- 1 -              Poslovni broj: Usž-3021/17-3

 

Poslovni broj: Usž-3021/17-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. t. d.o.o. iz J., kojeg zastupa M. M., odvjetnica u J., protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave, Z., radi prodaje prava na sakupljanje smilja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2550/15-12 od 14. lipnja 2017. godine, na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2019.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2550/15-12 od 14. lipnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje zaključka Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave, Klasa: UP/II-034-02/15-01/464, Urbroj: 354-01/15-3 od 12. lipnja 2015., te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Točkom II. dispozitiva presude odbijen je zahtjev zainteresirane osobe Hrvatske šume d.o.o. za naknadu troška upravnog spora.

Osporenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužitelja na odluku o odabiru najpovoljnije ponude DIR-03/DB-15-3363/09 zbog nenadležnosti.

Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi u bitnom da je upravni sud nepravilno postupio kada je u obrazloženju presude naveo da je prema Zakonu o javnoj nabavi, članku 138. stavku 1., tuženik nadležan za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima sklapanja ugovora o javnoj nabavi okvirnih sporazuma i natječaja na koje se primjenjuje ovaj Zakon, a pritom sam upravni sud ne primjenjuje tu odredbu i izjašnjava se kako je tuženik pravilno odbacio žalbu zbog nenadležnosti. Nije sporno da je ovdje riječ o prodaji, a ne o nabavi od strane Hrvatskih šuma, ali je sporno to što je to bio natječaj na koji su Hrvatske šume analogno primjenjivale Zakon o javnoj nabavi. S obzirom da je 23. 5. 2016. ponovo pokrenut javni poziv na natječaj za prodaju prava na sakupljanje samoniklog bilja, a 25. 5. 2016. je donesena odluka o poništenju javnog poziva koji je sastavljen prema članku 101. stavku 2. Zakona o javnoj nabavi, koji sadrži navode koje taj članak zahtjeva da budu navedeni u odluci o poništenju. U toj odluci o poništenju Hrvatske šume se same pozivaju na razloge za poništenje iz članka 100. Zakona. Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju treba primjenjivati Zakon o javnoj nabavi i u tom smislu se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske gdje se navodi kako analogna primjena zakona ne mora biti propisana već je bitno samo da je stvar koja nije propisana zakonom u bitnome slična stvari za koju je propisan zakon te se na temelju toga analogno provodi zakon.

Ponavljajući navode iz tužbe predlaže sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev za poništenje zaključka Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave.

U odgovoru na žalbu tuženik navodi kako se pobijana presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo te da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija. U odnosu na presudu Vrhovnog suda i Visokog upravnog suda na koju se tužitelj poziva u žalbi smatra da su apsolutno irelevantne za predmetni postupak jer je u istima predmet spora bila primjena materijalnog prava, a ne pitanje nadležnosti, odnosno nenadležnosti nekog suda ili tijela državne uprave. Prema članku 3. Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave tuženik je samostalno i neovisno državno tijelo nadležno za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima javne nabave, postupcima davanja koncesija i postupcima odabira privatnog partnera u projektima javno-privatnog partnerstva. Tuženik u žalbenom postupku odlučuje o zakonitosti postupaka radi propuštanja radnji i odluka donesenih u postupcima javne nabave, postupcima davanja koncesija i postupcima odabira privatnog partnera u projektima javno-privatnog partnerstva te o zakonitosti ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma. Prema članku 15. Zakona o općem upravnom postupku stvarna nadležnost javnopravnih tijela određuje se zakonom kojim se uređuje pojedino upravno područje ili određuje nadležnost javnopravnih tijela. Taj zakon kojim se određuje pojedino upravno područje u ovom slučaju je Zakon o javnoj nabavi kojim je pored ostaloga propisana nadležnost tuženika za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima javne nabave. Natječaj iz članka 138. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi, na koji tužitelj ukazuje u žalbi, se odnosi na natječaj propisan člancima 45. do 48. Zakona o javnoj nabavi, a koji predstavlja jednu od vrsta postupaka javne nabave kao i primjerice otvoreni ili ograničeni postupak javne nabave. Ono što je zajedničko svim tim postupcima je da provođenjem istih naručitelj kupuje robu, radove ili usluge i pri tome troši javni novac.

