Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-eu 7/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-eu 7/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Damir Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. S., zbog kaznenih djela iz čl. 146. i dr. Kaznenog zakona Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenog N. S. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 27. travnja 2017. broj Kv-eu-4/2017-2, u sjednici održanoj 19. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba osuđenog N. S. (istovjetan sa Š.), ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru je pod točkom I. izreke priznata presuda Zemaljskog suda Feldkirch broj 23 Hv 66/10d od 6. listopada 2015., kojom je proglašen krivim osuđenik N. S. (istovjetan sa Š.), rođ. ... u V., hrvatski državljanin, sada u Zatvoru S. u Republici Austriji, što je radnjama opisanim u izreci počinio kaznena djela i to djelomično pokušanu, djelomično dovršenu tešku prijevaru iz čl. 146., 147. st. 1. rečenica 1, 15 Kaznenog zakonika; kazneno djelo nedopušteno postupanje sa drogom iz čl. 27. st. 1. rečenica 1 i st. 2. Zakona o opojnim sredstvima; kazneno djelo djelomično pokušano, djelomično dovršeno krađe iz čl. 127., 15. Kaznenog zakonika, djelomično kao počinitelj pridonošenjem iz čl. 12. treći slučaj Kaznenog zakonika te kazneno djelo utaje iz čl. 133. st. 1. Kaznenog zakonika, za što mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci, u koju je uračunato oduzimanje slobode od 07.12.2009., 13,30 sati do 07.12.2009., 16,30 sati.

 

Točkom II utvrđeno je da radnje opisane pod točkama A; C i D izreke presude čije preuzimanje izvršenja kazne se traži, a zbog kojih je osuđenik N. S. (istovjetan sa Š.) proglašen krivim sadrže sva obilježja kaznenih djela protiv imovine, i to pod točkom A) prijevare iz čl. 236. st. 3. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12 i 56/15 – nastavno KZ/11), pod točkom C) krađe iz čl. 228. st. 1. u vezi čl. 52 KZ/11 i pod točkom D) utaje iz čl. 232. st. 4. KZ/11, pa je na temelju tih zakonskih propisa primjenom čl. 51. KZ/11 i uz primjenu čl. 89. st. 1. i čl. 91. st. 6. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenom stvarima s državama članica Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 – nastavno ZPSKS-EU) nakon čega je N. S. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

 

              Protiv te presude žali se osuđeni N. S. (istovjetan sa Š.) osobno je podnio žalbu, a iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja što je rezultiralo pogrešnom primjenom kaznenog zakona. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

              U smislu odredbe čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je isti vratilo.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Naime, osuđenik u žalbi, između ostalog, navodi da je prvostupanjskom presudom preuzeto izvršenje kazne na koju je osuđen, a da se on s time nije suglasio i kako on i obitelj imaju prebivalište u Austriji u mjestu H. – V. te želi kaznu na koju je osuđen izdržati u Republici Austriji.

 

              Iz pobijanog rješenja vidljivo je da je sud okolnost prebivališta osuđenog S. u Republici Hrvatskoj utvrdio uvidom u osobne podatke kako ih je označio državni odvjetnik u optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici podignutu 2015. godine broj K-DO-249/15.

 

              Kako iz zahtjeva za priznanje i izvršenje strane presude proizlazi da se osuđenik nalazi u zemlji tražiteljici, to je uvjet za priznanje i izvršenje strane presude u smislu čl. 94. st. 1. toč. 2. Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 – dalje u tekstu: ZPSKS-EU), da su ispunjeni uvjeti iz čl. 91. st. 1. toč. 1. i 2. istog Zakona. Pri utvrđenju ovih okolnosti nesporno je da je osuđeni S. hrvatski državljanin i da nije dao suglasnost na ovaj postupak, a iz ponesenog zahtjeva za priznanje i izvršenje presude nigdje se ne navodi da bi mu bila izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku, nakon otpuštanja s izdržavanja kazne. Stoga je za valjanost odluke o priznanju i preuzimanju izvršenja ove strane presude u ovom postupku potrebno sa potpunom izvjesnošću utvrditi da osuđeni S. ima prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj.

