla, i stakla kategorije V izuzimaju se iz ovog ispitivanja.

Umjesto toga, za kaljene staklene ploče, dobavljač stakla može dostaviti potvrdu o sukladnosti s gore navedenim zahtjevima.

3.6.2. Rezultati

Vrijednost propuštanja svjetlosti treba zabilježiti. Pored toga, za vjetrobranska stakla s osjenčanim pojasevima ili pojasevima zatamnjenja, mora se provjeriti, iz crteža na koje se odnosi točka 3.2.1.2.2.3. Priloga III. A da su takvi pojasevi izvan zone I’.

3.7. Optičko izobličenje i razdvajanje sekundarne slike

3.7.1. Ispitivanja

Svako se vjetrobransko staklo pregledava radi vidljivih oštećenja. Pored toga, primjenom utvrđenih metoda ili bilo koje metode koja daje slične rezultate, provode se mjerenja u različitim područjima vidljivosti uz najmanje sljedeće učestalosti:

ukoliko je Ps < 200, jedan uzorak po smjeni,

ili, ukoliko je Ps > 200, dva uzorka po smjeni,

ili 1% cjelokupne proizvodnje, pri čemu su odabrani uzorci reprezentativni za čitavu proizvodnju.

3.7.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.8. Otpornost na abraziju

3.8.1. Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.8.2. Rezultati

Mjerenje raspršenja svjetlosti treba zabilježiti.

3.9. Otpornost na vlažnost

3.9.1. Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.9.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

3.10. Otpornost na kemijska sredstva

3.10.1. Ispitivanja

Ovom ispitivanju podliježu samo ploče prekrivene plastikom i ploče od stakloplastike. Mora se provesti barem jedna provjera mjesečno po tipu prevlake od plastičnog materijala ili međusloja.

3.10.2. Rezultati

Svi se rezultati moraju zabilježiti.

PRILOG III. P

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI ZA TRAKTOR S OBZIROM NA VJETROBRANSKO STAKO I DRUGE STAKLENE PLOČE

Homologacija tipa br.:...................... Proširenje br.:..........................

1. Marka (naziv tvrtke) traktora: ..........................................

2. Tip i po potrebi trgovački naziv traktora: .......................

3. Naziv i adresa proizvođača: ..............................................

4. Naziv i adresa proizvođačevog ovlaštenog zastupnika (ako ga ima): .....................................................................

5. Opis tipa vjetrobranskog stakla i drugih staklenih ploča (kaljeno, slojevito, plastično, od stakloplastike, ravno, zakrivljeno, itd.)..................................................................

6. Broj homologacije tipa sastavnog dijela vjetrobranskog stakla i drugih ploča: ........................................................

7. Datum kada je traktor dostavljen radi homologacije tipa: .....................................................................................

8. Tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja: ......................................................................................

9. Datum izvješća koje izdaje ta služba: ..............................

10. Broj izvješća koje izdaje ta služba: ...................................

11. Homologacija tipa sastavnog dijela za vjetrobransko staklo i druge staklene ploče je dodijeljena/odbijena ([15]).

12. Mjesto:.................................

13. Datum:...............................

14. Potpis:................................

15. Sljedeći dokumenti koji nose gore navedeni broj homologacije tipa sastavnog dijela prilažu se ovom dokumentu:

................................... crteži s dimenzijama;

................................... skica ili fotografija vjetrobranskog stakla i drugih staklenih ploča u kabini traktora.

Ovi se podaci dostavljaju nadležnim tijelima drugih država članica na njihov izričit zahtjev.

16. Napomene: .........................................................................

PRILOG IV.

MEHANIČKE SPOJNICE IZMEĐU TRAKTORA I VUČENOG VOZILA I VERTIKALNO OPTEREĆENJE NA TOČKI SPAJANJA

1. Definicije

1.1. »Mehanička spojnica između traktora i vučenog vozila« označava sastavne dijelove ugrađene na traktor i vučeno vozilo kako bi osigurali mehanički spoj između tih vozila.

Ovim su Pravilnikom obuhvaćeni samo sastavni dijelovi mehaničke spojnice za traktore.

Između različitih tipova sastavnih dijelova mehaničke spojnice za traktore, osnovna se razlika vrši između:

– tipa vučne spojnice s klinom (vidi slike 1. i 2. Dodatka 1.),

– vučne kuke (vidi sliku 1. – »Dimenzije vučne kuke« u ISO 6489-1:2001),

– vučne vilice (vidi sliku 4. Dodatka 1.).

1.2. »Tip mehaničke spojnice između traktora i vučenog vozila« označava dijelove koji se međusobno ne razlikuju u bitnim značajkama kao što su:

1.2.1. priroda sastavnog dijela mehaničke spojnice,

1.2.2. vučne ušice (promjera 40 mm i/ili 50 mm),

1.2.3. vanjski oblik, dimenzije ili način rada (npr. automatski ili neautomatski),

1.2.4. materijal,

1.2.5. vrijednost D prema definiciji iz Dodatka 2. za ispitivanje provedeno primjenom dinamičke metode ili mase prikolice prema definiciji iz Dodatka 3. za ispitivanja provedena primjenom statičke metode, te također vertikalnog opterećenja na točki spajanja S.

