Broj: Kž-Us 38/17

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. I. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženika M. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2017., broj Kv-Us-10/17 (K-Us-33/10), u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženika M. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2017., broj Kv-Us-10/17 (K-Us-33/10) odlučeno je na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - u daljnjem u tekstu: ZKP/08) da će se optuženiku M. R. suditi u odsutnosti. Protiv optuženika M. R. i još devetorice optuženika u tijeku je kazneni postupak na temelju optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem u tekstu - USKOK) od 14. siječnja 2010., broj UK-13/09 zbog kaznenih djela iz članka 333. i dr. KZ/11, koja je zadnji put izmijenjena 9. siječnja 2017.

Protiv rješenja o suđenju u odsutnosti žalbu je podnio branitelj optuženika M. R., B. P. odvjetnik iz R., ne navodeći žalbenu osnovu no razlozima u žalbi argumentira žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predloženo je ukidanje pobijanog rješenja i vraćanje predmeta na ponovnu odluku a podredno odbijanje prijedloga USKOK-a za suđenje u odsutnosti.

Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

Žalba je neosnovana.

Neosnovano žalitelj prigovara kako nema saznanja da li je rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv optuženika pravomoćno, s obzirom na to da nikada nije primio odluku povodom žalbe koju je uložio protiv tog rješenja. Naime, rješenje o određivanju istražnog zatvora izvršno je neovisno o njegovoj pravomoćnosti. Osim toga, to rješenje osim branitelju mora biti uručeno i optuženiku odnosno osobi na koju se odnosi, a rok za podnošenje žalbe na rješenje koje je dostavljeno i optuženiku i njegovu branitelju, ali u različite dane, se računa od kasnijeg dana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je neprihvatljiv navod iz pobijanog rješenja da optuženiku nije moguće suditi u stranoj državi s obzirom na to da je poznato da se optuženik nalazi u Njemačkoj. Protivno navodima žalitelja, pravilno je utvrđeno kako optuženik nije dostupan sudu jer unatoč činjenici da je protiv njega određen istražni zatvor rješenjem od 8. lipnja 2015. (list 5124-5125) nakon čega je raspisana tjeralica u Biltenu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske broj ... (list 5133) te je izdan i dostavljen Službi za međunarodnu policijsku suradnju MUP-a Republike Hrvatske europski uhidbeni nalog 15. listopada 2015. (list 5143-5148) izdan za optuženika koji vrijedi za područje Europske unije, raspravni sud nije uspio osigurati prisutnost optuženika M. R. na raspravi, iako se on prema navodima žalbe nalazi u Njemačkoj - članici Europske unije. Nadalje, u pobijanom rješenju prvostupanjski sud je dao uvjerljive i valjane argumente za postojanje osobito važnih razloga da se žalitelju sudi u odsutnosti, koje on žalbom nije uspio osporiti minoriziranjem svoje uloge u ovom postupku. Optužnica se odnosi na teško i složeno djelo organiziranog kriminaliteta u kojem su uloge svih članova bile podređene postizanju zajedničkog cilja i kojem je svaki od optuženika, prema optužbi doprinosio svojim postupanjem. Kada se uz to cijeni činjenica da su optužnicom obuhvaćeni još devetorica optuženika, čije pravo na suđenje u razumnom roku dolazi u pitanje jer je od vremena kad su se zbila kaznena djela proteklo gotovo dvanaest godina (kao početak inkriminiranog razdoblja navedena je 2005.) odnosno više od osam godina (kraj inkriminiranog razdoblja je 2007.), pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da postoje osobito važni razlozi za suđenje u odsutnosti, koji su kao jedan od uvjeta zakonom propisani za donošenje takve odluke.

Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka niti kaznenog zakon na štetu optuženika iz članka 494. stavka 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a odluku je donijelo ovlašteno tijelo.

Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 27. travnja 2017.