Broj: Kž 177/17

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. B. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 6. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi os. D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 2017. broj Kv-I-9/17 (K-16/16), u sjednici održanoj 26. travnja 2017.

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba os. D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu na temelju čl. 507. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, nastavno: ZKP/08) odbio je zahtjev os. D. B. za obnovu kaznenog postupka okončanog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 30. svibnja 2016., broj K-16/16, potvrđenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. studenog 2016., broj I Kž-448/16-4 kojom je os. D. B. zbog kaznenih djela iz čl. 154. st. 1. toč. 6. u vezi čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11, te kaznenih djela iz čl. 136. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Protiv tog je rješenja osuđenik je osobno  podnio žalbu, ne navodeći žalbene osnove iz kojih pobija rješenje, s prijedlogom da mu se dopusti obnova kaznenog postupka.

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je s pravom odbio zahtjev za obnovu postupka kojeg je podnio osuđenik jer dokazi koje je on predložio u zahtjevu nisu niti sami za sebe, niti u svezi s prijašnjim dokazima, u smislu odredbe čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08, prikladni da ga se u ponovljenom postupku oslobodi od optužbe, odnosno da ga se osudi po blažem kaznenom zakonu.

Osuđenik pogrešno smatra da bi se pribavom snimki nadzornih kamera s benzinske postaje i pekarne dovela u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja da je on ošt. T. H. protivno njenoj volji oduzeo slobodu kretanja, te slijedom toga da je na njenu štetu počinio predmetna kaznena djela.

Naime, sud prvog stupnja je pravilno u pobijanom rješenju ukazao da su sudovi pri donošenju pravomoćne presude utvrdili da je osuđenik najprije počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. na način da je otpor oštećenice osuđenik slomio prijetnjom opasnog oruđa, skalpela, a nakon toga je od nje zatražio da ga protivno njene volje odveze autom u J., što je ona zbog stanja u kojem se nalazila zbog prethodno izvršenog kaznenog djela  i straha za život i učinila te mu nije mogla pružiti otpor, nakon čega je on s oštećenicom imao spolni odnos bez njenog pristanka, čime je počinio i kaznena djela iz čl. 136. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11.

Dakle, to što bi se kroz video zapis nadzorih kamera i vidjelo da oštećenica sjedi sama u automobilu dok je osuđenik bio u kupovini, nije činjenica kojom bi se osporila utvrđenja suda prvog stupnja, niti bi se time doveo u sumnju vjerodostojan iskaz oštećenice koji je potvrđen i ostalim dokazima koje je izveo sud u dokaznom postupku. Dakle, pitanje njenog pasivnog držanja u automobilu nije uopće relevantno.

Uostalom, ove okolnosti da je oštećenica mogla pobjeći je osuđenik iznosio u svojoj obrani i žalbi, a na što su se očitovali prvostupanjski sud (list 376. i 377.) i drugostupanjski sud (409.), tako da se niti ne radi o novim činjenicama na temelju kojih bi se mogla tražiti obnova kaznenog postupka.

Osuđenik u žalbi predlaže da se ispitaju svjedoci M. Š. i I. B., ne navodeći na koje okolnosti, a koje nije predložio u zahtjevu za obnovu, tako da se u tom pravcu u ovom postupku ne može odlučivati.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana i kako je  pri ispitivanju pobijanog rješenja po službenoj dužnosti utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 žalbu osuđenika odbiti i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 26. travnja 2017.