Broj: Kzz 21/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. F. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 248. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 4. svibnja 2017. broj KZZ-DO-156/2015. podignutog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2015. broj Kž-201/13., u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske osnovan i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2015., broj Kž-201/13. u korist okrivljenog M. F. i okrivljene V. s. d.o.o. Ž. počinjena povreda zakona iz članka 469. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 121/11., 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2015., broj Kž-201/13., prihvaćena je žalba okrivljenog M. F. i okrivljene V. s. d.o.o. Ž. te je preinačena prvostupanjska presuda i okrivljenici su, na temelju članka 453. točke 1. ZKP/08., oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo iz članka 248. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.).

Sjednici nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik (članak 510. stavak 4. ZKP/08.) pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti (smislena primjena članka 475. stavka 5. ZKP/08).

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Naime, okrivljenici su drugostupanjskom odlukom oslobođeni od optužbe jer „u činjeničnom opisu kaznenih djela … nedostaje opis namjere … kao bitnog obilježja kaznenog djela zbog kojeg su proglašeni krivima i osuđeni. Kazneno djelo protiv gospodarstva povredom obvezom vođenja trgovačkih knjiga iz članka 248. KZ-a može se počiniti samo s izravnom ili neizravnom namjerom … a što nedostaje … u činjeničnom opisu kaznenih djela.“

U pravu je drugostupanjski sud kada tvrdi da se kazneno djelo iz članka 248. KZ/11. može počiniti samo s namjerom. Međutim, činjenični opis bilo kojeg kaznenog djela pa tako i kaznenog djela povreda obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga, ne mora sadržavati zakonsko pravno nazivlje sastavnica kaznenog djela ili sastavnica krivnje. Ako bi to bilo nužno, onda bi u svakom činjeničnom opisu osuđujuće presude trebalo stajati da je počinitelj bio ubrojiv ili smanjeno ubrojiv, svjestan protupravnosti i postupao s namjerom (ili s neizravnom namjerom, svjesnim ili nesvjesnim nehajem) te da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog. To je nepotrebno, a dovoljno je da se iz činjeničnog opisa može zaključiti o sastavnicama krivnje (ubrojivost, protupravnost, namjera ili nehaj), a ne i da činjenični opis sadrži zakonsko pravno nazivlje sastavnica krivnje. Treba navesti da kod onih kaznenih djela koja mogu biti počinjena s više oblika krivnje (izravnom ili neizravnom namjerom, te svjesnim ili nesvjesnim nehajem), u činjeničnom opisu treba biti opisan oblik krivnje, ali opet nije nužno da se radi o uporabi zakonskog pravnog nazivlja. Ono dolazi u pravnom opisu djela, a u činjeničnom treba biti opisan oblik krivnje tako da on bude suglasan pravnom opisu određenog kaznenog djela.

Prema tome, načelno bi u činjeničnom opisu trebalo opisati namjeru ali ne korištenjem pravnog nazivlja. No, kod kaznenih djela koja mogu biti počinjena samo namjerom dovoljno je i da iz činjeničnog opisa proizlazi namjera za počinjenje kaznenog djela (u tom smislu i odluka ovog suda broj Kzz 18/13. od 14. siječnja 2014). Tom uvjetu je u ovoj situaciji udovoljeno. Naime, u činjeničnom opisu je za M. F. navedeno da „kao direktor Trgovačkog društva V. s. d.o.o. Ž., protivno odredbama članaka: 4., 5., 6., 8. i 9. Zakona o računovodstvu, nije vodio poslovne knjige koje je bio dužan voditi, i to pomoćnu knjigu – analitičku evidenciju zalihe bovinog tuberkulina (PPD)“. U pravnom opisu navedeno je da „nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi“. Taj pravni opis sukladan je zakonskom opisu kaznenog djela u članku 248. KZ/11., a sve zajedno je sasvim dostatno za zaključak da opis zakonskih obilježja navedenog kaznenog djela uključuje i namjeru okrivljenika. Izričaj da okrivljenik kao direktor protivno zakonskim odredbama nije vodio poslovne knjige koje je bio dužan voditi dostatno opisuje namjeru kao sastavnicu krivnje kaznenog djela iz članka 248. KZ/11.

Stoga je u pravu državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud počinio povredu zakona iz članka 469. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to u korist oba okrivljenika pogrešno zaključivši da djelo koje je okrivljenicima stavljeno na teret nije kazneno djelo jer u činjeničnom opisu nije izričito opisana namjera okrivljenika.

Budući da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 28. svibnja 2015., broj Kž-201/13., povrijeđen zakon u korist okrivljenika, to je tu povredu trebalo utvrditi na temelju članka 513. stavka 2. ZKP/08. ne dirajući u pravomoćnost odluke.

Zagreb, 16. svibnja 2017.