Broj: Kž-Us 77/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Žarku Dundoviću, u kaznenom postupku protiv osum. S. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 328. st. 1.  Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12 i 56/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi protivnika osiguranja I. R., podnesenom protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. travnja 2017., broj Kir-t-Us-259/17, dana 30. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba protivnika osiguranja I. R. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu odredio  je privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je na temelju čl. 11. st. 1. toč. a. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10, dalje: ZPOIK)  na način da je naložio:

 

"a) E. S. b. d.d. da I. R., OIB ..., Z., ili trećoj osobi na temelju punomoći ili naloga I. R., bez odgode uskrati isplatu i raspolaganje novčanim sredstvima u visini od 19.550,00 eura, koja se nalaze na njegovom deviznom računu broj ...

 

b) E. S. b. d.d. da bez odgode iznos od 19.550,00 eura, s računa broj ..., korisnika I. R., OIB ..., prenese na račun broj IBAN: ..., model: ..., poziv na broj: ... na koji se polažu privremeno oduzeta devizna sredstva kojima upravlja Ministarstvo državne imovine.

 

II./ Ova privremena mjera će se sukladno članku 15. stavku 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, ukinuti ako u roku od dvije godine od dana kada je mjera određena ne bude potvrđena optužnica ili podnesen prijedlog iz članka 2. stavka 2. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, dok ista sukladno članku 16. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem može trajati najdulje šezdeset dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

 

III./ Ova privremena mjera donosi se  u korist Republike Hrvatske."

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio protivnik osiguranja I. R., putem branitelja S. B., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sucu istrage na ponovno odlučivanje.

 

Spis predmeta je, u skladu s odredbom čl. 495.  u vezi 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žalba protivnika osiguranja se u najvećem dijelu bazira na pogrešnim premisama da se pobijanim rješenjem nije mogao blokirati njegov devizni račun te sredstva s tog računa u E. S. b. d.d. prenijeti na račun Ministarstva državne imovine jer da se radi o zakonito stečenoj imovini koju je legalno stekao kao direktor tvrtke N. d.o.o. i koja su mu sredstva potrebna za život i za uzdržavanje supruge i djeteta, kao i za poslovanje navedene tvrtke. Nadalje, smatra pobijano rješenje nezakonitim iz razloga jer nije utvrđen stupanj osnovane sumnje da su navedena sredstva stečena kao imovinska korist počinjenjem predmetnog kaznenog djela, nije dokazana subjektivna opasnost da bi on kao protivnik osiguranja mogao osujetiti naplatu eventualne odluke o oduzimanju imovinske koristi, a nije mu niti omogućeno da ospori tvrdnje USKOK-a koje predstavljaju osnovu za donošenje odluke o privremenoj mjeri, čime da mu je povrijeđeno pravo na obranu.

 

Međutim, sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju protivniku osiguranja pravilno ukazao na sve ove sporne okolnosti.

 

Naime, dostatan stupanj osnovane sumnje da je protivnik osiguranja sudjelovao u počinjenju predmetnog kaznenog djela proizlazi iz činjenice da je donijeto rješenje o provođenju istrage te iz niza okolnosti koje se opširno navode u obrazloženju pobijanog rješenja, što obezvređuje žalbene tvrdnje da nije utvrđena osnovana sumnja o počinjenju kaznenog djela.

 

Nadalje, sud prvog stupnja je protivniku osiguranja ispravno u obrazloženju rješenja (str. 4., 4. pasus) naveo da nije relevantno porijeklo imovinske koristi koje je predmetom osiguranja  jer predmet osiguranja može biti svaka stvar ili pravo koje mogu biti predmetom ovrhe (čl. 3. st. 1. toč. 2. ZPOIK-a), tako da pozivanje protivnika osiguranja na okolnosti legalnog načina stjecanja sporne imovine i potrebe da se njome zadovolje egzistencijalne potrebe protivnika osiguranja i njegove obitelji te da se njome plaćaju troškovi poslovanja njegove tvrtke su u kontekstu citirane izričite zakonske odredbe  posve bespredmetni.

 

Opasnost da bi tražbina Republike Hrvatske mogla biti osujećena ili otežana se u smislu odredbe čl. 12. ZPOIK se pretpostavlja, na što je sud prvog stupnja ispravno ukazao (str. 5., posljednji odlomak), tako da niti u tom dijelu nije osnovana žalba protivnika osiguranja.

 

Nadalje, promašeno je pozivanje protivnika osiguranja na nemogućnost osporavanja tvrdnji predlagatelja, jer  se u smislu odredbe čl. 12. st. 2. ZPOIK  osiguranje može odrediti i prije nego što se protivniku osiguranja omogući da se očituje o prijedlogu predlagatelja.

 

Iza naprijed navedenih razloga, kako žalba protivnika osiguranja nije osnovana, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti je na štetu protivnika osiguranja povrijedio kazneni zakon, na koje povrede sud drugog stupnja  u smislu odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. žalbu kao neosnovanu odbiti.

 

Zagreb, 30. svibnja 2017.