1.3. »Referentno središte mehaničke spojnice« označava točku na osi klina koja je jednako udaljena od krakova spojnice kod vučne spojnice s klinom i točke sjecišta ravnine simetrije kuke s linijom konkavnog dijela kuke na razini dodira s vučnom ušicom kada je u položaju za vuču.

1.4. »Visina iznad tla mehaničke spojnice (h)« označava udaljenost između vodoravne ravnine kroz referentno središte mehaničke spojnice i vodoravne ravnine na kojoj počivaju kotači traktora.

1.5. »Prevjes mehaničke spojnice (c)« označava udaljenost između referentnog središta sastavnog dijela mehaničke spojnice i vertikalne ravnine koja prolazi osovinom na koju su postavljeni stražnji kotači traktora.

1.6. »Vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)« označava prijenos opterećenja u statičkim uvjetima na referentom središtu mehaničke spojnice.

1.7. »Automatski uređaj« označava sastavni dio mehaničke spojnice koji se sam zatvara i zabravljuje po ulasku vučne ušice ruda, bez potrebe daljnjeg djelovanja.

1.8. »Razmak osovina traktora (l)« označava udaljenost između vertikalnih ravnina okomitih na središnju uzdužnu ravninu traktora koja prolazi osovinama traktora.

1.9. »Težina na prednjoj osovini neopterećenog traktora (a)« označava onaj dio težine traktora, koji se, u statičkim uvjetima, prenosi na tlo prednjom osovinom traktora.

2. Opći zahtjevi

2.1. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice mogu se konstruirati za automatsko ili neautomatsko funkcioniranje.

2.2. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice na traktoru moraju udovoljavati zahtjevima glede dimenzije i čvrstoće iz točke 3.1. i točke 3.2., te zahtjevima glede vertikalnog opterećenja na točki spajanja iz točke 3.3.

2.3. Sastavni dijelovi mehaničke spojnice moraju se konstruirati i izraditi na način da u uobičajenoj primjeni nastave funkcionirati na zadovoljavajući način i da zadrže značajke propisane ovim Pravilnikom.

2.4. Svi dijelovi mehaničkih spojnica moraju biti izrađeni od materijala dostatne kvalitete da izdrže ispitivanja iz točke 3.2. i moraju imati trajne značajke čvrstoće.

2.5. Sve spojnice i njihova zabravljivanja moraju se lako uključivati i otpuštati i moraju biti konstruirane na način da u uobičajenim radnim uvjetima nije moguće nenamjerno odspajanje spojnice.

Kod sastavnih dijelova automatskih spojnica zabravljeni se položaj mora osigurati primjenom dva sigurnosna uređaja nezavisnog djelovanja. Međutim, potonji se smiju otpuštati primjenom iste naprave za upravljanje.

2.6. Vučna ušica mora biti u mogućnosti zakretati se vodoravno najmanje 60° na obje strane uzdužne osi neugrađene spojne naprave. Pored toga, čitavo se vrijeme zahtijeva vertikalna pokretljivost od 20° prema gore i prema dolje. (Vidi također Dodatak 1.)

Kutovi pregibanja ne smiju se postizati istovremeno.

2.7. Čeljust mora omogućavati da se vučne ušice osno zakreću najmanje 90° na desno ili lijevo oko uzdužne osi spojnice sa stalnim kočnim momentom između 30 i 150 Nm.

Vučna kuka mora omogućiti da se vučna ušica osno zakreće najmanje 20° na desno ili lijevo oko uzdužne osi kuke.

2.8. Ako je najmanje jedna mehanička spojnica dobila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela, drugi tipovi mehaničkih veza ili spojnica, koje se koriste u državama članicama, homologiraju se za razdoblje od 10 godina od datuma stupanja na snagu ovoga pravilnika, bez da se osporava EZ homologacija tipa traktora.

2.9. Radi sprečavanje nenamjernog otkopčavanja vučne ušice, razmak između vrha vučne kuke i graničnika (naprava za blokirane) ne smije prelaziti 10 mm pri najvećem konstrukcijskom opterećenju.

3. Posebni zahtjevi

3.1. Dimenzije

Dimenzije sastavnih dijelova mehaničke spojnice traktora moraju udovoljavati odredbama iz Dodatka 1., slikama 1. do 4. Mogu se odabrati bilo koje dimenzije ako nisu prikazane na tim slikama.

3.2. Čvrstoća

3.2.1. U svrhu provjere njihove čvrstoće, sastavni dijelovi mehaničke spojnice moraju proći dinamičko ispitivanje u uvjetima navedenim u Dodatku 2. ili statičko ispitivanje u uvjetima navedenim u Dodatku 3.

3.2.2. Ispitivanje ne smije uzrokovati nikakvo trajno oštećenje, lomove ili trganja.

3.3. Vertikalno opterećenje na točki spajanja (S)

3.3.1. Najveće statičko vertikalno opterećenje utvrđuje proizvođač. Međutim, ono ni u kojem slučaju ne smije premašiti 3 tone.

