Broj: Kž 80/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 16. prosinca 2016. broj K-11/16, u sjednici održanoj 12. travnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. P. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. M. P. zbog kaznenog djela razbojništva  iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. rujna 2016., pa nadalje.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 1.000,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv te su presude žalbe podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazne, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju i optuženik putem braniteljice S. V., odvjetnice iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u visini posebnog minimuma.

 

Optuženik je putem braniteljice podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta  žalba odbije kao neosnovana.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1.ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na sjednicu vijeća su pozvani državni odvjetnik, optuženik i braniteljica koja je u odgovoru na žalbu zatražila da bude obaviještena o sjednici vijeća, međutim, kako državni odvjetnik, iako uredno obaviješten nije pristupio, a optuženik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora prije pravomoćnosti ove presude, je naveo da sjednici ne želi prisustvovati, sjednica je održana u nazočnosti braniteljice, a u smislu odredbe čl. 475. st. 5. ZKP/08 u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o kazni jer izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, kraj činjenice da je optuženik do sada mnogostruko osuđivana osoba (jedanaest puta, a što proizlazi iz izvoda iz KE, list 63-65) od čega višekratno i na bezuvjetne kazne zatvora koje očito nisu polučile svrhu u smislu individualne prevencije, svakako nije prestroga. Stoga je takvom počinitelju sud prvog stupnja za ovakvo teško kazneno djelo za koje je zapriječena kazna zatvora od tri  do dvanaest godina,  izrekao primjerenu kaznu koja je samo za jednu godinu iznad propisane donje granice, što evidentno nije prestrogo. I po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, upravo će izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine ispuniti svrhu kažnjavanja u smislu generalne i individualne prevencije.

 

Kraj takvog stanja stvari, sve one okolnosti koje optuženik u žalbi ističe kao olakotne, priznanje, postupanje tijekom počinjenja kaznenog djela koje ni po čemu nije bilo posebno agresivno niti prijeteće prema djelatnici oštećene zlatarnice, činjenicu da je cjelokupno otuđeno zlato vraćeno i da stoga nije nastupila nikakva šteta te da nije osuđivan za kaznena djela s elementima nasilja, nemaju taj značaj koji im on pridaje jer sve one  u konkretnom slučaju ne opravdavaju blaže kažnjavanje. Jednako tako, pogrešno se optuženik poziva na odluke ovoga suda u kojima su za kaznena djela razbojništva počiniteljima bile izrečene blaže kazne od predmetne, jer su za ovaj postupak, u smislu individualizacije kazne, relevantne otegotne i olakotne okolnosti koje se odnose na optuženika i ovo kazneno djelo.

 

Prema tome, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

 

Međutim, upravo iz navedenih razloga, jer ovaj drugostupanjski sud izrečenu kaznu zatvora smatra primjerenom, nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

Naime, sud prvog stupnja je višestruku osuđivanost optuženika kao vrlo značajnu okolnost adekvatno valorizirao, tako da niti okolnosti koje državni odvjetnik u žalbi ističe, činjenicu da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio već nakon dva mjeseca nakon što mu je bila izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i deset mjeseci i da je djelatnica oštećene zlatarnice pretrpjela izuzetan stres zbog kojeg se morala liječiti kod psihijatra, ne opravdavaju izricanje teže društvene osude za optuženika. Kazna zatvora u trajanju od četiri godine za ovakvo kazneno djelo u kojem oštećenik nije pretrpio materijalnu štetu, a optuženik je priznao krivnju, suprotno stavu državnog odvjetnika nije preblaga.

 

Stoga nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe nisu osnovane, a sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 12. travnja 2017.