Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 64/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 64/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. Č. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 295. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. Ž. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2017. broj: K-Us-9/16, u sjednici održanoj dana 09. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba opt. Ž. B. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu je odbio prijedlog branitelja opt. Ž. B. za isključenje javnosti s rasprave za vrijeme izvođenja dokaza preslušavanjem snimljenih telefonskih razgovora opt. Ž. B. s trećim osobama.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. Ž. B. po branitelju F. O. iz Odvjetničkog ureda O. iz Z., navodeći da se žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i isključi javnost s rasprave na kojoj će se izvoditi dokaz slušanjem snimljenih telefonskih razgovora s trećim osobama.

 

              Spis je, u skladu s čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12,  145/13 i 152/14;  dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Optuženi Ž. B., iako uvodno navodi nekoliko žalbenih osnova, u suštini prvostupanjsko rješenje pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, pri čemu ponavlja sve navode na kojima je temeljio prijedlog za isključenje javnosti s rasprave na kojoj će se izvoditi dokaz slušanjem snimljenih telefonskih razgovora opt. Ž. B. Pritom opetovano skreće pažnju na odredbe čl. 156. i 158. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj 159/13, 19/15 i 102/15; dalje u tekstu: ZKI), sugerirajući da one pružaju pravnu osnovu za isključenje javnosti u konkretnom slučaju.

 

              Međutim, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je sud prvog stupnja opravdano odbio prijedlog za isključenje javnosti, budući da u konkretnom slučaju interes javnosti preteže na u prijedlogu nekonkretiziranom zaštitom tajne. Takva je odluka u skladu s osnovnim načelom javnosti rasprave, proklamiranim odredbama čl. 119. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čija svrha je omogućavanje nadzora građana nad radom sudbene vlasti, dok je isključenje javnosti iznimka od tog načela. To znači da do isključenja javnosti može doći samo u strogo ograničenom slučaju, a što mora imati konkretnu podlogu i obrazloženje. U ovom kaznenom predmetu predlagatelj nije definirao i odredio za koje od snimljenih razgovora optuženika, čiji se transkripti nalaze u spisu, traži izuzeće javnosti i u odnosu na kakvu tajnu (tj. radi li se o bankarskoj ili nekoj drugoj tajni), zbog čega je prvostupanjski sud, dosljedno provodeći načelo javnosti, tako neodređen prijedlog mogao jedino odbiti, budući da se iz njega ne može razlučiti na koje razgovore predlagatelj misli. Niti žalbom opt. Ž. B. ne definira razgovore čije bi javno reproduciranje, po njegovom mišljenju, štetilo zaštiti tajne, pri čemu iz žalbenih navoda nije razvidno niti o kakvoj se vrsti tajne radi i čiji bi to točno interesi bili povrijeđeni. Štoviše, žalitelj spominje i podatke o solventnosti trgovačkih društava, a ti podaci moraju biti dostupni javnosti.

             

Slijedom izloženog, a budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, trebalo je odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

 

U Zagrebu 09. svibnja 2017.

Copyright © Ante Borić