3.3.2. Uvjeti prihvaćanja:

3.3.2.1. Dopušteno statičko vertikalno opterećenje ne smije premašiti tehnički dopušteno statičko vertikalno opterećenje prema preporuci proizvođača traktora niti statičko vertikalno opterećenje utvrđeno za vučnu napravu sukladno homologaciji tipa sastavnog dijela.

3.3.2.2. Treba se pridržavati zahtjeva iz točke 2. Priloga I. Pravilnika TPV 301, ali se ne smije premašiti najveće opterećenje na stražnjoj osovini.

3.4. Visina iznad tla spojne naprave (h)

(vidi donju sliku).

3.4.1. Svi traktori s najvećom dopuštenom masom opterećenog traktora većom od 2,5 tone moraju biti opremljeni spojnom napravom, čija visina iznad tla mora biti sukladna jednom od sljedećih odnosa:

gdje je:

mt: masa traktora (vidi Prilog I., točku 1.6.),

m1t: masa traktora (vidi Prilog I., točku 1.6.) s težinom dodatnih utega na prednjoj osovini,

ma: težina na prednjoj osovini neopterećenog traktora (vidi Prilog IV., točku 1.9.),

mla: težina na prednjoj osovini traktora (vidi Prilog IV., točku 1.9.) s težinom dodatnih utega na prednjoj osovini,

l: razmak osovina traktora (vidi Prilog IV., točku 1.8.),

S: vertikalno opterećenje na točki spajanja (vidi Prilog IV., točku 1.6.),

c: udaljenost između referentnog središta mehaničke spojnice i okomite ravnine koja prolazi osovinom stražnjih kotača traktora (vidi Prilog IV., točku 1.5.).

4. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela

4.1. Zahtjev za homologaciju tipa sastavnog dijela za traktor s obzirom na spojnu napravu mora podnijeti proizvođač naprave ili njegov ovlašteni zastupnik.

4.2. Za svaki tip sastavnog dijela mehaničke spojnice, uz zahtjev se moraju priložiti sljedeći dokumenti i pojedinosti:

– crteži spojne naprave u mjerilu (tri primjerka). Ovi crteži moraju naročito detaljno prikazivati potrebne dimenzije, kao i mjere za postavljanje naprave,

– kratak tehnički opis spojne naprave navodeći tip izrade i upotrebljavani materijal,

– izvješće o vrijednosti D iz Dodatka 2. za dinamičko ispitivanje ili vrijednosti T (vučna sila) iz Dodatka 3. za statičko ispitivanje, te također vertikalno opterećenje na točki spajanja S,

– jedan ili više uzoraka naprava prema zahtjevu tehničke službe.

5. Natpisi

5.1. Svaki sastavni dio mehaničke spojnice koji udovoljava tipu za koji je homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena, mora nositi sljedeće natpise:

5.1.1. trgovački naziv ili oznaku;

5.1.2. oznaku homologacije tipa sastavnog dijela sukladno modelu iz Dodatka 4.;

5.1.3. ako je čvrstoća provjerena sukladno Dodatku 2. (dinamičko ispitivanje):

dopuštenu vrijednost D,

vrijednost statičkog vertikalnog opterećenja S;

5.1.4. ako je čvrstoća provjerena sukladno Dodatku 3. (statičko ispitivanje):

vučena masa i vertikalno opterećenje na točki spajanja, S.

5.2. Podaci moraju biti jasno vidljivi, lako čitljivi i trajni.

6. Upute za uporabu

Uz sve mehaničke spojnice moraju se priložiti proizvođačeve upute za uporabu. Te upute moraju uključivati broj homologacije tipa sastavnog dijela te također i vrijednosti D ili T, ovisno koje je ispitivanje provedeno na spojnici.

DODATAK 1.

CRTEŽI SASTAVNIH DIJELOVA MEHANIČKE SPOJNICE

Slika 1a. Neautomatska spojnica za prikolicu s cilindričnim klinom

Slika 1b. Automatska spojnica za prikolicu s cilindričnim klinom

Slika 1c. Automatska spojnica za prikolicu s izbočenim klinom

Slika 2. Neautomatska spojnica za prikolicu

(odgovara normi ISO 6489/II: 2002)

Slika 4. Traktorska vučna vilica

(odgovara normi ISO 6489/III: 2004)

DODATAK 2.

METODA DINAMIČKOG ISPITIVANJA

1. POSTUPAK ISPITIVANJA

Čvrstoća mehaničke spojnice utvrđuje se naizmjeničnom vučom na postolju za ispitivanje.

Ova metoda opisuje ispitivanje zamora materijala koje će se primijeniti na kompletnoj mehaničkoj spojnici, tj. tako, da se spojnica, opremljena sa svim dijelovima potrebnim za njenu ugradbu, postavi i ispituje naispitnoj napravi.

Naizmjenične se sile primjenjuju što je više moguće sinusoidalno (izmjenjivanje i/ili povećanje) s ciklusom opterećenja ovisno o ispitivanom materijalu. Tijekom ispitivanja ne smije doći do nikakvih trganja ili lomova.

2. KRITERIJI ISPITIVANJA

Vodoravne komponente sile u uzdužnoj osi vozila zajedno sa vertikalnim komponentama sile čine osnovu opterećenja ispitivanja.

