Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Kžm 13/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. O. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. veljače 2017. broj KMP-1/2017, u sjednici održanoj 13. travnja 2017.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba opt. D. O., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se opt. D. O., za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim iz čl. 230. st. 2. KZ/11, na temelju iste odredbe uz primjenu čl. 105. st. 1. i čl. 25. st. 1., 2. i 3. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15; dalje u tekstu: ZSM/11) osuđuje na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju čl. 25. st. 4. ZSM/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. studenog 2016. nadalje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku opt. D. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 i na temelju iste odredbe uz primjenu čl. 25. st. 1. i 2. ZSM/11 osuđen je na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju dvije godine, u koju je, na temelju čl. 25. st. 4. ZSM/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. studenog 2016. nadalje.
Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka, troškove svjedoka 112,00 kuna te paušalnu svotu 500,00 kuna.
Protiv ove presude žali se optuženik putem branitelja R. I., odvjetnika iz O., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači izricanjem blaže kazne.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
Optuženik smatra da je kazna maloljetničkog zatvora previsoko odmjerena upirući na značaj olakotnih okolnosti, priznanje djela, kajanje te poglavito njegove osobne prilike i s tim u svezi pobude zbog kojih je djelo počinio našavši se „bezizlaznoj i očajnoj situaciji“.
Razmotrivši žalbene navode i odluku o kazni po ocjeni ovog suda okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne maloljetničkog zatvora nisu primjereno vrednovane.
Naime, prvostupanjski sud je olakotno cijenio optuženikovo korektno držanje pred sudom, priznanje djela i izraženo kajanje dok je otegotnim utvrdio raniju osuđivanost zbog istovrsnog djela, kažnjavanost zbog prekršaja s elementima nasilja te da je u tijeku kazneni postupak za drugo kazneno djelo pred općinskim sudom. Iz obrazloženja pobijane presude nadalje proizlazi da je sud prvog stupnja samo reproducirao izviješće nadležnog centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika, pa je u pravu optuženik da je i ovim okolnostima trebalo dati odgovarajuću važnost pri odmjeravanju visine kazne. Pored toga, prvostupanjski sud je zanemario načelo presumpcije nevinosti (čl. 3. st. 1. ZKP/08) zbog čega činjenica da se protiv optuženika vodi drugi kazneni postupak ne može imati značaj okolnosti iz čl. 47. KZ/11 o kojoj ovisi vrsta i mjera kazne.
Stoga, unatoč postojanja otegotnih okolnosti, već utvrđene olakotne okolnosti te činjenice da je optuženik kazneno djelo počinio tek prešavši prag punoljetnosti, da je odrastao u nepotpunoj i nestimulativnoj obitelji izložen zlostavljanju i zanemarivanju, a nužno vodeći računa o individualizaciji kazne i zakonom propisane okvire kazne maloljetničkog zatvora koja se može izreći za predmetno kazneno djelo (šest mjeseci do pet godina), kazna maloljetničkog zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci dostatna je i primjerena za ostvarenje zakonom propisane opće svrhe i svrhe maloljetničkih sankcija iz čl. 6. st. 2. ZSM/11.
Slijedom navedenog te kako nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 koje je drugostupanjski sud ispitao po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. travnja 2017.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.