Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kr 15/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kr 15/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. M. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 11. srpnja 2016. broj K-723/15 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 13. prosinca 2016. broj Kž-165/16-3, u sjednici održanoj 12. travnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se zahtjev kao nedopušten osuđenog M. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 11. srpnja 2016. broj K-723/15, potvrđenom presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 13. prosinca 2016. broj Kž-165/16-3, M. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. pa je, na temelju tog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a na temelju članka 55. stavka 1. KZ/11. ta kazna zamijenjena je radom za opće dobro na način da se, na temelju članka 55. stavka 2. KZ/11., jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavka 6. KZ/11. određeni su uvjeti određivanja izvršenja izrečene kazne. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) osuđeniku je naloženo platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.178,50 kuna.

 

Osuđeni M. M. podnio je po branitelju, odvjetniku J. V., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer da je „na njegovu štetu učinjena povreda zakona predviđena u čl. 468 st. 2 ZKP-a“.

Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst; nastavno: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbacivanje, a taj odgovor dostavljen je branitelju osuđenika.

 

              Zahtjev nije dopušten.

 

Zahtjev je podnesen u slučaju osude na kaznu, odnosno mjeru zbog koje se zahtjev ne može podnijeti.

 

Naime, prema odredbi članka 515. stavka 1. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti osuđenik koji je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora ili maloljetničkog zatvora, ili mu je određen prisilni smještaj prema članku 554. stavku 1. tog Zakona.

 

Iako je M. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, ta kazna mu je, primjenom odredaba članka 55. KZ/11., istovremeno zamijenjena radom za opće dobro.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je već u nizu ranijih odluka, imajući na umu i odredbe članaka 515. stavka 2. te članka 518. stavka 3. u vezi s člankom 515. stavkom 1. ZKP/08., jasno izrazio stav da rad za opće dobro kojim je zamijenjena kazna zatvora ne predstavlja osudu na zatvorsku kaznu u smislu članka 515. stavka 1. ZKP/08., već posebnu mjeru koja supstituira zatvorsku kaznu, a samo pod zakonom propisanim uvjetima (članak 55. stavci 7. i 8. KZ/11.) moguće je naknadno donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora koje dovodi do stvarnog oduzimanja slobode osuđeniku.

 

Budući da je pravomoćnom presudom, čije se preispitivanje u ovom predmetu zahtjeva, osuđeniku izrečena mjera koja ne predstavlja stvarno oduzimanje slobode, a zbog koje se zahtjev ne može podnijeti, valjalo ga je na temelju članka 518. stavka 3. ZKP/08 odbaciti, kako je i riješeno u izreci.

 

Zagreb, 12. travnja 2017.

Copyright © Ante Borić