Ukoliko su od sekundarnog značaja, vodoravne komponente sile pod pravim kutevima na uzdužnu os vozila,kao i momenti, ne uzimaju se u obzir.

Vodoravne komponente sile na uzdužnoj osi vozila izražavaju se matematički utvrđenom reprezentativnom silom, vrijednosti D.

Sljedeća se jednadžba primjenjuje za mehaničku spojnicu:

gdje je:

MT = tehnički dopuštena ukupna masa traktora,

MR = tehnički dopuštena ukupna masa vučenih vozila,

g = 9,81 m/s².

Vertikalne komponente sile pod pravim kutevima na tlo iskazuju se statičkim vertikalnim opterećenjem S.

Tehnički dopuštena opterećenja daje proizvođač.

3. POSTUPAK ISPITIVANJA

3.1. Opći zahtjevi

Sila ispitivanja primjenjuje se na mehaničku spojnu napravu koja se ispituje pomoću odgovarajuće normirane vučne ušice pod kutom kojeg tvori položaj vertikalnog ispitnog opterećenja Fv prema vodoravnom ispitnom opterećenju Fh u smjeru središnje uzdužne ravnine koja prolazi od gornjeg prednjeg do donjeg stražnjeg dijela.

Sila ispitivanja primjenjuje se na uobičajenom mjestu dodira između mehaničke spojne naprave i vučne ušice.

Zračnost između spojne naprave i ušice mora se držati na najmanjoj vrijednosti.

U načelu, naprava se izmjenično opterećuje ispitnom silom koja oscilira oko nulte točke. Uz naizmjeničnu silu ispitivanja, rezultirajuće opterećenje jednako je nuli.

Ako konstrukcija spojne naprave (npr. prekomjerna zračnost, vučna kuka) onemogućava provedbu ispitivanja s naizmjeničnim ispitnim opterećenjem, ispitno opterećenje može se također izvršiti samo s oscilirajućom silom u smjeru vuče ili tlaka, ovisno o tome što je veće.

Kada se ispitivanje provodi uz krivulju porasta sile, ispitno opterećenje jednako je gornjem (najvećem) opterećenju, a donje (najmanje) opterećenje ne smije prijeći 5% gornjeg opterećenja.

Kod ispitivanja naizmjeničnom silom treba voditi računa da se primjerenim postavljanjem ispitne opreme i izborom unosa sile osigura da ne dođe do nastajanja nikakvih dodatnih momenata ili sila pod pravim kutevima na ispitnu silu; kutna pogreška smjera sile kod ispitivanja naizmjeničnom silom ne smije prelaziti ± 1,5°; kod ispitivanja porastom sile, kut se postavlja u gornji položaj opterećenja.

Ispitna frekvencija ne smije prijeći 30 Hz. Za sastavne dijelove izrađene od čelika ili čeličnog lijeva, broj ciklusa opterećenja iznosi 2 x 106. Naknadno ispitivanje puknuća provodi se primjenom metode obojenih penetranata ili slične metode.

Ako su opruge i/ili amortizeri dijelovi spojnice, ne smiju se uklanjati tijekom ispitivanja, ali se mogu zamijeniti ako, tijekom ispitivanja, budu izvrgnuti naprezanjima u uvjetima koji se ne bi javili tijekom uobičajenog rada (npr. toplinsko opterećenje) i oštete se. Njihovo ponašanje prije, tijekom i nakon ispitivanja mora se opisati u izvješću o ispitivanju.

3.2. Sile ispitivanja

Silu ispitivanja u geometrijskom smislu čine vodoravne i vertikalneispitne komponente kako slijedi:

gdje je:

Fh = ± 0,6 x D u slučaju naizmjenične sile,

ili

Fh = 1,0 x D u slučaju porasta sile (vuča ili tlak),

Fv = g x 1,5 x S

S = statičko opterećenje u točki spajanja (vertikalna komponenta sile prema tlu).

DODATAK 3.

SPOJNA NAPRAVA

METODA STATIČKOG ISPITIVANJA

1. SPECIFIKACIJE ISPITIVANJA

1.1. Općenito

1.1.1. Po pregledu konstrukcijskih značajki vučna naprava mora proći statička ispitivanja u skladu sa zahtjevima iz točaka 1.2., 1.3. i 1.4.

1.2. Priprema ispitivanja

Ispitivanja se moraju provesti na posebnom stroju, sa vučnom napravom i svakom spojnom napravom za povezivanje s konstrukcijom traktora pričvršćenom na krutu konstrukciju pomoću istih sastavnih dijelova koji se koriste za njeno postavljanje na poljoprivredni traktor.

1.3. Ispitni instrumenti

Instrumenti koji se koriste za bilježenje primjenjenih opterećenja i pomaka moraju imati sljedeći stupanj točnosti:

– primijenjena opterećenja ± 50 daN,

– pomaci ± 0,01 mm.

1.4. Postupak ispitivanja

1.4.1. Spojna se naprava mora najprije predopteretiti opterećenjem koje ne prelazi 15% od vlačnog ispitnog opterećenja utvrđenog u točki 1.4.2.

1.4.1.1. Radnja opisana u točki 1.4.1. mora se ponoviti barem dvaput, počevši s nultim opterećenjem koje se postupno povećava dok se ne dosegne vrijednost propisana u točki 1.4.1., a zatim smanjuje na 500 daN; to ustaljeno opterećenje mora se održavati najmanje 60 sekundi.

