Broj: Kž 76/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. S. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. st.2. KZ/11 i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 2016., br. K-75/16, u sjednici održanoj dana 11. travnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. M. J. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), zbog kojeg je proglašen krivim pod toč. 1. te presude, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. alineja 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97), za koje je proglašen krivim pod toč. 2. izreke te presude, na temelju te zakonske odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine, pa se opt. M. J. uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

II.              U ostalom dijelu i to u odnosu na opt. M. S. odbija se žalba državnog odvjetnika, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. M. S. i opt. M. J. da su počinili i to opt. M. J. kao izvršitelj, a opt. M. S. kao pomagač, kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz čl. 246. st. 2. KZ/11, na način opisan pod toč. 1. izreke pobijane presude i kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. al. 4. KZ/97, na način opisan pod toč. 2. izreke pobijane presude, te su im primjenom odgovarajućih odredbi o ublažavanju kazne, te čl. 38. KZ/11 i KZ/97, utvrđene pojedinačne kazne i to opt. M. S. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97, kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci, te mu je primjenom čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da je primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, dok je opt. M. J. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i za kazneno djelo iz čl. 292. st. 2. KZ/97, utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je opt. M. J. primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

 

Na temelju čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br: 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK), u vezi čl. 77. KZ/11, utvrđeno je da je opt. M. J. počinjenjem kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11, ostvario nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 1,217.200,00 kn, te mu je naloženo da taj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženici su obvezani da plate sudu troškove kaznenog postupka, koje će sud pobliže odrediti naknadno, posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicima izreknu strože kazne.

 

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je opt. M. J. putem branitelja V. S., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, nakon dužnog razgledanja vratio je spise sudu na daljnji postupak, podneskom od 10. ožujka 2017., br. KŽ-DO-270/17.

 

Žalba državnog odvjetnika je djelomično osnovana.

 

Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra da su dosuđene kazne optuženicima neprimjerene i preblage, da nije bilo mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne u odnosu na oba optuženika, jer da utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika nemaju značaj naročito izraženih olakotnih okolnosti, da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenice da su optuženici počinili kaznena djela iz koristoljublja te su u kratkom vremenu pribavili korist i pričinili štetu od preko dva  milijuna kuna, koju nisu niti djelomično nadoknadili iako je od počinjenja djela proteklo preko deset godina, te da nije u dovoljnoj mjeri cijenjena činjenica da je opt. M. J. u međuvremenu višekratno osuđivan, pa i za istovrsna kaznena djela.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. S., jer i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud smatra da su u odnosu na ovog optuženika pravilno vrednovane utvrđene olakotne okolnosti – da je priznao počinjenje kaznenih djela te za to izrazio kajanje, da je u pitanju osoba starije životne dobi, urednog socijalnog statusa, koja da sada nije dolazila u sukob sa zakonom, te da je u oba kaznena djela sudjelovao kao pomagač, koji za sebe nije ostvario nikakvu materijalnu korist. Stoga je opravdano očekivati kako će se zakonom predviđene svrhe kažnjavanja u odnosu na opt. M. S., ostvariti upravo utvrđenim pojedinačnim kaznama, koje su odmjerene primjenom odredbi o ublažavanju kazne jer je sud pravilno utvrđene olakotne okolnosti cijenio kao naročito izražene olakotne okolnosti i primjenom uvjetne osude u odnosu na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od tri godine.

 

Stoga žalba državnog odvjetnika u odnosu na opt. M. S. nije osnovana.

 

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni u odnosu na opt. M. J., jer prvostupanjski sud kod odmjeravanja vrste i visine kazne ovom optuženiku nije pravilno vrednovao utvrđene činjenice da je isti počinjenjem kaznenog djela iz čl. 246. st.2. KZ/11, za sebe ostvario nepripadnu imovinsku korist od preko milijun i dvjesto tisuća kuna, a počinjenjem kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. KZ/97, pribavio svojoj pravnoj osobi imovinsku korist od preko milijun kuna, na štetu državnog proračuna, te da je u međuvremenu višestruko osuđivan zbog počinjenja istovrsnih kaznenih djela, te kod tako utvrđenih okolnosti nema mjesta za ublažavanje kazne.

 

Imajući na umu sve istaknute okolnosti, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odnosu na opt. M. J., valjalo je pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, na način da su istome utvrđene pojedinačne kazne u propisanom minimumu za svako kazneno djelo, za koje je proglašen krivim (u trajanju od po jedne godine zatvora), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zatvora, koja je kazna prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, potpuno primjerena stupnju krivnje ovog optuženika, pogibeljnosti počinjenih djela i svrsi kažnjavanja kako je ona propisana zakonom.

 

Prema svemu što je izloženo trebalo je na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 11. travnja 2017.