Broj: Kž 283/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. L., zbog kaznenih djela iz članka  230. st. 2. KZ/11, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. L. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 27. ožujka 2017., br. K-11/17, u sjednici održanoj dana 30. svibnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. L. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Osijeku proglasio je krivim opt. I. L. za dva kaznena djela razbojništva, iz čl. 230. st. 2 Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), na način opisan pod toč. 1. i 2. izreke i za jedno kazneno djelo razbojništva u pokušaju, iz čl. 230. st. 2. u vezi čl. 34. KZ/11, počinjeno na način pobliže opisan pod toč. 3. izreke, te mu je za dovršena djela razbojništva utvrdio kazne zatvora od po tri godine, a za pokušaj razbojništva utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je opt. I. L. primjenom čl. 51. st. 2. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, u koju je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme istražnog zatvora od 24. studenog 2016, pa nadalje.

 

Na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11, opt. I. L. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ali najdulje tri godine.

 

Na temelju čl. 77. KZ/11, u vezi čl. 5. Zakona o postupku oduzimanju imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, utvrđeno je da je opt. I. L. dužan na ime ostvarene imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz toč. 1. izreke, uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 600,00 kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju čl. 79. KZ/11, od optuženika su oduzeti jedan nož i kapa s prorezima za oči kao predmeti koji  su uporabljeni za počinjenje kaznenih djela te je određeno da se isti po pravomoćnosti presude imaju uništiti.

 

Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.944,00 kn i na ime paušala iznos od 1.000,00 kn.

 

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju.

 

Žalbu je podnio i opt. I. L. putem branitelja R. I., odvjetnika iz O., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem manje jedinstvene kazne zatvora.

 

Optuženik je osobno i putem branitelja podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske, dostavljeni su spisi predmeta na dužno razgledanje, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. L. nisu osnovane.

 

Državni odvjetnik nalazi da su pojedinačne kazne koliko toliko primjerene ali da je izrečena jedinstvena kazna preblaga, jer je sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti – neosuđivanost, priznanje djela i izraženo kajanje, da je otac maloljetnog djeteta, te sudionik Domovinskog rata - a da istovremeno nije kao otegotne okolnosti cijenio iskazanu kriminalnu volju i pojačanu upornost koja se očituje u činjenici da je u kratkom vremenu u tri navrta prijeteći nožem počinio razbojništva, te da su djelatnice kojima je prijetio uslijed toga pretrpjele veliki strah.

 

Optuženik, žaleći se iz iste osnove, smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, prije svega priznanje djela i izraženo kajanje, čime je pokazao jasnu svijest i shvaćanje da je njegovo ponašanje bilo pogrešno i društveno neprihvatljivo.

 

Protivno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu čl. 56. KZ, od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima,  uslijed čega i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene činjenice, upravo izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci ostvarit će se svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. i 47. KZ/11.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je prvostupanjsku presudu i u odlukama o izricanju sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti i oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta, te je našao da su ove odluke, s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilne i utemeljene na odredbama čl. 69. st. 1., čl. 77. i čl. 79. KZ/11, pa se opt. I. L. upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede kaznenog postupka ili povrede zakona iz čl. 476. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

 

Zagreb, 30. svibnja 2017.