1.4.2. Podaci zabilježeni za iscrtavanje krivulje opterećenje/deformacija tijekom zateznog opterećenje, ili graf te krivulje koju ispisuje pisač povezan s uređajem za zatezanje, moraju se temeljiti na primjeni samo porasta opterećenja, počevši od 500 daN, u odnosu na referentno središte spojne naprave.

Ne smije biti nikakvih lomova do uključivo zateznog ispitnog opterećenja koje se utvrđuje kao 1,5 puta tehnički dopuštena masa prikolice; pored toga, krivulja opterećenje/deformacija mora teći glatko, bez nepravilnosti, u intervalu između 500 daN i 1/3 najvećeg zateznog opterećenja.

1.4.2.1. Trajna deformacija bilježi se na krivulji opterećenje/deformacija u odnosu na opterećenje od 500 daN nakon što se ispitno opterećenje smanji natrag na tu vrijednost.

1.4.2.2. Zabilježena vrijednost trajne deformacije ne smije prelaziti 25 % od najveće postignute elastične deformacije.

1.5. Ispitivanju iz točke 1.4.2. mora prethoditi ispitivanje u kojem se početno opterećenje u iznosu trostrukog najvećeg dopuštenog vertikalnog opterećenja prema preporuci proizvođača primjenjuje na referentno središte spojne naprave uz postupno povećanje, počevši od početnog opterećenja od 500 daN.

Tijekom ispitivanja, deformacija spojne naprave ne smije prelaziti 10% od najveće postignute elastične deformacije.

Provjera se obavlja nakon uklanjanja vertikalnog opterećenja i vraćanja na početno opterećenje od 500 daN.

DODATAK 4.

OZNAKA HOMOLOGACIJE TIPA SASTAVNOG DIJELA

Oznaka homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od:

– pravokutnika oko malog slova ‘e’, nakon kojeg slijedi broj 25 (razlikovna oznaka za Republiku Hrvatsku),

– broja homologacije tipa, koji odgovara broju certifikata o homologaciji tipa izdanog za tip predmetne spojne naprave s obzirom na njenu čvrstoću i dimenzije, postavljena na bilo kojem prikladnom mjestu u blizini pravokutnika,

– velikog slova ‘D’ ili ‘S’ u skladu s provedenim ispitivanjem na mehaničkoj spojnici (dinamičko ispitivanje = D i statičko ispitivanje = S) iznad pravokutnika oko malog slova ‘e’.

Primjer oznake homologacije tipa sastavnog dijela

Spojnica koja nosi gore prikazanu oznaku homologacije tipa sastavnog dijela predstavlja napravu za koji je homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Njemačkoj (e1) pod brojem 88-563 i na kojoj je provedeno dinamičko ispitivanje čvrstoće (D).

DODATAK 5.

OBRAZAC CERTIFIKATA O HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA

Naziv tijela za homologaciju

Obavijest o dodjeli, odbijanju, povlačenju ili proširenju homologacije tipa sastavnog dijela s obzirom na čvrstoću i dimenzije i vertikalno opterećenje na točki spajanja tipa spojne naprave (vučna spojnica s klinom, vučna kuka, vučna vilica)

Homologacija tipa sastavnog dijela br.:.................................................

........................................................................................... proširenje ([16])

1. Trgovački naziv ili oznaka:............

2. Tip spojne naprave (vučna spojnica s klinom, vučna kuka, vučna vilica) ([17]):

3. Naziv i adresa proizvođača spojne naprave:....................

4. Po potrebi, naziv i adresa ovlaštenog zastupnika proizvođača spojne naprave:.....................................................

5. Spojna je naprava bila podvrgnuta dinamičkom/statičkom (²) ispitivanju i homologirana za sljedeće vrijednosti:

5.1. Dinamičko ispitivanje:

vrijednost D:............................................................... (kN)

vertikalno opterećenje na točki spajanja:............... (daN)

5.2. Statičko ispitivanje:

vučena masa:............................................................... (kg)

vertikalno opterećenje na točki spajanja:.............. (daN)

6. Datum dostavljanja za homologaciju tipa sastavnog dijela:..........................................................................................

7. Tehnička služba odgovorna za provedbu ispitivanja:........................................................................................

8. Datum i broj izvješća o ispitivanju:..................................

9. Homologacija tipa sastavnog dijela s obzirom na mehaničku spojnicu je dodijeljena/odbijena (²):......................

10. Mjesto:...................................

11. Datum:..................................

12. Sljedeći dokumenti, koji nose gore prikazani broj homologacije tipa sastavnog dijela, prilažu se ovom certifikatu (npr. izvješće o ispitivanju, crteži, itd.). Ovi su podaci raspoloživi nadležnim službama drugih država članica samo na izričit zahtjev:..........................................

13. Napomene:...........................................................................

14. Potpis:...................................

DODATAK 6.

UVJETI ZA DODJELU HOMOLOGACIJE TIPA

1. Zahtjev za homologaciju tipa traktora, s obzirom na čvrstoću i dimenzije spojne naprave, podnosi proizvođač traktora ili njegov ovlašteni zastupnik.

