Broj: Kr 22/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. V. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. rujna 2013. broj KO-299/13 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2016. broj Kž-969/16, u sjednici održanoj 13. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je osnovan zahtjev os. D. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. rujna 2013. broj KO-299/13 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2016. broj Kž-969/16, te se ukida drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu i predmet upućuje drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. rujna 2013. broj KO-299/13 D. V. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ/97 i na temelju iste odredbe osuđen je na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci na koju je primijenjena uvjetna osuda sa rokom kušnje od tri godine. Presudom  Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2016. broj Kž-969/16 prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da je D. V. osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i povrede prava na pravično suđenje. Navodi da nije izviješten o sjednici vijeća iako je to tražio u odgovoru na žalbu, a Županijski sud u Zagrebu je donio presudu istovjetnu presudi od 3. prosinca 2013. broj Kž-1098/13, koja je uz presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2014. broj III Kr 23/14,  bila ukinuta Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.  Osuđenik smatra da je povrijeđena odredba čl. 475. st. 2. ZKP/08 upirući na odluku Ustavnog suda u kojoj su izražena stajališta Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) o dosegu prava okrivljenika na nazočnost u drugostupanjskoj sjednici vijeća. Dodaje da je kod ponovljenog odlučivanja "drugostupanjski sud …ponovio istu pogrešku navodeći da smo odgovore na žalbu podnijeli braniteljica i ja te predložili da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana" čime da je ponovno povrijeđeno i pravo na obrazloženu sudsku presudu.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 dostavljen je primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Iz podataka u spisu razvidno je da je osuđenik prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare te mu je izrečena uvjetna osuda. Protiv te presude žalbu je podnio  državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji smatrajući da nema mjesta primjeni uvjetne osude već da je osuđenika potrebno osuditi na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci. Županijski sud u Zagrebu je presudom od 3. prosinca 2013. broj Kž-1098/13 prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je D. V. osuđen na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2014. broj III Kr-23/14 odbijen je osuđenikov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnesen iz osnove predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog povrede prava na obranu pred žalbenim sudom odnosno obveze obavještavanja stranaka o sjednici vijeća.

Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 21. rujna 2016. broj U-III-2030/2014, ukinute su presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2013. broj Kž-1098/13 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. ožujka 2014. broj III Kr-23/14 te je predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovni postupak, zbog povrede prava na pravično suđenje.

U ponovljenom postupku Županijski sud u Zagrebu je prihvatio žalbu državnog odvjetnika, preinačio je prvostupanjsku presudu i D. V. je osudio na kaznu zatvora u trajanju pet mjeseci. U presudi je, među ostalim, naveo: "Na sjednicu vijeća nisu pozvani okrivljenik i njegov branitelj, iako je okrivljenik to zatražio u odgovoru na žalbu, iz razloga jer je ocjena vijeća da njihova nazočnost nije svrhovita, a nisu ispunjene niti pretpostavke iz čl. 475. st. 3. ZKP/08."

Ovakvim je postupanjem zanemario odredbu čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02, 49/02), da je sud "Pri donošenju novog akta iz članka 76. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona,…obvezan poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe."

Naime, spomenutom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinute su drugostupanjska presuda i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske zbog drugačijeg tumačenja dosega odredbe čl. 475. st. 2. i 3. ZKP/08 te prava okrivljenika da bude obaviješten o drugostupanjskoj sjednici vijeća, pozivom i na praksu ESLJP u presudama  Zahirović protiv Hrvatske i Lonić protiv Hrvatske. U tim je presudama izražen stav kako se zajamčeno pravo okrivljenika na obranu iz čl. 6. st. 3. toč. c) Konvencije (pravo da se "brani sam"), koje je sastavnica prava na pravično suđenje, proteže i na žalbeni postupak s obzirom na prirodu, značaj i ishod koji žalbeni postupak ima za okrivljenika. Ovome valja dodati da je isti stav iznesen i u recentnoj presudi Arps protiv Hrvatske od 25. listopada 2016.

Slijedom navedenog, zbog propusta drugostupanjskog suda da postupi u skladu s čl. 77. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i da vodeći računa o smislu odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 izražene u odluci Ustavnog suda o sjednici vijeća izvijesti stranke, trebalo je drugostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno odlučivanje čime je ujedno prestala egzistirati pravomoćnost i izvršnost pobijane presude.

Kod ponovnog odlučivanja drugostupanjski sud će ponovno održati sjednicu vijeća o kojoj će pravovremeno izvijestiti stranke i branitelja, a u obrazloženju odluke dati primjerene i relevantne argumente o ocjeni žalbenih razloga te iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Zagreb, 13. travnja 2017.