Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 134/17-4 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 134/17-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. P., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 110. u vezi s čl. 24. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 20. siječnja 2017. godine, broj K-26/16, u sjednici održanoj 11. travnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ Povodom žalbe optuženog V. P., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u točki II izreke pobijane presude te se određuje da se optuženom V. P. na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 u svezi s čl. 50. st.1. ("Narodne novine", br. 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS) određuje prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci.

 

II/ Žalba optuženog V. P. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a ne preinačenim dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom prvostupanjski sud je u točki I/ na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je optuženi V. P. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11, te mu je pod točko II/ na temelju čl. 554. st. 1. u svezi s čl. 44. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", br. 11/97., 27/98., 128/99. i 79/02. – dalje: ZZODS/97) odredio prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi.

 

Istom presudom na temelju čl. 79. st. 2. ZKP/08 od optuženog V. P. oduzeto je pištolj marke "…" tvorničkog broja … sa spremnikom i dva streljiva cal. 7,65 mm, 5 čahura streljiva cal. 7,65 mm, dva zrna streljiva cal. 7,65 mm; puška s užljebljenom cijevi marke "…", cal. 5,6 mm tvorničkog broja …; zračna puška "…" tvorničkog broja …; pištolj "…" cal. 22 mm "…" tvorničkog broja …; pištolj marke "…" cal. 9 mm tvorničkog broja … sa spremnikom i 7 komada streljiva cal. 9 mm luger; pištolj plinski cal. 4,5 mm "…" tvorničkog broja …; puna kutija streljiva zapremnine 50 komada cal. 9 mm luger; puna kutija streljiva cal. 7,65 mm; 5 punih kutija streljiva cal. 22 long rifle; tri noža tzv. leptira s natpisima "…" i "…"; jedan lovački nož u futroli s natpisom "…“; kutija "…" kreme u kojoj je zatečeno 25 komada streljiva raznih kalibara; trofejno hladno oružje – 7 mačeva i 8 noževa i sjekira.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1., 6., 7. i 8. ZKP/08, optuženom V. P. je naloženo da podmiri troškove kaznenoga postupka i to u paušalnom iznosu od 500,00 kn, troškove K. R. u iznosu od 219,45 kn, nagradu vještaka prof. prim. dr. sc. K. R. u iznosu od 6.332,80 kn, nagradu vještaka prof. H. S.-V. u iznosu od 4.944,00 kn, dok je riješeno da će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

 

Žalbu je podnio optuženi V. P. po braniteljici D. M., odvjetnici iz R. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona koje žalbene osnove ne obrazlaže, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenoj sankciji, iako optuženiku kaznena sankcija uopće nije izrečena. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana, ali je drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

 

Nije u pravu optuženik kada problematizira ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja tvrdeći da je prvostupanjski sud „zanemario činjenicu …. da je oštećenik prvi počeo udarati šakama optuženika i time ga isprovocirao….“ koju okolnost je trebalo povezati sa iskazima ostalih svjedoka „… kojima je bilo dobro poznato da se treba kloniti optuženika, što su i činili.“ sugerirajući time da je optuženik postupao u nužnoj obrani.

 

Međutim, suprotno ovim tvrdnjama iz žalbe optuženika, prvostupanjski sud je dao cjeloviti i nepotrebno opsežnu analizu svih snimaka nadzornih kamera pregledanih tijekom prvostupanjskog postupka, pa tako i kamere broj 5 koja pokazuje unutrašnjost lifta, pa time i samo i prvi kontakt oštećenog s optuženikom (list 30 presude). Upravo ovaj opis u potpunosti odgovara stanju vidljivom na snimci, a čemu se uvjerilo i drugostupanjsko vijeće pregledavanjem ove snimke tijekom vijećanja i glasovanja. Upravo snimka ove kamere pokazuje da su tvrdnje iz žalbe optuženika o tome tko je prvi započeo fizički napad netočne. Naime, na ovoj snimci jasno je vidljivo da nakon prvotne verbalne prepirke upravo je optuženik taj koji fizički odgurava oštećenika u lift i time započinje njihov fizički sukob. Okolnost što je u nastavku toga sukoba oštećenik jača osoba i uspijeva fizički nadvladati optuženika nije od značaja za utvrđenje tko je prvi započeo sukob., Osim toga, u nastavku, kada je fizički sukob prestao, oštećenik se nalazi u prostoru izlaska iz lifta, dakle bez bilo kakvog pokazivanja volje za nastavak sukoba, kada optuženik vadi pištolj, repetira ga, i puca u smjeru u kome je otrčao oštećenik.

 

Prema tome nije točna tvrdnja da je oštećenik taj koji je prvi započeo fizički sukob, pa da bi postupanje optuženika bilo rezultat njegove nužne obrane, a sugeriranje da se on, kao i ostali susjedi, znajući za to kakav je optuženik trebao njega kloniti u bilo kakvom kontaktu niti na koji način ne otklanja odgovornost optuženika za radnje koje je počinio u stanju neubrojivosti.

 

Stoga nije u pravu optuženik da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno, a u pogledu isticanja nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi ne sugerira bilo koji drugi dokaz za izvesti.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, pa je ovu povredu ispravio na način kako je to navedeno u točki I ove presude.

 

Naime, uvodno valja istaći da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je 1. siječnja 2015. godine stupio na snagu novi Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", br. 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS/14), a prvostupanjski sud se u izreci i dalje poziva na odredbe ZZODS-a iz 1997. godine sa izmjenama, iako ovaj zakon više nije na snazi. Međutim, prvostupanjski sud niti taj zakon ne primjenjuje dosljedno i cjelovito, jer zanemaruje da je po tom zakonu morao u izreci presude posebnim rješenjem odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi i to na zakonom određeno vrijeme. Prvostupanjski sud to čini posebnom točkom, kako bi to bilo ispravno odredbama ZZODS/14, ali ponovno zanemaruje da i odredbe ZZODS/14 kao i odredbe ZZODS/97 sadrže odredbu da prvi prisilni smještaj koji se određuje utvrđujućom presudom mora biti vremenski određen na 6. mjeseci.

 

Upravo u tome dijelu, ne određivanja po kaznenom sudu prvog trajanja prisilnog smještaja prvostupanjski sud povrjeđuje kazneni zakon na štetu optuženika, što je drugostupanjski sud uočio i ispravio po službenoj dužnosti kako u pogledu određenja zakona koji se ispravno ima primijeniti tako i u pogledu određenja po kaznenom sudu prve vremenske odrednice za prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu, na način kako je to navedeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

 

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene druge, osim ranije istaknute povrede zakona iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. i 486. st. 1. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. travnja 2017. godine

Copyright © Ante Borić