Broj: Kž 128/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. V. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. siječnja 2017. broj K-20/16, u sjednici održanoj 12. travnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba opt. Z. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim opt. Z. V. zbog dva kaznena djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 opisana pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude  za koja mu je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 utvrdio kazne zatvora u trajanju od po tri godine te ga je uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. rujna 2016., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež imovinsko pravnog zahtjeva ošt. Š. d.o.o. Bjelovar u iznosu od 10.119,53 kn i ošt. F. Z. Z. u iznosu od 2.600,00 kn, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 3.563,20 kn i paušala u iznosu od 500,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

 

Protiv te je presude žalbu podnio optuženik, putem branitelja D. V., odvjetnika iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno, da se pobijana presuda preinači „u smislu žalbenih navoda“.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s  prijedlogom  da se ta  žalba odbije kao neosnovana.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1.ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na sjednicu vijeća su pozvani državni odvjetnik, optuženik i branitelj koji je u žalbi zatražio da se njega i optuženika obavijesti o sjednici vijeća, međutim, kako državni odvjetnik i branitelj, iako uredno obaviješteni nisu pristupili, a optuženik koji su nalazi u istražnom zatvoru, je naveo da sjednici ne želi prisustvovati, sjednica je u smislu odredbe čl. 474. st. 5. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalba optuženika nije osnovana.

 

Optuženik pogrešno smatra da presuda suda prvog stupnja ne sadrži razloge o okolnostima koje čine obilježja predmetnih kaznenih djela kvalificiranih razbojništava jer je sud prvog stupnja, upravo odgovarajući na prigovore obrane koji su isticani u tijeku rasprave, da se ne radi o tim kaznenim djelima, naveo (str. 7., 5. odlomak) zbog čega nalazi utvrđenim da je u oba slučaja optuženik uporabio nož kao opasno oruđe prijeteći njime da će izravno napasti na život i tijelo prodavačicama u trgovini i ljekarni. Dakle, sud prvog stupnja je o tim kao i svim ostalim odlučnim činjenicama u obrazloženju presude iznio razloge.

 

Uostalom, sam optuženik citira u žalbi ove razloge polemizirajući s njima jer ih ne prihvaća, iz čega slijedi da se u biti on i u ovom dijelu žalbe zapravo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja budući da zaključke suda prvog stupnja o odlučnim činjenicama smatra pogrešnim.

 

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje optuženik u žalbi ukazuje, a nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Sve što je u prethodnom dijelu obrazloženja rečeno u pogledu postupovnog prigovora optuženika, odnosi se i na povredu kaznenog zakona jer optuženik i pod ovu žalbenu osnovu zapravo podvodi isti činjenični prigovor,  da se ne radi o kvalificiranim djelima razbojništva jer da nije izvršena prijetnja na život ili tijelo. Međutim, o povredi kaznenog zakona se može raditi  radi samo u slučaju kada sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje povrijedi kazneni zakon na nekom od pitanja iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/08, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u pogledu povrede kaznenog zakona, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da pobijanom presudom nije na optuženikovu štetu povrijeđen kazneni zakon.

 

Što se tiče žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da se optuženik u očitovanju na navode optužbe izjasnio da se smatra krivim, to se u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može žaliti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog  činjeničnog stanja (čl. 470. ZKP/08), osim ukoliko je naknadno saznao za dokaze koji se odnose na isključenje protupravnosti ili krivnje ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, a te tvrdnje  žalba nesporno ne ističe.

 

Prema tome, niti u ovom dijelu žalba optuženika nije osnovana.

 

Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni jer pojedinačne utvrđene kazne zatvora u trajanju od po tri godine, a što je minimalno zapriječena kazna zatvora za ova kaznena djela, niti jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, nisu prestrogo odmjerene. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i vrednovao sve olakotne (priznanje, loše imovinske prilike, izraženo žaljenje i spremnost da podmiri štetu i optuženikovu  smanjenu ubrojivost tempore criminis) i otegotne okolnosti (osuđivanost zbog kaznenih djela protiv imovine, između ostalih i zbog razbojništva) te je optuženiku za ovakva teška kaznena djela za koje je zapriječena kazna zatvora do dvanaest godina, kroz izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci izrekao primjerenu društvenu osudu koja će ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

 

Optuženik u žalbi ne ističe druge olakotne okolnosti osim onih koje je cijenio sud prvog stupnja, a  koje bi opravdavale blaže kažnjavanje, tako da je žalba zbog odluke o kazni također neosnovana.

 

Odluka o sigurnosnoj mjeri obveznog psihijatrijskog liječenja je osnovano donesena na temelju odredbe čl. 69. KZ/11 jer su za njeno donošenje ispunjeni svi zakonski uvjeti.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. travnja 2017