Broj: Kž-Us 65/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama okrivljenog M. R. i okrivljenog D. B. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2017. godine, broj Kov-Us-3/17, u sjednici održanoj 16. svibnja 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaćaju se žalbe okrivljenog M. R. i okrivljenog D. B., preinačuje se pobijano rješenje, te se iz spisa predmeta izdvaja zapisnik o ispitivanju okrivljenog D. B. sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici od 16. listopada 2014. broj K-DO-509/14 s pripadajućom DVD snimkom.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog M. R. i okrivljenog D. B. da se kao nezakoniti dokaz izdvoji  iz spisa predmeta zapisnik o ispitivanju okrivljenog D. B. sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici od 16. listopada 2014. broj K-DO-509/14 s pripadajućom DVD snimkom.

 

Protiv tog rješenja žalbe su podnijeli okrivljeni M. R. po branitelju V. T., odvjetniku iz Z. i okrivljeni D. B. po branitelju N. D., odvjetniku iz Z. U obje žalbe se predlaže da se pobijano rješenje preinači i iz spisa predmeta kao nezakoniti dokaz izdvoji zapisnik o ispitivanju okrivljenog D. B. sastavljen u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici od 16. listopada 2014. broj K-DO-509/14 s pripadajućom DVD snimkom.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. u svezi čl. 495. ZKP/08, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

 

Žalbe su osnovane.

 

Uvodno valja istaći da je sadržaj obrazloženja obaju žalbi u odnosu na žalbene razloge identičan te će na žalbene navode obaju žalbi biti odgovarano jedinstveno.

 

Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je okrivljeni B. morao imati branitelja pri prvom ispitivanju provedenom nakon njegova uhićenja 16. listopada 2014. godine pozivom na odredbu čl. 66. st. 1. toč. 4. Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), važećeg u vrijeme poduzete radnje.

 

Naime, u to vrijeme bila je na snazi V Novela ZKP, sadržana u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku objavljenim u Narodnim novinama br. 145 od 6. prosinca 2013. godine. Tada je u odredbe Zakona o kaznenom postupku ugrađena norma o obaveznom branitelju i u situaciji kada je tom okrivljeniku „…. oduzeta sloboda ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu.“. Do toga vremena ovako definiranje potrebe određenja branitelja po službenoj dužnosti bilo je primjenjivano prema sudskoj praksi koja svoje ishodište ima u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Prema toj praksi, a koja je našla svoje oživotvorenje u izmijenjenoj zakonskoj normi, branitelja po službenoj dužnosti u postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti bilo je potrebno odrediti okrivljeniku kome je sloboda bila oduzeta u drugom predmetu bilo mjerom pritvora, istražnog zatvora ili izdržavanjem kazne. Pojam „drugog predmeta“ označavao je spis predmeta različit od onoga u kome se tom okrivljeniku pojavljuje potreba imenovanja, a nikako isti taj predmet u kome je on uhićenik. Naime, odredba čl. 66. st. 1. toč. 3. tada (i danas) važećeg ZKP/08 propisivala je u kojoj situaciji okrivljeniku treba biti postavljen branitelj radi oduzimanja slobode u tom predmetu i to je ograničila samo na situacije kada je okrivljeniku određen pritvor ili određen istražni zatvor.

 

Kako je okrivljenik u predmetu u kome je izjavljena žalba bio ispitivan kao uhićenik upravo u tom predmetu, a ne kao osoba kojoj bi u tom predmetu bio određen pritvor ili istražni zatvor, nije bilo razloga da mu se za to ispitivanje postavlja branitelj po službenoj dužnosti pozivom na odredbu čl. 66. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Međutim, opravdano ukazuju žalitelji da je okrivljeniku za zakonitost poduzete radnje bilo nužno prije ispitivanja, obzirom na njegovu izjavu da sam ne želi imenovati branitelja, postaviti branitelja po službenoj dužnosti i to obzirom na kazneno djelo za koje je prema pouci o pravima bio ispitivan.

 

U odnosu na ovu problematiku valja istaći da je okrivljeni D. B. uhićen te da mu je uručena pouka o pravima prije ispitivanja iz koje je jasno proizlazilo da ga se tereti između ostalog i za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11, počinjeno u svojstvu službene osobe. Odredba čl. 21. st. 2. toč. 1. Zakon o uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta („Narodne novine“ broj 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12. i 148/13. – dalje u tekstu: ZUSKOK/09) propisivala je da se radi o kaznenom djelu za koje je kao tužitelj  nadležan Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a sudska nadležnost je određena je čl. 31 ZUSKOK/09 na način da je za postupanje u ovim predmetima određena stvaran nadležnost županijskih sudova, a u pogledu mjesne nadležnosti ona je ograničena na sudove u Osijeku, Splitu, Rijeci i Zagrebu. Okolnost, da se ispitivanje okrivljenog B. vodilo pred općinskim državnim odvjetništvom, a ne pred USKOK-om, sama po sebi nije od značaja na zakonitost poduzete radnje.

