Broj: Kž-Us 17/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda dr. sc. Zdenku Konjiću, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. S. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu - KZ/11), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. veljače 2017. broj Kir-t-Us-104/17, dana 23. svibnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, pod toč. I. izreke na temelju čl. 11. st. 1. toč. a) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 145/10.; dalje u tekstu - ZOPOIK), određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, i to zabrana okr. D. A., OIB: ..., s prijavljenim prebivalištem u ..., Z., da otuđi ili optereti 589. suvlasnički dio: 17/10000 etažno vlasništvo (E-589), nad trosobnim stanom oznake G2-7.14 u VII katu objekta G2, ulaz ..., zatvorene površine 49,83 m2, u etažnom elaboratu sve označeno plavom bojom, položne u zgrada mješovite uporabe broj 126, 128,130, 130A, 132 i 132A, ..., parkiralište i dvorište, ukupne površine 10914 m2, označene kao kat. čest. 4760/6, upisan u zk. ul. 17428, k.o. V. N., kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, uz upis zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod toč. II. izreke, na temelju čl. 15. ZOPOIK-a određeno je da će se ova privremena mjera ukinuti, ako u roku od dvije godine od dana kada je određena, ne bude potvrđena optužnica ili bude podnesen prijedlog iz čl. 2. st. 2. ZOPOIK-a, time da se navedena mjera donosi u korist Republike Hrvatske, dok je pod toč. III. izreke određeno da navedena privremena mjera može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

Protiv točke II. izreke tog rješenja žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu – USKOK), s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje na način da ispusti točku II. izreke“.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08), koji se u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 2. stavka 1. ZOPOIK-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

USKOK u žalbi kojom pobija točku II. izreke pobijanog rješenja te ističe da nema mjesta određivanju roku iz čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a, već samo roka iz čl. 16. ZOPOIK-a. U prilog toj tvrdnji navodi da čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a „propisuje rok trajanja privremene mjere u slučajevima kada je ista određena prije pokretanja kaznenog postupka“, a da je „kazneni postupak pokrenut kada je ovlašteni državni odvjetnik poduzeo zakonom propisanu radnju radi progona počinitelja kaznenog djela“. Smatra da „činjenica da u konkretnom slučaju kazneni postupak sukladno čl. 17. ZKP/08 nije započet, odnosno da rješenje o provođenju istrage nije pravomoćno, nije od utjecaja na primjenu čl. 15. ZOPOIK-a jer taj članak vrijeme trajanja mjera veže uz pokretanje, a ne započinjanje kaznenog postupka“. Pri tome napominje da navedeno proizlazi i iz stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju od 22. kolovoza 2016. broj I Kž-382/16-3.

Protivno tim žalbenim navodima, odredbu čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a treba tumačiti teleološki, a ne gramatički. Naime, navedena odredba odnosi se na situacije donošenja privremene mjere prije nego li sud provjeri postojanje uvjeta za vođenje kaznenog postupka. Ta je odredba, kao i ZOPOIK, stupila na snagu kada je na snazi bio Zakon o kaznenom postupku prije njegovih izmjena i dopuna iz 2013., odnosno kada nije postojala sudska kontrola postojanja pretpostavki za vođenje istrage jer se istraga provodila na temelju naloga državnog odvjetnika protiv kojeg nije bilo pravnog lijeka. Stupanjem na snagu navedenih izmjena, uvedena je opisana sudska kontrola jer sada u ZKP/08 postoji mogućnost žalbe protiv rješenja državnog odvjetnika o provođenju istrage. Smisleno i sustavno povezujući navedeno, treba zaključiti da se dvogodišnji rok trajanja privremene mjere odnosi na situacije njegovog određivanja prije započinjanja kaznenog postupka.

Navedeno je u skladu i s načelima razmjernosti i restriktivne primjene mjera kojima se ograničavaju slobode i prava (ovdje prava vlasništva koje je zajamčeno st. 1. čl. 48. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/01., 85/10. - pročišćeni tekst - kao i člankom 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst) propisanim čl. 4. ZKP/08.

Ovakvo shvaćanje, suprotno žalbenim tvrdnjama USKOK-a, nije protivno niti rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. kolovoza 2016. broj I Kž-382/16-3 kojim je, prihvaćanjem žalbi protivnika osiguranja, ukinuto prvostupanjsko rješenje o određivanju privremenih mjera osiguranja, uslijed čega je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna. Dakle, žalba državnog odvjetnika tim rješenjem nije prihvaćena, a u dijelu tog rješenja u kojem, kako bi se moglo zaključiti, USKOK nalazi potvrdu svog shvaćanja jer se navodi da nema mjesta primjeni čl. 15. st. 1. ZOPOIK-a, ukazano je upravo na činjenicu da je rješenje o provođenju istrage u tom postupku u međuvremenu postalo pravomoćno zbog čega je kazneni postupak i započet.

Konačno, treba dodati da je pobijana točka II. izreke prvostupanjskog rješenja deklaratorne naravi, a to znači da privremena mjera ne bi prestala samim protekom dvogodišnjeg roka ako optužnica ne bi bila potvrđena, već tek donošenjem rješenja o njezinom ukidanju. Prema tome, zakonitost i pravilnost tog rješenja USKOK bi mogao pobijati žalbom ako bi smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za njegovo donošenje.

Budući da u pobijanom rješenju nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. svibnja 2017.