Broj: Kr 37/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. P., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što ju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 29. rujna 2015. broj K-211/14-74 i Županijskog suda u Zagrebu od 1. ožujka 2016. broj Kž-946/15-4, u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se zahtjev os. S. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

              Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Požegi broj K-211/14-74 od 29. rujna 2015. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-946/15-4 od 1. ožujka 2016., S. P. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela i to kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 34. KZ/11, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

              Protiv te pravomoćne presude os. S. P. je osobno, u zakonskom roku podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U uvodnom dijelu zahtjeva se  poziva na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), koje povrede paušalno činjenično obrazlaže, dok iz sadržaja ostatka podnesenog zahtjeva proizlazi da ponavlja svoju obranu, pri čemu poriče inkriminaciju, kao i vjerodostojnost u postupku ispitanih svjedoka, navodeći kako su sudovi pogrešno utvrdili činjenično stanje. Predlaže „preispitivanje prvostupanjske i drugostupanjske presude“.

              Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

              Zahtjev nije osnovan.

              U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 1. ZKP/08, valja naglasiti da se ta povreda ističe paušalno, te se ničim ne konkretizira, već se sadržajno samo uopćeno tvrdi da mu u prvostupanjskom postupku nije mogla suditi sutkinja koja je „direktni suučesnik u montiranju i prikrivanju prethodnog kaznenog djela  skupa sa svojim bratom policajcem, koga je prijavio zbog prikrivanja pravih počinitelja kaznenog djela koja se njemu pripisuju“. Za navedenu tvrdnju podnositelj zahtjeva ne daje bilo kakvu logičnu argumentaciju, niti prilaže bilo kakve dokaze koji bi opravdavali takav njegov prigovor, nego istaknute tvrdnje zapravo pokušava dovesti u vezu s utvrđenim činjeničnim stanjem po sudu prvog stupnja. Stoga, po ocjeni ovog suda  nije došlo istaknute povrede zakona, kako to pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.

              Neosnovana je i tvrdnja osuđenika da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, time što drugostupanjski sud, povodom žalbe okrivljenika nije odgovorio na sve žalbene navode, pa da je time povrijedio okrivljenikova prava u žalbenom postupku. Naime, ovdje valja naglasiti da sud drugog stupnja nije dužan odgovoriti na uopćene žalbene navode, već je samo dužan dati ocjenu onih žalbenih navoda koje smatra odlučnim za izlaganje svog stava, sukladno čl. 487. ZKP/08, a u konkretnom slučaju drugostupanjski sud je toj obvezi u dostatnoj mjeri udovoljio, pa nije ostvarena ni ova istaknuta povreda zakona.

              Konačno, time što podnositelj zahtjeva ukazuje da su prvostupanjski i drugostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje (u pogledu ocjene obrane okrivljenika, iskaza ispitanih svjedoka i ostalih izvedenih dokaza), osuđenik u suštini traži preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu ponavlja žalbene razloge, sve u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja, a bez uvjeta predviđenih u zakonu, budući da pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu čl. 517. ZKP/08, nisu osnova za ovaj izvanredni pravni lijek.

              Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 11. svibnja 2017.