Broj: Kž-Us 52/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. B. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. K. U. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 19. siječnja 2017. broj Kov-Us-1/2015, u sjednici održanoj 18. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okr. K. U. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci odbijen je prijedlog okr. K. U. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka poimenično navedenih u izreci tog rješenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela okr. K. U. putem branitelja B. Š., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku, odnosno da se preinači izdvajanjem zapisnika o iskazima svjedoka kao nezakonitih dokaza.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba okr. K. U. nije osnovana.

Pobijajući ispravnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, okrivljenica u žalbi navodi kako odredbe čl. 283. do 300. ZKP/08 „ne sadrže ograde oko toga da se okrivljenik i branitelj ne pozivaju da sudjeluju u izvršenju“ dokazne radnje ispitivanja svjedoka, da se „Članak 29. Ustava Republike Hrvatske kao i članak 6. stavak 1.  Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda primjenjuje…na sve faze kaznenog postupka…“ i  da „prilikom ispitivanja svjedoka nije bilo poštovano „minimalno pravo obrane“ niti je bilo osigurano konfrontacijsko pravo“. Dodaje da „Prema judikaturi Europskog suda za ljudska prava ostvarenje tog prava okrivljeniku treba biti zajamčeno već u stadiju istrage, a ne tek u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom…“

Suprotno žalbenim navodima pravilno je i zakonito sud prvog stupnja odbio prijedlog za izdvajanje zapisnika o iskazima svjedoka koji su ispitani po državnom odvjetniku.

Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je ispitivanje navedenih svjedoka „provedeno tijekom prethodnog postupka … od strane državnog odvjetnika-zamjenika ravnateljice USKOK-a“ te da  ispitivanju svjedoka nisu bili prisutni okrivljenici ni njihovi branitelji niti su o ovim radnjama obaviješteni-pozivani, osnovano je zaključio kako „nijednom odredbom ZKP/08 nije propisana ni obveza državnog odvjetnika da okrivljenika i branitelja obavještava o ročištima na kojima ispituje svjedoke u okviru tzv. državnoodvjetničke istrage odnosno tijekom stadija stranačkog postupanja u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje dostatne za podizanje optužnice.“ U odnosu na ključnu postavku obrane, sada žalbe, da su sporni iskazi svjedoka pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane (čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08) utemeljena je i argumentacija prvostupanjskog suda da se konfrontacijsko pravo ima ostvariti na raspravi pred sudom u kontradiktornom postupku.

Naime, nema dvojbe da je državni odvjetnik stranka u postupku i da zbog karaktera i svrhe prethodnog postupka, kako je uređen važećim Zakonom o kaznenom postupku, nije moguće postići ravnotežu i jednakost stranaka pri provođenju pojedinih procesnih i dokaznih radnji u toj fazi postupka. Nasuprot tome, postupak pred sudom, zbog svoje kontradiktornosti, neposrednosti i usmenosti ustanovljen je na način da osigura pravičnost suđenja, a time i poštivanje prava obrane odraženo kroz načelo jednakosti oružja i konfrontacijsko načelo.

U pravu je žaliteljica da jamstava zagarantirana u čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. –Ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje u tekstu: Konvencija) nisu ograničena samo na postupak pred sudom. Naime, u više je odluka Europski sud za ljudska  prava (dalje u tekstu: ESLJP) istaknuo da „…iako je osnovna svrha članka 6., kad je riječ o kaznenom postupku, osigurati pošteno suđenje na "sudu" koji je nadležan rješavati o "svakoj kaznenoj optužbi", to ne znači da se taj članak ne primjenjuje i na prethodne postupke.“ te da „…članak 6. može biti mjerodavan prije nego predmet dođe u fazu suđenja ako i u mjeri u kojoj postoji  vjerojatnost  da   će   poštenost   suđenja   biti   ozbiljno   narušena inicijalnim nepoštivanjem odredaba tog članka“ (presude Lisica protiv Hrvatske, Horvatić protiv Hrvatske). Već ovakvo tumačenje dosega prava na pravično suđenje, koje u sebi sadrži i jamstva o minimalnim pravima obrane iz čl. 6. st. 3. Konvencije, govori da ESLJP zaključak o povredi prava iz čl. 6. Konvencije donosi tek nakon ocjene postupka u cjelini. Tako je u odlukama ESLJP izražen i stav da konfrontacijsko pravo sadržano u čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije traži da se okrivljeniku barem jednom tijekom postupka djelotvorno omogući ispitivanje svjedoka optužbe, dakle „…bilo kada taj svjedok daje svoj iskaz ili u kasnijoj fazi postupka…“ (presude Lučić protiv Hrvatske, Luca protiv Italije).

Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima okr. K. U. nije osporena pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja i nakon što je pobijano rješenje ispitano prema odredbi iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. svibnja 2017.