 

              Upravo ovu okolnost osuđenik osporava žalbom tvrdeći da on sa obitelji živi u Republici Austriji. Prvostupanjski sud je okolnost prebivališta/boravišta osuđenog S. utvrđivao navođenjem osobnih podataka za osuđenika kako ih je istaknuo državni odvjetnik u optužnici u drugom kaznenom predmetu, koji notorno nije tijelo koje bi vodilo evidenciju prebivališta i boravišta osoba u Republici Hrvatskoj.

 

              Stoga, bez utvrđenja od nadležnog upravnog tijela ovoga podatka, a obzirom da ga žalitelj osporava, činjenično stanje se za sada ukazuje nepotpuno utvrđenim, a što je rezultiralo i pogrešnom primjenom zakona, jer ako žalitelj nema prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj, tada je uvjet za donošenje pobijane odluke njegova suglasnost u smislu čl. 91. st. 1. toč. 3. ZPSKS-EU, a koju suglasnost je on prema podacima iz prevedenog zahtjeva Republike Austrije uskratio.

 

              Također za istaći da sam prvostupanjski sud utvrđuje da radnje označene pod točkom B/ u izreci presude stranog suda čije priznanje i preuzimanje kazne se traži ne predstavljaju kazneno djelo po našem zakonu, a što je razlog za odbijanje priznanja i preuzimanja presude u smislu čl. 94. st. 1. toč. 4. ZPSKS-EU. U takvoj situaciji prvostupanjski sud u ponovljenom postupku dužan je voditi računa da nije moguće priznati presudu i preuzeti izvršenje kazne i u odnosu na takvo djelo za koje izrijekom utvrđuje da nije kazneno djelo po našem zakonu, već bi se u ponovljenom postupku trebalo postupiti u smislu čl. 95 ZPSKS-EU (djelomično priznanje i izvršenje), u smislu prethodnog kontaktiranja nadležnog tijela države izdavanja radi eventualnog sporazuma o djelomičnom priznanju presude i izvršenju kazne.

 

              Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud prethodno kontaktirati nadležno tijelo države izdavanja radi eventualnog sporazuma o djelomičnom priznanju presude i izvršenju kazne, a ako takav dogovor bude postignut i utvrdi li da osuđeni S. ima prebivalište/boravište u Republici Hrvatskoj, razjasniti će u tom kontaktu daljnju nejasnoću. Naime, iz prijevoda dostavljene dokumentacije proizlazi da je osuđeni S. presudom čije priznanje i preuzimanje izvršenja se traži osuđen za četiri kaznena djela na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, odnosno da je ukupno trajanje kazne 214 dana. U obrascu popunjenom u državi traženja 3. veljače 2017. godine naznačeno je da je osuđenoj osobi oduzeta sloboda i da će kazna biti odslužena 10. siječnja 2020. godine, što je vremenska odrednica daleko viša nego li je vrijeme koje bi osuđeni S. trebao provesti na izdržavanju kazne iz presude čije priznanje i preuzimanje se traži, a koja kazna je naznačena u trajanju 214. dana.

 

              Ako se doista radi o kazni od sedam mjeseci, koja bi morala biti umanjena jer jedna od radnji kod nas ne predstavlja kazneno djelo, a osuđeni se već nalazi na izdržavanju kazne, u ponovljenom postupku prvostupanjski sud je dužan voditi računa i o odredbi čl. 94. st. 2. toč. 3. ZPSKS-EU, koja norma u slučaju ostatka kazne manje od šest mjeseci predviđa mogućnost, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, mogućnost odbiti priznanje presude i izvršenje kazne.

 

Slijedom ranije izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 19. srpnja 2017. godine

Copyright © Ante Borić