Broj: Kž 208/17-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2017. broj Kov-10/17, u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. P. u odnosu na točku II. pobijanog rješenja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08) određen je istražni zatvor protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te je pod točkom II. izreke na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08 protiv optuženog M. P. određeno suđenje u odsutnosti u postupku koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem K-30/17 povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. siječnja 2017. broj K-DO-372/10 zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11 i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz članka 248. KZ/11.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po braniteljici M. K., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno odredbi članka 495. u svezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

S obzirom na to da je iz podataka u spisu vidljivo da optuženi M. P. nije zaprimio prvostupanjsko rješenje, odnosno da spisu ne prileži dostavnica kojom se potvrđuje primitak navedenog rješenja od strane optuženog M. P. slijedom čega ni rok za podnošenje žalbe iz članka 134. stavka 1. ZKP/08 u odnosu na njega još nije počeo teći, odlučivano je samo o žalbi podnesenoj po njegovoj braniteljici, odvjetnici M. K., u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja.

Žalba u odnosu na točku II izreke nije osnovana.

Iako optuženi M. P. u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 tvrdnjom da „navodi pobijanog rješenja ne odgovaraju činjenicama /ne/utvrđenim u postupku“, iz argumenata koje iznosi u žalbi proizlazi da isključivo pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

Stoga je pobijano rješenje, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08, ispitano po službenoj dužnosti i pritom nije utvrđeno da bi bila ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda, ali niti bilo koja druga povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije u pravu optuženik niti kada u žalbi tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su od značaja kod odlučivanja o suđenju u odsutnosti te s pravom zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08 da se optuženom M. P. sudi u odsutnosti.

Tako je, prije svega, pravilno utvrdio da u odnosu na optuženog M. P. postoji prva od pretpostavki, čije je postojanje nužno da bi mu se sudilo u odsutnosti, odnosno da postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, iako je odsutan. Naime, optuženik se sada već potvrđenom optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 24. siječnja 2017. broj K-DO-372/10 tereti da je u razdoblju od 6. lipnja do 27. listopada 2006. kao direktor trgovačkog društva L. d.o.o. isto društvo oštetio za iznos od 2.816.700,00 kuna, dok je u razdoblju od 30. studenog 2006. do 31. ožujka 2007. šteta počinjena na teret proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 268.300,30 kuna. Prema tome, priroda kaznenih djela, visina protupravne imovinske koristi pribavljene počinjenjem djela i protek vremena od njihovog počinjenja, na kojim okolnostima prvostupanjski sud utemeljuje svoju odluku, protivno tvrdnjama žalitelja, predstavljaju osobito važne razloge da se optuženiku sudi u odsutnosti. Naime i ovaj drugostupanjski sud nalazi interes oštećenika da se u razumnom roku odluči o kaznenoj odgovornosti optuženika, kao i društveni interes da se ovakva djela sankcioniraju, osobito važnim razlozima zbog kojih je nužno da se suđenje protiv optuženog M. P. provede u njegovoj odsutnosti, neovisno o tome što za kaznena djela za koja se optuženik tereti za sada ne prijeti nastupanje zastare.

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je u konkretnom slučaju ispunjena i daljnja pretpostavka iz članka 402. stavka 3. ZKP/08 da se protiv optuženika odredi suđenje u odsutnosti. Takvo svoje utvrđenje prvostupanjski je sud s pravom utemeljio na činjenici da je protiv optuženika još rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2012. broj Kio-I-326/11 određeno provođenje istrage te istovremeno određen pritvor iz osnove u članku 102. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP/97) i raspisana tjeralica. Potom je 3. studenog 2014. naloženo izdavanje i međunarodne tjeralice te izdan europski uhidbeni nalog, što je sve do danas ostalo bez rezultata. Dakle, optuženik je kroz čitavo to vrijeme nedostupan sudbenoj vlasti Republike Hrvatske radi vođenja ovog kaznenog postupka. Kada se pri tome ima na umu da je prema sadržaju dopisa Službe kriminalističkih evidencija, Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave zagrebačke, od 27. studenog 2014. (list 835-837 spisa), optuženik od 3. travnja 2014. bez prijavljenog prebivališta u Republici Hrvatskoj te da se prema sadržaju dopisa Službe za međunarodnu policijsku suradnju, Sektora za potporu kriminalističke policije, Uprave kriminalističke policije, Ravnateljstva policije, od 6. ožujka 2017., ne nalazi u ustanovama za izvršenja kaznenih sankcija u Republici Srbiji, nema prijavljeno prebivalište u Republici Srbiji niti je državljanin Republike Srbije, sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti bez sumnje ukazuju na zaključak da je optuženik nedostižan državnim tijelima Republike Hrvatske te da se protiv njega, posebice s obzirom na to da je nepoznata adresa njegovog boravišta i prebivališta, ne mogu primijeniti druga pravna sredstva kojima bi se realizirao dovršetak ovog kaznenog postupka koji traje već dugi niz godina. Prema tome, očigledno je da u konkretnom slučaju postoji i jedan od četiri dodatna uvjeta za suđenje odsutnosti koja su propisana alternativno.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni prigovori da je sud propustio utvrditi gdje optuženik boravi odnosno da je s obzirom na protek vremena od posljednje terenske provjere istu trebalo ponovno provesti i to kako na području Republike Hrvatske tako i na području Republike Srbije, nemaju značaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. travnja 2017.