2. Traktor predstavnik tipa traktora koji će se homologirati, a na koji je ugrađena spojna naprava, valjano homologirana, dostavlja se tehničkim službama odgovornima za provedbu homologacijskih ispitivanja.

3. Tehnička služba odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja provjerava prikladnost homologiranog tipa spojne naprave za postavljanje na tip traktora za koji se traži homologacija tipa. Naročito utvrđuje da pričvršćenje spojne naprave odgovara onom ispitanom prilikom dodjele homologacije tipa sastavnog dijela.

4. Imatelj homologacije tipa može zatražiti njeno proširenje za druge tipove spojne naprave.

5. Nadležna tijela odobravaju takvo proširenje u sljedećim uvjetima:

5.1. novi tip spojne naprave dobio je homologaciju tipa sastavnog dijela;

5.2. prikladan je za postavljanje na tip traktora za koji je zatraženo proširenje homologacije tipa;

5.3. pričvršćenje spojne naprave na traktor odgovara pričvršćenju prilikom dodjele homologacije tipa sastavnog dijela.

6. Certifikat, obrazac kojega je prikazan u Dodatku 5., prilaže se certifikatu o homologaciji tipa sastavnog dijela za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju tipa ili proširenje homologacije tipa.

7. Ako se zahtjev za homologaciju tipa za tip traktora podnosi istovremeno sa zahtjevom za homologaciju tipa sastavnog dijela za tip spojne naprave na traktoru za koji je zatražena homologacija tipa, točke 2. i 3. su tada nepotrebne.

DODATAK 7.

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI TIPA ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA SPOJNU NAPRAVU I ČVRSTOĆU NJENA PRIČVRŠĆENJA NA TRAKTOR

Homologacija tipa br.:.............................................................................

........................................................................................... proširenje ([18])

1. Trgovački naziv ili oznaka traktora:...................................................

2. Tip traktora i trgovački naziv:...............................................................

3. Naziv i adresa proizvođača traktora:..................................................

4. Po potrebi, naziv i adresa proizvođačevog ovlaštenog zastupnika: ...................................................................................................................

5. Trgovački naziv ili oznaka spojne naprave:...........................................

6. Tip(ovi) spojne (spojnih) naprave:

7. Oznaka i broj homologacije tipa sastavnog dijela:................................

8. Proširenje homologacije tipa na sljedeći tip(ove) spojnice: ..............................................................................................................................

9. Dopušteno statičko vertikalno opterećenje na točki spajanja: .................................................................................................................. daN

10. Datum dostavljanja traktora na ispitivanje radi homologacije tipa: ...........................................................................................................

11. Tehnička služba odgovorna za homologacijska ispitivanja: ...........................................................................................................................

12. Datum izvješća o ispitivanju koje izdaje ta tehnička služba: ........................................................................................................................

13. Broj izvješća o ispitivanju koje izdaje ta služba: .............................................................................................................................................

14. Homologacija tipa s obzirom na spojnu napravu i čvrstoću njena pričvršćenja na traktor je dodijeljena/odbijena ([19]).

15. Proširenje homologacije tipa s obzirom na spojnu napravu i čvrstoću njena pričvršćenja na traktor je dodijeljeno/odbijeno (²).

16. Mjesto:...............................................

17. Datum:................................................

18. Potpis:.................................................

PRILOG V.

MJESTO I NAČIN POSTAVLJANJA PROPISANIH PLOČICA I NATPISA NA NADOGRADNJI TRAKTORA

1. OPĆENITO

1.1. Svi traktori za poljoprivredu ili šumarstvo moraju imati pločicu i natpise opisane u sljedećim točkama. Pločicu i natpise postavlja bilo proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik.

2. PLOČICA PROIZVOĐAČA

2.1. Pločica proizvođača, izrađena prema modelu prikazanom u Dodatku ovom Prilogu, mora se čvrsto postaviti na istaknutom i lako dostupnom mjestu na dijelu koji uobičajeno ne podliježe zamjeni u uporabi. Na jasan i neizbrisiv način mora prikazivati sljedeće podatke prema navedenom redoslijedu.

2.1.1. Naziv proizvođača.

2.1.2. Tip traktora (i verziju po potrebi).

2.1.3. Broj EZ homologacije tipa.

Ovaj se broj sastoji od malog slova ‘e’ iza kojeg slijedi broj 25 (razlikovna oznaka za Republiku Hrvatsku) i homologacijski broj koji odgovara broju certifikata o homologaciji izdanog za tip vozila.

Između slova ‘e’ popraćenog s razlikovnom oznakom Republike Hrvatske (broj 25) i homologacijskog broja stavlja se znak zvjezdice.

2.1.4. Identifikacijski broj traktora.

2.1.5. Najmanja i najveća vrijednost za najveću dopuštenu masu traktora, ovisno o mogućim tipovima guma koje se mogu ugraditi.

2.1.6. Raspodjela najveće dopuštene mase vozila na osovine traktora, sukladno mogućim tipovima guma koje se mogu ugraditi; ovaj se podatak mora navesti redoslijedom od prednje prema stražnjoj osovini.

