Broj: Kž-Us 55/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. D., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. Kaznenog zakona i drugih („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u  Zagrebu od 23. veljače 2017. broj Kv-Us-114/16, u sjednici održanoj 4. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba os. I. D. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

             

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbačen je zahtjev os. I. D. za obnovu kaznenog postupka preinačavanjem pravomoćnih presuda u odluci o kazni sukladno čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po svom branitelju E. M., odvjetniku iz Z., "zbog svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i osuđeniku izrekne jedinstvena kazna zatvora.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

              Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje jedinstvene kazne osuđeniku primjenom odredaba o stjecaju.

 

Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je I. D. najprije osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kio-Us-2/08 od 1. kolovoza 2008. zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 1. i 3. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te mu je kao sporedna izrečena novčana kazna u iznosu od 250 prosječnih dnevnih dohodaka koja mu je, sukladno čl. 43. st. 2. KZ/11, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Us-156/13 zamijenjena radom za opće dobro u trajanju od 478 sati. Taj rad je osuđenik, prema Zaključnom izvješću o izvršavanju rada za opće dobro, u cijelosti izvršio u periodu od 1. lipnja 2015. do 12. rujna 2016.

 

Kasnije pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-5/15 od 16. prosinca 2015. I. D. osuđen je zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koju do sada nije izdržao.

 

Prvostupanjski sud odbacuje osuđenikov zahtjev za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz razloga što je osuđenik kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca prema presudi broj Kio-Us-2/08 izdržao dana 28. listopada 2010. dakle, znatno prije učina kaznenog djela za koje je osuđen pravomoćnom presudom broj K-Us-5/15 počinjenog u periodu od 22. listopada 2013. do 19. siječnja 2014. Stoga zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 62. st. 1. KZ/97 (sada čl. 53. st. 1. KZ/11).

 

Žalitelj smatra da je takvo zaključivanje prvostupanjskog suda pogrešno budući da on u vrijeme počinjenja novog kaznenog djela još nije platio izrečenu sporednu novčanu kaznu niti izvršio rad za opće dobro kojim mu je ta kazna zamijenjena, slijedom čega je "novo kazneno djelo počinio za vrijeme dok nije u cijelosti izvršio kazne po presudi broj Kio-Us-2/08". Stoga je izricanje jedinstvene kazne zatvora po navedenim pravomoćnim presudama zakonski opravdano.

 

Međutim, ovi navodi žalbe nisu osnovani.

 

Prema čl. 53. st. 1. KZ/11, izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi moguće je samo u dvije situacije tj. kada mu se sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi (o čemu se ovdje ne radi) ili kada mu se sudi za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora.

 

S obzirom da osuđenik u vrijeme učina novog kaznenog djela prema presudi broj K-Us-5/15 nesporno nije bio na izdržavanju kazne zatvora (jer ju je već izdržao dana 28. listopada 2010.), tada činjenica što u to vrijeme još nije platio niti na drugi način izvršio sporednu novčanu kaznu izrečenu ranijom presudom, nije od utjecaja na mogućnost primjene odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, jer to izričito proizlazi iz naprijed citirane zakonske odredbe.

 

Kako time žalba osuđenika nije osnovana, dok ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 4. svibnja 2017.