 

Ispravno zaključuje prvostupanjski sud da se zakonitost poduzete radnje ima procjenjivati prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je radnja poduzeta.

 

U vrijeme poduzimanja ove radnje prvog ispitivanja okrivljenika bio je na snazi, kako je ranije rečeno, tekst Zakona o kaznenom postupku koji je u sebi sadržavao tekst izmjena iz V Novele Zakona o kaznenom postupku. U odnosu na spornu problematiku ispravno citira prvostupanjski sud odredbu čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08 tada važećeg ZKP-a koja glasi da okrivljenik mora imati branitelja „ako se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od dvanaest godina, od prvog ispitivanja ili dostave rješenja o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, …..“. Doista, kazna zatvora propisana za kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11 nije „… teža od dvanaest godina….“, iz čega bi slijedilo da za zakonitost takvog ispitivanja nije uvjet nazočnost izabranog ili postavljenog po službenoj dužnosti branitelja.

 

Međutim, zakonodavac na drugom mjestu kada normira način provođenje radnje ispitivanja okrivljenika, u odredi čl. 273. st. 4. tada važećeg ZKP-a propisuje postupanje tijela koje vodi ispitivanje na način da propisuje: „Ako okrivljenik nije uzeo branitelja s liste iz stavka 3. ovog članka, a ispitivanje se poduzima za kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, tijelo koje provodi ispitivanje postupit će prema članku 66. stavku 3. ovog Zakona“.

 

Ova norma koja govori o obavezi tijela koje provodi ispitivanje i koja nalaže da se prvo okrivljeniku mora omogućiti izbor branitelja „iz povjerenja“, a ukoliko on to ne učini, a radi se o ispitivanju za kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, da tijelo koje provodi ovu radnju mora poduzeti aktivnosti radi postavljanja branitelja po službenoj dužnosti na način kako je to normirano odredbom čl. 66. st. 3. ZKP/08, nije usklađena sa tada važećim katalogom procesnih situacija navedenih u čl. 66. st. 1. toč. 1. do 10. ZKP/08. Međutim, odredba čl. 66. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i tada je predviđala obavezu postavljanja branitelja po službenoj dužnosti i „u drugim slučajevima koje propisuje ovaj Zakon.“

 

Upravo odredba čl. 273. st. 4. ZKP/08 je taj „…drugi slučaj koji propisuje ovaj Zakon“, iz čega slijedi da je okrivljenom B., kako je prvo ispitivanje vođeno za kazneno djelo iz nadležnosti USKOK-a, za koje se postupak vodi pred županijskim sudovima, kako sam nije izabrao branitelja iz povjerenja, bilo potrebno postaviti branitelja po službenoj dužnosti pozivom na odredbu čl. 66. st. 1. toč. 11. u svezi s čl. 273. st. 4. tada važećeg ZKP/08.

 

Da je upravo to bila prava volja zakonodavca vidljivo je iz teksta izmjene odredaba ZKP/08 sadržanih u VI Noveli ZKP/08 sadržanoj u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 152 od 22. prosinca 2014. godine, kada je u čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08 učinjena izmjena na način da ovaj tekst sada bude usklađen s tekstom norme čl. 273. st. 4. ZKP/08 na način da on sada glasi „ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda, od prvog ispitivanja ….“.

 

Ako bi i postojala eventualna dvojba obzirom da je nedvosmislen izričaj u čl. 66. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ugrađen tek izmjenom iz prosinca 2014. godine, tu dvojbu u tumačenju normi primjenjivač zakona mora tumačiti na način da se prava okrivljenika na obranu tj. na branitelja uvijek tumače u širem, ekstenzivnom smislu, a ne da ga se zbog moguće legislativne neusklađenosti u jednom dijelu prikraćuje u njegovim pravima, koja prava mu daje neki drugi članak istog zakona.

 

Stoga, kako je okrivljeni B. prvi puta ispitan za kazneno djelo iz nadležnosti županijskog suda, tijelo koje vodi ispitivanje bilo je dužno pokrenuti postupak postavljanja branitelja po službenoj dužnosti i ispitivanje koje bi moglo predstavljati zakoniti dokaz provesti tek nakon što bi takvom ispitivanju bio nazočan izabrani ili postavljeni branitelj. Kako je ovo ispitivanje pred Općinskim državnim odvjetništvom u Virovitici provedeno i zabilježeno na DVD-u 16. listopada 2014. u predmetu broj K-DO-509/14 provedeno bez branitelja, a njegova nazočnost je bila obavezna, to ono u smislu čl. 281. u svezi s čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 predstavlja nezakoniti dokaz, zbog čega iz spisa predmeta valja izdvojiti kako sam zapisnik u provedenom ispitivanju okrivljenog D. B. tako i DVD na kojem je tijek ispitivanja zabilježen.

 

Slijedom izloženog, a uz primjenu odredbi čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08, valjalo je riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 16. svibnja  2017. godine.