U konkretnom slučaju Hrvatske šume d.o.o. nisu provele nikakav natječaj pa ni onaj propisan člancima 45. do 48. Zakona o javnoj nabavi čiju provedbu bi tuženik bio nadležan kontrolirati. Činjenica da se Hrvatske šume d.o.o. nalaze na popisu javnih naručitelja ne znači da apsolutno u svim svojim postupanjima kod poduzimanja apsolutno svih svojih radnji i poslovnih aktivnosti postupaju u skladu sa Zakonom o javnoj nabavi i primjenjuju Zakon o javnoj nabavi. Po odredbama Zakona o javnoj nabavi Hrvatske šume d.o.o. postupaju onda kad provede jedan od postupaka javne nabave propisan odredbama toga Zakona radi nabave robe, usluga ili radova koju nabavu plaćaju javnim novcem. U konkretnom slučaju Hrvatske šume d.o.o. nisu provele niti jedan od postupaka javne nabave propisan Zakonom o javnoj nabavi niti su nabavljale kakvu robu ili usluge za koju bi plaćale javnim novcem. Dakle, Hrvatske šume u konkretnom slučaju nisu provele postupak u kojem troše javni novac, već suprotno u konkretnom slučaju su provele postupak temeljem kojeg uprihoduju novac. Tuženik je nadležan kontrolirati potrošnju javnog novca kroz postupke javne nabave, a ne i postupanje gospodarskih subjekata u situacijama kada u prihoduje novac samo zato što su u smislu i za potrebe primjene Zakona o javnoj nabavi ujedno i javni naručitelji. Tuženik nije nadležan kontrolirati poslovanje određenih subjekata na temelju činjenice što imaju status javnog naručitelja u smislu Zakona o javnoj nabavi, već kontrolirati zakonitost njihovog postupanja i odluka donesenih u provedbi jednog od postupaka javne nabave. Kako u konkretnom slučaju Hrvatske šume nisu provele niti jedan postupak javne nabave tuženik nije nadležan za postupanje po tužiteljevoj žalbi kao što je obrazloženo u pobijanom zaključku i u pobijanoj prvostupanjskoj presudi. Slijedom navedenog tuženik smatra da je presuda Upravnog suda u Zagrebu zakonita pa predlaže ovom Sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-  dalje:  ZUS) ovaj je Sud  utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog Sudu uz žalbu Hrvatske šume d.o.o. donijele su 21. svibnja 2015. odluke o prodaji prava na sakupljanje smilja u šumi i na šumskom zemljištu u državnom vlasništvu kojim gospodari trgovačko društvo Hrvatske šume i temeljem te odluke na svojoj internetskoj stranici su objavili javni poziv za javno nadmetanje za prodaju prava za sakupljanje smilja. Dana 2. lipnja 2015. godine donesena je odluka o odabiru najpovoljnije ponude na koju je tužitelj podnio žalbu koju je tuženik zaključkom odbacio. Naime, prema ocjeni prvostupanjskog suda, a imajući u vidu odredbe Zakona o javnoj nabavi osporavanim zaključkom tuženika kojim je odbačena žalba tužitelja zbog nenadležnosti nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu.

Člankom 1. stavkom 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ 90/11. – 13/14.) propisano je da se tim zakonom uređuju postupci sklapanja ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma radi nabave robe, radova ili usluga, pravna zaštita u vezi s tim postupcima i nadležnost središnjeg tijela državne uprave nadležnog za sustav javne nabave.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 26. istog Zakona propisano je da je ugovor o javnoj nabavi naplatni ugovor sklopljen u pisanom obliku između ostalog i s više ponuditelja i jednom ili više naručitelja i čiji je predmet nabave izvođenje radova, isporuka robe i pružanje usluga. U tom smislu valja reći da predmetni javni poziv za prikupljanje ponuda za prodaju prava na sakupljanje smilja nije ugovor o javnoj nabavi u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o javnoj nabavi.

Sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupka javne nabave („Narodne novine“ 18/13., 127/13. i 74/14.) tuženik je samostalno i neovisno državno tijelo nadležno za rješavanje o žalbama u vezi s postupcima javne nabave. Stoga je pravilno postupilo kada je odbacilo žalbu tužitelja zbog svoje nenadležnosti.

Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda dato u osporenoj presudi ovaj Sud nalazi da je ta presuda u cijelosti zakonita jer se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka.

 

Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci

 

U Zagrebu 30. siječnja 2019.

                                                       

                    Predsjednik vijeća:

                                                                                               Boris Marković, v.r.