2.1.7. Tehnički dopuštena vučena masa (mase): kako je navedeno u točki 1.7. Priloga I.

2.1.8. Kad je riječ o traktorima stavljenima na njihova tržišta, države članice mogu zatražiti da se zemlja završnog sklapanja također navede pored naziva proizvođača ako je konačno sastavljanje obavljeno izvan zemlje proizvođača, ali ne u državi članici Zajednice.

2.2. Proizvođač može navesti dodatne informacije ispod ili sa strane propisanih natpisa, izvan jasno označenog pravokutnika koji obuhvaća samo podatke propisane u točkama 2.1.1. do 2.1.7. (vidi niže naveden primjer pločice proizvođača).

3. IDENTIFIKACIJSKI BROJ TRAKTORA

Identifikacijski broj traktora predstavlja određenu kombinaciju znakova koje je proizvođač dodijelio svakom traktoru. Njegova je svrha osigurati jasnu identifikaciju svakog traktora, a posebno njegovoga tipa, posredstvom proizvođača tijekom razdoblja od 30 godina, bez pozivanja na druge podatke.

3.1. Mora biti označen na pločici proizvođača, te također na šasiji, ili drugoj sličnoj strukturi.

3.1.1. Kadgod je moguće, mora se navesti u jednom retku.

3.1.2. Mora se označiti na šasiji ili sličnoj strukturi, na prednjoj desnoj strani vozila.

3.1.3. Mora se postaviti na jasno vidljivo i dostupno ukucavanjem ili utiskivanjem, na način da se ne može izbrisati ili oštetiti.

4. ZNAKOVI

4.1. Za sve oznake predviđene u točkama 2. i 3. moraju se primjenjivati rimska slova i arapske brojke. Međutim, rimska slova koja se koriste u oznakama predviđenima u točkama 2.1.1. i 2.1.3. i točki 3. moraju biti velika slova.

4.2. Za identifikacijski broj traktora:

4.2.1. primjena slova ‘I, ‘O’ i ‘Q’ te crtica, zvjezdica i drugih posebnih znakova nije dozvoljena;

4.2.2. najmanja visina slova i brojki treba biti sljedeća:

4.2.2.1. 7 mm za znakove označene izravno na šasiji, okviru ili drugoj sličnoj strukturi traktora,

4.2.2.2. 4 mm za znakove označene na pločici proizvođača.

Primjer pločice proizvođača

Sljedeći primjer ni na koji način ne dovodi u pitanje podatke koji se mogu zaista staviti na pločicu proizvođača: naveden je isključivo u informativne svrhe.

STELLA TRAKTOR WERKE

Tip: 846 E

EZ broj: e * 1 * 1792

Identifikacijski broj: GBS18041947

Ukupna dopuštena masa (*): 4 820 do 6 310 kg

Dopušteno opterećenje na prednjoj osovini (*): 2 390 do 3 200 kg

Dopušteno opterećenje na stražnjoj osovini (*): 3 130 do 4 260 kg

(*) Ovisno o gumama.

Dopuštena vučena masa:

– nekočena vučena masa: 3 000 kg

– nezavisno kočena vučena masa s: 6 000 kg

– vučena masa s inercijskim kočenjem: 3 000 kg

– hidraulično ili pneumatski kočena vučena masa

: 12 000 kg

DODATAK

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI TIPA ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA MJESTO I NAČIN POSTAVLJANJA PROPISANIH PLOČICA I NATPISA NA NADOGRADNJI TRAKTORA

Broj homologacije tipa:...........................................................................

1. Marka traktora ili naziv tvrtke proizvođača:. .................................

2. Tip i, po potrebi, trgovački naziv traktora: .....................................

3. Naziv i adresa proizvođača:................................................................

4. Po potrebi, naziv i adresa proizvođačevog ovlaštenog zastupnika:......

5. Datum dostave traktora za homologaciju tipa:............

6. Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja:.....

7. Datum izvješća koji izdaje ta služba:.......

8. Broj izvješća koji izdaje ta služba:.........

9. Homologacija tipa za mjesto i način postavljanja propisanih pločica i natpisa na nadogradnji traktora se dodjeljuje/odbija ([20]).

10. Mjesto:.....................................

11. Datum:.....................................

12. Potpis:......................................

13. Sljedeći dokumenti s gore navedenim brojem homologacije tipa prilažu se ovom certifikatu:

.................. crtež s dimenzijama;

.................. skica ili fotografija mjesta i načina postavljanja propisanih pločica i natpisa na nadogradnji traktora.

Ovi se podaci moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ako ona to zatraže.

14. Napomene:..........................................................................................

PRILOG VI.

UPRAVLJANJE KOČENJA VUČENIH VOZILA I POVEZIVANJE KOČENJA IZMEĐU TRAKTORA I VUČENIH VOZILA

1. Kada traktor ima ugrađenu napravu za upravljanje kočenja prikolice, naprava mora biti bilo ručna ili nožna i mora je biti moguće postupno uključivati s vozačevog sjedala, a na nju ne smije utjecati rad niti jedne druge upravljačke naprave.

Kada je traktor opremljen pneumatskih ili hidrauličnim priključkom kočenja smještenim između traktora i vučene mase, potrebno je ugraditi samo jednu napravu za upravljanje za radno kočenje skupa vozila.

