Broj: Kž 237/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. M., zbog kaznenog djela iz članka 218. st. 2. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbi os. V. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 06. ožujka 2017. br. Kv-I-250/16, u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba os. V. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu je na temelju čl. 498. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) preinačio pravomoćne presude u odluci o kazni i to presudu Županijskog suda u Zagrebu od 16. veljače 2016, br. K-82/10,  kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i presudu koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2009, br. K-213/09 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2010. kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), te je na temelju istih zakonskih odredbi uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, os. V. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina, u koju se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru i istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2015. do 06. travnja 2016., te na izdržavanju kazne od 06. travnja 2016, pa nadalje.

Protiv te presude žalbu je podnio osobno os. V. M., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne, s prijedlogom da se to „...uzme u obzir i preispita presuda u odluci o kazni“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon dužnog razgledanja, vratila je spise na daljnji postupak (čl. 474. st. 1. ZKP/08).

              Žalba nije osnovana.

Žalitelj nije u pravu kad se žali zbog odluke o kazni.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdivši da su se za to ispunili uvjeti iz čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, preinačio bez prave obnove postupka pravomoćne presude pobliže označene u izreci pobijane presude, u kojima su osuđeniku izrečene kazne bez primjene odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju iz čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, koje su sada primijenjene, te mu je odmjerena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina pri čemu je sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i visine kazne, koje su sudovi već utvrdili u ranije izrečenim presudama, opravdano cijeneći da će se upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Pri tome, okolnost na koju pravilno ukazuje žalitelj, da navodi suda kako je za istovrsna kaznena djela osuđivan i u R. I. ne proizlaze iz podataka u spisima predmeta,  nije od odlučnog značaja za odmjeravanje kazne, jer iako nema podataka o ranijoj osuđivanosti u Italiji, prema podacima iz kaznene evidencije os. V. M. ranije je osuđivan u Republici Hrvatskoj pa i za istovrsno kazneno djelo razbojništva u pokušaju, iz čl. 218. st. 1. KZ/97 (list 62, u spisu K-213/09).

Iz navedenih razloga žalba osuđenika zbog odluke o kazni nije mogla biti prihvaćena, te je valjalo odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 482. ZKP/08.

Zagreb, 30. svibnja 2017.