Broj: Kž 246/2017-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. Č., zbog kaznenoga djela iz članka 229. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 28. veljače 2017. broj Ik I-939/16., u sjednici održanoj 16. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika V. Č. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem sudac izvršenja Županijskog suda u Velikoj Gorici je na temelju članka 494. stavka 3. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s člankom 44. stavkom 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) odbacio kao nepravovremenu žalbu zatvorenika protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. veljače 2017. broj Ik I-939/16.

Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio zatvorenik V. Č. osobno, ne navodeći žalbene osnove, uz prijedlog „da se žaba uvaži jer je predana u propisanom zakonskom roku od (3) tri radna dana“.

Sukladno članku 495. i članku 474. stavku 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno odbacio zatvorenikovu žalbu kao nepravovremenu.

U postupku nije sporno da je zatvorenik rješenje od 9. veljače 2017. primio u petak 17. veljače 2017. i da je žalbu predao ovlaštenoj osobi kaznionice u utorak 21. veljače 2017. Rok za žalbu protiv rješenja na koje je zatvorenik podnio žalbu je tri dana od dana dostave rješenja (članak 492. stavak 2. ZKP/08., a nije riječ o rješenju za koje bi ZKP/08. bio propisan drukčiji rok).

Zatvorenik u žalbi navodi da je „istek roka“ bio u utorak 21. veljače 2017. te da je žalbu predao „na vrijeme odnosno trećeg dana žalbenoga roka … jer je predana u propisanom zakonskom roku od (3) tri radna dana“. No, žalitelj nije u pravu jer rok za žalbu nije „tri radna dana“ nego tri dana. Na računanje rokova određenih u danima nije odlučno ako prvi ili drugi dan roka padaju u subotu ili nedjelju kao ovdje. Odlučno bi bilo samo ako posljednji dan roka pada u subotu ili nedjelju. U toj situaciji „rok istječe protekom prvog sljedećeg radnog dana“ (članak 90. stavak 6. ZKP/08.). No, o tome ovdje nije riječ.

Naime, rokovi na dane računaju se tako da se dan kada je dostava obavljena „ne uračunava u rok, već se za početak roka uzima prvi sljedeći … dan“ (članak 90. stavak 2. ZKP/08.), a „kao dan se računaju dvadeset četiri sata“ (članak 90. stavak 4. ZKP/08.). Stoga rok istječe posljednjeg dana roka u ponoć.

Prema tome, zatvorenik je rješenje primio u petak pa je prvi dan roka bio subota, drugi dan roka je bio nedjelja, a posljednji (treći) dan roka je bio ponedjeljak (koji nije bio državni blagdan niti dan kada državno tijelo nije radilo). Zato je žalba koju je predao u utorak izvan roka od tri dana jer je predana četvrti dan od primitka rješenja. Stoga nije u pravu zatvorenik kada navodi da je žabu predao u „propisanom zakonskom roku od 3 (tri) radna dana“ jer, kao što je navedeno, za računanje rokova nije odlučno ako prvi ili drugi dan roka padaju u subotu ili nedjelju ili u dan koji je državni blagdan ili kada državno tijelo nije radilo. Odlučno je da je posljednji dan roka ovdje bio radni dan i to ponedjeljak pa je zato izvan roka žalba predana u utorak.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2017.