2. Sustavi kočenja koji se koriste mogu biti sustavi, čije su značajke definirane u Prilogu I. Pravilnika TPV 307 koji se odnosi na kočne uređaje traktora na kotačima za poljoprivredu ili šumarstvo.

Ugradba mora biti konstruirana i izvedena na takav način da se osigura da ne može ometati rad traktora u slučaju kvara ili lošeg rada kočnog uređaja vučenog vozila ili u slučaju trganja kočnog priključka.

3. Ako je kočni priključak između traktora i vučenog (vučenih) vozila hidraulični ili pneumatski, mora se također zadovoljavati jedan ili drugi od sljedećih uvjeta.

3.1. Hidraulični priključak:

Hidraulični priključak mora biti izveden s jednim vodom.

Mora udovoljavati normi ISO /5676 iz 1983, pri čemu je utičnica na traktoru.

Kada nije uključena, naprava za upravljanje kočenja mora omogućiti dobavu nultog tlaka na kočnom priključku; radni tlak ne smije biti manji od 10 i ne veći od 15 MPa.

Ne smije postojati mogućnost odspajanja izvora energije od motora.

3.2. Pneumatski priključak:

Priključak između traktora i vučenog (vučenih) vozila treba biti izveden s dva voda: dobavni vod i kočni vod, kočenje se vrši povećanjem tlaka.

Kočni priključak mora udovoljavati normi ISO 1728 iz 1980.

Djelovanje naprave za upravljanje mora omogućiti dobavu radnog tlaka od najmanje 0,65, a najviše 0,8 MPa na kočnom priključku.

DODATAK

OBRAZAC

Naziv tijela za homologaciju

PRILOG CERTIFIKATU O HOMOLOGACIJI TIPA ZA TIP TRAKTORA S OBZIROM NA NAPRAVU ZA UPRAVLJANJE KOČENJA VUČENOG VOZILA

Broj homologacije tipa: ..........................................................................

1. Marka traktora ili naziv tvrtke proizvođača: ...................................

2. Tip i, po potrebi, trgovački naziv traktora: .....................................

3. Naziv i adresa proizvođača:.................................................................

4. Po potrebi, naziv i adresa proizvođačevog ovlaštenog zastupnika:.........

5. Opis sastavnog dijela (sastavnih dijelova) i/ili značajka (značajke) naprave za upravljanje kočenja vučenog vozila:...................................

6. Datum dostave traktora za homologaciju tipa:................................

7. Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja:...............

8. Datum izvješća koji izdaje ta služba:..................................................

9. Broj izvješća koji izdaje ta služba:.....................................................

10. Homologacija tipa za napravu za upravljanje kočenja vučenog vozila dodijeljena/odbijena ([21])

11. Mjesto:..............................

12. Datum:.............................

13. Potpis:...............................

14. Sljedeći dokumenti s gore navedenim brojem homologacije tipa prilažu se ovom certifikatu:

................... skica ili fotografija određenih dijelova traktora.

Ovi se podaci moraju dostaviti nadležnim tijelima drugih država članica ako ona to zatraže.

15. Napomene:..........................................................................................

[1] Precrtati nepotrebno.

[2] Precrtati nepotrebno.

[3]1 za Saveznu Republiku Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 6 za Belgiju, 9 za Španjolsku, 11 za Ujedinjeno Kraljevstvo, 13 za Luksemburg, 18 za Dansku, 21 za Portugal, IRL za Irsku i EL za Grčku.

[4]Prema definiciji iz točke 2.3.

[5] Rezultati ispitivanja fragmentacije moraju se zabilježiti čak i ako se ne zahtijeva nikakav fotografski ispis.

[6] Precrtati nepotrebno.

[7] Ovaj se popis mora priložiti Dodacima 1., 2. (ako se primjenjuju), 3. i 5. ovom Prilogu.

[8] Odgovarajući abrazijski uređaj dobavlja tvrtka Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države).

[9] Odgovarajući abrazijski kotači mogu se dobiti od tvrtke Teledyne Taber (Sjedinjene Američke Države).

[10] Ovi uvjeti ispitivanja isključuju svaku kondenzaciju na epruvetama.

[11] Međunarodna komisija za rasvjetu.

[12] Ovaj se tip jednoliko kaljene staklene ploče može također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

[13] Ovaj tip slojevite staklene ploče može se također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

[14] Ovaj tip ploče od stakloplastike može se također koristiti za vjetrobranska stakla za traktore.

[15] Precrtati nepotrebno.

[16]Po potrebi, navesti radi li se o prvom, drugom, itd. produljenju prvotne europske homologacije tipa sastavnog dijela.

[17] Precrtati nepotrebno.

[18] Po potrebi, navesti radi li se o prvom, drugom, itd. proširenju izvorne EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

[19] Precrtati nepotrebno.

[20] Precrtati nepotrebno.

[21]Precrtati nepotrebno.

PRAVILNIK O ODREĐENIM SASTAVNIM DIJELOVIMA I ZNAČAJKAMA TRAKTORA NA KOTAČIMA ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO TPV 322 (IZDANJE 02) (pdf. format)

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2011_12_145_2954.html